Haludovo i Maze sa Ostrva 1972-2012

Ovih se dana navršava punih šest godina od kada smo u sklopu izložbe Venezianskog bienala izdali knjigu pod nazivom \”In Between\”. To je ilustrirana priča o Hrvatskoj obali, globalnim procesima, te kako živjeti i raditi u njima. U njoj smo istražili povijest, pregledali sadašnjost, te sugerirali i naznačili moguće smjerove rada i modusa operiranja na ovim teritorijima. Jedan meni posebno drag prilog, uz kojeg sam posebno emotivno vezan, čudnovata je priča o hotelskom resortu Haludovo arhitekta Borisa Magaša.

Ovaj projekat, kada je nastao, zaokružio je cjelinu i period ekstenzivnog i veoma uzbudljivog perioda razvoja turističke arhitekture 70-ih. Početkom šezdesetih godina evidentirano je 404 hotela, a samo deset godina kasnije 795. U ležajevima to znači da je broj sa 30.879 narastao na 119.543. Najveći dio hotela koje danas poznajemo sagrađeni su u tih desetak godina. Nakon ovih godina razvoja slijedio je proces stagnacije i pada u razvoju turističke izgradnje na Jadranu. Haludovo 80-ih tiho propada i postaje provincijalno odredište masovnog turizma.

Hotele Haludovo krajem 90-ih kupuje tvrtka Isletta Trading Limited sa sjedištem na Cipru, a od tada do danas kao vlasnik većinskog paketa dionica pojavljuju se još neke tvrtke registrirane izvan Hrvatske, no armenski tajkunAra Aramyan se nakon svake promjene, bez srama i ovih dana ljetujući u Malinskoj obraća putem medija javnosti. Hotel je potpuno devastiran te stoji kao brutalna hiper-realna materijalizacija nebrige i bezidejnosti suvremenih aktera u turizmu, surealni kadaver davno umrlog vremena.

“Arhitektura turizma jest arhitektura prostora i oblika psihičke relaksacije; oblika koji nastoji govoriti jezikom poezije. Kad sam projektirao vrt u centru Palacea, sa skulpturom Frana Kršinića, nije mi padalo na um da će se tamo nalaziti dio svijeta Penthousea, kasino i zečice. Haludovo je zapravo imalo dva otvaranja, naše i Penthouseovo. U doba nastanka hotela nisam niti znao tko je Bob Guccione.” Ovim riječima Boris Magaš opisuje svoj stav o arhitekturi Haludova u časopisu Arhitektura davne 1972. godine i odgovara 2011. godine novinarki jedne dnevne tiskovine na pitanje o glamouru i društvenim procesima davno izgubljenog vremena nekad velebnog hotela.

Slijedi članak kojeg u skraćenom i editiranom obliku danas prenosim, a izvorno je objavljen 10. srpnja, 1972. godine od strane “Radio Slobodna Evropa” i manje je poznat arhitektima, te govori o jednom vremenu, iskustvu rada i djelovanja, te o bogatim slojevima ekonomije, politike i arhitekture koja našu struku čini silno uzbudljivom i bezvremenskom. Tekst i prikaz resorta potpisao je novinar Slobodan Stanković.

“La Dolce Vita: Formula protiv Hladnog rata”

Luksuzno hotelsko naselje Haludovo, reklamiran kao “Potpuni raj-otok u Europi”, nedavno je otvoren na najvećem Jugoslavenskom otoku Krku. Bob Guccione, urednik i izdavač Penthousea, američkog “međunarodnog časopisa za muškarce” uložio je 45 milijuna dolara u projekt ovog kompleksa. Mjesto, i resort koje će ostati u vlasništvu i pod upravljanjem Jugoslavenske strane, Guccione će voditi kao protuotrov nesporazumu hladnoga rata. “Otkrili smo pravi formulu u borbi protiv hladnog rata”, otkrio je Bob Guccione, urednik i izdavač Penthousea u razgovoru za beogradsku “Ilustrovanu Politiku” od 4. VII. 1972. godine (slika naslovnice u prilogu). Haludovo i ova nova destinacija opisana je u izdanju Penthausea od lipnja 1972. kao bogati resort smješten na idiličnom otoku Krku, nekoliko milja južno od Trsta i točno nasuprot Venecije. Kompleks je dizajnirao jugoslavenski “Grand Prix arhitekt” Boris Magaš. Arhitektonsko središte naselja je “Penthouse Palace”, graciozna građevina u stupovima i kolonadama u čijem je centru elegantni interijer velebnog Loungea, okruženog visećim vrtovima, bazenima i fontanama. Anglo-američki Penthouse Casino smješten u centru Palacea može se usporediti s najfinijim kockarnicama u Las Vegasu i drugim glavnim kockarskim centrima.

Vlasnik Penthouse Jadrana kako ga zove Guccione, ili Haludovo, kako ga Jugoslaveni zovu, hrvatsko je poduzeće Brodokomerc iz Rijeke. Bob Guccione, koji je uložio 45 milijuna dolara plus dodatnih 500.000 dolara za oglašavanje, time također ustupa i neku vrstu američkog stila, operativnog know-how-a, s oko 70 američkih zaposlenika (od kojih su mnogi/e “zečice penthausa”), te vođenje oglašavanja i propagande. Iako Ilustrovana Politika to ne spominje Guccioneovih 45 milijuna dolara su kredit, te je Brodokomercova ugovorna obaveza platiti Guccionea tri do sedam posto godišnjeg prometa od Haludovo hotela: i to za prve tri godine tri posto, a u svim drugim godinama sedam posto.

Ova formula protiv hladnog rata (“Penthouse zečice – Guccioneova su vojska protiv hladnog rata”, navodi se u potpisu slika u časopisu), nije bila odmah prihvaćena od strane krčkih menadžera, te je rezultirala sukobom s Guccioneom. Od samog početka bilo je sasvim jasno da američka “Penthouse vojska” neće sudjelovati u provođenju samoupravljanja. Drugo, London Sunday Times citirao je Bob Guccionea, koji navodi da je jugoslavenski samoupravni sustav “šala”. Još uvijek postoje lažne ideje o Jugoslaviji kao zemlji iza “željezne zavjese”, o zemlji u kojoj poduzetnik ili netko u potrazi za zabavom neće pronaći ništa. Penthouse, također ruši mnoge predrasude, sumnje i nerazumijevanja. Prozvani smo kao grupa neozbiljnih egzibicionista i pornografa, nesposobnih i nezainteresiranih u svakom ozbiljnom poslu. Mislim da je sve to, prije svega, rezultat neznanja. Čak je i hladni rat posljedica neznanja. Da bi porazili neznanje potrebno je razviti komunikaciju između ljudi. Turizam je svakako jedan od najmoćnijih i najboljih oblika komunikacije. Realizacijom ovog projekta imamo priliku započeti veliki proces ponovnog obrazovanja, te postali partneri u uklanjanju sumnje i neznanja.

Ovaj proces “re-obrazovanja” bespovratno je započeo 3. srpnja 1972. godine, kada je prva skupina američkih gostima sletjela na aerodrom Krk, udaljen samo 12 minuta vožnje od Penthouse Resorta. Guccione ima namjeru stvoriti svjetski centar za kongrese, konvencije, uključivo s međunarodnim skupovima na Krku. Svjetski poznata tvrtka Ford objavila je planove da iskoristi Penthouse Jadran za svoje konvencije i susrete. Sastanak komercijalnih zračnih linija i zrakoplovnih tvrtki uskoro će se održati u Krku, a bit će specijalno obilježen glamuroznim izborom “najljepših stjuardesa” na svijetu.

Važan element ponude resorta je i mogućnost kockanja na specifičan Jugoslavenski način, kroz takozvani model “najma kockarskog turnira” koji uključuje posebni charter zrakoplov koji dolazi iz Amerike, Engleske Francuske, ili pak direktni autobus iz Italije i Austrije, te dovodi goste čiji je jedini cilj putovanja kockanje. Svi njihovi životni troškovi u hotelu u tom periodu preuzima hotel i kompanija sama. Ovaj model pokazao se kao jak dobar jer većina gostiju izgubi apsolutno sav svoj novac tijekom par dana kockanja.

Za “Radio Slobodna Evropa”, Slobodan Stanković, 10. srpnja, 1972.

Donosim nekoliko slika koje nam je kolega Boris Magaš ustupio za potrebe izdavanja knjige “In Between” i to; naslovnicu broja iz 70-ih godina popularnog Beogradskog magazina “Ilustrovana Politika”, na koje se dijelove novinar Stanković referira, te također presliku stranica Penthouseovog broja sa prilogom o Haludovu.