Arhitektura Otvorenog Smisla
Ono što arhitekturu čini drugačijom od većine ostalih struka je njena otvorena mogućnost prilagodbe različitim uvjetima vremena i prostora te također njena sposobnost definiranja jasnih odnosa kroz specifičan projekt. Projekt kao proces, projekt kao alat, projekt kao vještina, projekt kao rad, projekt kao otvorena platforma u potrazi za konstrukcijom smisla. Smisao projekta kao okvir koji se gradi, raste i razgrađuje kroz precizan odnos sadržaja, programa i politika.
Arhitektura i projekt kroz kojeg se ona strukturira postoje isključivo kao nedvosmislen odgovor na konkretan problem ili određeni fenomen. Projekt kao konstantna mijena, stvoren kroz procesualne konsenzuse te uvjetovan moralom, etičnošću i ideologijama. Djelovanjem kroz konkretan projekt arhitektura jasno i učinkovito definira odnose, planira, organizira prostor i vrijeme, omogućuje i moderira sustavnu različitost te sadrži snažan smisao za transgresiju shvaćenu kao sposobnost prihvaćanja novih ideja i mogućnosti.
Projekt pretpostavlja i jasno definira promjenjive odnose prostora, politika i ekonomija. Projekt pomaže zajednici, udovoljava nestabilnim uvjetima kolektiva te moderira nepredvidivu ambiciju individue. Putem konkretnog projekta arhitektura reagira crtanjem, pisanjem i građenjem. Projekt definira novu arhitekturu informacija, oblikuje prostor novih ekologija, raspolaže i brine o energijama. Kroz arhitekturu projekt definira fizičko mjesto, oblikuje univerzalan tjelesni osjećaj bivanja.
Kroz povijest civilizacije projekt je uglavnom podrazumijevao jasnu organizaciju klasičnih elemenata arhitekture. Građenje stupom, gredom, zidom, otvorom i krovom imalo je za cilj stvoriti jasan poredak. Snažna abeceda arhitektonskih elemenata artikulirana kroz gramatiku njihovih odnosa stvorila je svima razumljiv smisao izražen kroz Firmitas, Utilitas, Venustas – Trajnost, Upotrebljivost i Ljepota. Jedinstvena ideologija, prepoznatljiva politika i jednostavna ekonomija formirale su grad, grad arhitekturu, a arhitektura prepoznala i usvojila projekt kao jasan proces.
Prvu značajnu promjenu koncepta projekta prepoznajemo kroz uvođenja progresivnih konstrukcija, novih mjerila i materijala kojim se granice projekta pomiču izvan repertoara klasičnih elemenata arhitekture. Domena projekta više nisu bili samo autonomni poredak i prostorni red već i sustavni odnosi funkcija. Mjesto biva artikulirano konstrukcijom, dok se prostoru oko nas atribuiraju zone, nove namjene površina. Činilo se da ekonomije i politike države blagostanja mogu dati univerzalan odgovor na arhitekturu javnog, oblikovati standarde privatnog, artikulirati proces planiranog, te jasno moderirati projektirano.
Nije trebalo dugo čekati da na projekt još snažnije počnu utjecati popularne kulture i tržišne ekonomije. Standardizacija, prefabrikacija, umjetno generirana klima i svjetlo uvedeni su u arhitekturu kroz novi proizvodi i tehnologije u graditeljstvu, stvarajući pritom otvoreni sustav koji na sebe prima različite slobodne programe, događaje, ekonomije i marketinške špekulacije. Projekt u ovom slučaju definira odnose elemenata mikroklime i konstrukcije, moderirajući nove odnose tržišta, planirajući konkretne akcije uz tražene programe.
Prostor i vrijeme modernog urbanizma prepoznaje tragove prve krize. Namjena se zamjenjuje programom, plan prelazi u otvoreni scenarij, dok akcija zauzima mjesto funkcije. Dijagram korištenja i tablični prikazi, optimalizacije sustava, novi odnosi javnih politika i privatnih interesa, s dolazećom informatizacijom stvaraju novi sustav koji se odupire dotadašnjoj logici. Sustav više nije jednostavno kontrolirati alatima i praksama klasičnog projekta.
Konačnim uvođenjem nove medijske kulture potpomognute digitalnim i tzv. smart sučeljima, projekt se transformira uvodeći novi, programski, at-hoc, otvoreni način djelovanja. Projekt usvaja prigodan i uvijek promjenjiv program akcije. Odabrani program složen je u jasan dijagram skriptirajući različite scenarije događanja. Konstrukcija i infrastruktura postaju adaptibilni, promjenjivi, svima dostupni, otvoreni kao i neskrivene namjere projekta. Osmišljeni dijagram postaje prostoran u realnom vremenu, njegova konstrukcija promjenjiva, namjena nestabilna, ekonomija neizvjesna, adaptacija uvijek moguća, a prilagođavanje ekonomski isplativo.
U ovom slučaju i načinu djelovanja koje podrazumjeva moderiranje politika, ekonomija, te participacije različitih aktera, čini kontekst potpuno neizvjesnim, promjenjivim kao i sam projekt. Sve poprima oblik otvorene koloidne mase, prostorno-ekonomske lave bez klasične hijerarhije. Nalazimo se unutar sistema kontroliranog u realnom vremenu upravo, samo i isključivo kroz projekt. Projekt tako postaje alat za konstrukciju novog smisla u fluidnom okolišu.
Nova uloga projekta je sintetizirati višestruke procese koji se prožimaju i sklapaju u konkretne prostorne odgovore. Materijalizirana gradnja u tom kontekstu postaje jedno od sredstava kojim se intervenira u procese. Građevine i građevinski zahvati, osim zadovoljenja funkcije i estetike, poprimaju nove uloge kao jasne izvršitelje procesa koje podržavaju.
Ovakvo okruženje i kontekst djelovanja oslobađa projekt klasičnih arhitektonskih zadataka. Konačno nas rješava oblika i estetizacije, kao jedine promatrane i vrednovane manifestacije struke. Radi se o djelovanju koje podrazumijeva projektiranje akcija i događaja koje oslobađaju arhitekturu i dizajn klasičnog objekta, planiranja zona i namjena i uvodi ih u prostor projektiranja i upravljanja sustavima. Uspostavljanjem veza i odnosa među procesima, akterima, mogućnostima, događajima i akcijama teži se konstruiranju novih vrijednosnih i značenjskih struktura. Takav Projekt gradi, moderira i uspostavlja Arhitekturu Otvorenog Smisla.
Ovaj tekst je sastavni dio knjige “We Need It – We Do It” koja je predstavljena u sklopu Hrvatskog nastupa na Bienalu Arhitekture u Veneziji. Autori knjige su Dinko Peračić, Miranda Veljačić, Slaven Tolj i Emina Višnjić. Autor fotografija je Damir Žižić. Organizator nastupa je Platforma 9.81 (Split), a partneri u organizaciji su POGON (Zagreb) i MMSU (Rijeka).