Nikada ostvareni san, vječiti mit, ali i noćna mora modernosti zasigurno je ona u kojoj strojevi i robotika kontroliraju sve i svakoga, pa tako sređuju kaos, nered, ali i sve nepredvidive situacije koje se oko nas svakodnevno događaju. I danas, u vremenu otvorenih mreža cyberspacea, umjetne inteligencije, kada nam uređaji kojima otvoreno komuniciramo istovremeno mjere puls, kalkuliraju idealne rute kretanja, biraju omiljenu muziku, hranu, idealnu temperaturu prostora i okruženja, te će nam vrlo vjerojatno ubrzo sugerirati s kime bi se trebali družiti, te u koji grad i mjesto otići, ipak nismo uspjeli tehnologijom riješiti neke elementarne probleme kao što su nered i kaotičnost, pronalaženje izguljenih predmeta u vlastitim domovima, uredima ili skladištima robe široke potrošnje.
Jedno takvo, na prvi pogled super kaotično mjesto, prostor gdje bi se red mogao uvesti isključivo i samo putem sofisticirane robotike, je golemo skladište tvrtke Amazon.com, smješteno na periferiji grada Phoenixa u Arizoni. Pod krovom velikog prostranog hangara, gdje je sigurno i strogo kontrolirano smješteno nekoliko desetaka milijuna različitih predmeta, knjiga, nosača zvuka, DVD-ova, igrački, kućanskog i uredskog pribora, te gomile čudnih odjevnih predmeta, isključiva kontrola, red, pohrana i selekcija svakog pojedinog predmeta vrši se običnim ljudskim radom. Putem organiziranog sustava i mreže distribucijskih centara, velikih i prostranih skladišta koja su strateški raspoređeni na svim kontinentima zemaljske kugle, Amazonu je omogućena brza, jeftina, ali i precizna dostava naručene robe koju nestrpljivi on-line kupci traže i očekuju.
Tijekom samo 24 sata, jednog običnog radnog dana tijekom 2010. godine, ova danas brzorastuća globalna tvrtka doživjela je prvi pravi “prodajni boom”. Na tražene adrese isporučeno je i dostavljeno vrtoglavih 13 milijuna predmeta. Danas se taj broj prosječno kreće oko 17 milijuna kupljenih i dostavljenih predmeta široke potrošnje dnevno!
Gospodin Josh Teeter, generalni direktor Amazon.com za Phenix, u sklopu redovitog Cyber Mondaya, dana kada se u Americi potiče on-line prodaja, razočarao je mnoge zaljubljenike sofisticirane tehnologije svojom jednostavnom izjavom, da osim u procesu dostave i transporta robe, Amazon.com uopće ne rabi robote i visoku tehnologiju. Sav posao skupljanja, sortiranja, pohrane i biranja konkretno naručene robe unutar organizirane matrice polica i regalnih skladišta obavljaju isključivo i samo ljudi, zaposlenici tvrtke. Nepregledno more, tisuće radnika Amazon.com-a svakodnevno hodaju, traže, detektiraju, selektiraju i prenose robu, naoružani običnim barcode-skenerom i velikim strpljenjem.
Amazon.com razvio je specifičnu tehniku skladištenja i rada nazvanu “Kaotično Skladištenje”. Ona polazi od jednostavne ideje gdje su svi predmeti i roba “random” posloženi, te tako gotovo pa slučajno bivaju pohranjeni na tisućama polica glomaznog skladišta. Nepregledno mnoštvo od 50 000 radnika, svaki u svom sektoru, osobno nosi i prenosi točno određenu robu, uzima traženi predmet, ali i istovremeno zapunjava ispražnjeno mjesto na polici novim artiklom, te pripadajućom mu šifrom. Poput kakvog rudimentarnog i analognog GPS sustava svaki predmet ima svoje mjesto i koordinatu u mreži ulica i polica skladišta.
Danas, svako od 80 super-skladišta Amazona, precizno je i strateški raspoređeno po zemaljskoj kugli, gdje svako sadrži prosječno 130 000 m2 prostora te zapošljava prosječno pedesetak tisuća radnika, kao prijeko potreban servis i osnovni motor pomno planiranog “kaotičnog skladišta”. Organizirana konfuzija, planirani nered, ciljano je sproveden unutar živo i organski osmišljenog, matrično složenog i projektiranog prostora. Putem sustava polica, ladica, te koridora i ulica organizirano se, i na bazi individualne odluke i naloga, skladištem kreću tisuće ljudi. Sva roba u skladištu raspoređena je i skladištena bez stalnih sektora i specifičnih tematskih područja. Nema očekivanih područja isključivo za knjige, ili mjesta samo za elektronske uređaje, kao što bi se to možda od jednog organiziranog i sofisticiranog sustava i tvrtke očekivalo. Karakteristike, namjene, i konačne uloge prodajnih artikala su potpuno nevažne i irelevantne. Važno je jedino i isključivo sličnost u veličini, te odgovarajuće mjesto na polici, njegov jedinstveni kod, broj, šifra kojeg sa sobom nose.
Analizirajući racionalno ovaj neobični i neočekivani primjer kaotičnog sustava, odmah i veoma jasno uočavamo dvije ključne prednosti ove specifične prakse pohrane i traženja. Prva, i svima jasna, je fleksibilnost i otvorenost sustava. S kaotičnim skladištenjem oslobađa se i popunjava prostor u realnom vremenu, te nije potrebno tražiti novi prostor. Druga i ključna prednost sustava je njegova elementarnost i jednostavnost. Novi zaposlenici i radnici ne trebaju naučiti imena, uloge, namjene proizvoda, već je potrebno samo i isključivo dobro snalaženje u prostoru. Potpuna kontrola, efikasnost i veoma plastična optimizacija sustava skladištenja i biranja proizvoda, ugrađena je u sustav koji radnika vodi i koristi poput kakvog gradskog šetača u potrazi za specifičnim mjestom i položajem.
Amazon se u svojem kaotičnom sustavu veoma uspješno nosi s milijunima i milijunima specifičnih narudžbi. U svakom trenutku postoji dugačak popis proizvoda koje se trebaju osobno skinuti, pokupiti s polica i pripremiti za otpremu. Budući da iza svega ovoga ipak stoji gotovo pa neprimjetna baza podataka i snažni softver, koji putem skenera prepoznaje svaki proizvod, valja otvoreno reći da se pojam skladištenja zavodljivog naziva “Kaotična Pohrana” zapravo tako doživljava samo i isključivo iz ljudske točke gledišta. Ovdje se ipak radi o strogo kontroliranom, točnom i preciznom stajalištu u računalu. Za program koji upravlja skladištem, kaotični sustav za pohranu nije ništa više od dugačkog niza izračuna i operacija glomazne baze podataka. Osnovni i jedini pomagač sustava je običan radnik, čovjek koji hoda, traži i luta ulicama naoko kaotičnog i nesređenog skladišta.