Tunjac

Jednog subotnjeg jutra 2006. godine, tijekom intenzivnog rada na paviljonu za Venezianski bijenale, ispred jednog restorana na otoku Krku spojena su dva tijela, različite polovice životinje i ribe, djelovi tijela tune i jagnjeta, te je stvorena i materijalizirana začudna kombinacija, neočekivan, ali veoma jasan i učinkovito precizan spoj. Spoj koji projektira, testira, prototipno materijalizira i u konačnici rađa novo biće. Biće “nove prirode”, prirode suvremenosti svijeta oko nas. Biće “nove prirode” kao mješavine politike i projektiranja. Biće koje utjelovljuje kotradiktornost vremena, različite poglede i specifične zahtjeve u promišljanju drugačijeg svijeta. Biće zvano Tunjac.

Tunjac nije klon, Tunjac nije genetski modificiran, ali prihvaća sve mogućnosti i izazove suvremenog bio-inženjeringa i techno-biologije. Tunjac nije šala, a još manje vic. Tunjac je stanje. Stanje “In-Between”, stanje između sustava. Stanje u kojem radimo, djelujemo, razmišljamo i balansiramo između apstraktnog i tjelesno materijalnog. Tunjac je metafora za napor i želju koja promišljeno, nesebično i strastveno spaja nespojivo. Metafora za konstantnu sumnju i dilemu. Simbol načina djelovanja i promišljanja stvarnosti. Tunjac je stanje duha, način razmišljanja i naš osobni avatar.

Tunjac opisuje i govori o vremenu u kojem radimo i djelujemo. Tunjac je kontradiktoran ali promišljeno višeslojan, s jasnom potrebom i željom da ne bude nejasan i neodlučan. Tunjac nije alibi za lažno tumačenje i predstavljanje. Tunjac utjelovljuje jasan i precizan stav naspram kontradiktornosti svijeta. Materijalizacija kontradiktornosti kao poticaja za djelovanje, dizajniranje i projektiranje. Projektiranje gotovim elementima, situacijama, politikom, ekonomijom i društvom. Projektiranje provjerenim i jasnim elementima koji neprekidno i svakodnevno traže nova okruženja, prijelaze, sukobe i drugačija sučelja.

Tunjac je oksimoron, kao pametna ludost, skromna raskoš, tiha buka, legalizirana nelegalnost. Tunjac je živi leš, lijepo ružan, gadljivo poželjan i oštroumno lud. Tunjac je živa i nepatvorena kontradiktornost. Živi, ostvareni, mesnati oksimoron. Oksimoron umalo izgubljenog ali na svu sreću pronađenog vremena, već negdje viđenog, i samo na prvi pogled nejasnog stanja i odnosa društva. Tunjac je oslonac, poluga za djelovanje. Alat za rušenje, i novu gradnju.

Tunjac je način bavljenja arhitekturom i utjelovljenje principa i metoda projektiranja svijeta oko nas. Predivno složenim svijetom prepunom različitosti i neizvjesnosti koja traži stalno obnavljanu i osvježenu inteligenciju, te preciznost odluke. Odluke koja nije očekivana, odluke koja se stalno traži i napušta. Odluka koja provocira i ne ostavlja ravnodušnim prvenstveno nas koji smo ga porodili. Tunjac je božanstveno kontradiktoran, ciljano i projektirano nejasan, lakmus papir za glupost. Tunjac je način arhitektonskog razmišljanja. Tunjac je čista arhitektura, arhitektura nepredvidivosti i mogućnosti. Arhitektura neočekivanog susreta, neočekivanog spoja, arhitektura suvremenosti i Zeitgeista.