Tunel-Podrum-Hotel

U posljednjih dvadeset godina suvremeni se turizam i njegovi hoteli kao reprezentacija i alat globalnog pokreta (poretka) potpuno izmijenili. Od uzbudljivog iskustva odabrane manjine, mlađih i školovanih ljude s početka dvadesetog stoljeća, preko masovne i organizirane industrije modernog turizma iz 70-ih godina, egzotičnih putovanja iz 80-ih, do instant-pop sapunice, gdje svi i svatko, bilo čime, bilo kada, i bilo gdje putuju, snažno definiraju prostor današnjice. Prostori i gradovi uz Jadransko more od prvih su dana pojave turizma, kao novog društvenog i socijalnog pokreta bili svjedoci njegove snage i važnosti, ali i jasni protagonisti snažnih promjena koje su s njime dolazile.

Jednako kao što se turizam vremenom mijenjao, mijenjali su se i gradovi u našem priobalju. Od miroljubive aktivne koegzistencije turizma i gradova s početka stoljeća, do industrije hotelijerstva i masovne izgradnje turističke infrastrukture, dolazimo do današnjice gdje turizam počinje oblikovati i vladati politikom gradova uz jadransku obalu. Ostala su rijetka mjesta gdje je lokalna samouprava, poljoprivreda, stočarstvo, ribarstvo i globalni turizam mogu razviti specifičnu arhitekturu mjesta. Grad Vrbnik, malo mjesto na sjevernoj strani otoka Krka, stoljećima poznat po vinarstvu, i njegovo izdašno Vrbničko polje, strpljivo su i održivo hranili lokalno stanovništvo, razvijali svoje proizvode vezane uz vino, vrbničku žlahtinu i ovčarstvo, te razvijali specifičan oblik turizma.

Na rubu grada Vrbnika, na obroncima brijega gdje se strma litica spušta ka moru, poznati vinar i njegova mnogoljudna porodica, uz prostor rodne kuće i prvi vinski podrum, odlučuju razviti novu hibridnu turističku strukturu. Multifunkcionalnu građevinu koja će objediniti vinarstvo, podrumarstvo, poljoprivredu, ribarstvo, proizvodnju kozjeg sira, muzej i galeriju s edukacijskim centrom posvećenog vrbničkoj žlahtini, te hotel sa specifičnom ponudom kućnog smještaja, boravka i življenja na specifičnom mjestu.

Ovako složena i bogata strukture s jedne strane omogućuje samoodrživost sustava, njegovu prirodnu i stabilnu svakodnevicu proizvodnje, dok s druge strane ovako koncipirana složenost u odnosu na uslugu turizma stvara specifičan i poželjan način življenja, drugačiji osjećaj odmora i gastronomskog užitka. Turizam, ugostiteljstvo i kultura kao unikatan doživljaj definiran nizom događaja, boravka i življenja specifičnog iskustva mjesta.

 

gif-sve

 

Mjesto objedinjuje podzemne tunele koji vode iz građevine do mora i uvode s jedne strane svježu ribu s brodica, ali i omogućuje direktan ulaz posjetitelja iz hotela ili podzemlja direktno u more. Na prostor tunela nadovezuje se niz u stijeni ukopanih podruma za preradu i pohranu vina, gljiva i sireva. Podrumski prostori stabilne temperature i vlažnosti specifična su mjesta i prostori drugačijeg iskustva, te se nadovezuju na podrumske prostorije za edukaciju, kušanje i konzumaciju vina, prostore za zabavu i opuštanje. Penjući se postepeno iz podrumskih prostorija ka vrhu, prolazimo kroz specifičnu arhitektonsku promenadu koje se mijenja iz amorfnih tunela i špilja u geometrizirane prostorije dubljene u živoj stijeni. Složerna arhitektura masivnih zidova podruma i suterena namijenjena je muzeju vrbničke žlahtine i konobama za prodaju, izlaganje i konzumaciju proizvoda kuće.

U prizemlju građevine nalazi se veliki višenamjenski prostor koji objedinjuje sve namjene ugostiteljstva, dvoranu za skupove i konferencije, sale za sastanke i izložbeni prostor, te ulaz i recepciju hotela. Na bazi građevine postavljen je niz “kuća” spojenih i pretopljenih u jednostavan skup jedinca s različitim sobama, apartmanima i individualnim kućama za smještaj gostiju. Organizacija i oblikovanje kuća omogućuje privatnost i boravak, stanovanje i življenje u gradu.

Ovaj specifičan projekt iako je suprotan sveprisutnom pojmu “nemjesta” kojega promišlja i definira suvremeni masovni turizm, jednako tako precizno je analiziran i projektiran kroz antropologiju pojma supermodernoga. Iako je ovako koncipirano mjesto potpuno suprotno prebivalištu, boravištu i klasičnom mjestu i korisnikov odnos s ovakvim sadržajem jeste ugovoran, te ga predstavlja kupljena avio karta, ulaznica za hotel, ono predstavlja dobrovoljno i svjesno ulaženje u specifičan događaj, proces prebivanja i iskustva drugačijeg življenja, uživanja u svom na trenutak “izmještenom” životu.

GIF-copy

Ovakvo mjesto iako nije dio mreže standardiziranog hotelskog lanca s identičnim sobama ili poslovni prostor, agencija, koja izgleda svugdje isto, ipak on potpuno svjesno, poput klasičnog “ne mjesta” u turizmu bira slike povijesti, autohtone proizvodnje i poljoprivrede, te ih koristi kao atraktore ponude ili opise doživljaja kojeg nudi. Promatrač i korisnik ovakve usluge mjesta u jednu ruku razmatra preplitanje staroga i novoga, povijesnog i suvremenog, ali jednako tako, “supermodernog” gdje pretvara staro i autohtonu proizvodnju i neviđeno prostorna iskustvo u specifičnu predstavu, teatar iskustva kao osebujni kolaž lokalne i egzotične specifičnosti.

Ovakav hotel i specifično mjesto ne bježi od supermoderniteta sadašnjosti i slika instant povijesti. Ovaj hotel je mjesto koje nudi zanimljivost plasiranu kroz slike u katalozima, portalima booking agencija ili filma s precizno režiranim scenarijem. Ovaj hibridni hotel oprečan je utopiji, on doista postoji, ali u njemu ne prebiva nikakvo organičko društvo. To je mjesto osviještenih pojedinaca, dobrovoljnih zatvorenika specifičnog življenja turizma.