Park i Kuća Koja Liječi

 

Projekt “Park i Kuća Koja Liječi” planira i preispituje mogućnosti prostornog razvoja i arhitektonske interpretacije Klimatskog Lječilišta – Veli Lošinj u Velom Lošinju, te uređenje Park–šume Pod Javori čiji dijelovi, s postojećim lječilištem, čine jedinstvenu prostorno funkcionalnu cjelinu.

Počeci ovog lječilišta sežu s kraja 19. stoljeća, kada je na Lošinju boravio poznati austrijski balneolog i klimatoterapeut dr. Conrad Clar iz Graza sa svojim sinom koji je bolovao od bolesti grla. Nakon trotjednoga boravka ustanovio je da se zdravstveno stanje njegovog djeteta naglo i očigledno popravilo. Ne skrivajući oduševljenje izvijestio je širu stručnu javnost. Od tada bilježimo dolaske mnogobrojnih posjetitelja upravo radi zdravlja i ljekovitih učinaka na različite bolesti dišnog i drugih sustava. Također u to vrijeme i austrijski nadvojvoda, član carske obitelji Carl Stephan (Karlo Stjepan) iz dinastije Habsburg, odabire Veli Lošinj kao najprikladnije mjesto za svoj odmor. Spoznavši kvalitete krajolika, bogatstva vegetacije i izuzetno kvalitetne klimatske prilike, odlučuje da na rubu šume i na kraju gradića sagradi ljetnikovac s velikim perivojem. Vrlo brzo nakon izgradnje ljetnikovca Austrougarski ministar zdravlja proglašava Veli Lošinj „klimatskim zdravstvenim lječilištem“.

Nakon pada monarhije vila se prenamjenjuje u Klimatsko Lječilište. Prema klasifikaciji i namjeni lječilišta program centra je usmjeren prema pogodnostima lokacije koju čine; prirodni uvjeti, blaga klima, veliki broj sunčanih sati, čisto more i zrak te bogata vegetacija borove šume i mediteranskog raslinja. Godinama primajući i ugošćujući brojne goste i pacijente lječilište je zapušteno i devastirano, te mu je potrebna obnova i nadogradnja. Nadogradnja novog hotela i prostora suvremene medicinske terapije uz postojeći kompleks lječilišta nameće i pokazuje kao optimalno rješenje, ali povlači za sobom veliku i gustu izgradnju postojeće parcele.

aksonometrija_1

Lječilišni Centar Veli Lošinj promišlja specifičan kompleks i terapijsku metodu koja bi sa zatečenom prirodom, zađtićenim perivojem i arhitektonskim sklopovima terapeutski djelovala na pacijente i goste koji posjećuju centar, te funkcionirala i opstala kao cjelogodišnja destinacija zdravstvenog turizma. Zdravstveni turizam se danas često površno promišlja te izvodi u kontekstu predvidive i često nepromišljene nadopune klasičnog hotelskog turizma ili medicinske terapije, ne vodeći računa o bogatstvu novih mogućnosti, specifičnih kvaliteta postojećeg mjesta koje se arhitekturom i medicinskim programom mogu predstaviti. Projekt stoga promišlja i konceptualizira direktnu i nedvosmislenu ulogu centra kao posebnog i unikatnog mjesta. Koncept i arhitektura mjesta dovode u direktan odnos medicinsku terapiju, duhovne i tjelesne osjećaje arhitekture i prirode. Sklop je to prostora, prirode i specifično projektiranog ambijenta koji liječi. Arhitektura centra Veli Lošinj funkcionira kao medicinski okvir za specifičnu i nezaboravnu terapiju, sveobuhvatni prostorni i tjelesno-duhovni tretman.

Projekt prepoznaje i definira nekoliko cjelina koje sadrže medicinsko-terapeutski sklop, smještajno boravišne sadržaje i hotele, te servisno-uslužne sadržaje koje opslužuju goste lječilišta funkcijama medicinskog, terapeutskog, zabavnog, uslužnog i ugostiteljskog sadržaja. Ovakva podjela i koncept terapeutsko-smještajnog centra dijeli i predstavlja kompleks Lječilišta u nekoliko cjelina. Prva je medicinsko terapijska, koja se nalazi na prostoru starog parka i današnjeg centra. Drugi i ovim projektom specifično tretirani dio je hotelsko-smještajni segment kompleksa, koji smještaj i sobe lječilišta vidi kao “disperzirani hotel”, hotel kojeg čine kuće položene u gustu šumu i park, stvarajući osjećaj boravka u individualnoj stambenoj kući. Boravak u prirodi, direktan kontakt sa šumom i terapija hodanja, druženja, socijalne i društvene interakcije.

losinj-nacrti_1

Na dijelu parcele koja dijeli stari dio parka i današnjeg lječilišta položena je izdužena kuća, “lječilišna stoa”, shvaćena i oblikovana kao snažna i nedvosmislena lječilišna i energetska “infrastruktura”, koja svojim sadržajima vezanih uz obnovljive izvore energije, medicinu i terapiju servisira i poslužuje ovaj sofisticirani i tehnološki zahtjevan medicinski centar. U prizemlju velike lječilišne stoe nalazi se “ulazno brdo”, centralni pristup kompleksu, s recepcijom i društvenim sadržajima. Ispod stoe prolazi šetnica koja spaja prostor park-šume i perivoja, te položeni bazen s otvorenim i zatvorenim vodenim sadržajima. Na sjevernoj strani stoa je položena i ukopana u brdo, te prihvaća prostor servisa i restorana. Svi sadržaji lječilišta nadovezuju se na otvoreni sustav parka sa stazama i paviljonima te osiguravaju jednostavan i prirodan tok pješaka, šetača i pacijenata kroz park i šumu. Lječilište i pripadajuća mu sadržaji shvaćeni su i oblikovani kao otvorena mreža, otvoreni park akcije i sadržaja. Park i sadržaji kao prostorno-arhitektonska promenada-terapija.

S druge strane gledano ovakav koncept nudi i radikalno pragmatičan odgovor na programski zadatak. Unutar obuhvata za gradnju smješteni su svi medicinski i prateći sadržaji, dok su smještajni kapaciteti izdvojeni unutar povijesnih granica perivoja lječilišta. Umjesto koncentriranja i grupiranja sadržaja na relativno ograničenom prostoru i formalnog uvažavanja stupnja zaštite na okolnom prostoru park šume, odabran je proaktivni pristup reafirmiranja povijesnog parka tako da se korisnicima, u prvome redu osobama narušenog zdravstvenog stanja, omogući najkvalitetnije prirodno okruženje i ambijent za vrijeme njihova boravka u lječilištu. Ambient i mjesto kao dodatna vrijednost medicinskih usluga.