Nest and Cave House

Kada se sretnete sa mladim čovijekom koji se dobar dio svog života bavio temom “swarm inteligence”, te zaželi sagraditi novi doma za svoju obitelj, a iskreno se u samom startu ne osjeća udobno u usamljenoj obiteljskoj kući, znate da je pred vama ili silno uzbudljiv projekt ili da od kuće, suradnje i projekta neće biti ništa.

LAZINICA_prva-maketa_C
Kako napraviti dom koji neće biti puka reprezentacija i sredstvo za pokazivanje vlasnika, ali da istovremeno u svojoj biti snažno materijalizira energiju, silnice parcele i konteksta, te snagu spoznaje i svjesnosti o prostoru i programu kojeg stvara i udomljuje? Dali je moguće i kako materijalizirati svjesnost korisnika i arhitekta o energiji mjesta i potrebu za objedinjavanjem svih silnica projekta u jednom prostornom konstruktu? Iz toga slijedi da je osnovno pitanje koje je davno Buckminster Fuller postavio u tekstu “Univerzalna arhitektura”, “….osnovno je pitanje kako kontrolirati obuhvaćeni prostor te nakon toga razviti selektivnu kontrolu obuhvaćenoga prostora, koja će dopustiti uvijek varijabilnu komplementarnu harmoničnu svijest o svakoj i svekolikim osjetilnim organizacijama što ih treba sklopiti unutar obuhvaćenog prostora…..”


U nizu razgovora, skica i dijagrama, te nakon intenzivnog upoznavanja i istraživanja odlučeno je da kuća mora spojiti u arhitekturi rijetko spojene elemente. Osjećaje zaštite i introventiranost špilje, toplinu sigurnosti doma, te osjećaj lebdenja, osjećaj boravka u ptičjem gnjezdu na vrhu stabla sa pogledom na horizont i okolinu. Sjetili smo se Titove špinje na Visu i njezine karizmatičnosti, te Pierre Koenig-ove case study (Stahl) house 22 u LA-u iz 50-ih godina za koju Kenneth Frampton kaže da ima terapeutski efekt na stanovnika i posjetitelja.


Kuća je stoga sklopljena od dva rudimentarna “gotova elementa”. Ukopane betonske kutije, i dugačkog kontejnera koji balansira na špilji. Kuća konzolom od 17 metara predstavlja zaokrenutu slojnicu terena iznad prizemlja. Ovim jednostavnim ali odlučnim spojem, i okretom, stvorena je kuća koja se sa jedne strane zatvara a sa druge strane otvara ka različitim pogledima i vizurama.

Ukopana špilja suterena pokrivena je zemljom i zelenilom, oklopljena kalanim kamenim stjenama, te se putem malih otvora i pukotina otvara na okoliš kuće i vrt. Ispod konzole stvoren je dnevni boravak kuće koji je zaštićen od sunca i kiše te omogućuje stalni život, druženje, blagovanje, rad, odmor, te eventualno samovanje na otvorenom. Ispod gnjezda, a ispred špilje centar je kuće i sjecište prevaca i silnica prostornog konteksta. U neposrednoj blizini špilje i gnjezda nalazi se duguljasti bazen za duga plivanja.


Na spoju ovakva dva Gotova Elementa urezan je i zabijen snažni svjetlarnik-tuljac koji uvodi sjeverno svjetlo na stubište,te definira sjecište pravaca ulaza za utomobile i ulaza za stanovnike. Ove tri za kuću važne prostorne i funkcionalne silnice definiraju pojavnost kuće prema ulici, cesti, okolici i pogledu prolaznika kojima se ne želi u cijelosti pokazati i otvoriti. Kuća se postepeno i višeslojno otkriva, te definira razna mjesta i prostorne osjećaje.