Muzej Apoksiomena 2009

Apoksiomen je uspravno stojeći nagi lik atlete u kontrapostu oslonjen o desnu nogu. Glava i ramena su blago pognuta, lijevo koljeno povinuto, a noga malo podignuta. Ovo je službeni opis grčkog kipa koji je slučajno pronađen u vodama Malog Lošinja prilikom turističkog ronjenja. Kip je stoljećima ležao položen u pijesak na morskom dnu. Odlučeno je da se Apoksiomen sa pratećom izložbom trajno smjesti i prezentira u novom muzeju u Malom Lošinju.

Muzej i izložba Apoksiomena predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija i ceremonije prolaska kroz sobe i hodnike koji utjelovljuju arhitektonski konstrukt (arhitekton) programiran pratećom izložbom i postavom kipa. Tako oblikovano i definirano tijelo umetnuto je u prostor definiranog vanjskim zidovima i krovom postojeće palače Kvarner u Malom Lošinju. Preostali “prazni” djelovi između kojeg definiraju tzv. “prostorni ostaci” između konstrukta izložbe i oplošja građevine, materijaliziraju prateće, poslovne i administrativne sadržaje Muzeja. Ovim se konceptualnim i arhitektonskim postavkama ostvaruje višeslojno isčitavanje arhitekture novoga Muzeja, te također slojeviti i bogati scenariji korištenja građevine.

Arhitektonski konstrukt izložbenog postava ovješen je na postojećim kamenim zidovima Palače Kvarner te čeličnim rešetkama-nosačima i horizontalnim pločama definira konstruktivno-funkcionalnu cjelinu koja se spušta do prizemlja postojeće građevine. Čelični “kavez” obložen je sa vanjske strane bijelom, glatkom limenom oblogom, poput oplate bijelog broda, dok se u interieuru izložbene prostorije oblažu različitim materijalima i taktilno osjećajnim oblogama, što izaziva različite prostorne i tjelesne doživljaje izložene materije.

Postavlja se pitanje kako prezentirati jednu savršenu skulpturu koja se nalazi izvan svakog vremenskog i fizičkog konteksta kojem je bila namjenjena, te također izvesti uzbudljiv i razumljiv muzejski postav unutar koga bi se pokazao najširoj javnosti. Izložbeni postav uklopljen u razlomljeni i heterogeni prostorno složeni arhitekton definira izložbeni scenarij prolaska koji se sastoji od 9 vremenski i prostorno oblikovanih scena.

scena 1.

Posjetioci ulaze u otvoreni javni dio prizemlja Palače Kvarner. Na blagajni kupuju karte i na garderobi odlažu odjeću. Ugošćuje ih i pozdravlja voditelj izložbe Apoksiomena. Uz jaki zvuk i zamračenje svjetala spuštaju se pokretni eskalatori koji nas uvode u priču izložbe muzeja poput avionskih cijevi-stubišta za planirani let. Sve je popraćeno monumentalnim zvukom i jakim mirisom mediteranskog bilja koje se pušta iz zvučnika i mlaznica na muzejskom arhitektonu.

scena 2.

Posjetitelji u grupi od 20, penju se kroz mračno stubište-eskalator, i dolaze u prvu dvoranu. Dvorana za prateću izložbu. Prostorija ja izvedena iz poliranog aluminija sa zaobljenim rubovima-bridovima kocke-prostorije kojom se ostvaruje osjećaj beskonačnosti sobe. Refleksija posjetitelja-likova scenarija unutar sobe rađa osjećaj fluida, zamagljene slike, koji čovijek nema u svakodnevnom životu. U sobi nalaze se stolovi koji svijetle a na njima su izloženi svi elementi priče o Apoksiomenu. Posjetitelji se kreću u putanji meandra tako da stolovi predstavljaju barijere koja osigurava prolaz pored svakog izloška i podatka kojeg scenarij izložbe želi prenjeti posjetiocu.Prostor ima snažno hladni metalni miris poput apoksiomenovog metala kad je bio izvađen iz mora. Hladno.

scena 3.

Posjetitelji prelaze u mali anfiteatar koji je izveden u oblozi zlatnih vlati, zlatne spužve, kojom se stvara u svakom posjetitelju osjećaj prolaska kroz žitno, polje, tjelesnost diranja zlatnog klasja poput glavnog lika u filmu Gladijator. Bljesak sunca, a paralelno tjelesni osjećaj zvučne izolacije koju proizvodi spužvena masa, definira ugodu i savršenost tonskih studia sa vrhunskom klasičnom glazbom. Takav osjećaj u potpunosti je suprotan aluminijskom osjećaju hladnoće i beskonačnosti predhodnog doživljaja. Nakon što posjetitelji zauzmu svoje položaje-mjesta na blago podignutom anfiteatru prostor se zamračuje i započinje film o uzbuđenju i misteriji Apoksiomena. Prostor nema mirisa. Ugodno toplo.

scena 4.

Nakon pogledane filmske projekcije posjetitelji ulaze u slijedeći eskalator-stubište gdje slijedi proces dekontaminacije. U prostoru cijevi eskalatora osjeća se snažno strujanje zraka poput vjetra. U predprostoru voditelj izložbe uvodi posjetioce u prateću izložbu iz koje postepeno prelazimo u sobu “periskopa”. U sobu periskopa ulaze 5 posjetioca koji po prvi puta preko optičkih uređaja-periskopa sagledavaju savršeni kip iz žablje perspektive. Ovakav pogled na Apoksiomena jedinstven je i izveden je iz pomaknutog i specifičnog prostornog i vramenskog konteksta skulpture, njezinog nastanka, potonuća, pronalaska i novog konteksta muzeja u kojem ga gledamo.Prostor je polumračan, grubih kosih zidova crvene boje i miriše na cimet.

scena 5.

U sporoj koloni posjetioci započinju uspon uz rampu koja vodi do Apoksiomena. Posjetitelji prolaze rampom koja predstavlja dvostruku ovojnicu oko savršenog kipa. Kip se nalazi u bijeloj sobi sa kristaličnim bijelim difuzno osvjetljenim zidovima. Kroz otvore-kadrove posjetitelj gleda skulpturu sa svih strana od njegovih gležnjeva do torza. Unutarnji dio izložbene jezgre, sa rampom kojim prolaze posjetitelji obložen je crnim teškim plišem koji pretvara uspon rampe i pogled na Apoksiomena u svojevrsnu “tihu” sobu poput gluhe sobe za snimanje vrhunskog zvuka.

scena 6.

Posjetitelji ulaze u sobu sa Apoksiomenom. Svih 20 posjetilaca grupiraju se oko skulpture. Svatko pronalazi svoje mjesto, svi su blizu savršenoj skulpturi…..gotovo da je mogu dodirnuti. U sobi je snažna ali ne glasna muzika. Dojmljiva i ponosna. Svaki posjetitelj tada shvaća bit predmeta-skulpture muzeja. Apoksiomen je savršen. Kip obasjavaju zrake difuzne svjetlosti kako bi pokazali ljepotu skulpture.

scena 7.

Posjetitelji se kreću dalje, te se penju dalje po rampi obloženom crnim plišom. Kroz trokutaste pukotine-otvore velikog volumena koji štiti Apoksiomena gledaju skulpturu od torza do potiljka i glave.

scena 8.

Nakon obilaska i kruženja oko fenomena Apoksiomena posjetitelji završavaju izložbu u “sobi bijelog satena”. Prostor u sebi sadrži blagi anfiteatar sa otvorom-pogledom na živopisnu Lošinjsku luku. Sa druge strane sobe nalazi se bar u kojem se služe pića obogaćena okusom i mirisom mediteranskog bilja. Prostor je ugodno rashlađen.

scena 9.

Posjetitelji se staklenim liftom spuštaju u prizemlje muzeja te u trgovini mogu kupiti prigodne poklone vezane za Muzej, postav i fenomen Apoksiomena.

U prostoru koji preostaje između izložbenog Arhitektona i oplošja vanjskih zidova Palače Kvarner nalaze se prostori i namjene uredskog prostora zaposlenika, radionica za restauraciju i stubište koje povezuje ova dva sadržaja muzeja namjenjena internom korištenju bez dolaska posjetitelja.
Arhitektonski konstrukt izložbe koji lebdi u sredini građevine također omogućuje otvaranje prizemlja javnim sadržajima i gradskim događajima neovisno od aktivnosti atrakcije muzeja. Vertikalna komunikacija koja prolazi kroz sve etaže muzeja i snadbijeva i servisira sadržaje izvedena je sa dva lifta. Prvi lift nalazi se uz ulaz građevine, dok se drugi servisni lift nalazi uz istočno pročelje građevine. Svaki od liftova također služi za transport posjetilaca, invalida ili zaposlenika muzeja. Uz prizemlje kao javni dio muzeja moguće je korištenje i terase prvoga kata koja je svojevrsni piano-nobile grada Malog Lošnja. Dolazak na balkon omogućen je stubištem u boku građevine ili liftom te se prostorno nadovezuje da projekcionu dvoranu muzeja koja se koristi i kao dvorana za prezentacije, art kino ili druženja izvan perioda i režima rada muzeja. Na posljednjoj etaži muzeja nalazi se caffe sa belvederom na Lošinjsku uvalu. I ovaj sadržaj također se koristi dvojako. Kao kraj scenarija izložbenog postava Apoksiomena i kao elemant društvene i kuturno ponude mjesta.

Ovakvo slaganje i ispreplitanje sadržaja muzeja sa jedne strane i javne namjene sa druge, omogućuje spoznaju raznih djelova i sadržaja građevine različito, kompleksno ili jednostavno, ciljano ili opsežno, višekratno ili jednom, dnevno ili noćno korištenje Palače Kvarner kao centralnog generatora događanja Grada Malog Lošinja.