Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Fake Holidays

Kada su želje i mogućnosti izvan dosega ljudi, simulacije preuzimaju mjesta njihovog slobodnog vremena, stvarajući uvijete za nove i neobične praznike. Imaginarni svjetovi stvoreni kroz snažan tehnološki razvoj i medijsku manipulaciju rađaju stanja reproduciranog uživanjima u robama i mjestima masovnog konzumerizma. Iako je kvaliteta tih “avantura na zahtjev” ponekad vrlo sumnjiva, te se manifestira kroz razne oblike otvorenog razočarenja, one ipak jasno rasvjetljavaju jedan opće prisutan fenomen i stanje svijesti: Oni su slike neispunjenih čežnji i snova temeljenih na svakodnevnom životu i željama ljudi samih “. Jens Lindworsky, Fake Holidays.

Ovih dana završavaju svima dragi i dugo očekivani praznici. Pored onih koji nisu napuštali mjesta stalnog boravka i rada, postoje oni koji jesu, a neki su se sigurno kupali i sunčali na plažama velikog avionskog hangara pored Berlina, ili pak uživali u snijegu i skijanju u dalekom Dubaiju. Ovi treći sigurno su se susretali sa Supermanom, Isusom i plovili na Titanicu u Turskoj Antalyi. Rijetki sretnici rashlađivali su se pak u ledenim spiljama Dohe, slikali se ispred Capitol Hilla i skulptura američkih predsjednika u centru Shenzena, hodali meksičkim prašumama i tropskim parkovima Bispingena u Njemačkoj te tamo obilno ručali u srednjovjekovnom dvorcu posluženi od strane ljubaznog astronauta.

Ovakva specifična mjesta, danas opće prihvaćena masovna okupljališta ljudi, sredinom su prošlog stoljeća nastajala prvenstveno na američkom tlu. Ona su već tada simulirala situacije i stvarala vjerne kopije različitih mjesta, prvenstveno sa “starog kontinenta”, omogućavajući posjetiteljima vožnju gondolama kroz Canal Grande, položen usred hotela i casina u Las Vegasu, zatim posjet Duždevoj Palači u kojoj je smješten shopping centar te nezaboravno fotografiranje pred Eiffelovim tornjem u centru Disneylanda.

Danas mjesta simulacije i prostori vjernih kopija znamenitih, ali većini ljudi nedostupnih mjesta, idu mnogo dalje od prvih parkova za slobodno vrijeme i zabavu. Širom Njemačke i Austrije niču novi, potpuno zatvoreni, idealno kondicionirani indoor parkovi, bazeni, spa centri i resorti s pješčanim plažama, koji simuliraju daleke i egzotične destinacije. Sve to, izgrađeno i okupljeno na jednom mjestu, nagurano u starom avionskom hangaru pored Berlina pod nazivom “Tropical Islands”, potaknulo je Austrijskog fotografa Reinera Riedlera i njegovog kolegu Billa Koudenhovena da naprave knjigu sa serijom fotografija pod nazivom “Fake Holidays”.

 

njemacka_1

 

“Bio sam fasciniran prvim privremenim gradskim plažama i bazenima koji nalikuju egzotičnim destinacijama”; kaže Reiner u razgovoru za Wired te navodi da su prva takva čudna mjesta nastala pored njegovog rodnog mjesta u Austriji, da bi se ubrzo proširila cijelom regijom i Njemačkom, a danas su uobičajena i tražena u cijeloj Europi. Početak njegovog rada na fotografijama “Fake Holidays”  bio je novi način provođenja slobodnog vremena, upražnjavanje odmora i zabave. “Nakon svakodnevnog posla i rada ljudi bi masovno išli ka tim umjetnim plažama, te uživali kao da su na ljetovanju”. Pitao sam se često: “Zašto je ljudima tako lako manipulirati, kao da su pijesak, piće, glazba i kada puna vode sastojci za sreću”.

Nakon prvih fotografija u rodnom kraju, Reiner Riedler kreće u istraživanja po ostalim kontinentima zemaljske kugle. Sljedeće otkriće, nakon kupališta usred kontinenta u srcu Njemačke, je sjajna zbirka fotografija nastalih na skijalištima snijegom pokrivenih dvorana u Dubaiju. Fotografije nastaju u robusnoj i golemoj nakošenoj hali, položenoj na masivne betonske stupove, u kojoj se hladnoća spušta do nula stupnjeva te se takmiči s 40 stupnjeva toplog pustinjskog zraka. Gosti s lokalnim stanovništvom skijaju, blaguju, slikaju se s pingvinima, umjetnim životinjama, rade snješka, grudaju se i ovjekovječuju prizore selfijima na Instagramu.

 

uae_1

 

Ovakva mjesta, putovanja i usluge nisu rezultat nikakve nove potrebe, niti rezultat neke neočekivana potražnje. Zabavni i tematski parkovi davno su stvoreni kako bi okrenuli svoje korisnike u fiktivne svjetove izgrađene u gipsu i kartonu. Ključna razlika i bitan pomak u sagledavanju ovih novih prostora i resorta je ipak spoznaja da su “lažni turisti” u ovim naseljima uz svoj “lažni odmor” zamijenili otvoreni prostor, pravi prostor, pravu prirodu, za “lažni prostor”, “lažnu prirodu” stvarajući prostor zatvorenog, strogo kondicioniranog, umjetno klimatiziranog svijeta. Rasvijetljeni, ovlaženi, isušeni prostori, nadzirani i strogo kontrolirani prostori gdje sunce i mjesečeva svjetlost te vjetar, zvukovi i mirisi dolaze iz digitaliziranih, tehnološki veoma razvijenih uređaja i naprava, otvaraju neka druga i prije nepoznata pitanja o odgovornosti prema okolišu, stvarajući neki novi turizm, koji je niknuo i stvoren je kroz masivan tehnološki napor, dovodeći održivi razvoj kao stalnu mantru Europe i svijeta na otvorenu kušnju.

Thomas Jefferson Grid

Prije točno dvjesto i trideset godina Thomas Jefferson podijelio je Američku državu preciznim i kontinuiranim rasterom. Jednostavna i pragmatična mreža koja se pružila prostranstvima ove velike zemlje, imala je za cilj definirati prostor, utvrditi precizne granice i raspored vlasništva nad objedinjenim teritorijem nezavisne federacije 50 samostalnih država. Nakon donesene deklaracije o nezavisnosti, tijekom 1785. godine, Thomas Jefferson usvojio je i primijenio niz zakona, pa tako i danas poznati sustav nazvan Public Survey System, razdjelivši zemlju na jednake i pravilne kvadrante.

Kvadranti površine jedne kvadratne milje služili su, prema Jeffersonovoj zamisli, budućoj naciji poljoprivrednih maloposjednika (yeoman farmers), da preciznom regulacijom i trženjem zapadnih teritorija prostrane američke zemlje, namaknu novac u ratnoj obnovi te jednako tako prehrane i oporave iscrpljeni narod.

Nakon minulih stoljeća te nakon duge i intenzivne gradnje, planiranja i organizacije teritorija, mijenjajući brojne sustave i urbana pravila, danas zahvaljujući google-earth pregledniku otkrivamo sliku Public Survey Systema, njegovu ljepotu jednostavnosti te bogatstvo različitosti stvorenu kroz pragmatičnu i jednostavnu učinkovitost. Instagram profil nepoznatog autora, pod nazivom “ The Jefferson Grid”, donosi zbirku fotografija, uhvaćenih motiva kontinuiranog rastera “One Square Mile Per Frame”.

 

jeff3 turato

 

Poznat po svom pravokutnom i veoma jednostavnom principu, Public Survey System je izrađen i sproveden na temelju zemljišnog pravilnika i zakona iz 1785. godine sukladno Ugovoru iz Pariza od 1783. godine, nakon završetka američke revolucije. Počevši s primjenom u državi Ohio, PLSS se koristio kao metoda primarne podjele namijenjene za prodaju zemljišta. Survey System kasnije se spojio s General Land Officeom te je potom postao dio američkog zavoda za upravljanje zemljištem, koji i danas kontrolira, ažurira i provodi ankete, prodaju i naseljavanje nove zemlje.

Kao i nekada, tako i danas, linije Thomas Jeffersonovog grida, tragovi i fragmenti apstraktnog rastera, učinkovito i precizno prekrivaju polja, ravnice, brda i doline, stvarajući s novom izgradnjom, poljoprivredom i infrastrukturom veoma inspirativne prostorne odnose. Jasne i precizno postavljene granice i danas se većinom poštuju, ali su u većini slučajeva nadograđene, prekrivene, zamijenjene ili dopunjene nekom novom urbanom, infrastrukturnom ili administrativnom namjerom. Ovaj precizni i jasni sustav omogućuje nove, neočekivane odnose, potiče, ali i kontrolira raznolike mogućnosti razvoja urbaniziranog teritorija, precizno moderirajući razvoj složenog urbanog kolaža.

Dva stoljeća nakon uvođenja, primjene i izgradnje globalnoga grida nepoznati autor, suvremeni “fotograf”, postavio je na svojem Instagram profilu nevjerojatnu zbirku i galeriju slika Jeffersenovog rastera. Istražujući, precizno tražeći i minuciozno obrađujući slike preuzete s Google Mapsa, ovaj nepoznati autor izradio je nekoliko stotina različitih fotografija. Svaka od njih prikazuje po jedan isječak, jedan kvadrant, polje jedne kvadratne milje, definirano, ali i veoma jasno preoblikovano i dopunjeno novom aktivnosti. Odnos preciznog rastera koji se preklapa, pretapa i sukobljava s raznim poljoprivrednim infrastrukturama, sustavima za navodnjavanje, infrastrukturama brana, vodovoda, autoputova, željeznica i cesta, sve do malih naselja ili dijelova gradova, sve se veoma jasno i inspirativno prepliće s Jeffersonovim gridom.

 

jeff2 turato

 

Nepoznati fotograf je, shvaćajući Instagramovu raširenost i sklonost njegove mreže da brzo precizno i učinkovito prenese poruku, izradio veoma inspirativnu i istraživački preciznu zbirku slika. Ova kolekcija fotografija govori o vanvremenskoj mreži, o jasnoj i veoma utjecajnoj podjeli koja poput Rimske centurijacije, agera, mreža blokova američkog grada te beskonačnog rastera Superstudia i Archizooma, tumači i priča o preciznom okviru za operacionalizaciju teritorija. Ovaj idealni prostorni kod služi za različita, ali precizna tumačenja, za učinkovito snalaženje kako prostorno, tako i administrativno, dajući pritom neograničene slobode unutar jasnih i prepoznatljivih pravila. Čini mi se danas da riječi poznatih vizionara razvoja grada 60-ih godina prošlog stoljeća pričaju zapravo više manje univerzalnu priču i teoriju američkog Public Survey Systema.

“Za sve one koji poput nas vjeruju da arhitektura ima sposobnost definiranja specifičnog i jasnog načina ostvarivanja kozmičkog poretka na zemlji, te da postoji mogućnost stavljanja stvari u red, potvrđujući pritom sposobnost čovječanstva za svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem prema jasnim pravilima života, mišljenja smo da naša “moderirana utopija” može u bliskoj budućnosti zamisliti stanje u kojem će arhitektura biti stvorena jednim potezom, jednim aktom, te će iz jednog arhitektonskog poteza biti sposobna razriješiti sve motive koji su doveli čovjeka da gradi dolmene, menhire, piramide, i na kraju kao ultimativni racio, beskonačne bijele linije i rastere u pustinji.”

Superstudio, The Continuous Monument: Arhitektonski model za totalni urbanizam, 1969. godina.

 

jeff1 turato

 

 

Muzej Apoksiomena, Soba Tepiha

U iščekivanju objave rezultata natječaja za vizualni identitet Muzeja Apoksiomena, kojeg je raspisao Grad Mali Lošinj, a provelo Hrvatsko Dizajnersko Društvo HDD, danas donosim prikaz dijela postava Muzeja Apoksiomena koji ubrzo očekuje svoje otvaranje i javnu prezentaciju. U periodu od 2009. godine do danas projekt smo promišljali, razvijali, gradili i opremali u suradnji s brojnim akterima, stručnjacima iz područja arhitekture, graditeljstva, muzeologije, arheologije, dizajna, umjetnosti, mode, filma i muzike.

Jedan specifičan i važan element u shvaćanju cjeline muzeja i fenomena skulpture Apoksiomena, je prostorija za filmske projekcije – “soba tepiha” kako smo je radno nazivali tijekom projekta. Ovaj mali amfiteatar – kino dvorana nastala je u suradnji s dizajnerima iz studia kulenturato iz Amsterdama te s proizvođačem tepiha Regeneracija iz Zaboka. Prve fotografije ove živopisne sobe koje danas donosim izradili su Ivan Dorotić, Maja Bosnić i David Kulen.

Muzej Apoksiomena osmišljen je i projektiran na jasnom odnosu i napetoj dihotomiji između programa izložbe Apoksiomena i zatečenog prostora stare Palače Kvarner u Malom Lošinju. Muzej predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija izložbe i ceremonije prolaska kroz šest tematskih soba muzeja utjelovljenih u specifičnom arhitektonskom konstruktu, umetnutog u prostor stare palače. Dijelovi muzeja nastali u prostoru između konstrukta izložbe i oplošja građevine stvaraju javne, društvene, poslovne i administrativne sadržaje Muzeja. Ovakve jasne konceptualne i arhitektonske premise pretpostavka su za višeslojno iščitavanje projekta, te različito korištenje muzeja.

Arhitektonski konstrukt izložbenog postava lebdi unutar Palače Kvarner. Ovješen na postojećim kamenim zidovima građevine, ojačanih mlazno nanesenim torkret-betonom, izložbeni prostor se od krova, preko sustava čeličnih rešetki i složene horizontalne podjele, spušta do prizemlja građevine. Čelični “kavez” obložen je s vanjske strane bijelom, glatkom limenom oblogom, nalik oplati starog broda. U njegovom složenom interijeru projektiran je niz različitih izložbenih soba, osmišljenih i izvedenih u različitim materijalima koji izazivaju specifične prostorne i tjelesne doživljaje materije Muzeja.

Apoksiomen_bijeloProlaz kroz izložbu i Muzej Apoksiomena započinje penjanjem eskalatorom koji uvodi grupu od dvadeset posjetitelja iz javnog prizemlja u misterij Muzeja. U vremenu od četvrt sata posjetitelji u vođenoj posjeti prolaze kroz sobu prateće izložbe, sobu za projekcije, crvenu sobu, medijsku sobu, drvenu sobu žitarica, sobu Apoksiomena, i sobu gradskog belvedera smještenu na krovu palače. Svaka od ovih tematskih soba pruža različitu prostornu, materijalnu, optičku, zvučnu i taktilnu senzaciju specifičnu za temu i poruku koju tumači u cjelini muzeja.

Jedna takova specifična, tematska soba, druga u nizu muzejskog slijeda je “soba tepiha”, mali amfiteatar, kino-dvorana za projekcije, izvedena u specifično oblikovanoj mekanoj oblozi merino-vune. Soba je obložena velikim plohama ručno tkanog tepiha, pletenog debelim vunenim koncima sukladno preciznom crtežu i dizajnu prostorije. Vuneni konci, precizno odabrane boje, u paleti od ponuđenih 190 nijansi, utkani su u mrežastu podlogu tepiha na koju je prethodno prenesen crtež. Preciznim tkanjem, kroz 60 dana rada izveden je tepih koji prekriva površine zidova, stropa i poda sobe za projekcije muzeja. Nakon ručnog tkanja u nekoliko visina, gustoća i debljina tepiha, izvedena je završna ručna obrada rubova, lateksiranje, fino šišanje različitih nivoa i uzoraka tkanja, te precizno šišanje, trimanje i fina obrada tepiha. Ovako izvedene plohe tepiha montirane su na čvrstu podlogu i učvršćene na zidove, pod, stube i strop sobe za projekcije.

Posjetitelji koji ulaze u ovu specifičnu vizualnu, taktilnu i audio prostoriju svjedoče neočekivanom tjelesnom osjećaju. Boje tepiha, uzorak, crtež i motivi nastali dizajnom i oblikovanjem tepiha stvaraju osjećaj uranjanja u svijet dubokog podmorja, prolaska kroz klasja žita i floralne motive nekog nama nepoznatog, ali silno uzbudljivog vremena i prostora. Motivi tepiha objedinjavaju u sebi misterij podmorja u kojem je kip Apoksiomena boravio dva stoljeća, te motive žitarica i sjemenaka koje su pronađene u njegovom tijelu, s malim glodavcem, mišem koji je nastanjivao šupljinu skulpture u njezinom izvornom smještaju na borilištima Stare Grčke.

Ova veoma specifična priča i spoj različitih motiva, narativnih grafika, pretapanje boja i različitih zvukova stvaraju specifičan i veoma upečatljiv osjećaj i prostor koji se može koristiti i izvan režima muzeja, kao site-specific instalacija, te prostor tematskih video, audio-VJ, kino i performance priredbi. Prostor sobe tepiha i malog amfiteatra ima također jasno projektirani izlazak na balkon građevine, kojim se omogućuje korištenje prostora za promocije, predavanja i tematska događanja, s balkonom kao kuloarom, prostorom pauze i druženja posjetitelja događanja s kontaktom i pogledom na luku, Grad Mali Lošinj.