Crveni Pravci, Crveni Tokovi, Crveni Tianguisi

Svakoga dana u drugom dijelu grada, u svakoj prilici drugačijeg oblika, svakog trena s novom ponudom, ali uvijek istih boja i strukture žive i rastu meksički Tianguisi. Ovi živopisni , održivi i jednostavno građeni štandovi, prekriveni crvenim platnom sa prvim zrakama sunca postavljaju se u na ulicama milijunskog grada Mexico Citya. Predvečer, dolaskom prvog mraka Tianguisi se sklapaju, demontiraju, te odlaze u potragu za novim mjestima, stanovnicima, kupcima i prilikama za dnevno trženje roba masovne potrošnje, tehnike i živežnih namirnica.

Tianguis je svjetski poznati način trgovanja, ali je tek masovnom upotrebom Google-maps tehnologije postao jasno vidljiv. Vidljiv i razumljiv u svoj nepredvidivosti oblika, punini boja, efemernoj ljepoti, praktičnoj reverzibilnosti i vječitoj prolaznosti. Analizom karata, putem aplikacija virtualnih mapa danas možemo poput kakvog biologa ili kemičara, koji mikroskopom istražuje brojne običnom oku nevidljive i razumljive organske tvari ili spojeve, analizirati motive i detalje teško uočljivih dijelova grada. Takav je slučaj i sa Tinguisima, oni kao da postaju vidljivi i jasni tek kada uvećamo karte, prošetamo, preletimo, pogledamo s odmakom satelita jasne crvene tragove, crvene staze, potoke i pravce nastale masovnim trgovanjem u Mexicu.

Tianguis je pokretna tržnica na otvorenom, Tianguis je i Bazar, Tianguis je specifičan način trgovanja koji se dešava na specifičnom mjestu, na otvorenom gradskom prostoru u točno određenom vremenskom intervalu, unaprijed određenom danu, tjednu ili mjesecu. Tianguis je specifičan način trgovanja vezan u prostor Centralne Amerike. On je privremen, pokretan i održiv, smješten u prostoru između pješačkih staza, cesta i prometnica, u prostoru i vrijemenu nastalom između svima potrebne društvenosti, dnevne potrebe i komunikacije stanovništva. Prostor i sustav oblikovan stalnom ponudom, potražnjom i tokom roba i usluga.

Riječ Tianguis dolazi od Nahuatl jezika iz Astekskog carstva, te se veže us prostore trgovine i robno novčane razmjene u javnim prostorima latinoameričkih gradova i sela. Danas razlikujemo Tianguise u ruralnim područjima, gdje se trže i prodaju mnogi tradicionalni tipovi robe kao što su poljoprivredni proizvodi i pomagala, te Tiuguise u gradovima, gdje se mahom prodaje roba masovne potrošnje. Razlikuju se i postoje specijalizirani Tianguisi koji su specifični događaji vezani uz blagdane, kao i posebni Tianguisi vezani uz prodaju automobila ili sajmovi umjetnosti.

Tradicija kupnje i prodaje na privremenim štandovima-šatorima snažno je vezana uz bogatu meksičku kulturu, ima tradiciju koja seže daleko u prethispansko razdoblje, te je bila jedan od najvažnijih oblika trgovine na ovim prostorima. Nakon španjolskog osvajanja Europljani uglavnom zadržavaju tradiciju Tianguisa koja je ostala jedan od najvitalnijih tržišnih grana koja se postavljala i skidala u točno rasporedom određenom danu u tjednu. Ovo tržište u počecima je služio je jednoj petina stanovništva Tenochtitlan (Mexico City) prije osvajanja, te je imalo i vlastiti upravni sustav, koja je uključivao panel od dvanaest sudaca za rješavanje specifičnih Tinguis sporova.

Jedan od najstarijih Tianguisa s kontinuiranim poslovanjem u Meksiku je Cuautitlan, smješten nedaleko od Mexico City-ja, koji se odvija svakog utorka već punih 500 godina. Osnovan 1491. godine od strane Chichimecasa kada je ovaj prostor grada bio ruralno područje i usputna stanica između Mexico City-ja i mjesta na sjeveru. Tržište Tianguisa u Cuautitlánu okuplja 7.500 dobavljača iz različitih općina i država, a prostire se na 250.000 m2 grada.

Kroz brojna stoljeća, ne mijenjajući navike, oblike, materijale i svoje crvene boje, mijenjali su samo robe i usluge, prilagođene i moderirane prema tržišnim potrebama. Zbog promjene u ukusima kupaca, urbani Tianguis usredotočili su se tako na drugačiju robu. Poljoprivredni proizvodi i drugi osnovni živežni proizvodi se i dalje nude, ali sada se prvenstveno prodaju i moderni predmeti kao što su elektronika, markirana odjeća, tehnika i druga roba. Roba se uglavnom koncentrira na više moderne i proizvedene predmete, kao što su odjeća, torbice, kozmetički proizvodi, elektronika i ručni uređaji.

Dva najveća meksička grada, Mexico City i Guadalajara, danas imaju ogroman broj Tianguisa koji zapošljavaju sve više i više ljudi. Službeno, Guadalajara ima 143 registriranih Tianguisa u gradu, s više od 40.000 spojenih postaja, štandova, šatora i paviljona koji plaćaju nominalnu naknadu od između 2,5 i 3 pesosa po četvornom metru za pravo trgovanja. Oko pola Tianguisa u Guadalajari rade jednom tjedno, a oko 15% svak dva tjedna, dok ostatak njih funkcionira i djeluje otprilike jednom mjesečno. Procjenjuje se da oko 95.000 ljudi radi u sektoru i poslu Tianguisa.

Lokalne vlasti imaju ovlasti i mogućnosti pregledavati i regulirati tvrtke koje djeluju u svakom od Tianguisa. Propisi poput članka 52. “Reglamento Interior de la Administration Publica”, trebali bi regulirati kada i gdje se ti događaji odvijaju, kao i odrediti proizvode za prodaju. Dobavljači i prodavači mogu biti uklonjeni ako prelaze proisane granice, ali realno gradovi imaju otvorenih problema u provedbi, što dovodi do gužvi i kaosa u prometu. Također dobavljači i prodavači u Tianguisu su odgovorni za poštivanje zakona o zaštiti potrošača. Međutim, vlasti su spremne priznati da nemaju ljudstva za provođenje zakona i propisa u velikim, natrpanim i brojnim tianguisima, iako su racije provedene sporadično, osobito u potrazi za ukradenim i krivotvorenim proizvodima.

Ovaj kontinuirani, živopisno programiran prostor predstavlja održiv, samodostatan, ali uvijek drugačiji, nepredvidivo živ organizam. Crveni pravci Tianguisa definiraju i oblikuju tokove ljudi, tokove trgovine, puteve ljudi i roba. Crvene linije označavaju održive smjerove kontinuirane trgovine, kontinuiranog prostora druženja, kontinuirane energije zajedništva ljudi, grada i različitosti prekrivene jednostavnom crvenom krpom. Crvenom krpom, bez pompe i pespotrebnog dizajna, crvenom krpom bez ozračja novokomponiranog adventa i turbo folka.

Izvori:

urbanTick

Paths and Passages, Hans Dieter Schaal

Hans Dieter Schaal je njemački arhitekt, stage-dizajner, krajobrazni arhitekt, pisac i umjetnik. Kroz svoju dugogodišnju karijeru neprekidno se bavio temama koje su pomicale i prelazile granice raznih disciplina, producirajući pritom unikatna djela i raznolike radove između umjetnosti i arhitekture. Njegovi poznati crteži i tekst “Paths and Passages, investigations-reflections-planing” iz 1978. godine sintetiziraju njegova istraživanja kontinuiranog prostora te prikazuju otvorene odnose između prirodnog i umjetnog. Schaal kroz brojne crteže i pripadajuće opise projektira puteve, staze i tematizirane površine kao jasne elemente prostorne reprezentacije sa sofisticirano-ironičnim odmakom.

hds_3

Zašto Putevi?

Prolazim kroz gradove i krajolike, prolazim kroz razgovore i knjige. Sve što se odvija u vremenu i prostoru, uzimam i shvaćam kao put. Razdoblja i vremenske periode također vidim i spoznajem u realnom prostoru. Put tako postaje središnji medij iskustva svijeta, a tako i sinonim za život sam.

Vidljivi krajobraz i duhovni pejzaž zamišljam kao prostor potpuno obrastao cestama i putevima, vidim ga istovremeno kao autokaratu i knjigu. Svaki naš put je neka vrsta projektiranog, prefabriciranog hodanja. On je sustav koji nas vodi, sustav koji se obično ignorira, sustav koji samo u užem smislu svjesnosti teče sam.

Ukupnost svijeta ne može se doživjeti, niti misliti. Putovi svakodnevnog života posebno su uski i iscrpljujući te ih samo kroz potpunu svjesnost trenutka možemo proširiti u raznolike otoke, tematske površine nalik prostorijama.

hds_5

Slobodno hodanje po terenu, pejzažu bez puteva, opasno je, te se stoga rijetko upražnjava. Prilikom svakog hodanja jasno moramo odrediti smjer kojeg možemo promijeniti u bilo kojem trenutku, znajući da uvijek postoji rizik da budemo potpuno izgubljeni.

Za razliku od prostora stana, karakter puta i ulice je u konstantnom toku. Kontinuirani pokret, biti na putu, te imati nemiran duh, suština je ovog sustava. On ima utopijski aspekt. Put je budućnost beskonačne udaljenosti. Put pokreće statični krajolik kojeg stavlja u pokret ka jasnom horizontu.

Tekući karakter puta jača osjećaje koje proživljavamo prolazeći u vremenu. Kada stojiš, stoji i metar dužni rijeke koja teče. Ako ideš, ako putuješ, postaješ rijeka, kap u rijeci, komad drveta bačen u rijeku. Putujući se počinjemo oslobađati straha, odnoseći strah strahom samim. Kada stojimo, vrijeme juri oko tijela kao što visoke vode teku oko mosta. Hodanje je stoga trajno.

 

hds_1

Kao i vrijeme i put je zbirka izoliranih elemenata. On dobiva značenje po tome što ga i kako prati, što se na njemu nalazi, što ga ometa, te o čemu govori: Las Vegas Strip, šumski put, Via Appia, Champs Elysees, Desert Road, Ring Road, planinski put, Kurfürstendamm, Madison Avenue, Garden Route, New Street, Kustenweg, autocesta, šljunčana cesta, autocesta, Rue St. Denis, Cave Trail, Sunset Boulevard, put bez cilja, put straha, put u baroknom vrtu, put do podsvijesti, geološke staze, dobar i loš put, plovni, put, uredski koridor, povijest umjetnosti, Shop Street, pješačka ulica, Bahnhofstrasse i Križni Put.

hds_4

Crteži koji upravo gledamo namijenjeni su prvenstveno suzbijanju prekomjerne apstrakcije naše stvarnosti. Oni su ovdje da bi potakli znanstveno razmišljanje te, koliko god je to moguće, da bi bili zamijenjeni s mnoštvom slikovitih ideja oko nas. Istraživanja i razmišljanja na temu hodanja i šetnje imaju za cilj slijediti nacrte i skice staza, njihove otvorene mogućnosti te staviti naglasak na krajobrazno planiranje i arhitekturu puteva, staza i proplanaka u krajoliku.

 

hds_2

Hodanje i razmišljanje su u stanju neprekinutog povjerenja. Znanost hodanja i znanost misli su u osnovi jedna znanost. Hodanje je zanimanje u beskrajnoj sadašnjosti. Tako dugo dok netko ide, jedan ide i uvijek netko baš sad ide, tako se zauvijek ide.

Vjerujući da si negdje, ti zapravo samo i uvijek ideš prema tamo. Kada mislimo na grad, uvijek vidimo samo određeni dio grada u kojem smo na stalnom putu. No, dok putujemo u ovom dijelu grada, mi smo zapravo samo na putu prema dijelu grada gdje smo stalno na putu.

Iskustvo prostora iz potpune subjektivnosti je pogled u prošlost ili u budućnost. To je specifična vještina izrade tlocrta kao presjeka kroz trenutak sadašnjosti.

 

hds_7
Sustav puteva čini novi referentni sustav s konkretnim stvarima i željama. Zamislite individualne staze individualnih kartografa, a zatim ih prekrijte sa stazama stanovnika neke kuće, ulice, ili cijelog grada. Kao na kakvoj velikoj karti, u jednom trenutku pokazati će se i prezentirati svi putevi kojim su ljudi ikada putovali.

Pogledajmo ove staze i puteve položene kroz umjetna polja, s desna na lijevo kako slijedi: umjetna šuma jele, isušena zemlja prepuna pukotina (neonska rasvjeta s donje strane), betonsko polje, plastična tekućina, umjetni travnjak s radio prijemnicima, polje žarulja, polje cigli na terenu posutom žitkom lavom, prozor na asfaltu, polje zavjesa, polje umjetnih tulipana s puškama i pištoljima, terase, krajolik pješčanih dina s uljem na platnu, razglednicama i modelima znamenitosti iz cijelog svijeta, šarene trke, polje pravih tulipana, polje poljoprivredne površine (tretman boja kao Mondrian), prostrana prava livada s umjetnim požarima i tokom zraka, šuma antena, ulomci i dijelovi samostojeće kuće, namještaj iz robne kuće i vrtni patuljci. Prizor za kraj; visoke planine i zelena livada s umjetnim kravama i pripadajućim zvukovima, voda i lednjaci u pozadini.

hds_6

Staza kroz pejzaže i arhitektonske citate je kao put na kojem se mijenjaju raspoloženja. Nalik običnom danu; prvo mirno ujutro, onda umor od rada koji nas čini ravnodušnim, zatim isčekujemo nekog, pravimo planove, pogledamo film, poslušamo glazbu, te se vozimo na nekom posuđenom raspoloženju. U trenutku postajemo romantični, pa onda opet razočarani. Za svako raspoloženje rezerviran je jedan dio krajobraza.

Činjenica da postoji samo ograničeni raspon percepcije uspostavlja ideju kao početak svega. Ideja nastaje u trenutku kada na nekom mjestu nema kraja. Tu započinje prostor mašte i pamćenja.

hds_8

Izvori:

http://www.hansdieter-schaal.de/buecher-archiv

 

Continuous Interior – Sarajevo 2017

Na poziv organizacije LIFT-Prostorne Inicijative prihvatio sam poziciju  kuratora 10. jubilarnog Dana Arhitekture u Sarajevu koji će se održati od 17. do 21. svibnja 2017 . U toku priprema i javne prezentacije koja je održana 24. studenog 2016. godine u prostorima Networksa predstavljena je tema Dana Arhitekture pod nazivom “Continuous Interior”. U sklopu događanja Dana, temeljem javnog poziva koji će ubrzo biti objavljen, sudionici će svojim radovima moći slobodno i nesputano odgovoriti na predloženu temu. Danas donosim uvodni tekst koji pojašnjava osnovnu ideju te uvodi sve potencijalne izlagače i predavače u prostor Kontinuiranog Interijera.

Uvod

Danas živimo i djelujemo u stanju Antropocene. Pojam Anthropocene kojeg je u suvremene teorije uveo Paul Crutzen, sugerira da se Zemlja u današnjem trenutku razvoja kreće iz svoje stare sfere, geološke epohe, pod nazivom Holocen, u novo, većini ljudi potpuno neočekivano stanje. Stanje i prostor koje je uspostavljeno isključivo ljudskim aktivnostima i globalnim razvojem koji su u velikoj mjeri odgovorni za izlazak iz Holocena. Čovječanstvo je postalo nalik globalnoj geološkoj sili koja kontinuirano, bez stanke, kontrolira i oblikuje teritorij Zemlje, sazdanoj isključivo i samo na u svom apsolutnom pravu na napredak.

U tako postavljenom globalnom svijetu različiti oblici i varijante tržišnih ekonomija moderiraju većinu promišljanja o prostoru i društvu, a razvoj novih tehnologija te sveopća medijatizacija i digitalizacija cyber-prostora drastično mijenja navike analogne civilizacije. U tom i takvom okruženju klasično shvaćena arhitektura i urbanizam taoci su spektakla, upregnuti u programe, projekte, događaje i politike namijenjene potrošnji i konzumerizmu te se od njih se ne može očekivati da, kao u nekim prošlim vremenima, kritički sagledaju stvarnost te iznjedre adekvatnu društvenu i urbanu promjenu.

Grad, Teritorij, Arhitektura

U stanju Antropocena, grad kao stoljetni centar razvoja i mjesto urbanih promjena prestaje biti jedinim mjestom razvoja, analize i istraživanja urbanizma i arhitekture. Za početak, potrebno je prevladati tradicionalna shvaćanja urbanog kao ograničenog tipa naselja ili čvorišnog stanja, dajući prednost multisekularnim, teritorijalno raznolikim, morfološki heterogenim i strogo procesualnim konceptualizacijama prostora oko nas.

Svakodnevni društveni odnosi globalnoga svijeta, njihove različite politike, višeznačne ekologije, neizvjesne ekonomije, tržišta rada, turizam, trgovina, zabava, izgrađeni okoliši, infrastrukturni koridori i društveni utjecaji sada su se proširili, nametnuli i međusobno povezali kako bi iznjedrili ono što često nazivamo „nepravilnom koloidnom mješavinom ruralnih i subduralnih pejzaža“ kako na nacionalnoj, međunarodnoj i kontinentalnoj tako čak i na globalnoj razini. Unutar takvih odnosa nestaje klasično selo i ruralni razvoj, gradovi gube prepoznatljive oblike, a infrastrukture prometa, energije, ekologije, digitalne i cyber kulture umrežavaju ljude i teritorij u kontinuiranu arhitekturu, neprekinuti interijer, potpuno kondicionirani prostor.

U tako snažno promijenjenom kontekstu, gradovi i države, te njihovi urbanisti i arhitekti bezglavo i moralistički balansiraju između promjena uvjetovanih nepredvidivošću ekonomija, izazova neizvjesne budućnosti te slika prošlosti uljepšanih kroz balzamiranu baštinu i paranoidnu zaštitu. Pridodamo li ovom održivi razvoj i ekologiju kao nove mitove današnjice, uviđamo da je kvalitetan razvoj gradova potpuno izgubio mogućnost vlastite organske reinvencije, zanemario transgresiju kao svoju održivu tekovinu, ali i potpuno zaboravio na sposobnost utopijskog promišljanja budućnosti kao uvijek otvorene mogućnosti.

Moć i Kontrola

Za razliku od davno prošlog vremena rane modernosti (koje, budimo iskreni, još uvijek stoji u glavama mnogih arhitekata), kada su vrijeme i društvo promišljani i projektirani u ime, i za osvajanja novog prostora, te je više manje glavno sredstvo moći i dominacije bila politička sila odgovorna za kontrolu ljudi u prostoru gradova i država usmjerena na distribuciju i kontrolu ponašanja materijalnih stvari i tijela, danas svjedočimo potpunoj promjeni paradigme.

Moć i kontrola izmjestile su se iz lokalnog prostora i fizičkog u virtualno i nematerijalno. S jedne strane snažni mediji, market-economy, burzovne špekulacije, GPS nadzor, big-data i njihova ogromna snaga i vlast postale su lebdeće i neuhvatljive, gotovo pa da egzistiraju izvan realnog svijeta u cyberspaceu, upravljanih preko anonimnih ekrana, zavaljeni u naslonjaču nečijeg dnevnog boravka . S druge strane politika je ostala lokalna, vezana uz nacionalne države, potpuno nemoćna, nevezana i bez utjecaja na snage i vlasti globalnog svijeta. U tom procjepu i stanju potpunog diskontinuiteta između snage i politika dešava se stanje nepredvidive stvarnosti, stanje gdje ništa i nitko nije pod kontrolom. Takovo stanje traži novi pogled i drugačije metode planiranja i organizacije arhitekture. Takovo stanje prilika je za novu arhitekturu, novi projekt. Projekt Kontinuiranog interijera.

Continuous Interior

Kontinuirani Interijer podrazumijeva sav poznati, izgrađeni, planirani, maštani, projektirani, vidljivi i nevidljivi prostor. Kontinuirani interijer se živi (uvažava i promišlja) kroz prostor i vrijeme virtualanog i stvaranog prostora. Kontinuirani interijer postaje i biva, samo kao rezultat njihovih preklapanja i međusobnih utjecaja. Kontinuirani Interijer je stvaran, sveprisutan te nastaje i traje u realnom vremenu. Kontinuirani Interijer je više od prostora i nema stalnu namjenu. Kontinuirani Interijer je stanje.

Kontinuirani Interijer poništava tipologije, promišlja nova i neistražena područja arhitekture koja se definiraju promjenjivim programima i događajima u prostoru. Kontinuirani Interijer nastaje kroz drugačije shvaćanje i novo poimanje javnog, društvenog i zajedničkog prostora. Kontinuirani Interijer propituje morale i etike, promišlja novu arhitekturu rada, stanovanja i dokolice.
Arhitekt Kontinuiranog Interijera uvodi novi način projektiranja uvjetovanog kontinuiranim djelovanjem. Kontinuirani interijer podrazumjeva moderiranje politika, ekonomija te participacije različitih aktera, što čini kontekst projektiranja potpuno neizvjesnim, promjenjivim kao i njegov konačni arhitektonski produkt.

Nova uloga arhitekta i njegovog projekta u stanju Kontinuiranog Interijera je sintetizirati višestruke procese koji se prožimaju i sklapaju u konkretne prostorne odgovore. Materijalizirana gradnja u tom kontekstu postaje jedno od sredstava kojim se intervenira u procese. Sve poprima oblik otvorene koloidne mase, prostorno-društvene lave bez klasične hijerarhije i konačnog oblika. Nalazimo se unutar sistema kontroliranog u realnom vremenu upravo, samo i isključivo kroz projekt. Projekt tako postaje alat za konstrukciju novog smisla u fluidnom okolišu. Kontinuirani Interijer uspostavlja nove odnose, fragmentira i ponovo spaja različita stanja, te programira nove odnose uspostavljajući novu, ali konstantno promjenjivu arhitekturu Kontinuiranog Interijera.

Izvori i literatura:

Doba Urbanizacije

Liquid Modernity

Arhitektura Otvorenog Smisla

Dobro došli u Air Prostor

Fotografije:

http://david-thomas-smith.com/ANTHROPOCENE