Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Od Utopije Do Bundeve Mickey Mousa

Svatko tko je ikada bio na Floridi vrlo je vjerojatno posjetio Walt Disney World i njegov EPCOT centar, kolosalnu geodezijsku kuglu, s velikom tematskom izložbom koja dnevno ugošćuje na tisuće ljudi različite dobi i uzrasta. EPCOT je skraćenica za “Experimental Prototype Community of Tomorrow” (Eksperimentalni prototip sutrašnje zajednice) te je izvorno zamišljen kao futuristički model zajednice utemeljene na utopijskoj ideji zajedničkog života, bez automobila i privatnog vlasništva. Velik dio zasluge za dizajn tematskog parka dolazi ravno od Buckminster Fullerovih ideja i crteža, uključujući i masivne geodezijske kupole i megastrukture uz koje se danas nalazi i taj zabavni park.

Prema riječima samog Walt Disneya EPCOT je trebao kanalizirati različite ideje i istraživanja u visokim tehnologijama, te moderirati odnose koji su nastajali i razvijali se širom kreativnih centara američke industrije. EPCOT je planiran kao zajednica budućnosti, koja nikada ne bi bila dovršena, platforma i mjesto otvoreno za nova testiranja, eksperimente u novim tehnologijama, koje pokazuje nove tendencije, materijale i sustave budućnosti. EPCOT je trebao biti izlog u svijet genijalnosti i mašte američkog slobodnog poduzetništva.

Disneyeva originalna vizija bila je model za zajednicu koja bi ujedno bila i stalni dom za dvadeset tisuća stanovnika, veliki pilot-projekt koji je trebao izmijeniti navike života u gradovima, ponuditi drugačiji pogled na prostorno planiranje te reorganizirati odnose rada i slobodnog vremena stanovnika tematskog grada-parka. Projekt EPCOT bio je mješavina Ebenezer Howardovog  zelenog grada i parka zabave. Izgrađen i planiran u obliku velikog kruga, projekt je u svom centru sadržavao tvrtke i njihove velike poslovne prostore, s društvenim sadržajima, školama i sportskim borilištima oko njih, te stambenim zgradama i stanovima na perimetru velikog zelenog kruga.

Zajednica EPCOT bila je zamišljena tako da stanovnici tematskog-grada-parka isto tako budu gledani i promatrani od strane posjetitelja parka. Stanovnici bi također testirali i u realnom životu ispitivali upotrebnu vrijednost i učinkovitost raznih proizvoda, brojnih tehnoloških pomagala stvorenih od strane američkih kreativnih industrija. Disney bi tako koristio empirijske podatke dobivene kroz svakodnevno korištenje, davao korisnu povratnu informaciju proizvođačima, ali i dopunjavao svoju banku podataka i patenata. Disney je kroz projekt EPCOT prvi uveo metodu učenja kroz direktno iskustvo. Smisao grada trebala je biti življenje mogućnosti koje stvaraju nove tehnologije, stvaranje specifičnog, poticajnog mjesta sretnih ljudi koji će pomoći ubrzanom razvoju svijeta.

Danas je EPCOT samo blijeda slika izvornih ambicija Walt Disneya. EPCOT je danas prije tematski park nego eksperimentalna zajednica, s veoma dobro razvijenim i razgranatim željezničkim transportom koja izgleda kao zastarjela “vizija budućnosti”, s globalnim selom kao turističkom zamkom za brojene posjetitelje. Međutim i danas u sklopu velikog parka postoje djelovi gdje se stvarni eksperimenti i dalje odvijaju. To su otvoreni eksperimenti u poljoprivrednoj tehnologiji i GMO projektiranju.

Danas EPCOT ima nekoliko gigantskih plastenika, oko 2,5 hektara izložbenog postava potpuno posvećenog eksperimentiranju i tumačenju genetskog modificiranja, hidroponičke poljoprivrede nastale u potpunosti bez i jednog grama zemlje. Glavni proizvod ovog djela parka je poznata bundeva u obliku glave Mickey Mousa i krastavac karakterističnog i prepoznatljivog poprečnog presjeka svima poznatog i dragog miša s velikim ušima. Deformirana, modificirana, precizno projektirana i oblikovana povrća, plod otvorenog eksperimenta ponuđena brojnim korisnicima i posjetiteljima EPCOT-a.

Ovo danas je novi EPCOT, centar otvorenog i svima lako dostupnog svjetskog eksperimenta u poljoprivredi, centar koji je na čelu eksperimenata s viskom high-tech tehnologijom i visokim prinosom biljka u zatvorenom uzgoju kao što su hidroponički uzgoji i prerada biljaka. “Behind the Seeds Tour” je tematski prolazak, izložba i edukativni prikaz mogućnosti današnjice i veoma bliske budućnosti. Povrće u obliku Mickeyja samo je početak novih mogućnosti koje nam se otvoreno nude u EPCOTU, a već sutra će biti u našim dućanima, stanovima, kuhinjskim stolovima i frižiderima svakog domaćinstva na kugli zemaljskoj.

Ovaj primjer i slikoviti prizori svjedoče o bitnoj promjeni paradigme, potpunoj promjeni perspektive čovječanstva. Mjesto i prostor koji je prije samo 50 godina trebao promišljati bolju budućnost temeljenu na razvoju futurističke tehnologije poprimio je potpuno drugačiji lik. Ovaj isti prostor, tematski park potpuno opsjednut budućnošću, imao je nevjerojatnu sposobnost da vidi svijet idealističkim očima, ispituje prostor i vrijeme optimističnog doba – doba koje je vjerovalo da tehnološka inovacija može riješiti sve socijalne, društvene i tržišne probleme čovječanstva. Sve što je ostalo od tog idealističkog svijeta sada je čini mi se samo divovski Bucky Ball, kako danas od milja zovu Buckminster Fuller-ovu geodetsku kupolu, s divovskom samostojećom Mickey rukom i puno genetski modificiranog voća, povrća i solarnih elektrana u obliku Mickeyeve glave.

 

Scenarij Muzeja Apoksiomena

Muzej Apoksiomena predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija izložbe i ceremonije prolaska kroz tematske sobe muzeja, te utjelovljuje specifičan arhitektonski konstrukt oblikovan postavom Muzeja Apoksiomena. Izložbeni postav sklopljen je u razlomljeno, prostorno složeno tijelo, koje definira izložbeni scenarij prolaska kroz 9 vremenski i prostorno diferenciranih scena. Svaka scena definirana je specifičnom prostorijom, sobom koja pripovijeda jednu od Apoksiomenovih priča.

 

Scena 1.

 

Posjetitelji ulaze u otvoreni, javni dio prizemlja Palače Kvarner. Iznad posjetitelja “lebdi” bijeli zavareni konstrukt izložbe Apoksiomena uronjen u plavetnilo zidova stare palače. Posjetitelji kupuju karte, a na garderobi odlažu torbe, opremu i odjeću. Ugošćuje ih i pozdravlja voditelj kroz izložbeni postav Uz snažan, metalni zvuk, pokreću se eskalatori koji uvode posjetitelje u izložbeni arhitekton i priču Apoksiomena.

 

Scena 2.

 

Posjetitelji u grupi od 20, prolaze kroz bijelo obojanu cijev eskalatora i dolaze u prvu dvoranu s pratećom izložbom. Prostorija je obložena crnom industrijskom gumom, zaobljenih je uglova, te se stvara osjećaj neprekinutosti ploha izložbene sobe. U sobi se nalaze izložbeni stolovi i informativno-slikovna traka koja izlaže priču o Apoksiomenu, povijesti, pronalasku, restauraciji i komparativnim svjetskim primjerima. Prostor ima hladan gumeni miris, a jeka i odbijanje žamora posjetitelja od glatkih ploha zidova uz projektirani zvuk sa zvučnika stvaraju specifičnu prostornu zvučnu kulisu prostorije.

 

Scena 3.

 

Posjetitelji prelaze u mali amfiteatar izveden u ručno tkanom tepihu merino vune. Potpuno tapecirana i obložena soba stvara osjećaj čudnog prolaska kroz žitno polje ili morsko dno, koja poziva posjetitelje da ga dodirnu, sjednu, legnu, opuste se u ovoj neočekivano tjelesno oblikovanoj sobi muzeja. Takav osjećaj u potpunosti je suprotan osjećaju hladnoće, jeke, mraka i dubokog plavetnila prethodne izložbene sobe. Nakon što posjetitelji zauzmu svoja mjesta u stepenastom amfiteatru, prostor se zamračuje i započinje film o povijesti i misteriju Apoksiomena.

 

Scena 4.

 

Nakon pogledane filmske projekcije, posjetitelji ulaze u prostor uskog, crvenog stubišta kojim se penju u koloni jedan po jedan, prema Apoksiomenu. U prostoru crvene cijevi-stubišta čuju se šumovi i zvukovi koji nas vode i postupno prelaze u “medijsku sobu”.

 

Scena 5.

 

Ulaskom u “medijsku sobu” posjetitelji dobivaju preciznu i veoma opsežnu informaciju o Apoksiomenu prezentiranu kroz medijske izvještaje: televizijske priloge, članke s brojnih portala i popularnu turističku literaturu. Na zidovima je izložen forenzički precizan istraživački rad koji je pratio skulpturu od njenog pronalaska, preko putovanja, gradnje muzeja do konačnog dolaska u Lošinj. Posjetiteljima se u ovoj sobi sugerira fotografiranje i praćenje Apoksiomena na društvenim mrežama. Skulpturu Apoksiomena mogu sasvim slučajno vidjeti iz žablje perspektive, kroz rupu u stropu “medijske sobe”.

 

Scena 6.

 

U sporoj koloni po jedan, posjetitelji započinju uspon prema sobi Apoksiomena. Prolaze spiralnim prostorom u cijelosti obučenim u grubo tesano maslinovo drvo. Prolaze blagim stubama, razgledavaju žitarice i koštice voća koje su prilikom restauracije pronađene u tijelu skulpture Apoksiomena. Na videozaslonu prikazuje se film o mišu koji je živio u tijelu Apoksiomena za vrijeme boravka kipa u Grčkoj. Kroz okrugli otvor, kadrirani pogled sa stubišta, posjetitelj vidi skulpturu Apoksiomena od njegovog torza do glave. Prostor intenzivno miriši na ulje i maslinu, pod škripi prilikom hodanja.

 

Scena 7.

 

Posjetitelji ulaze u sobu s Apoksiomenom. Soba je presvučena, sašivena translucentnim bijelim platnom i staklenim podom iz kojeg dopire difuzno mliječno svjetlo. Svi posjetitelji okupljaju se oko skulpture i gledaju je sa svih strana. Svatko pronalazi svoje mjesto, svi su blizu savršenoj skulpturi… gotovo da je mogu dodirnuti. Svaki posjetitelj u tom trenu shvaća ljepotu, ekskluzivnost skulpture i jedinstvenost osjećaja koji izaziva glavni artefakt ovog specifičnog muzeja. Soba je potpuno gluha, posjetitelji šapću.

 

Scena 8.

 

Nakon obilaska Apoksiomena, posjetitelji završavaju izložbu i druženje unutar svoje male grupe u “sobi gradskog kaleidoskopa”. Prostor sobe sadrži amfiteatar s reflektirajućim stropom i zidovima na kojima se ogleda grad mali Lošinj. Penjajući se uz stube, posjetitelji izlaze na gradski vidikovac iznad krova muzeja i pred njima se otvara pogled na živopisnu uvalu i luku. Kroz otvor na zidu sobe vidimo glavu Apoksiomena iz ptičje perspektive.

 

Scena 9.

 

Posjetitelji se dizalom ili crnim stubištem spuštaju u prizemlje muzeja, vraćaju se na ono isto mjesto od kojeg su započeli putovanje kroz scene Muzeja Apoksiomena.

 

 

U prostoru koji nastaje i preostaje između izložbenog konstrukta Muzeja Apoksiomena i oplošja vanjskih zidova stare Palače Kvarner nalaze se prostori i namjene uredskog prostora zaposlenika, radionica za restauraciju i stubište koje povezuje ova dva sadržaja muzeja namijenjeno internom korištenju. Arhitektonski konstrukt izložbe koji lebdi u sredini građevine također omogućuje otvaranje prizemlja javnim sadržajima i gradskim događajima neovisno o aktivnostima muzeja.

 

fotografije: Maja Bosnić i Ivan Dorotić za Muzej Apoksiomena

O Muzeju Apoksiomena

O Kontradikciji

 

Muzej Apoksiomena je muzej sa samo jednim eksponatom. Muzej se nalazi u Palači Kvarner, u kući koja se kroz vrijeme intenzivno dograđivala, pregrađivala i razgrađivala, u kući s četiri kata koja su se sukladno konzervatorskim uvjetima smjela ukloniti, ali se apsolutno intaktnim moralo zadržati njeno pročelje i puno oplošje građevine.

 

GIF-MAKETE

 

O Konceptu

 

Muzej Apoksiomena koncipiran je kao Kuća u kući. Umetnuti izložbeni arhitekton, koji je postavljen unutar oplošja stare građevine, s jedne strane stvara prostor izložbe i artikulira ceremoniju prolaska kroz tematske sobe, dok s druge strane definira i oblikuje prostorne šupljine nastale između izložbenog arhitektona i zidova stare palače. Ovi javni prostori muzeja, otvoreni sadržaji i prostorni isječci, funkcioniraju neovisno od programa i aktivnosti Muzeja.

 

 

apox turato glava

 

 

O Apoksiomenu

 

Apoksiomen je stari antički kip, predivni artefakt, fenomen, mit i snažan motiv lošinjskog identiteta. Ovu karizmatičnu brončanu statuu, koja je po prvi puta došla u Mali Lošinj tek u ožujku 2016. godine, lokalna je zajednica od dana pronalaska, preko njegovog vađenja, kroz proces restauriranja i u vremenu njegovih putovanja i izlaganja širom svijeta, prigrlila kao svog, stvorila jasan simbol mjesta. Apoksiomen je danas hotel, gastronomski “gurme” meni, aromatska terapija, krema i masaža, podvodni ronilački park, pizza, med, čaj, kolač, krokant, traper jeans, majica, maskota, slika, glavni akter maškarane grupe, slika uz turističke proizvode. Simbol nastao bez marketinga, bez brendiranja i predvidivih propagandnih akcija. Apoksiomen je prirodni fenomen organski srastao s pukom, globalno poznat, lokalno priznat.

 

 

idis6001

 

 

O Muzeju

 

Muzej je nastao kroz proces skriptiranja scenarija prolaska kroz tematske cjeline muzeja. Poput Kubrickovskih scena i slika muzej se, poput ritmičnog filma, otvara pred svojim posjetiteljima. Muzej ima 9 scena, 9 različitih prostora, 9 taktilnih, zvučnih, haptičkih cjelina i osjećajnih sekvenci koje definiraju specifična mjesta i unikatna tjelesna iskustva. Svaka od 9 sekvenci posvećena je jednoj od tema muzeja: fazi dolaska, ceremoniji ulaza, upoznavanja s poviješću, gledanju filma, prolaženju kroz zvučne tunele, upoznavanju s medijskim naslagama Apoksiomena, svjedočenju o mišu i biljkama pronađenih u tijelu skulpture, prisan i veoma blizak kontakt sa Apoksiomenom, te na kraju grad Mali Lošinj, kao artefakt muzeja u sobi s pogledom na uvalu. Od povijesti do današnjice, sve se pratapa kroz sekvence, hodajući sobama svjedočimo različitostima fenomena Apoksiomena.

 

Apoksiomen_bijelo 2

 

O Arhitekturi

 

Arhitektura je spora, projekt Muzeja Apoksiomena traje od 2009. godine do danas. Sporost i neizvjesnost u ovom konkretnom slučaju je pozitivna, inspirativno provokativna. Projekt se mijenjao, rušio, gradio, mrzio, ljubomorno opstruirao, licemjerno hvalio, besmisleno prezentirao, veličao i kudio. Pored svega, samo je nekolicina aktera iskreno vjerovala, zbilja bila na mjestu muzeja, svjedočila procesu, burama, ekstazama, strahovima, konfliktima, mijenama i zahvatima na projektu. Arhitektura je superiorna drugim disciplinama samo kroz svoju nepredvidivu i teško kontroliranu tromost, neizvjesnu sporost. To je teško objašnjivo današnjem ubrzanom društvu, jedino je spoznatljivo i razumljivo isključivo kroz osobno iskustvo, ili poneko iznuđeno svjedočenje aktera.

 

 

GIF-instagram

 

 

O Ljudima

 

Arhitektonski projekt nije samo autorsko djelo arhitekata. On je puno više od nečije reference, predvidive arhitektonske ambicije, taštine i sklonosti samoreklami. Muzej Apoksiomena je kolektivno djelo nekolicine ljudi koji su vjerovali da je moguće dovršiti složen i specifičan projekt. Muzej Apoksiomena je djelo slučajnosti, sreće, politike, vremena, ronioca, kustosa, priučenih graditelja, varioca, limara, stolara, staklara, tapetara, električara, termotehničara, pravnika, ekonomista, modnih stilista, PR naturščika, fotografa, dizajnera i umjetnika. Sve je ovo snažno utjecalo na osjećajnost kuće, njezinu specifičnost i iskrenost. Za projekt je dobro što je većina bila nezainteresirano ravnodušna, nezanemariva manjina zlobno pakosna, a samo mala skupina ljudi bila je spremna na izazov, sa snažnim apetitom za rizik i uzbudljivo iskustvo projekta. Ana Kučić, Miljenko Domijan, Nicholas Riis, Hvala vam!

 

 

gif ODBROJAVANJE

 

 

O Umjetnosti

 

Na koncept, izvedbu, konačni izgled cjeline i njezinih fragmenata snažno je utjecala suvremena umjetnost, estetika filmova, poruke video umjetnosti, modni dizajn i konceptualna umjetnost. Alberto Burri, Enrico Castellani, Piero Manzoni, Yves Klein, Franz West, Oton Gliha, Igor Emili, Martin Margiela i Hermès, zauvijek su me oslobodili klasične arhitekture detalja, predvidive kompozicije, monotonije materijala i dosadnog neoplasticizma i bezidejnog minimalizma. Umjetnost i modni dizajn ovdje su poslužile kao pomoć pri bijegu od potpune nemoći arhitekata, njihovog straha od otvorene komunikacije, paranoje spram intuitivnog, istinskog nepoznavanja racionalnog kao glavnog kamena spoticanja u traženju drugačije tjelesnosti arhitekture.

 

 

600idis

 

 

O Građenju

 

Danas građevni materijali, kućne instalacije i komponente u graditeljstvu ne postoje bez atesta i kontrole kvalitete. Ekologija, tržišna ekonomija, održivi razvoj, medijska, digitalna i smart standardizacija mijenjaju pogled na funkcionalnost i upotrebnu vrijednost. Svjedočimo predvidivom selektiranju i načinu odabira materijala koji onemogućuje specifičnu upotrebu i drugačiji, neočekivani pogled na klasičnu gradnju. Prototip, poluproizvod, neizvjesno, neočekivano, nesigurno, nepatvoreno, nedovršeno i riskantno, kao termini i iskustva svakodnevne prakse, gotovo da su potpuno izbačeni iz graditeljstva. U projektu Muzeja Apoksiomena bili smo u mogućnosti da (možda po posljednji put) ispitamo i primjenimo mogućnosti suhog zidanja, mokrog ugrađivanja, recikliranja, varenja, maljanja, šivanja, pletenja, bodenja, paranja, rezanja, klepanja, lijepljenja, čavlanja, tesanja, kalanja, lomljenja, paljenja i topljenja materijala, davno zaboravljenih, nekima potpuno nepoznatih, sve rjeđe upražnjavanih procesa i rada u arhitekturi graditeljstvu. Drugačija gradnja za neočekivanu i slobodnu estetiku. Materijal i način gradnje kao otvorena, nepatvorena poruka arhitekture.

 

M-A-_-objekt-final_1

O Sporazumu

 

Idis Turato i Saša Randić sporazumno su se razišli još tijekom 2009. godine, ali su utvrdili da je projekt Muzeja Apoksiomena njihovo posljednje zajedničko autorsko djelo. Saša Randić je sukladno sporazumu iz 2012. godine prepustio vođenje projekta bivšem partneru i dugogodišnjem suradniku, te je suglasan da Idis Turato potpuno samostalno ugovara i izrađuje sve izmjene i dopune projekta i druge zahvate u prostor projekta. Idis Turato obavezuje se prilikom svakog isticanja projekta navesti kao koautora Sašu Randića.

 

sporazum5

Sav slikovni materijal vezan za Muzeja Apoksiomena, detaljne, nove i još neviđene slike muzeja i konteksta skulpture te još puno informacija koje će ubrzano dolaziti u danima prije i poslije svečanog otvaranja (koje je predviđeno za subotu 30. 04. 2016. godine) možete pogledati, pratiti i podijeliti preko sljedećih linkova na društvenim mrežama, od kuda je preuzeta većina gore pokazanih vizuala:

www.facebook.com/muzejapoksiomena/https:/

www.instagram.com/museumofapoxyomenos/https:/

twitter.com/mapoxyomenos