Slojevi Benjamina Bruttona, Stack – On Software and Sovereignty

Na preko šest stotina stranica knjige Stack – On Software and Sovereignty, Benjamin Bratton profesor vizualnih umjetnosti i direktor Centra za Design i Geopolitu na Sveučilištu California, San Diego, izlaže model globalnih geopolitičkih dinamika oblikovanih suvremenim računarskim sustavima i digitalnom kontrolom nad segmentiranom stvarnošću. Brattonova se višeslojna teorijska podloga nalazi na razmeđi filozofije, dizajna, teorije i prakse digitalnih medija koje možemo locirati unutar spekulativne filozofije i medijski orijentirane kritičke/kulturalne teorije i analize sustava Cloud računarstva.

Prema Benjaminu Bratonu struktura i priroda globalne informacijske zajednice dokrajčila je uvjerljivost starog Westphalijskog sustava. Tangibilni stvarnosni resursi i izravno iskorištavanje prirode svedeni su na minimum, a sve se više društvenih fenomena, krečući od administracije, preko kartografije, valuta i pravnih sustava počinju odvijati isključivo u sferi virtualnog. Suverenost više nije usko vezana uz teritorijalne cjeline, a informacije i odnosi moći slobodno kolaju izmađu država čiji stvarni utjecaj postaje samo formalan. Bratton će preuzeti koncept nomosa – dominantne logike političkih domena (zemlja, more, zrak, cyberspace) i geopolitičkog sustava koji ih kontrolira od teoretičara Carla Schmitta.

Za Brattona, Stack je spontana megastruktura različitih razina funkcioniranja virtualnog svijeta koja je počela prodirati u stvarnost. Promatrajući ga kroz dijagram, uočavamo da se sustav sastoji od šest invididualnih slojeva – Zemlje, Clouda (Informacijskog oblaka), Grada, Adrese, Interfacea (Korisničke platforme ili Sučelja) i Korisnika. Bratton nastoji svojom teorijom objasniti povezanost ovih slojeva i logiku njihove hijerarhije. Hijerarhija Stacka nije vertikalna hijerarhija, nego logika temelja piramide, logika taloženja. Donji slojevi omogućavaju fizičko postojanje i djelatnost gornjih, kulminirajući s Korisnikom.

Zemlja
Zemlja Stacka je ugrožen ekološki sustav eksploatiran kao izvor sirovina za izradu tehnoloških aparata koji nam omogućavaju pristup virtualnom okolišu. Čovječanstvo crpi neobnovljive resurse nafte i minerala kako bi izradilo hardvere kompjuterskih platformi i ekrane pametnih mobitela. Zemlja se kontinuirano nadgrađuje složenim „pametnim mrežama“ informacija i kompjuterskih sustava, najbolje ilustiranim golemim databazama multinacionalnih poduzeća. U logici stacka, Zemljina je uloga omogućiti fizičko postojanje aparata kojima prodiremo do virtualnih gornjih slojeva i proizvesti energiju koja pogoni ljudsko društvo.

Informacijski Oblak
Sloj Informacijskog oblaka sastoji se od platformi globalnih poslužitelja poput npr. Googlea i njihovog monopola nad posjedovanjem i diseminacijom informacija. Protok znanja netjelesnim slojem Oblaka daleko nadilazi spoznajne dosege i sposobnosti kontrole individualnih nacionalnih država koje su reducirane na proceduralno obavljanje formalnih zadaća i privid suverenosti. Ako su prve države svoj autoritet derivirale iz sposobnosti da žiteljima osiguraju hranu, energiju, stabilnu infrastrukturu, kartografsko snalaženje u prostoru, legitimne valute i pravnu zaštitu, sada uočavamo da virtualni svijet Oblaka sva ta dobra nudi u izmijenjenom i jednostavnijem obliku.

Grad
Logika Stacka nadišla je koncept gradova kao individualnih i prostorno ograničenih urbanih cjelina. Protok informacija i rastuća artificijelnost ruralnih okoliša povezala je sve globalne gradove u kontinuiranu mrežu komunikacije. Moderni građani dijele zajednički odnos prema pozadinskom sloju Informacijskog oblaka te građanima ostvaruju svakodnevni pristup obilju informacija, pretvarajući ih u „slučajne kozmopolite“. Kako bi opravdao hijerarhiju Grad–Informacijski oblak–Zemlja, sloj Zemlje Gradu pruža energiju i resurse nužne za njegovu konstrukciju i funkcioniranje, a Informacijski oblak sadrži informacije potrebne za postojanje gradskih tehnoloških platformi komunalija, administracije i energetike podupirući postojanje grada izgradnjom glavnih podružnica browserskih kompanija.

Adresa
Sloj Adrese ključan je za funkcioniranje Stack-a jer imenuje i numerira sve njegove dijelove kako bi mogli komunicirati. Da bi bilo koja stvar ili događaj sudjelovali u virtualnom svijetu, moraju imati jedinstven identitet ili lokaciju koja omogućuje njihovo povezivanje s drugima. Izolirani slučajevi do kojih nije moguće doprijeti, u svijetu virtualnog jednostavno ne postoje. Soga Stack mora imati savršen pregled i kontrolu nad lokacijama i jedinstvenosti svih svojih komponenti. Tako shvaćen, sloj Adrese je konceptualna prostorna podloga globalne komunikacije. Zemlja pruža resurse fizičkog postojanja korisničkih sučelja, Informacijski oblak komprimira informacije, Grad povezuje korisnike koji organiziraju svoje mjesto u društvu korištenjem virtualnih platformi, a Adresa locira njihovo postojanje i okoliše kako bi ih kategorizirala.


Korisničko Sučelje
Korisničko se sučelje u računarstvu definira kao zajednička granica preko koje odvojeni dijelovi računalnog sustava mogu komunicirati, bez obzira govorimo li o komunikaciji između softvera, hardvera, bežičnih uređaja ili ljudskih korisnika. Grafička korisnička sučelja poput ekrana na dodir omogućavaju i prijem, slanje i prijenos informacija. Sloj Korisničkih sučelja sastoji se od svih tehnoloških aparata grafičkog ili fizičkog oblika koji povezuju Korisnika s adresiranim dijelovima stacka.

Korisnik
Pozicija i uvjeti života suvremenog Korisnika unutar Stack sustava leže u njegovoj simultanoj hiperindividualizaciji i pluralizaciji, a trend opsesivnog fokusa na sebe, sveden je na opsesivno bilježenje i najmanjih promjena, događaja i dnevnih rutina. Težnja ka stanju potpune kontrole nad proizvoljnošću ljudske biologije, dnevnog života, raspoloženja, budnosti, energije, talenta i produktivnost determiniran je isključivo čimbenicima na koje korisnik utječe kroz potpunu samo-prezentaciju. Fizikalistički pristup i tradicionalni humanizam Korsnik je u sebi potpuno dotukao manipulirajući odlikama koje „nisu on“.

tumblr_nc01jnNIWd1qav3uso2_500

Pluralizacija Korisnika odvija se primanjem brojnih adresa. Koncepti i odnosi među stvarima dobivaju adrese, jednako vrijedne kao i adrese domova stvarnih ljudi, tako da u virtualnoj dimenziji Stacka svi odjednom postaju legitimni korisnici, od znanog prijatelja, senzora, financijskih algoritama i robota. Potpuna anonimnost virtualne komunikacije i sve razvijenija umjetna inteligencija možda će dovesti do stanja u kojem nećemo moći procijeniti razgovaramo li s autonomnom umjetnom inteligencijom ili drugom osobom u kojem ljudi više neće biti referencijalna mjera inteligencije.

U okruženju i sustavu kojeg nam donosi Stack prepoznajemo se u poziciji i ulozi koju možemo zorno prikazati kao obrnutu onoj koju je imao zatvorenik u Panopticonu. Ako se u tom kružnom zatvoru sa centralnim nadzornim mjestom ponašamo kao da smo nagledani premda ne možemo biti sigurni u to, u suvremenom svijetu Stack-a, znamo da smo nadgledani i ponašamo se kao da nismo. Milijuni korisnika različitih sučelja u ovom sveprisutnom „zabludjelom egzhibicionizmu“ slobodno dijele informacije o svojim stavovima, interesima, odnosima i dvojbama usprkos svijesti da Stack precizno bilježi i pamti sve aktivnosti.

Prikaz knjige izradila Hana Samaržija

Ilustracije:

http://www.bratton.info

http://mthvn.tumblr.com

http://www.jennyodell.com/projects.html

 

 

Bazen Vukovar, Dron i Data

Zatvoreno plivalište i otvoreni bazeni Vukovar smješteni su na katastarskoj čestici br. 107/3 katastarske općine K.O. Vukovar. Vlasnik kompleksa bazena je “Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara”, J.J. Strossmayera 14a, 32000 Vukovar. Građevina bazena udaljena je od južne granice parcele 4,0 m, od sjeverne granice 7,3 m, od zapadne 17,3 m, te od istočne 7,8 m. Kolni pristup predviđen je iz Sportske ulice, a pješački pristup sa Trga Dražena Petrovića, gdje je i smješteno parkiralište.

Tlocrtna površina zatvorenog dijela bazena je 4317 m2. Maksimalna visina krova građevine je 10,95m, a katnost Po+P+1. Dimnjak bazena i reflektori za osvjetljenje vanjskog plivališta su visine 23,41 m. Površina parcele novoga bazenskog kompleksa je 8.114 m2. Brutto površina bazenskog kompleksa iznosi 10.089 m2, od čega na površinu podruma sa svim pratećim i servisnim sadržajima otpada 4.174 m2, na prizemlje 3.954 m2, i na površinu kata 1.960 m2.

Namjena građevina je sportsko-rekreativna, s pratećim klupskim, trgovačkim i ugostiteljskim sadržajima. Građevina sadrži jednu unutarnju bazensku školjku, dimenzije 50,00 x 22,00 m sa pomičnim dnom i tribinom za gledatelje, te dvije manje na otvorenom; bazen za obuku neplivača, bazen za rekreaciju i sunčalište. Vanjski bazeni opremljeni su vodenim toboganom, slapovima, gejzirima te sunčalištem na kojem se nalazi sezonski caffe bar.

C_GIF_1000px

Bazenska dvorana zauzima središnji prostor građevine te je povezana sa svlačionicama, saunama, tehničkim prostorijama i sanitarijama na nivou podruma. Sa prostorima vanjskog plivališta čini jedinstvenu cjelinu namijenjenu plivačima, sportašima, kupačima i rekreativcima. Ulaz u svlačionice, osim iz foyera, predviđen je i s trga preko vanjske rampe, koja se spušta u podrum kompleksa.

Na prvom katu bazenskog kompleksa nalazi se fitness dvorana, pilates vježbaona opremljena za sportske i rekreativne programe, te uredi zaposlenika i administracije bazena, smješteni između ulaznog halla i zatvorenog bazena s pogledom na plivalište. U prostoru prizemlja, ispod kosine gledališta, nalaze se prodajni prostori koji imaju ulaze sa natkrivene šetnice i trijema bazenske građevine.

U prizemlju bazena, postavljeni uz ulazni prostor, nalaze se caffe bar, ambulanta, uredi plivačkog i vaterpolo kluba sa svlačionicama sportaša, te sve potrebne tehničke i prateće prostorije. Vanjski bazen, koji je u izravnoj komunikaciji s unutrašnjim, ima svoje odvojene svlačionice, te zaseban prilaz sa kontrolom ulaza što omogućuje odvojeni režim korištenja.

Nosiva konstrukcija bazenske dvorane izvedena je kao kombinacija armiranobetonske konstrukcije stupova, zidova i ploča, te čelične konstrukcije. Glavna nosiva čelična konstrukcija krovišta sastavljena je od sustava dvozglobnih lukova raspona 40m položenih na razmaku 6,4m. Potkonstrukcija krovišta izvedena je od valjanih I profila. Razmak profila je na udaljenosti od 2 m po dužini nosača. Vjetrovni vezovi za prijem uzdužnih i poprečnih opterećenja izvedeni su iz čelične cijevi, smješteni u krajnjim i dva središnja polja konstrukcije bazena.

Krov i pročelje bazenskog kompleksa izvedeno je u kontinuiranoj oblozi rebrastog aluminija, položenog na potkonstrukciji iz čeličnog trapeznog lima. Pročelja bazena ostakljena su lameliranim, dvostrukim termopan staklima postavljeni u aluminijskim profilima s prekinutim termičkim mostom. Nosiva čelična konstrukcija temeljena je na temeljima samcima koji su međusobno ukrućeni veznim gredama. Armiranobetonski zidovi temeljeni su na trakastim temeljima, a armiranobetonski stupovi na temeljima samcima međusobno ukrućenim veznim gredama.

Grijanje bazena koristi prirodni plin kao energent, dok je napajanje bazena električnom energijom osigurano novom trafostanicom u prizemlju bazenske dvorane. Građevina sadrži sustav elektroinstalacija kojeg čine transformatorska stanica za glavnu opskrbu, dizel elektro agregat za rezervnu opskrbu građevine električnom energijom, razdjelnu NN mrežu, instalaciju unutarnje rasvjete: opće, radne i protupanične. Rasvjeta bazena izvedena je u tri razine osvijetljenosti i to za trening, takmičenje i TV prijenos. Vršno elektroenergetsko opterećenje iznosi 860 KW. Predviđeno vršno opterećenje iz dizel elektro agregata iznosi cca 200 kVA.

Grijanje, hlađenje, ventilacija i odvlaživanje prostora bazena s pratećim sadržajima riješen je putem ventilacijskih konvektora i ventilacijskih klima sustava, napajanih ogrjevnim medijem (toplom-hladnom vodom) iz autonomne plinske kotlovnice, odnosno rashladne stanice locirane u podrumskoj etaži. Priprema tople vode vrši se u sklopu plinske toplovodne kotlovnice. Ventilacija, ubacivanje i odsis prethodno pripremljenog i temperiranog zraka vrši se sustavom spiro cijevi postavljenih u krovu i podu građevine.

Priprema hladne vode za ljetni režim rada bazena vrši se u sklopu rashladne stanice, rashladnog agregata sustava voda-voda ili alternativno zrak-voda, putem crpne stanice predviđene za ugradbu u vanjskom prostoru, smještene na dijelu ulazne rampe uz vanjske bazene. U bazenskoj dvorani također su izvedeni rashladni uređaji s mogućnošću iskorištenja otpadne kondenzatorske topline u cilju zagrijavanja bazenske vode i sanitarne potrošne tople vode.

Gruppo Strum – Od Utopije Do Travnjaka

Gruppo Strum bila je skupina radikalnih talijanskih arhitekata i dizajnera koja se krajem 60-ih godina dvadesetog stoljeća oštro suprotstavljala funkcionalističkim trendovima u arhitekturi. Grupa je djelovala od 1966. do 1975. godine u Torinu, temeljena na dotad neviđenoj kombinaciji nezadovoljstva kapitalizmom, ironije, cinične ogorčenosti i utopijskog idealizma. Gruppo Strum uspio je u nekoliko godina djelovanja formulirati zavodljive utopijske ideje i realizirati upečatljive oblike ne-dizajniranog namještaja kao dijelove nove prirode i društva.

Arhitekti Giorgio Ceretti, Pietro Derossi, Carlo Giammarco, Riccardo Rosso i Maurizio Vogliazzo, bivše kolege s Tehničkog fakulteta u Torinu, svoju su grupu imenovali ironično, poigravajući se tada dominantnim terminom “architettura strumentale”, u slobodnom prijevodu funkcionalističko-tehničarska arhitektura. Premda danas gotovo zaboravljeni, njihovi su polemični stripovi, tekstovi, crteži i ne dizajnirani“namještaj” postavili temelje kasnijeg razvoja anti-dizajnerskih struja i radikalnih arhitektonskih pokreta.

Njujorški muzej MoMA i kurator arhitekt Emilio Ambasz 1972. godine pozivaju Gruppo Strum da u sklopu danas legendarne izložbe Italy: The New Domestic Landscape predstave svoj pogled na talijanski urbanizam i politiku stanovanja. Grupa se opredijelila za tada najpopularniji medij efikasnog prenošenja poruka, “fotoromanze”, svojevrsne mješavine novinskih romana u nastavcima i stripova. Poznati i kao fotonovele, ovi su stripovi objedinjavali crno-bijele fotografije bojane zelenim i ružičastim tonovima, u kombinaciji s tekstovima neočekivano složene socijalne polemičnosti.

Serija predstavljena u sklopu izložbe u MOMA uključivala tri fiktivna ilustrirana članka koji izazove talijanskog društva, urbanizma i arhitekture komentiraju iz perspektive kapitalista, radnika, studenata, revolucionara, arhitekata i aktivista. Indikativnih naslova, Borba za stanovanje, Utopija i Grad kao posrednik, stripovi su osmišljeni kao trodijelni narativ koji opisuje tadašnje stanje urbanog propadanja kako bi ponudio konkretne promjene i ilustrirao primjere urbanih utopija. U sklopu svog “fotoromanza” grupa prezentira svoje radove, ali i nadahnute tekstove Archizooma i Superstudia.

Premda revolucionarne tendencije Grupe Strum nikada nisu ušle u kanone povijesti arhitekture, njihova su zapažanja i danas poražavajuće suvremena. Usprkos tome što njihovi zahtjevi za emancipacijom arhitekture od ekonomskih i političkih tekovina ili rehabilitacijom vrline kreativnosti još ni danas nisu odgovoreni, suvremeni su dizajn zadužili posve različitim projektom ne-dizajniranog namještaja za tvrtku Gufram. Najpoznatiji komad namještaja bio danas legendarni kauč Pratone, uvećan busen trave, slobodno preveden kao “Travnjačina”.

U cijelosti izveden korištenjem tada nevjerojatno moderne matirane poliuretanske pjene i težak jedva pedesetak kilograma, ovaj predimenzionirani isječak meke trave ironizirao je odnos prirode i artificijelnosti. Strumovci su odlučno odbili pobliže opisati svoj projekt, ostavljajući ga otvorenim pluralnim interpretacijama – Pratone je simultano pokušaj provokacije funkcionalističkih imperativa masovne proizvodnje i cinično-sentimentalni povratak prirode u funkcionalističke interijere.

Pratone Grupe Strum nije ostao kao usamljena dizajnerska ekshibicija nego je postao dijelom kolekcije pod nazivom „Multiples“, polemično-kritičkog projekta umjetnika Piera Gilardija i dizajnera Franca Mella. Kao jedni od glavnih pokretača ove specifične proizvodnje Guframa, skupine aktivista, arhitekata i dizajnera nezadovoljnih funkcionalističkim dizajnom, istovremeno je željela mijenjati svarnost, ali i stvoriti neobično političnu tvornicu namještaja. Mello je započeo suradnju sa svojim kolegama, protivnicima učmalosti funkcionalizma te u samo nekoliko godina proizveo zbirku fascinantnih ne-objekata, inspirativnu kolekciju ne-namještaja.

Gilardi je tijekom 1968. godine izradio seriju „Sassi (Kamenje)“, niz predimenzioniranih sjedalica na granici uporabnosti i skulpturalnosti. Strumovci su 1971. godine kolekciju dopunili Pratoneom, a njihovi kolege i prijatelji, članovi “Studia65” izradili su skulpturalnu sofu, po uzoru na Dalijeve usne. Kaktus, premda naizgled neshvatljive funkcije, u prodaju je uveden 1972 kao neobični stalak za ogrtače. Uz ove poznatije primjere, kolekcija je uključivala i fotelju, prerezani jonski stup ležaj Capitello. Preostali dijelovi razrezanog stupa stvorili su stolicu i stolić.

Čunjasti stolac Puffo, kameni Massolo (igra riječima na masselo, solidan-masivan) s natpisom “porfido” i geometrijski Torneraj (vratiti ćeš se), ubrzo su izašli iz Guframove proizvodnje, stekavši neočekivanu popularnost s ostalim proizvodima mladih poduzetnika-aktivista. Začudna kombinacija ironije, utopijske zanesenosti i ljepote oblikovanja tipična za talijansku kulturu, iznjedrila je veoma upečatljive proizvode, ostavila inspirativne tekstove koji su kritički gledali na svakodnevicu, ne mireći se s postavljenim pravilima funkcionalizma, institucijskog uvjetovanja i logike samog tržišta.

Tekstovi iz tada izašlih “fotoromanza”, Borba za stanovanje, Utopija i Grad kao posrednik nastali su i na tada aktualnoj, otvorenoj kritici Grada, koji je već tada postao golemo tržište i čiji su prostori, građevni materijali i usluge svedeni na razinu predmeta na rasprodaji koji trebaju biti isplativo iskorišteni unutar globalnog sustava izrabljivanja. S druge strane, Pratone je ubrzo nakon razlaza Gruppo Strum, ušao u masovnu proizvodnju, a šezdesetak Pratonea proizvedenih do 1996 postali su stalna postava brojnih muzeja. Štoviše, naslonjač se i danas može kupiti na Guframovim internetskim stranicama za demokratičnu cijenu od 14,000 eura što potvrđuju da se Utopija, Ironija i Tržište ne moraju nužno poništavati!