Ovih je dana završena montaža čelične konstrukcije Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju. Usprkos lošem vremenu i kiši koja je mjesecima otežavala i remetila predviđene rokove gradnje, završena je složena i zahtjevna montaža konstruktivnog kaveza koji utjelovljuje i definira izložbeni prostor ovog specifičnog muzeja.
Muzej Apoksiomena nalazi se u staroj Palači Kvarner, položenoj na malološinjskoj rivi, tipičnoj građevini za ovo slikovito primorsko mjesto. Interpolirana građevina s reprezentativnim pročeljem, balkonom i trijemom okrenuta je prema zaljevu i pogledu te stražnjim servisnim pročeljem i punim bočnim zabatnim plohama definira okvir zahvata, prostor unutar kojega je smješten budući muzej. Konzervatorski zahtjev i pripadajući elaborat o zaštiti građevine kojim se inzistira na obaveznom zadržavanju pročelja neovisno o potrebi zamjene međuetažne konstrukcije, rezultirao je jasnom i prepoznatljivom arhitekturom muzeja. Koncept podrazumijeva sažimanje cjelokupnog muzejskog postava u složeni i razvedeni izložbeni arhitekton te umetanje tako dobivenog tijela unutar praznog prostora između zidova građevine.
Specifičan program građevine rezultirao je transponiranjem scenarija muzejskog postava u specifičan “konstruktivistički balon”, koji lebdi između zidova stare palače. Izložbeni prostor koji se prostire kroz četiri etaže građevine izveden je kao složena čelična rešetka, sastavljena od mnoštva čeličnih štapova i kosnika, spojenih u kompaktan čelični kavez oslonjen na tlo i zidove palače, ojačane prskanim torkret betonom. Preciznost i jasnoća čelične konstrukcije te sa druge strane nepravilan, gotovo organski oblik starih zidova palače nastalih taloženjem vremena kroz mnoštvo rekonstrukcija i prenamjena stare zgrade, osigurao je arhitekturi muzeja stanje neočekivanog odnosa. Specifičan prostorno konstruktivni sraz elemenata i materijala kao jasnih komponenti arhitektonskog scenarija muzeja.
Ovako koncipirani čelični kavez umetnut unutar oplošja postojeće građevine oslanja se na tri točke, tri oslonca građevine, jedan na tlu i dva na nasuprotnim zidovima palače. Također, cijela konstrukcija izložbenog arhitektona kontinuirano je ovješena na vijenac građevine te lebdi u prostornom okviru zidova stare palače. Poput velikog broda u boci “zarobljeni” muzejski arhitekton stupa u specifičan prostorni odnos s oplošjem palače, stvarajući pritom pulsirajući otvoreni prostor između. Od uskog procjepa, preko šireg pogleda na galerije muzeja sažima se i rastvara prostorni dijalog elemenata građevine. Muzej u suštini oblikuje s jedne strane stalni postav muzeja i preostali, mahom javni prostor građevine. Muzej s njegovim scenarijem postava oblikuje jasan volumen definirajući pritom niše slobodnog prostora namijenjenog javnosti i pratećim ponudama mjesta u kulturi. Otvoreno prizemlje, javni balkon na prvoj etaži, galerija za kustose, uprava i prostor za njihove goste na drugom katu te krovni lounge-belveder, dijelovi su prostornog scenarija muzeja namijenjeni gradu i posjetiocima koji nisu došli samo u zatvoreni, strogo kontrolirani režim postava muzeja.
Konstrukcija kaveza projektirana je direktnim i istovremenim iscrtavanjem linija i oblika arhitektona, ali i djelova konstrukcije čeličnih štapova i šipki trodimenzionalnog statičkog modela, kojem je omogućena direktna i istovremena kontrola oblika i konstrukcije. Dobiven je oblik koji provjerava konstrukciju te konstruktivni granični naponi koji oblikuju konačni oblik. Proces, bliski kreativni odnos, otvoreni i podatni kompjuterski program te metoda rada zauvijek brišu preživjeli i za mene davno zaboravljeni odnos statičara koji računa i arhitekta umjetnika koji zaneseno projektira. Konstrukcija koja oblikuje, arhitektura koji utjelovljuje napone i sile. Kroz trodimenzionalni model konstantno se propitivao odnos volumena, debljine elemenata, snage izričaja konstrukcije i ostvareni prostorni odnos. Poput posjetioca koji putuje muzejom tako i čelični elementi i sile unutar štapova putuju prostorom, račvaju se, oslanjaju, preskaču, izbjegavaju, hvataju, bježe ili dolaze pod konačnu kontrolu i ravnotežu. Sile i naponi u konstrukciji precizno se čitaju, putuju i zatvaraju logičan konstruktivni put napona, od zemlje do krova i natrag. Konstrukcija i rešetka su u ovom slučaju neprekinuti statički i dinamički slijed, “naponski loop” sila i pripadajućih štapova.



































