Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Hotel Na Preluku, Djelovi Dnevnika, 15.5.14 – 15.5.15

Rijeka, 15. svibanj 2014.

 

Danas je započeo rad na projektu hotela s kućom za najam i odmor u uvali Preluk. Rekonstrukcijom dviju građevina, u kojima se nalazio legendarni disco-club Milde Sorte i tvornica za preradu ribe, predviđena je izgradnja 50 soba i apartmana sa šetnicom i plažom. Na prvom radnom sastanku odlučeno je da se hotel otvara tijekom svibnja 2015. godine.

“… iako arhitekturu turizma u većini slučajeva pokreće pragmatičan i jasan ekonomski cilj, projektu hotela preporuča se tržišno teško mjerljiva doza dobre namjere, vjere, radoznalosti i spremnosti na rizik svih aktera…”

Opatija, 11. lipanj 2014.

 

…svaka stambena i smještajna jedinica hotela mora imati pogled na more. Površina za izgradnju te linija rekonstrukcije postojećih građevina definiraju položaj, oblik građevine, razmještaj, soba te dubinu hotela. Visina hotela definirana je postojećim nivelacijama ceste i obale. Odlučeno je da će glavni ulaz biti s krova građevine.

“… arhitekturu hotela definira s jedne strane jasan odnos i kombinacija promjenjivih turističko-urbanističkih parametara, s druge strane kreativna interpretacija materijala, pravilnika, normi i atesta, generirajući pritom specifičnu sliku mjesta koja ponekad iznenadi, ispuni, ili demantira očekivanja…”

Rijeka, 15. lipanj 2014.

 

U roku od 45 dana moramo dovršiti projekt, ishoditi sve potrebne suglasnosti te dobiti građevinsku dozvolu. Banka i kreditori odobravaju projekt isključivo nakon što su sve dozvole pribavljene…? …arhitektova uloga je da se pobrine, definira i uvaži fizikalna svojstva građevine, geološki sastav tla, mehaničku stabilnost, dinamičku elastičnost konstrukcije, postavi prometnu i infrastrukturnu opremljenost, preispita i kontrolira vlasničke odnose, racionalno se i održivo odnosi naspram okoliša i energije, štiti i valorizira kulturna i prirodna dobra te na kraju dizajnira ciljani life-style hotela.

“…različite uloge, ambicije, ciljevi i načini operiranja sudionika u turističkom projektu presudni su za oblikovanje i moderiranje cjeline koja jednostavno mora uspjeti u zadanom roku…”

Opatija, 24. srpanj 2014.

 

Dobivena Građevna dozvola. Slavlje….Odlazak na gradilište, geomehanička ispitivanja utvrđuju da je stijenska masa toliko čvrsta da klasični strojni iskop nije dovoljan te će biti potrebna miniranja. Analizom projekta i predviđene dinamike gradnje utvrđeno je da se u projektu ne mogu koristiti materijali koji podrazumijevaju sušenje betona i konstrukcije u rokovima od 30 dana. Svi drveni elementi obloga i podova izbacuju se iz projekta. Sobe će se pokriti tapisonima.

“…arhitektura hotela mora imati mogućnost apsorbiranja različitih i često potpuno kontradiktornih parametara te sposobnost kontinuiranog, 24/7 odlučivanja unutar šizofrenog konteksta kojeg turistički program i njegova ekonomija donosi…”

Zagreb-Rijeka, 28. kolovoz 2014

 

Privredna banka i HBOR financiraju projekt. Danas imaju sastanak uprave. Hoće li odobriti projekt? Dobro informirani izvori kažu da ne brinemo… Potrebni su svi troškovnici, precizni pokazatelji o ulaganju i povratu sredstava. Studenti arhitekture iz Ljubljane rade maketu hotela. Ne znaju da to što danas izvode u kartonu i striroduru sutra ide u gradnju, u nacrte oplate betona. Bolje je da prešutim ovaj podatak, biti će samo pod nepotrebnim stresom….saznat će ubrzo.

“…za neke struke ili specijaliste, arhitektura je neshvaćena i teško prihvatljiva kombinacija zanesene i otvorene igre, nepredvidivog eksperimenta, te krute pragme izvedbe koja podrazumijeva samo apsolutnu preciznost i praktičnost radnji. Predivno oslobađajuće i zastrašujuće odgovorno…”

Opatija, 15. rujan 2014.

 

Započinje gradnja. Imamo izvođača za rušenje, široki iskop, miniranja i odvoz materijala. Ponude za izvođenje hotela dala tri građevinska poduzeća. U 5 mjeseci nije moguće izvesti hotel kažu prvi, drugi šute, treći kažu da je sve to ipak moguće.  Imamo li izbora?… Izlazi prvi novinski članak, hotel bombastično najavljen kao “hedonistička oaza”. Iskreno, neugodno mi je zbog naslova. Moja slika i render preko cijele stranice.

“…bez slike i medija arhitektura danas ne postoji. Render i slika projekta u trenu prerasta u priču, priča u istinu… fragmentirani kolaž očekivanog, predvidivo uzbudljivog, sa snažnom potrebom da bude opće prihvaćeno…”

Rijeka, 2. studeni 2014.

 

Odustaje se od radova  uređenja obale. Projekt plaže i lungo-mare šetnice odgađa se za drugu sezonu. Terminski planovi pokazuju da je jedino moguće dovršiti hotel. Kuća za najam i odmor izvest će se samo u gruboj roh-bau fazi. Potrebno je isprojektirati interijere. Odlazimo kod Tomislava iz Prostorie. Crtamo stolicu, radimo prototip. Želim da stolica izgleda pomalo nezgrapno, zavodljivo ružno….ipak udobna, mekana, živih boja.

“…arhitektura turizma definira okvir specifičnih očekivanja, hotel postaje aparat za življenje obećanih slika, akcije i doživljaja…”.

Rijeka, 10. siječanj. 2015.

 

Prema ugovoru o građenju s izvoditeljem radova izvedbeni nacrti dijela građevine koji se izvodi dostavljaju se 24 sata prije izvođenja. Osjećaj odgovornosti i neizvjesnosti miješaju se sa adrenalinskim ushitom gradnje. Crtež gotovo da u realnom vremenu prelazi u oplatu, žitki beton u okamenjenu arhitekturu. Na turističkom sajmu u Münchenu počinje prodaja i booking soba. Rezervacije za 15. svibanj potvrđene. Slika hotela i njegovih soba leti cyber prostorom, u stvarnosti betoni blizu trećeg kata.

“…stojim duboko u blatu gradilišta, more i kiša skupljaju se u dnu građevinske jame, dolazi auto, mijenjam cipele i odlazim u studio gdje se slikam sa prototipom stolice za jedan dizajnerski časopis….samo arhitektura može priuštiti ovako različite i bogate osjećaje…”

Opatija, 12. travanj 2015.

 

Betoniranje hotela završeno, započinju završni radovi na sobama i restoranu. U istom trenu gradnja primarnog i završnog. Kombinacija čistog i prljavog, mokrog i suhog, glatkog i hrapavog, lijepljenog i pribijenog. Hrpe silikona i vijaka, kamioni gipsa i poliuretana, palete keramike i tapisona. Press konferencija za novinare. Tridesetak novinara, fotografa…portali, novine, televizije, agencije, svi obučeni u fluorescentne prsluke, šljemovi na glavama. Arhitekt jedini bez HTZ opreme.

“…turizam kao jedna od globalnih grana tržišne ekonomije možda najbolje oslikava svu podvojenost suvremenog društva koje živi između pomanjkanja strpljenja potrebnog da bi se stvari dovršile, neutažive financijske gladi i neizvjesnosti, te kontinuirane i disperzirane medijske ovisnosti za novim i neočekivanim vjestima i proizvodima…”

Opatija, 7. svibanj 2015.

 

Tehnički pregled hotela. Svi radovi u dijelu hotela prema planu završeni. Kuća za najam ostaje u skeli, odvojena i nadamo se nevidljiva gostima tijekom ljeta, Neki od nas još ne vjeruju. Komisija uz sitne greške i nepravilnosti koje se mogu otkloniti prima objekt. Dobivamo uporabnu dozvolu. Ručak i piće rasteže se duboko u noć. U kasnim noćnim satima skidamo pvc navlake sa stolica koje su upravo stigle, gledamo kako izgleda restoran, poslužujemo prvo piće, pogled na more i pučinu.

 

Opatija, lipanj, srpanj, kolovoz 2015

Instagram objave hotela. Arhitekturu danas ne treba posebno snimati, dovoljno je samo malo pričekati i uzeti fotografije korisnika hotela. Projekt iako izveden do polovice, dobro prihvaćen, puno gostiju. Primjedbe i recenzije na Booking.com daju ocjenu 9. Nastavak radova i dnevnika u rujnu….

Kuća Požara

Sigurnost građevine te sposobnost arhitekta da kroz projekt predvidi i apsorbira sve moguće nesreće i potencijalne katastrofe, snažno definira kontekst u kojem djelujemo. Atesti, pravilnici, naprave, uređaji i građevinski elementi koji pretpostavljaju i definiraju siguran život unutar građevine, lišen svake, pa i najmanje moguće nepredvidivosti, počinju biti uvjeti svakog arhitektonskog projekta. Rođen je novi mit o apsolutno sigurnom i svima preporučenom načina korištenja i korektnog ponašanja u kućama.

Jedan od najvećih strahova suvremene arhitekture i društva je požar.

Potaknuti objektivnim opasnostima suvremenog društva, stvarnim i prirodnim katastrofama te novim paranojama medijatiziranog svijeta, kristaliziraju se i konačno oblikuju specifična pravila ponašanja u arhitekturi požara. Stvaraju se drugačiji prostorni odnosi, neočekivana konstruktivna rješenja, alternativna materijalnost kuća, ali i nove vještine projektiranja, prevencije i ponašanja unutar specifičnih uvjeta gorućih građevina. Kako bi uvjerili sebe, ali i druge da se mogućnost katastrofalnog požara može svesti na najmanju moguću mjeru, da možemo predvidjeti, upoznati sve opasnosti koje požar donosi te obučiti građanstvo i specijaliste u borbi protiv požara, izvedena je kuća koja apsorbira i predviđa sve katastrofe uzrokovane vatrom.

U malom mjestu Glattbrugg pored Zuricha tijekom 2008. godine izvedena je jedna nova betonska kuća. Na prvi pogled ova se građevina gotovo pa idealno uklapa u estetiku i poruku suvremene švicarske arhitekture. Betonska konstrukcija, minimalizam oblikovanja, racionalnost materijala, jasan i dobro promišljen konstrukt položen je u centar velike parcele. Ono što ova skladna građevina vješto skriva, te fenomen same kuće i mjesta čini dodatno zanimljivim, je podatak da ova građevina u sebi anticipira i prikazuje očitim sve moguće prostorne scenarije uzrokovane katastrofom požara. Nazvana Brandhaus II ili Kuća Požara II kako je lokalno stanovništvo naziva, najsuvremeniji je svjetski trening centar za izučavanje požara u kućama i obuku vatrogasaca.

Ono što prvenstveno razlikuje Brandhaus II od ostalih stambenih zgrada u Glattbruggu je podatak da na kući nedostaju ostakljeni prozori, te da njena arhitektura i konstrukcija posjeduje specifičnu sposobnost da bude zapaljena nekoliko puta na dan. Da bi dodatno potencirali trening vatrogasaca te uvježbali njihove požarne procedure do apsolutnog automatizma, planovi, tlocrtna organizacija, arhitektura pregrada, stropova i otvora kuće, dizajnirani su tako da onemoguće ili bar dodatno otežaju jednostavno snalaženje u prostoru. Osnovni cilj tlocrtne organizacije kuće je bilo otežati bijeg, onemogućiti lagani izlazak njenih trenirajućih “stanovnika”. Kuća je projektirana kako bi vatrogasce naviknula na stanje požarnog stresa, te omogućila cjelodnevno treniranje i snalaženje u prostoru dima, vatre, buke, strujanja zraka i kaosa izazvanog požarom.

Ova nova betonska zgrada, odnosno suvremeni požarni konstrukt, zamijenio je trideset godina staru konstrukciju u Glattbruggu koja više nije mogla odgovoriti na nove sigurnosne zahtjeve vatrogasaca u obuci. Unutar konstrukcije nove građevine ugrađene su suvremene instalacije plina vođenog kroz zamršene sustave cijevi i kanala položenih u čelične i betonske zidove, definirajući pritom novi i veoma sofisticirani sustav “kontrolirane vatre”.

Kućom zapravo upravlja snažni kompjuter sa specijalno izrađenim softverom i programom kojim upravlja operater, smješten u kontrolnoj sobi susjedne građevine. Iz ove udobne i sigurne prostorije trenažni vatrogasac, specijalist za protupožarnu obuku, programira i upravlja mrežom i organizacijom za simulacije požara. On prema točno određenim uvjetima, procedurama, na specifičnim mjestima i samo njemu znanim vremenskim intervalima, uključuje i simulira stanje požarne katastrofe.

Zgrada požara organizirana je oko dva potpuno različita sigurnosna stubišta, s dva odvojena sustava komunikacija i prolaženja kroz građevinu. Prostor između jezgri rezerviran je za simulacije požara po cijeloj visini građevine, dok je u cijeloj površini poda i stropa građevina “obložena” tehničkom opremom potrebnom da bi prenijeli vatru na sve dijelove i najudaljenije kuteve prostorija. Stvorena je praznina “vatrene sobe”, jasan tehnički okvir za udomljavanje požara, strogo projektirani prostor koji gori i bukti koliko, kada i kako želimo.

Vatreni jezici, velike goruće buktinje, vode se iz kontrolne sobe preko zidova do namještaja, od vratiju do kreveta, od stolova do sofe i stolica, preko stropova do ormara, a sve prema zadanoj proceduri centralno nadziranog kompjutora. Sve se može zapaliti i sve se može jednako tako u trenutku zagasiti. Kuća, sobe, koridori i sve  pomoćne prostorije, podrum i garaža s automobilima – apsolutno baš sve može gorjeti. Zahvaljujući različitim krovnim oblicima, olucima, nagibima te krovnim oblogama, visinama kuća koje odgovaraju standardu gradnje u gradu Zürichu, mnoge se nepredvidive situacije izazvane požarom mogu simulirati i na pročelju same kuće. Svaka vanjska stuba, hodnik, nadzemni i prizemni trijem dio su klasičnih i standardiziranih elemenata arhitektura preuzetih iz okoline. Kuća je kolaž prostornih, geometrijskih, oblikovnih i funkcionalnih sklopova arhitekture Zürich Kantona.

Kuća požara Brandhaus II s arhitektonskog stajališta izuzetno je zanimljiv i kreativno poticajan slučaj. On kreće od fenomena katastrofe, od požara i nepredvidivosti događaja, ka novoj arhitekturi. Ovaj specifičan projekt kreće od same posljedice razornog požara, kreće od prostorne simulacije kaosa, destrukcije i jasne nelagode uzrokovane vatrom, stvarajući pritom neočekivane prostorne oblike, novu arhitekturu slaganu elementima pragmatične sigurnosti i zaštite. Ponuđena je nova mogućnost, drugačiji okvir tumačenja protupožarnog programa, stvoren je stambeni prostor definiran i generiran iz potpuno drugačije i svima neočekivane perspektive. Svjedočimo projektiranju i građenju arhitekturom vatre i požara. Projektiranje strahom od katastrofe.

Hotel Na Preluku

Preluk je mjesto gdje Jadransko more najdublje ulazi u Kvarnerski zaljev, mirna uvala u kojoj se spajaju Rijeka i Opatija. Na ovom specifičnom mjestu, gdje je tijekom 19. stoljeća iskopano golemo brdo, te je istim kamenim materijalom građen brzorastući grad Rijeka i njegova masivna lučka infrastruktura, godinama su se susretali i miješali Liburnijski turizam, industrija i urbana kultura Riječkog prstena.

Na Preluku je godinama kreiran urbani duh regije, stvaran i rastao kroz brojne akcije i događaje utjelovio je specifična mjesta i različite tipove privremenih i stalnih građevina. Od poznate kružne staze i prateće infrastrukture za auto, karting i moto utrke Svjetskog Moto Kupa, do prostranog platoa za putujuće sajmove, izložbe, koncerte i cirkus s centralnim poslovno trgovačkim paviljonom, ta otvorena praznina u podnožju brda generirala je brojne događaje. Uz razvedenu obalu i akvatorij uvale Preluk izveden je jedan od prvih autokampova regije, s prostranim restoranom i plažom za ranojutarnji polazak surfera i kitera regije. Preluk je sa svojim gostima i lokalnim stanovnicima Matulja i Opatije godinama strpljivo gradila specifičan prostor vezan uz lokalne ribarske klubove, ljetne zabave i kupanje na stjenovitoj obali.

Na vrhu brda, iznad velikog kratera Preluka, iskopanog u živoj stijeni, nalazi se Motel Sljeme, poznato djelo arhitekta Ivana Vitića. Godinama je bio mjesto prvog susreta domaćih ljudi i turista koji putuju iz Zapadne Europe na jug Jadrana. U podnožju brda, uz samo more Preluka, nalazi prostor danas napuštenog i porušenog kluba “Milde Sorte”, mjesta gdje su godinama odgajale generacije mladih ljubitelja muzike i popularne kulture riječke regije.

Zapuštena i urušena građevina starog disco kluba, te kuća bivše spalionice smeća i klaonice, bile su temelj za rekonstrukciju i izgradnju novog hotela na Preluku. Hotel oblikuje i predstavlja arhitekturu jasnog odnosa i interpretacije važećih turističko-urbanističkih parametara, pravilnika i normi u ugostiteljstvu, te promišlja drugačije viđenje hotelske tipologije unutar predvidivih i čvrsto postavljenih pozicija, stvarajući neočekivanu, sasvim drugačiju nišu u turističkoj ponudi regije.

Hotel na Preluku nije mjesto koje ugošćuje zalutalog turista i slučajnog putnika namjernika. O njemu se zna, u njega se dolazi ciljano, u njemu se uživa, i svakako mu se vraća. Ovaj hotel ja kuća doživljaja, događaj mjesta utjelovljen u kuću specifičnog životnog stila. Hotel na Preluku ne prima i ne ugošćuje standardiziranom ponudom, te ne ostavlja dojam uniformiranosti hotelskih lanaca koji danas u globalnom svijetu izgledaju predvidivo isto. S druge strane, on nije klasični boutique hotel, to nije mjesto koje se razbacuje zamornom ekskluzivnošću i predvidivim hedonizmom. Hotel na Preluku je poput druge kuće – mjesto na morskoj stijeni koje pruža ugodan smještaj svih ljudi spremnih na novo iskustvo kulture turizma.

 

Hotel na Preluku, za razliku od davno prošlih vremena kada su funkcija, oblik i idealan prostorni odnosi definirali kontekst kvalitetnog turističkog projekta, kada su arhitektura i njezin odnos naspram prirode bili jedini važeći i respektirani parametri, danas svjedoči promjeni paradigme, drugačijem stanju i trenutku. Važeća urbanistička pravila te propisi vezani uz termine i režime rekonstrukcije postojećih građevina, nezaobilazni i obvezatni pravilnici o minimalnim tehničkim uvjetima za izgradnju turističkih i ugostiteljskih građevina nedvosmisleno i presudno definiraju oblik, gabarit i položaj hotela. Pored ovih jasnih i nezaobilaznih pravila, lokalni parametri topografije, gradnje i logike organizacije građevine, koja je ukopana i urezana u samu stijenu, definiraju osnovni koncept i način gradnje arhitekture hotela na Preluku.

Topografija mjesta, okruženje prirodne uvale sa strmom i nepristupačnom kamenom obalom, važeći urbanistički parametri te obavezeni parametri minimalnih tehničkih uvjeta za izgradnju turističkih i ugostiteljskih građevina definiraju modul sobe i pratećih sadržaja kao glavni organizacijski i oblikovni parametar kuće. Položaj, dimenzija i organizacija hotelske sobe kao jedinog čvrstog-uvjetovanog parametra gradnje pretvara jedinicu za smještaj kao osnovni gradbeni element hotela.

Gradbena jedinica – “kutija” hotelske sobe, postaje osnovni element kojim se gradi i oblikuje topografija kuće, definira njezin odnos sa zatečenom prirodom i prometnom infrastrukturom. Hotelskim sobama, koje definiraju različite šupljine u visokoj kamenoj stijeni, postavlja se osnovna organizacija i dispozicija hotela, definiraju se tipovi soba i apartmana, te se precizno uvažavaju pravila, minimalni standardi i tražena funkcija hotela.

Hotelske “kutije” koje se slažu jedna preko druge, svojom površinom i oblikom te orijentacijom i unutarnjom organizacijom, moderiraju, prilagođavaju se i konačno oblikuju konture građevine. Ovakav položaj i smještaj soba rekonstrukcija je prirodnih elemenata stijena, slijed rekonstrukcije starih građevina, linija parcele, pravila urbanističkih planova, ali jasnih želja i programa turističkih djelatnika. Hotel na Preluci utjelovljuje parametre i pravila urbanizma, turizma i topografije, kroz jasnu i elementarnu betonsku strukturu hotela i njegovih soba. Hotel na Preluci betonirano je pravilo, okamenjena struktura turizma današnjice, mjesto s mnoštvom mirnih, sjenovitih te u stijenu uklesanih kućica za odmor.