Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Kuća Zid – Wall House

Kuća Zid – Wall House je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, projekt koji kroz nekoliko faza izgradnje prevodi zidove mediteranskih vrtova, kamenih međa i granica, u specifičan arhitektonski projekt. Projekt Wall house nastaje temeljem jasnog scenarija događanja na imanju, dok je kuća i njezin okoliš linearan skup raznovrsnih sadržaja precizno raspoređenih uz zidove prostrane parcele. Specifični sadržaji i aktivnost poljoprivrednog gospodarstva oblikuju niz prostornih čvorova nastalih jasnim tokom zida, njegovom lomovima i ukrštanjima u prostoru. Wall House – Kuća Zid jasno i otvoreno odgovara na pitanje kako jednim arhitektonskim elementom, zidom, definirati sadržaje kuće i programirati njezine životne scenarije.

 

marko_600

 

Od mjesta za rad, boravak ili odmor, preko mjesta za primanja gostiju, prerade i odlaganja poljoprivrednih proizvoda, staklenika, prostora prerade maslina, vinove loze, sušionice lavande, smilja i pelina, oblikuju se unutarnji dijelovi kuće. Preko polja vinove loze, maslinika, nasada mediteranskog bilja, uz brojna mjesta distribucije i prikupljanja vode, desaliniziranog mora, prostora sunčevih kolektora, i dubokih kraških bunara s vodom, oblikuje se specifičan tok i organizacija vanjskog dijela gospodarstva, skup sadržaja i namjena vođenih jesnom i veoma preciznom strukturom zida, okosnicom i vodiljom projekta Wall House – Kuće Zida.

 

2

Zid kao početak arhitekture, ishodište promišljanja i gradnje. Zid kao medij organiziranje i programiranje kuće, konstruktivni i oblikovni generator mjesta. Zid kao jasna prezentnost, građevni medij za služenje ukućana. Zida kao univerzalni medijator koncepta, te jasan i univerzalan kod za razumijevanje u vremenu. Zid je jasan, ponekad dvosmislen, nikako zbunjujući, višeznačan i jednostavan, zid precizno razdvaja, ali jednako velikodušno spaja različita mjesta i ljude. Zid definira različite prostore za život, on je depozit i skladište. Zid koji teče kućom i okolišem ujedno je i kontejner, rekvizitarij svakodnevice uredno pospremljen i sklopljen u zidu, otvoren i spremnih za stalnu upotrebu.

 

KONSTRUKCIJA1

 

Zid moderira i definira topografiju, oblikuje načine korištenja vanjskog i unutarnjeg dijela kuće, unosi nove i neočekivane prostorne i programske odnose na prostranu parcelu. Zid definira, zid komprimira služeće prostore kuće, kuhinju, kamin, sanitarije, garderobe, spremišta u jasan prostorni niz i slijed sadržaja. Kuća i okoliš tematizira zid, njegovu konstruktivnu i psihološku datost kroz jasno projektiranu geometriju, položaj i jasan odnos sa stranama svijeta, pogledom, mikroklimom i sadržajima na prostranoj parceli.

 

TLOCRTI

 

Zid ovog prejekta je istovremeno pun, perforiran, porozan, transparentan, translucentan, reflektirajući, debeo i tanak. Različit i višeslojan zavisno od mjesta i konkretnog programa. Zid nosi i podupire, na zid se oslanja. Preko zida se ocrtava i čita obris kuće, tlocrt, presjek, zid definira oblik i topografija mjesta. U Zidu se ogleda, u zid se gleda, u njega se ulazi, kroz njega se prolazi, njega se zaobilazi, zidu se prilazi i od njega se odmiče. Zid na sebi sadrži niz prolaza, u neki zid su ulazi, kroz neki se izlazi. Zid propušta, zid razdvaja, zid je ponegdje odbojan. Zid uključuje i isključuje. Zid traži da ga se dira, ostavlja trag na njemu, vješa, kači, i nadodaje nove slojeve. Na zid se svašta pridodaje i ponešto oduzima, dograđuje, naslanja, mijenja i razgrađuje kroz vrijeme.

 

SJENA_180_600

 

Zid bilježi i proizvodi naglašeni prostorni ritam. Ritam topografije, ritam pružanja, ritam perforacija, ritam korištenja, programa i akcije. Zid definira i ritam života, ritam dnevnih i godišnjih mijena, ritam sjena. Vjetar, toplina, vlaga i hladnoća jasno se prepoznaju na zidu. Zid kao element kontrole, zid kao mjesto pokusa, prostornog opita, zid kao jasna granica, zaštita, sidrišno mjesto kuće, zid kao metafora psihološke efikasnosti doma, sigurnog mjesta, topline Kuće Zidova – Wall House.

Srebrna Kuća, Presvučena Brvnara

“To je bilo savršeno vrijeme za misliti srebrno. Srebrna je bila budućnost. Budućnost je bila svemirska. Astronautova oprema je bila srebrna, a odjela srebrno-sjajna. Sheppard, Grissom i Glen bili su odjeveni i opremljeni srebrnom obućom i odjećom. Srebrna je bila i prošlost, srebrni su bili ekrani, Hollywoodske zvijezde i glumice fotografirale su se u srebrnim studijima i setovima. Najviše od svega, srebrno je bilo i narcisoidno, refleksija u ogledalim prikazivala je srebro u pozadini naših likova.”

Andy Warhol, razgovor o Silver Factory, 1968. godine

Kada se Andy Warhol tijekom 1962. godine uselio u staru tvornicu na petom katu kuće na broju 231 47. ulice u Midtown Manhattanu, to je mjesto ubrzo postalo sinonim za novu metodu rada, novi životni stil i prostor Pop Arta. Dekorirajući i oblažući Factory blještavim srebrom, razlomljenim ogledalima, staklenim disco-kuglama i aluminijskim folijama, kao preuzeti dekor mjesta i okupljališta amfetaminskih korisnika šezdesetih godina, umjetnik opija svoje goste, kanalizira i analizira događaje. Istraživanjem kroz intenzivna druženja, tulume, rad, tugu, veselja, neuroze i raznolikost seksualnih sklonosti, Warhol poput vještog psihoanalitičkog teoretičara nastoji objasniti kreativne procese koji su doveli do umjetničkog produkta, ponavljajući ga pritom i kopirajući u brojnim djelima i slikama.

Pedeset godina nakon Warholovog Factoryja, u ljeto 2015., umjetnik Piotr Janovski, došavši iz Beča, unajmljuje kuću u Tarpon Springsu na Floridi, na adresi 402 Ashland Ave. Tu običnu malu kuću, tipičnu drvenu prizemnicu, kakvih na stotine susrećemo u ovom mirnom i klimatski veoma blagom području, odlučio je u potpunosti obojati srebrno i obući je u srebrnu foliju. Svi dijelovi kuće, pročelje, streha, pergola, ograda, ganjak, prozori i vrata, presvučeni su tankom srebrnom folijom. Prilazni put, staza, stabla i dijelovi okoliša kuće, obloženi su aluminijskom folijom. Čak je i djetlićevo gnijezdo s mladim ptićima presvučeno folijom, koja je precizno probušena kako bi brižni roditelj nahranio svoje gladne male ptiće.

Kako kaže Piotr Janovski, ovaj čin je prvenstveno umjetnička akcija, iako je mogla biti pokrenuta i shvaćena kao običan graditeljsko-obrtnički čin oblaganja građevine. Aluminijska folija, srebrna boja kojom je u cjelosti pokrivena fasada, također ima konotacije unutar retro futurologije. Elegantni i danas veoma cool metalni objekti, naprave, oprema i odjeća, većinu ljudi podsjećaju na neka stara vremena, prostore, prizore i motive popularne znanstvene fantastik,e koja je kroz projicirajuću modernizaciju i progres donosila obećanja blagostanja, novo vrijeme i prostor neograničenog bogatstva, dopunjenog obiteljskim vrijednostima u post ratnom predgrađu SAD-a.

Mnogi umjetnički eksperimenti tijekom povijesti moderne umjetnosti istraživali su ideju prikrivanja ili drugačijeg tumačenja objekta kojeg svojim konkretnim projektom tumače. Dok 402 Ashland Ave. slijedi tu tradiciju, pokrivanjem forme aluminijskom folijom, od samog početka također proizvodi neke vrlo jedinstvene i često iznenađujuće rezultate. Cijeli projekt možemo gledati, ali i precizno podijeliti, u tri zasebne cjeline. Prvi dio projekta samostalno egzistira i vješto manipulira u prostoru percepcije i veoma tjelesnog osjećaja stapanja, gubljenja oblika i preklapanja objekta s okolišem, obasjanog svijetlim zrakama sunčane Floride.

Druga faza projekta, drugi pogled na projekt 402 Ashland Ave., pokreće odnose i tumačenja u osobnoj i psihološki domeni te jasnim, ali neočekivanim uspostavljanjem apstraktne i veoma subjektivne forme s objektivnom praksom gradnje u lokalnom području, te navikama i praksama u vanjskom okruženju. Treći, i možda najzanimljiviji i poučan rezultat ovog projekta, je percepcija i shvaćanje ove intervencije u društvenoj i javnoj praksi. Ovakvo precizno i minuciozno pokrivanje pročelja i okoliša kuće aluminijskom folijom u prvi plan postavlja odnos susjeda, lokalne zajednice i temu društvene prihvaćenosti i konsenzusa naspram opće prihvaćenih regula, standarda i poimanja kuće te odnosa privatnog, javnog ali i zajedničkog dobra u gradu.

Pokrivanje kuće, drvenih i metalnih dijelova pročelja, oblaganje prilaznog puta, i lokalnog zelenila i palmi u aluminijsku foliju, otvorilo je niz neočekivanih i veoma zavodljivih estetskih mogućnosti. Na primjer, jedna od jedinstvenih karakteristika i važnih iskustava projekta 402 Ashland Ave. nam pokazuje da svi predmeti i prirodni elementi skriveni i upakirani u aluminijsku foliju zapravo dovode do svojevrsnog intenziviranja oblika i forme, pojačavanja i naglašavanja teksture predmeta i ploha. Ovakvo neočekivano stanje i drugačija slika koju nam uobičajeni predmet, kuća i njezini elementi, instalacije, kvake i kućni brojevi šalju kao poruku zbunjuju i traže posebno fokusiranje na detalje, i istraživanje svakog i najmanjeg segmenta. Takovo stanje stvara jake refleksije, u oštrim kutovima i vrlo nepredvidivim lomovima svjetla, kodirajući novi raspored boja te neočekivano osvjetljenje iz bliže i daljnje okoline.

U izjavi i prilogu koju je prenio ABC, Piotr Janowski dodatno opisuje i objašnjava kako je većina prolaznika rijetko prepoznala ovaj njegov projekt kao umjetničku instalaciju. Prema umjetnikovom svjedočenju prevladavajuća većina zainteresiranih susjeda, prolaznika i stanovnika ovog grada nije prepoznala ovu ciljanu instalaciju kao umjetnost. Ljudi jednostavno ovakvu intervenciju na kući i njezinom okolišu shvaćaju prvenstveno kroz veoma praktičnu namjenu i uporabnu vrijednost građevine. Većina shvaća aluminijski ogrtač kao novi oblik izolacije, neki pak doživljavaju kao specifičan sofisticirani oblik deratizacije ili neku vrstu požarnog retardanta, idealne izolacije i zaštite od moguće katastrofe izazvane požarom.

Neke od Janowskijevih susjeda navodno je jako uzrujalo oblaganje ove male i neugledne kućice aluminijskom folijom, doživjevši umjetnički čin kao napad na tradicijsku gradnju i besmislenu tehnološku izmišljotinu. Nekima je zasmetalo bliještanje kuće te su primjedbe išle do te mjere da su neki rekli da bi kuća obučena u novu svjetleću reflektirajuću opnu mogla izazvati nesreće automobila, jer bliještenje zbunjuje vozače ili skreće pažnju od događanja na cesti.

Na kraju valja reći da Janovski ne posjeduje ovu skromnu i običnu građevinu. On je u uredno prijavljenom i ugovorenom najmu. Vlasnika nekretnine, lokalnu zajednicu i komunalne službe uredno je informirao o svom umjetničkom radu, te prijavio događaj intervenciju na rok od mjesec dana. U sljedećim danima koji su pred nama folija s kuće će biti uredno skinuta, a Pjotr Janovski krenuti u nove projekte.

Hotel Na Preluku, Djelovi Dnevnika, 15.5.14 – 15.5.15

Rijeka, 15. svibanj 2014.

 

Danas je započeo rad na projektu hotela s kućom za najam i odmor u uvali Preluk. Rekonstrukcijom dviju građevina, u kojima se nalazio legendarni disco-club Milde Sorte i tvornica za preradu ribe, predviđena je izgradnja 50 soba i apartmana sa šetnicom i plažom. Na prvom radnom sastanku odlučeno je da se hotel otvara tijekom svibnja 2015. godine.

“… iako arhitekturu turizma u većini slučajeva pokreće pragmatičan i jasan ekonomski cilj, projektu hotela preporuča se tržišno teško mjerljiva doza dobre namjere, vjere, radoznalosti i spremnosti na rizik svih aktera…”

Opatija, 11. lipanj 2014.

 

…svaka stambena i smještajna jedinica hotela mora imati pogled na more. Površina za izgradnju te linija rekonstrukcije postojećih građevina definiraju položaj, oblik građevine, razmještaj, soba te dubinu hotela. Visina hotela definirana je postojećim nivelacijama ceste i obale. Odlučeno je da će glavni ulaz biti s krova građevine.

“… arhitekturu hotela definira s jedne strane jasan odnos i kombinacija promjenjivih turističko-urbanističkih parametara, s druge strane kreativna interpretacija materijala, pravilnika, normi i atesta, generirajući pritom specifičnu sliku mjesta koja ponekad iznenadi, ispuni, ili demantira očekivanja…”

Rijeka, 15. lipanj 2014.

 

U roku od 45 dana moramo dovršiti projekt, ishoditi sve potrebne suglasnosti te dobiti građevinsku dozvolu. Banka i kreditori odobravaju projekt isključivo nakon što su sve dozvole pribavljene…? …arhitektova uloga je da se pobrine, definira i uvaži fizikalna svojstva građevine, geološki sastav tla, mehaničku stabilnost, dinamičku elastičnost konstrukcije, postavi prometnu i infrastrukturnu opremljenost, preispita i kontrolira vlasničke odnose, racionalno se i održivo odnosi naspram okoliša i energije, štiti i valorizira kulturna i prirodna dobra te na kraju dizajnira ciljani life-style hotela.

“…različite uloge, ambicije, ciljevi i načini operiranja sudionika u turističkom projektu presudni su za oblikovanje i moderiranje cjeline koja jednostavno mora uspjeti u zadanom roku…”

Opatija, 24. srpanj 2014.

 

Dobivena Građevna dozvola. Slavlje….Odlazak na gradilište, geomehanička ispitivanja utvrđuju da je stijenska masa toliko čvrsta da klasični strojni iskop nije dovoljan te će biti potrebna miniranja. Analizom projekta i predviđene dinamike gradnje utvrđeno je da se u projektu ne mogu koristiti materijali koji podrazumijevaju sušenje betona i konstrukcije u rokovima od 30 dana. Svi drveni elementi obloga i podova izbacuju se iz projekta. Sobe će se pokriti tapisonima.

“…arhitektura hotela mora imati mogućnost apsorbiranja različitih i često potpuno kontradiktornih parametara te sposobnost kontinuiranog, 24/7 odlučivanja unutar šizofrenog konteksta kojeg turistički program i njegova ekonomija donosi…”

Zagreb-Rijeka, 28. kolovoz 2014

 

Privredna banka i HBOR financiraju projekt. Danas imaju sastanak uprave. Hoće li odobriti projekt? Dobro informirani izvori kažu da ne brinemo… Potrebni su svi troškovnici, precizni pokazatelji o ulaganju i povratu sredstava. Studenti arhitekture iz Ljubljane rade maketu hotela. Ne znaju da to što danas izvode u kartonu i striroduru sutra ide u gradnju, u nacrte oplate betona. Bolje je da prešutim ovaj podatak, biti će samo pod nepotrebnim stresom….saznat će ubrzo.

“…za neke struke ili specijaliste, arhitektura je neshvaćena i teško prihvatljiva kombinacija zanesene i otvorene igre, nepredvidivog eksperimenta, te krute pragme izvedbe koja podrazumijeva samo apsolutnu preciznost i praktičnost radnji. Predivno oslobađajuće i zastrašujuće odgovorno…”

Opatija, 15. rujan 2014.

 

Započinje gradnja. Imamo izvođača za rušenje, široki iskop, miniranja i odvoz materijala. Ponude za izvođenje hotela dala tri građevinska poduzeća. U 5 mjeseci nije moguće izvesti hotel kažu prvi, drugi šute, treći kažu da je sve to ipak moguće.  Imamo li izbora?… Izlazi prvi novinski članak, hotel bombastično najavljen kao “hedonistička oaza”. Iskreno, neugodno mi je zbog naslova. Moja slika i render preko cijele stranice.

“…bez slike i medija arhitektura danas ne postoji. Render i slika projekta u trenu prerasta u priču, priča u istinu… fragmentirani kolaž očekivanog, predvidivo uzbudljivog, sa snažnom potrebom da bude opće prihvaćeno…”

Rijeka, 2. studeni 2014.

 

Odustaje se od radova  uređenja obale. Projekt plaže i lungo-mare šetnice odgađa se za drugu sezonu. Terminski planovi pokazuju da je jedino moguće dovršiti hotel. Kuća za najam i odmor izvest će se samo u gruboj roh-bau fazi. Potrebno je isprojektirati interijere. Odlazimo kod Tomislava iz Prostorie. Crtamo stolicu, radimo prototip. Želim da stolica izgleda pomalo nezgrapno, zavodljivo ružno….ipak udobna, mekana, živih boja.

“…arhitektura turizma definira okvir specifičnih očekivanja, hotel postaje aparat za življenje obećanih slika, akcije i doživljaja…”.

Rijeka, 10. siječanj. 2015.

 

Prema ugovoru o građenju s izvoditeljem radova izvedbeni nacrti dijela građevine koji se izvodi dostavljaju se 24 sata prije izvođenja. Osjećaj odgovornosti i neizvjesnosti miješaju se sa adrenalinskim ushitom gradnje. Crtež gotovo da u realnom vremenu prelazi u oplatu, žitki beton u okamenjenu arhitekturu. Na turističkom sajmu u Münchenu počinje prodaja i booking soba. Rezervacije za 15. svibanj potvrđene. Slika hotela i njegovih soba leti cyber prostorom, u stvarnosti betoni blizu trećeg kata.

“…stojim duboko u blatu gradilišta, more i kiša skupljaju se u dnu građevinske jame, dolazi auto, mijenjam cipele i odlazim u studio gdje se slikam sa prototipom stolice za jedan dizajnerski časopis….samo arhitektura može priuštiti ovako različite i bogate osjećaje…”

Opatija, 12. travanj 2015.

 

Betoniranje hotela završeno, započinju završni radovi na sobama i restoranu. U istom trenu gradnja primarnog i završnog. Kombinacija čistog i prljavog, mokrog i suhog, glatkog i hrapavog, lijepljenog i pribijenog. Hrpe silikona i vijaka, kamioni gipsa i poliuretana, palete keramike i tapisona. Press konferencija za novinare. Tridesetak novinara, fotografa…portali, novine, televizije, agencije, svi obučeni u fluorescentne prsluke, šljemovi na glavama. Arhitekt jedini bez HTZ opreme.

“…turizam kao jedna od globalnih grana tržišne ekonomije možda najbolje oslikava svu podvojenost suvremenog društva koje živi između pomanjkanja strpljenja potrebnog da bi se stvari dovršile, neutažive financijske gladi i neizvjesnosti, te kontinuirane i disperzirane medijske ovisnosti za novim i neočekivanim vjestima i proizvodima…”

Opatija, 7. svibanj 2015.

 

Tehnički pregled hotela. Svi radovi u dijelu hotela prema planu završeni. Kuća za najam ostaje u skeli, odvojena i nadamo se nevidljiva gostima tijekom ljeta, Neki od nas još ne vjeruju. Komisija uz sitne greške i nepravilnosti koje se mogu otkloniti prima objekt. Dobivamo uporabnu dozvolu. Ručak i piće rasteže se duboko u noć. U kasnim noćnim satima skidamo pvc navlake sa stolica koje su upravo stigle, gledamo kako izgleda restoran, poslužujemo prvo piće, pogled na more i pučinu.

 

Opatija, lipanj, srpanj, kolovoz 2015

Instagram objave hotela. Arhitekturu danas ne treba posebno snimati, dovoljno je samo malo pričekati i uzeti fotografije korisnika hotela. Projekt iako izveden do polovice, dobro prihvaćen, puno gostiju. Primjedbe i recenzije na Booking.com daju ocjenu 9. Nastavak radova i dnevnika u rujnu….