Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Gumno House 2. Dio

Gumno je okrugli zaravnati plato omeđen niskim kamenim zidom, a u prošlosti je služio za vršidbu žitarica. Gumno je bilo mjesto rada, prostor truda i brige, okvir snažne i jasne društvene interakcije. Gumno je služilo kao prostor svetkovine dobrom urodu, mjesto sastanaka i odlučivanja mještana o bitnim temama zajedništva.

Na otoku Krku, na njegovom sjeveroistočnom dijelu, između mjesta Vrbnik i Dobrinj, nalazi se malo selo Risika. Na relativno malom području oko mjesta zatičemo veliku skupinu danas zapuštenih, zaraslih i teško dostupnih gumna. Uz staru seosku crkvu, u nastavku na niz malih obiteljskih kuća, ograđeno starom gromačom, zatičemo malo imanje i dobro očuvano staro gumno. Posljednjih 40 godina gumno se ne koristi, te ostaje potpuno zaboravljeno. Mlađoj generaciji potpuno nepoznato, a starijim stanovnicima Risike zaboravljeno i beskorisno.

Bračni par sa stalnim boravkom u Rijeci, s dvoje odrasle djece, odlučuje na tom vrlo upečatljivom mjestu izgraditi svoje malu kuću za ljetni odmor. Odlučeno je da se gumno sa zavojitom gromačom obnovi, a da uređeni vrt, staza za automobile, voćnjak i maslinik postanu neka vrsta suvremenog perivoja, oživljeno mjesto susreta obitelji s njihovim gostima, prijateljima i mještanima Risike.

Kuća se zbog ovakvih postavki povlači u pozadinu, na najviši dio parcele, i gradi se na samom rubu građevinskog područja, protivno početnim uvjetima iz urbanističkog plana, koji su podrazumijevali ragulaciju kuća u nizu s rušenjem starog gumna. Mještanima Risike na početku gradnje predloženo je organizirano krčenje makije i spajanje preostalih gumna u prostorni prsten, slaganje nove šetnice s nizom točaka odmora i mjesta sretanja.

Pored gumna u prvom dijelu parcele, te vrta s povrtnjakom i voćnjakom iza kuće, arhitektura perivoja i nove građevine omogućila je spontano stvaranje svojevrsnog drive-in platoa za automobile posjetitelja i vlasnike kuće. Ova heterogena prostorna kompozicija okoliša, promatrana u kontekstu organizacije i bogatstva korištenja nove kuće, stvara snažna, neočekivana mjesta različitih doživljaja. Mjesta različitih karaktera i uvjeta korištenja.

Kuća Gumno  udomljuje tri potpuno različita, a od strane svih članova obitelji oduvijek željena i maštana sadržaja. Prvi je masivni, rustični podrum s konobom za smještaj ulja i vina te s prostorom za druženje, drugi je prostrani, ostakljeni dnevni boravak namijenjen užoj porodici, te kao treće bazen s obaveznim pogledom na more. Na vrhu kuće nalaze se četiri male kućice s intimnim terasama i mirnim spavaćim prostorom za svakog člana porodice.

Ovako heterogen i prostorno različit program rezultirao je kućom koja unutar sebe pretapa, slaže i komprimira tri različita ugođajna, kontradiktorna prostorna, funkcionalna i konstruktivna ambijenta. Puni, masivni, ukopani, te ‘u grubo’ izdubljeni prostor suterena, zatim lagano, transparentno, čelično otvoreno i ostakljeno prizemlje s velikom hipertrofiranom palubom, te male ožbukane kućice s velikim otvorima na katu, položene preko ruba kvadratnog prizemlja, svaka u potrazi za svojim pogledom i orijentacijom.

Element velike kućne terase-palube, platforme za okupljanja, koja je oslonjena na masivni trokutasti nosač, stvara mirnu sjenovitu terasu konobe, ali i natkriveni ulaz u kuću, povijeno ulazno stubište, ulaznu promenadu Kuće Gumno. Na terasi, položen u masivnom betonskom konusu, smješten je razlomljeni bazen, vodeni kotao različitih dubina i vodenih atrakcija, precizno i ciljano okrenut pogledu na Crikveničko-Vinodolsku Rivijeru.

Kuća Gumno s jedne strane omogućuje mir i individualno spokojno korištenje kuće za odmor, ali se također, u samo jednom trenu, transformira u bogatu platformu s nizom mjesta, fokusa za druženje i okupljanje većeg broja ljudi, brojnih prijatelja ove vedre i društvene porodice.

Nakon završetka gradnje Kuće Gumno, na iznenađenje svih, a posebno mene, porodica je odlučila zauvijek preseliti u planiranu “kuću za odmor”, te obiteljski stan u Rijeci koristiti za povremeni smještaj, kratki boravak vezan uz svakodnevni posao.

Gumno House, Fotografije Ivan Dorotić, Sandro Lendler, Boris Vidović, dron Igor Crnković

 

Od Misli Do Građenja I Natrag, Gumno House

Arhitektura se misli, arhitektura se crta i piše, arhitektura se gradi. Arhitektura koja se misli potiče arhitekturu crtanja i pisanja. Pisanje preispituje i artikulira misli arhitekture. Crtanje i pisanje arhitekture trajno inspiriraju i moderiraju građenje. Arhitektura građenja potvrđuje misli arhitekture.

Građena i crtana arhitektura ponekad inspirira pisanu arhitekturu. Pisanje o arhitekturi potiče čitanje arhitekture, jasno strukturira misli arhitekture. Čitati arhitekturu nije isto kao i misliti arhitekturu. Čitati arhitekturu možemo crtajući. Misliti arhitekturu ponekad znači crtati, pisati arhitekturu.

Pisanje arhitekture može biti nalik crtanju. Crtati se može kao da se piše. Pisati možemo kao da gradimo. Ponekad građenje doživljavamo kao neku vrstu pisanja, skriptiranje filmskog scenarija. Crtanje arhitekture ne znači a priori sigurno građenje. Građenje arhitekture potiče na novo crtanje, pisanje i mišljenje arhitekture.

Graditi arhitekturu možemo samo pod uvjetom da crtamo i pišemo arhitekturu. Graditi znači konstantno misliti arhitekturu. Građenjem misli arhitekture stavljamo na konačnu i otvorenu kušnju. Crtanje i pisanje arhitekture oblikuju, skriptiraju i moderiraju građenje. Građenje ponekad utječe na pisanje arhitekture. Misli arhitekture dodatno oblikuje, a ponekad i mijenja jedinstveno iskustvo građenja.

Misliti, pisati i crtati arhitekturu možemo (i) sami, graditi arhitekturu možemo jedino u društvu. Građenje ne ovisi o našim dobrim željama, talentu, plemenitim namjerama ili potrebi za novim iskustvima i nepoznatim iskušenjima, one se samo i isključivo podrazumijevaju. Za gradnju je potrebno minimalno troje. Građenje je strast.

Misliti arhitekturu možemo sjedeći, hodajući, putujući, sanjajući. Pisanje arhitekture se preporučuje u miru i samoći čistoga stola, u bjelini praznog ekrana. Građenje arhitekture podrazumijeva različita kontradiktorna stanja i nepredvidive odnose. Građenje arhitekture je proces. Uzbudljivo trajanje čije neočekivane događaje i akcije u vremenu nije moguće, niti ih je potrebno apsolutno definirati.

Da bi arhitektonska misao postala konkretan prostor, arhitekturu je prije građenja potrebno intenzivno pisati i crtati. Da bi misao postala konkretna arhitektura potrebno je da u jednom trenu postane dobrovoljni talac krize koju često nazivamo projekt. Pisanje i crtanje čine projekt. Projektirati znači misliti kroz pisanje i crtanje. Građenje arhitekture je konačna kontrole krize, proces sveopće obrane i zaštite misli arhitekture. Ljepota arhitekture građenja leži u vještini kontroliranja konstantne krize.

Arhitektura građenja pod kriznim podrazumijeva različita stanja i duboko kontradiktorne kontekste. Od jednostavnosti dubokog blata i prašine, preko sofisticirane tehnologije i medija, do pragmatičnosti administracije, prava i atesta. U onome koji misli arhitekturu građenje izaziva stanje čudne skromnosti. Iako je sve unaprijed opisano i iscrtano uspjeh nije zagarantiran.

Građenje arhitekture podrazumijeva isovremenu elitnu sofisticiranost, prozaičnu dosjetljivost, banalnu tjelesnost, jednostavnu odlučnost, kompenzirajuću upornost, pragmatičnu rutiniranost, neizvjesnu napetost, talentiranu spretnost, impulzivnu reaktivnost, programiranu ludost, nejasnu kontradiktornost, i poneku lukavost odgode. Predah.

Neovisno o tome je li netko misli, čita, piše ili crta, o građenoj arhitekturi baš svako ima svoj stav. Dobar ili loš, zao ili drag, svaki stav o izgrađenoj arhitekturi je potreban. Građena arhitektura izaziva jasne, izravne i veoma tjelesne osjećaje, potiče i provocira direktne misli arhitekture. Konačna materijalizacija arhitekture potvrđuje ili opovrgava početnu misao. Misao arhitekture stavlja se na test kroz jasnu emociju prostornog doživljaja.

Bez konkretnog bivanja i boravljenja u arhitekturi pisanje o arhitekturi gubi na vjerodostojnosti, snaga pisanja kopni, a misli o arhitekturi postaju usamljene i same sebi svrha. Boravak u arhitekturi potiče razmišljanje o arhitekturi. Pisanje o boravku, prolaženju, izlaženju i ulaženju u arhitekturu potiče misao, inspirira druge, stvara neočekivane slike, nove prilike za crtanje i misli arhitekture.

Arhitektura se misli, arhitektura se crta i piše, arhitektura se gradi. Arhitektura koja se misli potiče arhitekturu crtanja i pisanja. Pisanje preispituje misli arhitekture. Crtanje i pisanje arhitekture inspirira građenje. Arhitektura građenja konačno potvrđuje misli o arhitekturi.

Gumno House, Fotografije Ivan Dorotić i Maja Bosnić, dron Igor Crnković

 

 

Punta Umag, Ekvilajzeri Turizma

Umaška Punta je prirodni poluotok i hotelsko naselje smješteno uz sjeverni rub grada, nastalo i raslo u vremenu intenzivnog razvoja istarskog turizma druge polovice 20. stoljeća. Danas, kao i na nekim drugim jadranskim destinacijama, tamo zatičemo prostor velikog građevinskog potencijala s potpuno zapuštenom, ali solidno građenom hotelskom infrastrukturom, te romantičnu ljepotu pejzaža, kombinaciju spontano rasle prirode i naivne parkovne arhitekture starog turističkog resorta. Punta Umag je mjesto zastalo u nekom davno prošlom vremenu, inspirativno mjesto i stanje koje daje priliku za drugačiji pogled na turizam, standarde i pravila razvoja, mjesto i stanje koje se neminovno i brzo mijenja.

U godinama stagnacije lokalnog turističkog razvoja svjetski standardi planiranja u turizmu kao nove, brzo rastuće globalne ekonomije, vrtoglavo su se mijenjali i razvijali. Uspostavili su se jasni kriteriji turističkog planiranja, metode i principi projektiranja i djelovanja jasno umreženi u globalne organizacije turističke proizvodnje. Poput jasnih postavki i pravila ponašanja u arhitekturi shoppinga, u želji da se smanji svaki dodatni rizik i nepredvidivost ulaganja, intenzivno se razvijaju i jasno profiliraju pravila, standardi i obveze koje suvremene hotelske tipologije moraju zadovoljiti.

Pravila su to koja grade novi sustav, sustav koji proizlazi iz mreže utjecaja operatora turizma, politike i medija, te jasno uspostavljene procedure pragmatične birokratske kategorizacije, temeljene na donesenim zakonima i pravilnicima. Ovako postavljena pravila i posloženi akteri u konačnici računaju i planiraju turistički razvoj. Razvoj i napredak postavljen na emocijama hijerarhije, certificiranja, kategorizacije, uspjeha, te strastvenoj želji za zvjezdanim statusom baš svakog, velikog, malog, pa tako i najmanjeg hotela.

Punta Umag promišlja projekt u kojem će se kvaliteta arhitekture osjetiti ne toliko u predvidivom uređenju soba, produkt dizajnu svih mogućih pokretnih i nepokretnih dijelova hotela, već predlaže arhitekturu koja upravlja i projektira sustavima, konkretnu arhitekturu gotovih, unaprijed pripremljenih elemenata. Arhitekturu koja manipulira slikama dokolice, javnim i privatnim prostorom, kategorizacijom, pravilima i standardima turizma, te modeliranjem sustavima unutar zatečene gradnje, prirode, ekologije i energije mjesta.

Pozicija i metoda projektiranja Punte Umag ne kreće od rušenja postojećeg stanja kao najčešćeg i lako objašnjivog početka nove turističke izgradnje. Projekt Punta Umag prepoznaje i uvodi tri sloja, tri odvojena načina intervencije unutar postojećeg hotelskog naselja. Prvi sloj odnosi se na postojeće stanje, zatečeni graditeljski “turistički hardware”, drugi sloj čine specifični arhitektonski implanti i proteze kao pojačivači kategorizacije, precizno razmješteni i projektirani “software” razmješten prema lokalnim potrebama, ta kao treće, Punta Umag uvodi novu matricu, arhipelag bio-otoka, različitih priroda i ekologija mjesta kao generatora, izmjenjivača energije i novih prostornih osjećaja. Generatora drugačijeg odnosa prirode, infrastrukture, javnog prostora i turizma.

Projekt Punta Umag unosi u postojeće stanje konkretne arhitektonske elemente, pojačivače kategorizacije, ekvilajzere turizma, pretvarače novih prostornih i administrativnih mogućnosti hotela. Projekt jasno definira takve nove elemente, te ih razlikuju po veličini, mjestu upotrebe i načinu korištenja. Prostorni pojačivači kategorizacije rezervirani su za nove građevinske elemente koji u sebi sadrže balkone, loggie, sanitarije, sunčeve kolektore i skupljače vode, kao najčešće elemente nedostataka kategorizacije, i energetske učinkovitosti građevine. Ovi elementi apliciraju se poput proteza ili implanta na postojeću arhitekturu hotela.

Novi elementi za dopunu, pojačavanje i ujednačavanje standarda turističke ponude prepoznaje i standardnu, prefabriciranu sobu; jedinicu sobe kao gotovi element sa svim potrebnim sadržajima. Jedinice se slažu, kombiniraju i postavljaju u raznim prostornim i organizacionim scenarijima. Slobodno položena u parku ili uz more postaje mobile-home jedinica, složena u jednostavnu gomilu ili položena u promjenjivu tepih-strukturu, zavisno i prema konkretnoj potrebi nadograđuje hotel ili postaje autonomna depandansa.

Od novih elemenata, prepoznatih kao ekvilajzere turističke ponude, uvode se i arhetipski elementi arhitekture prepoznati kao hotelski trijem, loggia i stoa. Bilo da se radi o plažnim objektima, spremištima brodica i rekvizita, paviljonima za ugostiteljstvo, sjenovitim strehama za okupljanja i provode, ovakvi elementi postavljaju se na promišljenim mjestima gdje u kombinaciji s postojećim građevinama, morem ili nekim drugim prirodnim fenomenom stvaraju karakteristične ambijente i jasna mjesta.

Kao svaki jasan, održivi sustav, tako i Punta Umag gradi svoju prepoznatljivu prostorno funkcionalnu matricu. Punta je premrežena jasnim sustavom kružnih biotopa, različitih i složenih prostornih jedinica, jasno projektiranih tematskih cjelina, održivih, prepoznatljivih energetskih i ekoloških otoka koji tvore arhipelag mjesta spojenih u novi održivi parkovni, plažni, parkirni, i energetski eko-sustav.

Punta Umag u svom živopisnom parku kombinira sustave Bijele, Crvene i Sive Istre, karakterističnih i specifičnih biotičkih i abiotičkih svojstava, zelene otoke parkinga i priručnih skladišta, otoke različitih mogućnosti iskorištavanja crnih i bijelih voda, mora, sunčeve energije, i biološkog otpada hotelskog kompleksa.

Ovakav raznolik prirodni ambijent stvara različita mjesta, različite ugođaje i karakteristične prostorne fenomene uklopljene u svakodnevne potrebe, tehničke i infrastrukturne zahtjeve turističkog kompleksa. Ovakav koncept također uvodi dugoročnu stabilnost, tehničku i materijalnu održivost arhitekture , gdje ovako specifično shvaćeni arhitektonski i infrastrukturni elementi počinju biti ekvilajzeri pravne, ekološke, energetske, i kulturne potrebe društva, duboko ukorijenjenih u legalne zahtjeve svog vremena.