Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Gumno House Video

Danas donosim video koji oslikava jedan od mogućih pogleda na projekt kuće Gumno, smještene u malom mjestu Risika na otoku Krku. Osnovna nit vodilja i jedini postavljeni uvijet autorima videa bio je realizirati svojevrsnu slikovnu reakciju na unaprijed zadanu glazbu, mantričnu zvukovnu matricu unutar koje se definira specifični kolaž pokretnih slika i filmova. Video je osobni pogled na mjesto i vrijeme, jasan postprodukcijski i prezentacijski kolaž lišen svake arhitektonske, funkcionalne, programske i klasične događajne naracije o konkretnom arhitektonskom konceptu.

 

 

O muzici

 

“Digitalno More” je glazba koja je nastala kao kreativni nastavak predstave “Svršimo s Božjim sudom 2 / Requiem za organe” Antonina Artauda koja jasno i eksplicitno donosi raznolika razmišljanja kako iz tijela treba odstraniti sve organe. Takvo specifično tijelo bez organa poistovjećuje se s konkretnim prostorom gdje se predstava i održavala, sa starom i napuštenom energanom u riječkoj tvornici papira, Harteri. Iz kuće koja je nekad proizvodila energiju tvornice isčupani su svi strojevi, te su nastale šupljine, praznine koje se ispunjavaju – plombiraju glasom i muzikom, svojevrsnom “digitalnom tekućinom”. U ovom konkretnom slučaju glazba je sintetička matrica, dok se unutar predstave matrici pridružuje živo sviranje bass gitare, te izgovaranje dijelova Artaudovog teksta u mantričkoj maniri.

 

Damir Martinović Mrle

 

O videu

 

Kolažiranjem vizualnih elemenata u videu spajaju se kontrapunkti stvarnog i nestvarnog, istine i laži, točnog i netočnog, tjelesnog i artificijelnog. Video istovremeno koristi generičke i autorske materijale, digitalno i analogno, režirano i slučajno. Dokumentarizam u videu ne postoji. Formula za sempliranje vizualnog materijala također ne postoji. Ne postoji okvir kadra, a fotografija postaje pokretna slika. Manipuliranjem impresijom i zabilježenim materijalom posljedično se sugerira percepcija samog objekta. Poput poremećenog slikovnog tetrisa u video se slažu fotografije, motivi, pokretne sekvence i zračne snimke, koje upadaju u pasante, oprečne kombinacije, diptihe, triptihe i kolaže. Ovakav proces stvara repetitivne slikovne narative koji mogu ilustrirati boravak i bivanje u kući, skrivenu observaciju kuće Gumno ili prejudiciranje scenarija njezinog korištenja. Dinamizam glazbe i arhitekture generira ritam mantričnih sekvenci, tvoreći reinterpretiranu varijantu kontradiktornosti inputa koje projektant navodi kao želje klijenata pri gradnji obiteljske kuće.

 

Maja Bosnić, Ivan Dorotić

 

 

Gumno House 2. Dio

Gumno je okrugli zaravnati plato omeđen niskim kamenim zidom, a u prošlosti je služio za vršidbu žitarica. Gumno je bilo mjesto rada, prostor truda i brige, okvir snažne i jasne društvene interakcije. Gumno je služilo kao prostor svetkovine dobrom urodu, mjesto sastanaka i odlučivanja mještana o bitnim temama zajedništva.

Na otoku Krku, na njegovom sjeveroistočnom dijelu, između mjesta Vrbnik i Dobrinj, nalazi se malo selo Risika. Na relativno malom području oko mjesta zatičemo veliku skupinu danas zapuštenih, zaraslih i teško dostupnih gumna. Uz staru seosku crkvu, u nastavku na niz malih obiteljskih kuća, ograđeno starom gromačom, zatičemo malo imanje i dobro očuvano staro gumno. Posljednjih 40 godina gumno se ne koristi, te ostaje potpuno zaboravljeno. Mlađoj generaciji potpuno nepoznato, a starijim stanovnicima Risike zaboravljeno i beskorisno.

Bračni par sa stalnim boravkom u Rijeci, s dvoje odrasle djece, odlučuje na tom vrlo upečatljivom mjestu izgraditi svoje malu kuću za ljetni odmor. Odlučeno je da se gumno sa zavojitom gromačom obnovi, a da uređeni vrt, staza za automobile, voćnjak i maslinik postanu neka vrsta suvremenog perivoja, oživljeno mjesto susreta obitelji s njihovim gostima, prijateljima i mještanima Risike.

Kuća se zbog ovakvih postavki povlači u pozadinu, na najviši dio parcele, i gradi se na samom rubu građevinskog područja, protivno početnim uvjetima iz urbanističkog plana, koji su podrazumijevali ragulaciju kuća u nizu s rušenjem starog gumna. Mještanima Risike na početku gradnje predloženo je organizirano krčenje makije i spajanje preostalih gumna u prostorni prsten, slaganje nove šetnice s nizom točaka odmora i mjesta sretanja.

Pored gumna u prvom dijelu parcele, te vrta s povrtnjakom i voćnjakom iza kuće, arhitektura perivoja i nove građevine omogućila je spontano stvaranje svojevrsnog drive-in platoa za automobile posjetitelja i vlasnike kuće. Ova heterogena prostorna kompozicija okoliša, promatrana u kontekstu organizacije i bogatstva korištenja nove kuće, stvara snažna, neočekivana mjesta različitih doživljaja. Mjesta različitih karaktera i uvjeta korištenja.

Kuća Gumno  udomljuje tri potpuno različita, a od strane svih članova obitelji oduvijek željena i maštana sadržaja. Prvi je masivni, rustični podrum s konobom za smještaj ulja i vina te s prostorom za druženje, drugi je prostrani, ostakljeni dnevni boravak namijenjen užoj porodici, te kao treće bazen s obaveznim pogledom na more. Na vrhu kuće nalaze se četiri male kućice s intimnim terasama i mirnim spavaćim prostorom za svakog člana porodice.

Ovako heterogen i prostorno različit program rezultirao je kućom koja unutar sebe pretapa, slaže i komprimira tri različita ugođajna, kontradiktorna prostorna, funkcionalna i konstruktivna ambijenta. Puni, masivni, ukopani, te ‘u grubo’ izdubljeni prostor suterena, zatim lagano, transparentno, čelično otvoreno i ostakljeno prizemlje s velikom hipertrofiranom palubom, te male ožbukane kućice s velikim otvorima na katu, položene preko ruba kvadratnog prizemlja, svaka u potrazi za svojim pogledom i orijentacijom.

Element velike kućne terase-palube, platforme za okupljanja, koja je oslonjena na masivni trokutasti nosač, stvara mirnu sjenovitu terasu konobe, ali i natkriveni ulaz u kuću, povijeno ulazno stubište, ulaznu promenadu Kuće Gumno. Na terasi, položen u masivnom betonskom konusu, smješten je razlomljeni bazen, vodeni kotao različitih dubina i vodenih atrakcija, precizno i ciljano okrenut pogledu na Crikveničko-Vinodolsku Rivijeru.

Kuća Gumno s jedne strane omogućuje mir i individualno spokojno korištenje kuće za odmor, ali se također, u samo jednom trenu, transformira u bogatu platformu s nizom mjesta, fokusa za druženje i okupljanje većeg broja ljudi, brojnih prijatelja ove vedre i društvene porodice.

Nakon završetka gradnje Kuće Gumno, na iznenađenje svih, a posebno mene, porodica je odlučila zauvijek preseliti u planiranu “kuću za odmor”, te obiteljski stan u Rijeci koristiti za povremeni smještaj, kratki boravak vezan uz svakodnevni posao.

Gumno House, Fotografije Ivan Dorotić, Sandro Lendler, Boris Vidović, dron Igor Crnković

 

Od Misli Do Građenja I Natrag, Gumno House

Arhitektura se misli, arhitektura se crta i piše, arhitektura se gradi. Arhitektura koja se misli potiče arhitekturu crtanja i pisanja. Pisanje preispituje i artikulira misli arhitekture. Crtanje i pisanje arhitekture trajno inspiriraju i moderiraju građenje. Arhitektura građenja potvrđuje misli arhitekture.

Građena i crtana arhitektura ponekad inspirira pisanu arhitekturu. Pisanje o arhitekturi potiče čitanje arhitekture, jasno strukturira misli arhitekture. Čitati arhitekturu nije isto kao i misliti arhitekturu. Čitati arhitekturu možemo crtajući. Misliti arhitekturu ponekad znači crtati, pisati arhitekturu.

Pisanje arhitekture može biti nalik crtanju. Crtati se može kao da se piše. Pisati možemo kao da gradimo. Ponekad građenje doživljavamo kao neku vrstu pisanja, skriptiranje filmskog scenarija. Crtanje arhitekture ne znači a priori sigurno građenje. Građenje arhitekture potiče na novo crtanje, pisanje i mišljenje arhitekture.

Graditi arhitekturu možemo samo pod uvjetom da crtamo i pišemo arhitekturu. Graditi znači konstantno misliti arhitekturu. Građenjem misli arhitekture stavljamo na konačnu i otvorenu kušnju. Crtanje i pisanje arhitekture oblikuju, skriptiraju i moderiraju građenje. Građenje ponekad utječe na pisanje arhitekture. Misli arhitekture dodatno oblikuje, a ponekad i mijenja jedinstveno iskustvo građenja.

Misliti, pisati i crtati arhitekturu možemo (i) sami, graditi arhitekturu možemo jedino u društvu. Građenje ne ovisi o našim dobrim željama, talentu, plemenitim namjerama ili potrebi za novim iskustvima i nepoznatim iskušenjima, one se samo i isključivo podrazumijevaju. Za gradnju je potrebno minimalno troje. Građenje je strast.

Misliti arhitekturu možemo sjedeći, hodajući, putujući, sanjajući. Pisanje arhitekture se preporučuje u miru i samoći čistoga stola, u bjelini praznog ekrana. Građenje arhitekture podrazumijeva različita kontradiktorna stanja i nepredvidive odnose. Građenje arhitekture je proces. Uzbudljivo trajanje čije neočekivane događaje i akcije u vremenu nije moguće, niti ih je potrebno apsolutno definirati.

Da bi arhitektonska misao postala konkretan prostor, arhitekturu je prije građenja potrebno intenzivno pisati i crtati. Da bi misao postala konkretna arhitektura potrebno je da u jednom trenu postane dobrovoljni talac krize koju često nazivamo projekt. Pisanje i crtanje čine projekt. Projektirati znači misliti kroz pisanje i crtanje. Građenje arhitekture je konačna kontrole krize, proces sveopće obrane i zaštite misli arhitekture. Ljepota arhitekture građenja leži u vještini kontroliranja konstantne krize.

Arhitektura građenja pod kriznim podrazumijeva različita stanja i duboko kontradiktorne kontekste. Od jednostavnosti dubokog blata i prašine, preko sofisticirane tehnologije i medija, do pragmatičnosti administracije, prava i atesta. U onome koji misli arhitekturu građenje izaziva stanje čudne skromnosti. Iako je sve unaprijed opisano i iscrtano uspjeh nije zagarantiran.

Građenje arhitekture podrazumijeva isovremenu elitnu sofisticiranost, prozaičnu dosjetljivost, banalnu tjelesnost, jednostavnu odlučnost, kompenzirajuću upornost, pragmatičnu rutiniranost, neizvjesnu napetost, talentiranu spretnost, impulzivnu reaktivnost, programiranu ludost, nejasnu kontradiktornost, i poneku lukavost odgode. Predah.

Neovisno o tome je li netko misli, čita, piše ili crta, o građenoj arhitekturi baš svako ima svoj stav. Dobar ili loš, zao ili drag, svaki stav o izgrađenoj arhitekturi je potreban. Građena arhitektura izaziva jasne, izravne i veoma tjelesne osjećaje, potiče i provocira direktne misli arhitekture. Konačna materijalizacija arhitekture potvrđuje ili opovrgava početnu misao. Misao arhitekture stavlja se na test kroz jasnu emociju prostornog doživljaja.

Bez konkretnog bivanja i boravljenja u arhitekturi pisanje o arhitekturi gubi na vjerodostojnosti, snaga pisanja kopni, a misli o arhitekturi postaju usamljene i same sebi svrha. Boravak u arhitekturi potiče razmišljanje o arhitekturi. Pisanje o boravku, prolaženju, izlaženju i ulaženju u arhitekturu potiče misao, inspirira druge, stvara neočekivane slike, nove prilike za crtanje i misli arhitekture.

Arhitektura se misli, arhitektura se crta i piše, arhitektura se gradi. Arhitektura koja se misli potiče arhitekturu crtanja i pisanja. Pisanje preispituje misli arhitekture. Crtanje i pisanje arhitekture inspirira građenje. Arhitektura građenja konačno potvrđuje misli o arhitekturi.

Gumno House, Fotografije Ivan Dorotić i Maja Bosnić, dron Igor Crnković