Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Muzej Apoksiomena – Žuta Soba

Vijest je obavijest kojom se javnost informira o nekom događaju, osobi ili pojavi. Vijest može biti pisana, govorna ili vizualna. Vijest u novinama sadrži glavnu vijest, kao istaknuti dio na početku, i tijelo, kao ostatak vijesti. Vijesti u novinama često sadrže i potpisanu fotografiju o događaju, osobi ili pojavi koju prenose. Radio vijest je sažetija i izraženija, a televizijska vijest zbog spajanja slike i riječi je vijest s najjačim učinkom. Da bi vijest bila kompletna, ona mora odgovarati na pet pitanja; Tko? Što? Gdje? Kada? Zašto? Vijest mora biti izrečena standardnim jezikom, mora biti jasna, točna i precizna.

Skup vijesti i fotografija o određenom događaju, osobi ili pojavi, može putem jasnog scenarija i dramaturgijom prikazivanja prerasti u neočekivanu i precizno ispričanu priču. Ako priređeni skup vijesti o nekom fenomenu objedinimo i postavimo u pomno osmišljen dijagram, nacrt ili prostor, te putem poznatih i specifičnih elemenata arhitekture i graditeljskih materijala izgradimo specifičan konstrukt, dobivamo Sobu-Vijesti, u ovom slučaju “Žutu Sobu” koju smo imali priliku izvesti u sklopu Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju.

 

 

Žuta Soba je jedna od prostorija izložbenog postava Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju. Žuta Soba je jedna u nizu tematskih soba, koja definira i oblikuje kretanje i spoznaju fenomena Apoksiomena kroz procesiju muzejskog postava. Žuta Soba nalazi se u samom centru muzeja, na sredini puta od prizemlja do krova, te je jedina soba postava koja nije samo prolazna, već se u nju ulazi i može se shvaćati, doživjeti, sagledati i interpretirati na više načina. Žuta Soba pokazuje i prezentira sav prikupljeni materijal, vijesti i poruke koje su objavljene u medijima vezano uz kip Apoksiomena, od njegovog pronalaska do današnjeg dana.

 

Apoksiomen_GIF- copy

 

Apoksiomenov pronalazak, restauracija, izlaganje, prezentacija, njegova putovanja u domovini i inozemstvu, izgradnja njegova Muzeja, dolazak i povratak na otok i u grad Mali Lošinj, praćeni su godinama putem vijesti, plasiranih i komuniciranih putem različitih medija. Prikupljeni tekstovi i fotografije koji su izloženi u Žutoj Sobi dio su novinarskih, amaterskih i anonimnih vijesti vezanih uz brončanu skulpturu Apoksiomena. Svi prilozi, fotografije i vijesti nemaju nikakvu znanstvenu, umjetničku, ili političku vrijednost, one su samo plod ljudske potrebe za otvorenom komunikacijom.

Zadatak autora Žute Sobe bio je ispričati medijsku stranu priče o slavi brončane skulpture Apoksiomena, arheološkog nalaza neprocjenjive vrijednosti. Pozicioniranost sobe na putanji razgleda Muzeja i koncept ostavljaju posjetitelja nesigurnog u nedoumici je li u ovu sobu uopće smio ući ili je zalutao u “restricted area”. U forenzičko-kriminalističkoj maniri zidovi sobe obloženi su nepreglednom gomilom članaka, fotografija, novinskih naslova, pozivnica, plakata i papirnatih materijala vezanih za medijsku eksponiranost Apoksiomena. Takav interijer simulira “radni prostor” čovjeka koji kontinuirano nadzire i kontrolira Muzej putem kamera, a istovremeno je opsjednut vrijednom skulpturom, te sustavno arhivira sve medijske informacije, članke, naslovnice i internetske objave o putovanjima, izložbama i “kopnenom” životu Apoksiomena, od njegova pronalaska do dolaska u Muzej. Na video monitorima u Žutoj sobi izmjenjuju se sekvence nadzornih kamera iz Muzeja, stvarajući “big-brother” efekt promatranja, u kombinaciji s dinamičnim vizualima koji izlistavaju sve naslove ikada objavljene o Apoksiomenu, važne brojke, te slike o njemu koje se mogu pronaći na internetu.

Žuta soba je jedina soba Muzeja Apoksiomena koja u svojoj materijalizaciji kao dio izložbenog postava prikazuje i oslikava sve slojeve građevine. Od čelične konstrukcije, do različitih slojeva obloga, preko dijelova instalacija, sve do uređaja i muzejskih aparata precizno razmještenih kako bi podržali i pojačali prostornu konfiguraciju i muzejsku aktivnost. U Žutoj sobi, na njenim zidovima i stropu, precizno se oslikava obris čelične konstrukcije muzeja. Dio pregradnih zidova izveden je iz lameliranog drveta, u oblozi i podlozi žutog lima i linoleuma. Djelovi zidova i stropa sobe obloženi su poluprozirnih, translucentnih polikarbonatnim pločama, te prozirnim staklom.

 

 

Instalacije i uređaji klima opreme, elektroinstalacija i multimedije prolaze između konstrukcije, zidova i obloga, te se naziru kroz slojeve perforiranih, mutnih i prozirnih materijala. Unutar Žute sobe, kroz slojeve polikarbonatnih ploča nazire se dio prostorija namijenjen djelatnicima muzeja i voditeljima izložbe koji se nalaze izvan putanje izložbenog postava. Ulaskom i prolaskom kroz Žutu Sobu moguć je nejasan i na momente zbunjujući kontakt osoba koje sudjeluju u procesiji i razgledu muzeja, s osobama i aktivnostima s druge strane – susret silueta posjetitelja i djelatnika muzeja. Također, kroz prozirne djelove obloga i otvora naziru se motivi i kadrovi drugih prostorija. Ovakav, za neke svakako zbunjujuć, ali jednako tako jasan susret, precizno tematizira odnose unutar muzeja, dijagnosticira odnose izloženog i promatranog, tumači odnos pasivnog i aktivnog sudionika, te artikulira značenje vijesti i smisao muzeja kroz njegov specifičan postav i poruke.

Koncept ove sobe također potiče muzejske djelatnike da i nakon otvaranja Muzeja nastave analogni press-clipping vezan za medijske objave o Apoksiomenu i Muzeju Apoksiomena, nastavljajući tako kontinuirano izrezivanje i nadopunnjavanje zidova novim vijestima i vizualima. Na sredini sobe nalaze se dvije stolice te radni stol, na kojem su izloženi najrecentniji časopisi, novine i publikacije u kojima se nalaze tekstovi i članci o Apoksiomenu ili njegovom Muzeju. Posjetitelji su također pozvani da postavu sobe doprinesu svojim fotografijama i materijalima, kako analogno (donoseći papirnate materijale, članke i fotografije) tako i digitalno, dijeleći svoje fotografije i objave iz Muzeja na društvenim mrežama, uz adekvatne hashtagove, koje se potom prikazuju na jednom od ekrana u Žutoj sobi. Muzej Apoksiomena živi svoje vijesti, Žuta Soba živi svoje slike, prostor živi svoje ljude i posjetitelje muzeja na fotografijama koje objavljuju na ekranima svojih telefona, tableta, pad-ova i kompjutera. Žuta Soba iskreno i bez moraliziranja živi “žute” vijesti.

 

Apoksiomen_GIF-

Autori: Maja Bosnić, Ivan Dorotić, Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić

Dizajn: Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić

Video materijali i fotografije: Maja Bosnić i Ivan Dorotić

O Muzeju Apoksiomena

O Kontradikciji

 

Muzej Apoksiomena je muzej sa samo jednim eksponatom. Muzej se nalazi u Palači Kvarner, u kući koja se kroz vrijeme intenzivno dograđivala, pregrađivala i razgrađivala, u kući s četiri kata koja su se sukladno konzervatorskim uvjetima smjela ukloniti, ali se apsolutno intaktnim moralo zadržati njeno pročelje i puno oplošje građevine.

 

GIF-MAKETE

 

O Konceptu

 

Muzej Apoksiomena koncipiran je kao Kuća u kući. Umetnuti izložbeni arhitekton, koji je postavljen unutar oplošja stare građevine, s jedne strane stvara prostor izložbe i artikulira ceremoniju prolaska kroz tematske sobe, dok s druge strane definira i oblikuje prostorne šupljine nastale između izložbenog arhitektona i zidova stare palače. Ovi javni prostori muzeja, otvoreni sadržaji i prostorni isječci, funkcioniraju neovisno od programa i aktivnosti Muzeja.

 

 

apox turato glava

 

 

O Apoksiomenu

 

Apoksiomen je stari antički kip, predivni artefakt, fenomen, mit i snažan motiv lošinjskog identiteta. Ovu karizmatičnu brončanu statuu, koja je po prvi puta došla u Mali Lošinj tek u ožujku 2016. godine, lokalna je zajednica od dana pronalaska, preko njegovog vađenja, kroz proces restauriranja i u vremenu njegovih putovanja i izlaganja širom svijeta, prigrlila kao svog, stvorila jasan simbol mjesta. Apoksiomen je danas hotel, gastronomski “gurme” meni, aromatska terapija, krema i masaža, podvodni ronilački park, pizza, med, čaj, kolač, krokant, traper jeans, majica, maskota, slika, glavni akter maškarane grupe, slika uz turističke proizvode. Simbol nastao bez marketinga, bez brendiranja i predvidivih propagandnih akcija. Apoksiomen je prirodni fenomen organski srastao s pukom, globalno poznat, lokalno priznat.

 

 

idis6001

 

 

O Muzeju

 

Muzej je nastao kroz proces skriptiranja scenarija prolaska kroz tematske cjeline muzeja. Poput Kubrickovskih scena i slika muzej se, poput ritmičnog filma, otvara pred svojim posjetiteljima. Muzej ima 9 scena, 9 različitih prostora, 9 taktilnih, zvučnih, haptičkih cjelina i osjećajnih sekvenci koje definiraju specifična mjesta i unikatna tjelesna iskustva. Svaka od 9 sekvenci posvećena je jednoj od tema muzeja: fazi dolaska, ceremoniji ulaza, upoznavanja s poviješću, gledanju filma, prolaženju kroz zvučne tunele, upoznavanju s medijskim naslagama Apoksiomena, svjedočenju o mišu i biljkama pronađenih u tijelu skulpture, prisan i veoma blizak kontakt sa Apoksiomenom, te na kraju grad Mali Lošinj, kao artefakt muzeja u sobi s pogledom na uvalu. Od povijesti do današnjice, sve se pratapa kroz sekvence, hodajući sobama svjedočimo različitostima fenomena Apoksiomena.

 

Apoksiomen_bijelo 2

 

O Arhitekturi

 

Arhitektura je spora, projekt Muzeja Apoksiomena traje od 2009. godine do danas. Sporost i neizvjesnost u ovom konkretnom slučaju je pozitivna, inspirativno provokativna. Projekt se mijenjao, rušio, gradio, mrzio, ljubomorno opstruirao, licemjerno hvalio, besmisleno prezentirao, veličao i kudio. Pored svega, samo je nekolicina aktera iskreno vjerovala, zbilja bila na mjestu muzeja, svjedočila procesu, burama, ekstazama, strahovima, konfliktima, mijenama i zahvatima na projektu. Arhitektura je superiorna drugim disciplinama samo kroz svoju nepredvidivu i teško kontroliranu tromost, neizvjesnu sporost. To je teško objašnjivo današnjem ubrzanom društvu, jedino je spoznatljivo i razumljivo isključivo kroz osobno iskustvo, ili poneko iznuđeno svjedočenje aktera.

 

 

GIF-instagram

 

 

O Ljudima

 

Arhitektonski projekt nije samo autorsko djelo arhitekata. On je puno više od nečije reference, predvidive arhitektonske ambicije, taštine i sklonosti samoreklami. Muzej Apoksiomena je kolektivno djelo nekolicine ljudi koji su vjerovali da je moguće dovršiti složen i specifičan projekt. Muzej Apoksiomena je djelo slučajnosti, sreće, politike, vremena, ronioca, kustosa, priučenih graditelja, varioca, limara, stolara, staklara, tapetara, električara, termotehničara, pravnika, ekonomista, modnih stilista, PR naturščika, fotografa, dizajnera i umjetnika. Sve je ovo snažno utjecalo na osjećajnost kuće, njezinu specifičnost i iskrenost. Za projekt je dobro što je većina bila nezainteresirano ravnodušna, nezanemariva manjina zlobno pakosna, a samo mala skupina ljudi bila je spremna na izazov, sa snažnim apetitom za rizik i uzbudljivo iskustvo projekta. Ana Kučić, Miljenko Domijan, Nicholas Riis, Hvala vam!

 

 

gif ODBROJAVANJE

 

 

O Umjetnosti

 

Na koncept, izvedbu, konačni izgled cjeline i njezinih fragmenata snažno je utjecala suvremena umjetnost, estetika filmova, poruke video umjetnosti, modni dizajn i konceptualna umjetnost. Alberto Burri, Enrico Castellani, Piero Manzoni, Yves Klein, Franz West, Oton Gliha, Igor Emili, Martin Margiela i Hermès, zauvijek su me oslobodili klasične arhitekture detalja, predvidive kompozicije, monotonije materijala i dosadnog neoplasticizma i bezidejnog minimalizma. Umjetnost i modni dizajn ovdje su poslužile kao pomoć pri bijegu od potpune nemoći arhitekata, njihovog straha od otvorene komunikacije, paranoje spram intuitivnog, istinskog nepoznavanja racionalnog kao glavnog kamena spoticanja u traženju drugačije tjelesnosti arhitekture.

 

 

600idis

 

 

O Građenju

 

Danas građevni materijali, kućne instalacije i komponente u graditeljstvu ne postoje bez atesta i kontrole kvalitete. Ekologija, tržišna ekonomija, održivi razvoj, medijska, digitalna i smart standardizacija mijenjaju pogled na funkcionalnost i upotrebnu vrijednost. Svjedočimo predvidivom selektiranju i načinu odabira materijala koji onemogućuje specifičnu upotrebu i drugačiji, neočekivani pogled na klasičnu gradnju. Prototip, poluproizvod, neizvjesno, neočekivano, nesigurno, nepatvoreno, nedovršeno i riskantno, kao termini i iskustva svakodnevne prakse, gotovo da su potpuno izbačeni iz graditeljstva. U projektu Muzeja Apoksiomena bili smo u mogućnosti da (možda po posljednji put) ispitamo i primjenimo mogućnosti suhog zidanja, mokrog ugrađivanja, recikliranja, varenja, maljanja, šivanja, pletenja, bodenja, paranja, rezanja, klepanja, lijepljenja, čavlanja, tesanja, kalanja, lomljenja, paljenja i topljenja materijala, davno zaboravljenih, nekima potpuno nepoznatih, sve rjeđe upražnjavanih procesa i rada u arhitekturi graditeljstvu. Drugačija gradnja za neočekivanu i slobodnu estetiku. Materijal i način gradnje kao otvorena, nepatvorena poruka arhitekture.

 

M-A-_-objekt-final_1

O Sporazumu

 

Idis Turato i Saša Randić sporazumno su se razišli još tijekom 2009. godine, ali su utvrdili da je projekt Muzeja Apoksiomena njihovo posljednje zajedničko autorsko djelo. Saša Randić je sukladno sporazumu iz 2012. godine prepustio vođenje projekta bivšem partneru i dugogodišnjem suradniku, te je suglasan da Idis Turato potpuno samostalno ugovara i izrađuje sve izmjene i dopune projekta i druge zahvate u prostor projekta. Idis Turato obavezuje se prilikom svakog isticanja projekta navesti kao koautora Sašu Randića.

 

sporazum5

Sav slikovni materijal vezan za Muzeja Apoksiomena, detaljne, nove i još neviđene slike muzeja i konteksta skulpture te još puno informacija koje će ubrzano dolaziti u danima prije i poslije svečanog otvaranja (koje je predviđeno za subotu 30. 04. 2016. godine) možete pogledati, pratiti i podijeliti preko sljedećih linkova na društvenim mrežama, od kuda je preuzeta većina gore pokazanih vizuala:

www.facebook.com/muzejapoksiomena/https:/

www.instagram.com/museumofapoxyomenos/https:/

twitter.com/mapoxyomenos

EPK Rijeka 2020 Prezentacijsko-Edukacijski Centar

U sklopu kandidature grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. osmišljen je projekt “Luka Različitosti”. Putem osnovnih konceptualnih tema Voda, Rad i Migracije promišljaju se i stvaraju nove slike grada smještenog između neizvjesnosti izazova i trendova globalnog društva, te jasne mogućnosti da se kroz ovaj projekt omogući reinvencija lokalne osebujnosti temeljene na zatečenim povijesnim i kulturnim datostima mjesta.

U sklopu prezentacije programa rada, koji je povjerenstvu za ocjenu i evaluaciju kandidature prezentiran u obaveznoj formi “prijavne knjige”, prigodno je osmišljen prezentacijsko edukacijski centar, izveden u prostoru Malog Salona MMSU-a na riječkom Korzu. U ovom je specifičnom prostoru moguće dobiti informaciju o programu, analizirati poruke projekta “Luka Različitosti” te veoma tjelesno osjetiti prostornu energiju programa definiranog projektom Rijeka EPK 2020.

U suradnji s arhitekticom Idom Križaj Leko, te timom suradnika s kojima smo od samog početka kandidature osmišljavali koncept projekta, izveden je prostor koji ima za cilj završno osnažiti ambiciozni projekt izgradnje ljudskih kapaciteta, te jačanje građanskih inicijativa kao glavnog pokretača ovog specifičnog projekta. Prezentacijsko-edukacijski centar koji jasno predstavlja i prostorno materijalizira ideju projekta, ne udovoljava samo znatiželji javnosti, nego postaje prostor za izražavanje prava suradnika, građana i medija u završnom moderiranju i formiranju projekta.

 

GIF_elementi600

 

Prezentacijsko-edukacijski Centar Rijeka 2020 sastoji od tri zasebne cjeline, tri različite tematske sobe kroz koje se opisuje projekt, ali se i istovremeno otvara mogućnost za debatu o programu i njegovom utjecaju na lokalnu zajednicu. Prva prolazna soba nazvana je “Kuhinja”, te stvara prostor otvorenog i toplog doma za sve goste. Istovremeno ona osim  što preuzima naziv jednog od glavnih Programskih Pravaca projekta EPK Rijeka 2020, sama kroz različite prostorne odnose i događanja pojašnjava koncept, te otvara diskusiju o ponuđenom programu.

Na ulaznom dijelu “Kuhinje” postavljen je “work in progress” zid koji pokazuje fotografije, video zapise, zapisnike, skice i dijagrame svih faza osmišljavanja projekta. Zamišljeno je da se zid tijekom dvotjednih događanja u prostoru nadopunjava i dograđuje novim zapažanjima i zaključcima.

 

 

U drugoj sobi, prostornoj karti – trodimenzionalnom dijagramu, posjetitelji svjedoče programu direktno prebačenom u prostor. Hodajući ovom sobom spoznajemo dijagram i pravce zamišljenih projekata, te njihovu konkretnu povezanosti, koheziju i trajni utjecaju na prostor i vrijeme. Specifični projekti i događaji putem precizno definiranih mjesta, pokrenuti su jasnom idejom i konceptom, te izraženi kroz sedam programskih pravaca: Slatko i slano, Doba moći, Kuhinja – centar za kreativne migracije, Lungomare – Muzej u pokretu, 27 susjedstva, Dopolavoro – nestalna povijest rada i Ciglena kuća. Ovakvi jasno definirani pravci spajaju i umrežavaju prostor, stvarajući projektom EPK Rijeka trajnu mrežu, sustav raskršća i aktivnih točaka koje definiraju prepoznatljivi i trajni urbani arhipelag, disperzirani grad različitosti, prostor migracija i različitih mogućnosti korištenja.

 

ZIDOVI_svjetlo600

Treća soba predstavlja i prikazuje emociju projekta. Ova tamna soba, u koju se ulazi kroz pukotinu nastalu na spoju i dodiru prostorne karte i zatečenog zida galerije, uvodi nas u konkretan projekt. Ulazimo u predstavu održanu u prostoru napuštene energane u tvornici papira Hartera, smještene u kanjonu rijeke Rječine. Video projekcija i snažni audio snimak prikazuje fragmente predstave Kazališta Hotel Bulić, pod naslovom ‘Svršimo s božjim sudom, treći dio”. Osim tjelesnog osjećaja vibracija, zvuka i slika ova soba svojevrsni je prostorni zaključak, jasno pojašnjenje temelja nastanka, ali i nedvosmisleni smjerokaz kojim se putem kreće projekt EPK Rijeka 2020.

Prezentacijsko-edukacijski centar i program za Europsku prijestolnicu kulture 2020 “Luka Različitosti” pokazuje u samom procesu i postupku kandidature da ne želi biti nakupina događanja u kulturi, at-hoc kolekcija “evenata”, niti prilika za privremeni posjet ili rezidenciju kreativnih ljudi sa različitih strana Europe, već jasan i nedvosmislen projekt oslonjen na vlastitu kulturu, koji putem jasnih smjernica i pojmova Rada, Vode i Migracije trajno i jasno redefiniraju prostor, vrijeme i konkretne događaje Rijeke u vremenu do 2020. godine.