Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Hotel Na Preluci

Preluka je mjesto gdje Jadransko more najdublje ulazi u Kvarnerski zaljev, mirna uvala u kojoj se spajaju Rijeka i Opatija. Na ovom specifičnom mjestu, gdje je tijekom 19. stoljeća iskopano golemo brdo, te je istim kamenim materijalom građen brzorastući grad Rijeka i njegova masivna lučka infrastruktura, godinama su se susretali i miješali Liburnijski turizam, industrija i urbana kultura Riječkog prstena.

Na Preluci je godinama kreiran urbani duh regije, stvaran i rastao kroz brojne akcije i događaje utjelovio je specifična mjesta i različite tipove privremenih i stalnih građevina. Od poznate kružne staze i prateće infrastrukture za auto, karting i moto utrke Svjetskog Moto Kupa, do prostranog platoa za putujuće sajmove, izložbe, koncerte i cirkus s centralnim poslovno trgovačkim paviljonom, ta otvorena praznina u podnožju brda generirala je brojne događaje. Uz razvedenu obalu i akvatorij uvale Preluka izveden je jedan od prvih autokampova regije, s prostranim restoranom i plažom za ranojutarnji polazak surfera i kitera regije. Preluka je sa svojim gostima i lokalnim stanovnicima Matulja i Opatije godinama strpljivo gradila specifičan prostor vezan uz lokalne ribarske klubove, ljetne zabave i kupanje na stjenovitoj obali.

Na vrhu brda, iznad velikog kratera Preluke, iskopanog u živoj stijeni, nalazi se Motel Sljeme, poznato djelo arhitekta Ivana Vitića. Godinama je bio mjesto prvog susreta domaćih ljudi i turista koji putuju iz Zapadne Europe na jug Jadrana. U podnožju brda, uz samo more Preluke, nalazi prostor danas napuštenog i porušenog kluba “Milde Sorte”, mjesta gdje su godinama odgajale generacije mladih ljubitelja muzike i popularne kulture riječke regije.

Zapuštena i urušena građevina starog disco kluba, te kuća bivše spalionice smeća i klaonice, bile su temelj za rekonstrukciju i izgradnju novog hotela na Preluci. Hotel oblikuje i predstavlja arhitekturu jasnog odnosa i interpretacije važećih turističko-urbanističkih parametara, pravilnika i normi u ugostiteljstvu, te promišlja drugačije viđenje hotelske tipologije unutar predvidivih i čvrsto postavljenih pozicija, stvarajući neočekivanu, sasvim drugačiju nišu u turističkoj ponudi regije.

Hotel na Preluci nije mjesto koje ugošćuje zalutalog turista i slučajnog putnika namjernika. O njemu se zna, u njega se dolazi ciljano, u njemu se uživa, i svakako mu se vraća. Ovaj hotel ja kuća doživljaja, događaj mjesta utjelovljen u kuću specifičnog životnog stila. Hotel na Preluci ne prima i ne ugošćuje standardiziranom ponudom, te ne ostavlja dojam uniformiranosti hotelskih lanaca koji danas u globalnom svijetu izgledaju predvidivo isto. S druge strane, on nije klasični boutique hotel, to nije mjesto koje se razbacuje zamornom ekskluzivnošću i predvidivim hedonizmom. Hotel na Preluci je poput druge kuće – mjesto na morskoj stijeni koje pruža ugodan smještaj svih ljudi spremnih na novo iskustvo kulture turizma.

 

Hotel na Preluci, za razliku od davno prošlih vremena kada su funkcija, oblik i idealan prostorni odnosi definirali kontekst kvalitetnog turističkog projekta, kada su arhitektura i njezin odnos naspram prirode bili jedini važeći i respektirani parametri, danas svjedoči promjeni paradigme, drugačijem stanju i trenutku. Važeća urbanistička pravila te propisi vezani uz termine i režime rekonstrukcije postojećih građevina, nezaobilazni i obvezatni pravilnici o minimalnim tehničkim uvjetima za izgradnju turističkih i ugostiteljskih građevina nedvosmisleno i presudno definiraju oblik, gabarit i položaj hotela. Pored ovih jasnih i nezaobilaznih pravila, lokalni parametri topografije, gradnje i logike organizacije građevine, koja je ukopana i urezana u samu stijenu, definiraju osnovni koncept i način gradnje arhitekture hotela na Preluci.

Topografija mjesta, okruženje prirodne uvale sa strmom i nepristupačnom kamenom obalom, važeći urbanistički parametri te obavezeni parametri minimalnih tehničkih uvjeta za izgradnju turističkih i ugostiteljskih građevina definiraju modul sobe i pratećih sadržaja kao glavni organizacijski i oblikovni parametar kuće. Položaj, dimenzija i organizacija hotelske sobe kao jedinog čvrstog-uvjetovanog parametra gradnje pretvara jedinicu za smještaj kao osnovni gradbeni element hotela.

Gradbena jedinica – “kutija” hotelske sobe, postaje osnovni element kojim se gradi i oblikuje topografija kuće, definira njezin odnos sa zatečenom prirodom i prometnom infrastrukturom. Hotelskim sobama, koje definiraju različite šupljine u visokoj kamenoj stijeni, postavlja se osnovna organizacija i dispozicija hotela, definiraju se tipovi soba i apartmana, te se precizno uvažavaju pravila, minimalni standardi i tražena funkcija hotela.

Hotelske “kutije” koje se slažu jedna preko druge, svojom površinom i oblikom te orijentacijom i unutarnjom organizacijom, moderiraju, prilagođavaju se i konačno oblikuju konture građevine. Ovakav položaj i smještaj soba rekonstrukcija je prirodnih elemenata stijena, slijed rekonstrukcije starih građevina, linija parcele, pravila urbanističkih planova, ali jasnih želja i programa turističkih djelatnika. Hotel na Preluci utjelovljuje parametre i pravila urbanizma, turizma i topografije, kroz jasnu i elementarnu betonsku strukturu hotela i njegovih soba. Hotel na Preluci betonirano je pravilo, okamenjena struktura turizma današnjice, mjesto s mnoštvom mirnih, sjenovitih te u stijenu uklesanih kućica za odmor.

 

 

 

 

 

 

 

Gumno House Video

Danas donosim video koji oslikava jedan od mogućih pogleda na projekt kuće Gumno, smještene u malom mjestu Risika na otoku Krku. Osnovna nit vodilja i jedini postavljeni uvijet autorima videa bio je realizirati svojevrsnu slikovnu reakciju na unaprijed zadanu glazbu, mantričnu zvukovnu matricu unutar koje se definira specifični kolaž pokretnih slika i filmova. Video je osobni pogled na mjesto i vrijeme, jasan postprodukcijski i prezentacijski kolaž lišen svake arhitektonske, funkcionalne, programske i klasične događajne naracije o konkretnom arhitektonskom konceptu.

 

 

O muzici

 

“Digitalno More” je glazba koja je nastala kao kreativni nastavak predstave “Svršimo s Božjim sudom 2 / Requiem za organe” Antonina Artauda koja jasno i eksplicitno donosi raznolika razmišljanja kako iz tijela treba odstraniti sve organe. Takvo specifično tijelo bez organa poistovjećuje se s konkretnim prostorom gdje se predstava i održavala, sa starom i napuštenom energanom u riječkoj tvornici papira, Harteri. Iz kuće koja je nekad proizvodila energiju tvornice isčupani su svi strojevi, te su nastale šupljine, praznine koje se ispunjavaju – plombiraju glasom i muzikom, svojevrsnom “digitalnom tekućinom”. U ovom konkretnom slučaju glazba je sintetička matrica, dok se unutar predstave matrici pridružuje živo sviranje bass gitare, te izgovaranje dijelova Artaudovog teksta u mantričkoj maniri.

 

Damir Martinović Mrle

 

O videu

 

Kolažiranjem vizualnih elemenata u videu spajaju se kontrapunkti stvarnog i nestvarnog, istine i laži, točnog i netočnog, tjelesnog i artificijelnog. Video istovremeno koristi generičke i autorske materijale, digitalno i analogno, režirano i slučajno. Dokumentarizam u videu ne postoji. Formula za sempliranje vizualnog materijala također ne postoji. Ne postoji okvir kadra, a fotografija postaje pokretna slika. Manipuliranjem impresijom i zabilježenim materijalom posljedično se sugerira percepcija samog objekta. Poput poremećenog slikovnog tetrisa u video se slažu fotografije, motivi, pokretne sekvence i zračne snimke, koje upadaju u pasante, oprečne kombinacije, diptihe, triptihe i kolaže. Ovakav proces stvara repetitivne slikovne narative koji mogu ilustrirati boravak i bivanje u kući, skrivenu observaciju kuće Gumno ili prejudiciranje scenarija njezinog korištenja. Dinamizam glazbe i arhitekture generira ritam mantričnih sekvenci, tvoreći reinterpretiranu varijantu kontradiktornosti inputa koje projektant navodi kao želje klijenata pri gradnji obiteljske kuće.

 

Maja Bosnić, Ivan Dorotić

 

 

Gumno House 2. Dio

Gumno je okrugli zaravnati plato omeđen niskim kamenim zidom, a u prošlosti je služio za vršidbu žitarica. Gumno je bilo mjesto rada, prostor truda i brige, okvir snažne i jasne društvene interakcije. Gumno je služilo kao prostor svetkovine dobrom urodu, mjesto sastanaka i odlučivanja mještana o bitnim temama zajedništva.

Na otoku Krku, na njegovom sjeveroistočnom dijelu, između mjesta Vrbnik i Dobrinj, nalazi se malo selo Risika. Na relativno malom području oko mjesta zatičemo veliku skupinu danas zapuštenih, zaraslih i teško dostupnih gumna. Uz staru seosku crkvu, u nastavku na niz malih obiteljskih kuća, ograđeno starom gromačom, zatičemo malo imanje i dobro očuvano staro gumno. Posljednjih 40 godina gumno se ne koristi, te ostaje potpuno zaboravljeno. Mlađoj generaciji potpuno nepoznato, a starijim stanovnicima Risike zaboravljeno i beskorisno.

Bračni par sa stalnim boravkom u Rijeci, s dvoje odrasle djece, odlučuje na tom vrlo upečatljivom mjestu izgraditi svoje malu kuću za ljetni odmor. Odlučeno je da se gumno sa zavojitom gromačom obnovi, a da uređeni vrt, staza za automobile, voćnjak i maslinik postanu neka vrsta suvremenog perivoja, oživljeno mjesto susreta obitelji s njihovim gostima, prijateljima i mještanima Risike.

Kuća se zbog ovakvih postavki povlači u pozadinu, na najviši dio parcele, i gradi se na samom rubu građevinskog područja, protivno početnim uvjetima iz urbanističkog plana, koji su podrazumijevali ragulaciju kuća u nizu s rušenjem starog gumna. Mještanima Risike na početku gradnje predloženo je organizirano krčenje makije i spajanje preostalih gumna u prostorni prsten, slaganje nove šetnice s nizom točaka odmora i mjesta sretanja.

Pored gumna u prvom dijelu parcele, te vrta s povrtnjakom i voćnjakom iza kuće, arhitektura perivoja i nove građevine omogućila je spontano stvaranje svojevrsnog drive-in platoa za automobile posjetitelja i vlasnike kuće. Ova heterogena prostorna kompozicija okoliša, promatrana u kontekstu organizacije i bogatstva korištenja nove kuće, stvara snažna, neočekivana mjesta različitih doživljaja. Mjesta različitih karaktera i uvjeta korištenja.

Kuća Gumno  udomljuje tri potpuno različita, a od strane svih članova obitelji oduvijek željena i maštana sadržaja. Prvi je masivni, rustični podrum s konobom za smještaj ulja i vina te s prostorom za druženje, drugi je prostrani, ostakljeni dnevni boravak namijenjen užoj porodici, te kao treće bazen s obaveznim pogledom na more. Na vrhu kuće nalaze se četiri male kućice s intimnim terasama i mirnim spavaćim prostorom za svakog člana porodice.

Ovako heterogen i prostorno različit program rezultirao je kućom koja unutar sebe pretapa, slaže i komprimira tri različita ugođajna, kontradiktorna prostorna, funkcionalna i konstruktivna ambijenta. Puni, masivni, ukopani, te ‘u grubo’ izdubljeni prostor suterena, zatim lagano, transparentno, čelično otvoreno i ostakljeno prizemlje s velikom hipertrofiranom palubom, te male ožbukane kućice s velikim otvorima na katu, položene preko ruba kvadratnog prizemlja, svaka u potrazi za svojim pogledom i orijentacijom.

Element velike kućne terase-palube, platforme za okupljanja, koja je oslonjena na masivni trokutasti nosač, stvara mirnu sjenovitu terasu konobe, ali i natkriveni ulaz u kuću, povijeno ulazno stubište, ulaznu promenadu Kuće Gumno. Na terasi, položen u masivnom betonskom konusu, smješten je razlomljeni bazen, vodeni kotao različitih dubina i vodenih atrakcija, precizno i ciljano okrenut pogledu na Crikveničko-Vinodolsku Rivijeru.

Kuća Gumno s jedne strane omogućuje mir i individualno spokojno korištenje kuće za odmor, ali se također, u samo jednom trenu, transformira u bogatu platformu s nizom mjesta, fokusa za druženje i okupljanje većeg broja ljudi, brojnih prijatelja ove vedre i društvene porodice.

Nakon završetka gradnje Kuće Gumno, na iznenađenje svih, a posebno mene, porodica je odlučila zauvijek preseliti u planiranu “kuću za odmor”, te obiteljski stan u Rijeci koristiti za povremeni smještaj, kratki boravak vezan uz svakodnevni posao.

Gumno House, Fotografije Ivan Dorotić, Sandro Lendler, Boris Vidović, dron Igor Crnković