Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Privremeni Grad – Globalni Trag – AfrikaBurn

Da bi nastao grad za to mora postojati jasan razlog i povod. Za nastanak grada potrebno je autentično i dobro promišljeno mjesto, prigodan plan te jasan scenarij razvoja kroz vrijeme. Za grad su potrebni ljudi, često istomišljenici, kojima grad služi i jasno ih predstavlja. Grad je ideološka, društvena, politička, ekonomska, infrastrukturna i graditeljska platforma. Grad je utemeljen na vjerovanju, otvorenoj razmjeni ideja i dobara, mjesto je to prožeto iskrenim i nesputanim življenjem njegovih programa i događaja.

Neovisno radi li se o gradu starom nekoliko tisućljeća, ili pak privremenom gradu koji traje, diže se, raste, jenjava i nestaje u samo nekoliko dana, za grad je potrebno načelo postanka i jasni principi trajanja u vremenu. Dokaz i vjerodostojan primjer da grad može nastati, postojati i nestati, te se ponovo periodično javljati na jasnim i prepoznatljivim načelima suvremenosti, najbolje prikazuje primjer Grada AfrikaBurn. Stanovnici ovog grada vjeruju u svoja jednostavna načela, jasno ispisana i predstavljena svim potencijalnim stanovnicima, gostima, putnicima i namjernicima.

AfrikaBurn je zajednica dobrovoljnih sudionika velike manifestacije i događanja, stvorena i vođena jasno ispisanim principima. Zajednica AfrikaBurn dijeli isti skup ideala s Burning Man festivalom. AfrikaBurn je regionalni događaj, privremeni grad, sustav pravila i scenarija korištenja specifičnog prostora, jasna definicija mjesta provedena kroz plan i događaje. AfrikaBurn organizira tematske susrete ljudi sa svih strana svijeta, okupljenih oko Each One Teach One projekta, platforme koja potiče razmjenu znanja.

 

Načela AfrikaBurna nisu zapovijedi, ona nisu ni pravila, to su ideali koje nude smjernice kako izgraditi i okupiti prepoznatljivo i kompaktno društvo. Ideali AfrikaBurna mogu izmisliti konkretan svijet, te tako osmisliti i stvoriti sami sebe. Svatko tko zaželi može biti dio AfrikaBurna, on poziva svih, pozdravlja sve, poštuje svakog stranca i prima nove stanovnike grada. AfrikaBurn nema preduvjeta za sudjelovanje u zajednici, svatko može slobodno djelovati i živjeti unutar AfrikaBurna.

Mi, stanovnici AfrikaBurna, posvećeni smo djelu uzajamnog darivanja. Vrijednost dara je bezuvjetna. Pod darivanjem se ne podrazumijeva povrat, trampa i zamjena, za jednake ili slične vrijednosti. U cilju očuvanja duha darivanja, naša zajednica nastoji stvoriti društveno okruženje koje nije pod utjecajem komercijalnih sponzora, transakcija ili oglašavanja. Spremni smo zaštitili bogatstvo i različitost naše kulture od takvog i sličnog iskorištavanja. Odolijevamo zamjeni potrošnje za novo kolektivno participativno iskustvo.

 

 

idis_gif_2

 

AfrikaBurn jasno potiče pojedinca da otkrije, vježba i oslanja se na svoje unutarnje resurse. Radikalno samoizražavanje AfrikaBurna proizlazi iz jedinstvenih darova i participacije pojedinca. Nitko osim pojedinca ili skupine suradnika ne može odrediti njegov sadržaj. To se nudi kao dar drugima. U tom duhu, davatelj treba poštivati prava i slobodu primatelja. Naša zajednica cijeni kreativnu kooperaciju i suradnju. Nastojimo proizvoditi, promicati i zaštiti društvene mreže, javne prostore, umjetnička djela, i metode komunikacije koji podržavaju takvu interakciju. Cijenimo civilno društvo.

Članovi zajednice AfrikaBurna koji organiziraju događaje trebaju preuzeti odgovornost za opće dobro i nastojati da prenose građanske odgovornosti sudionika. Oni također moraju preuzeti odgovornost za vođenje događaja u skladu s nacionalnim i lokalnim zakonima. Naša zajednica poštuje okoliš. Zalažemo se da ne ostavljamo fizičke tragove naših aktivnosti gdje god se okupljamo. Mi počistimo nakon sebe i nastojimo, kad god je to moguće nakon što napustimo takva mjesta, ostavljamo prostor i uvjete za život u boljem stanju nego kad smo ih našli.

Naša zajednica AfrikaBurna zalaže se za radikalno sudioničku etiku. Vjerujemo da se transformativne promjene, bilo u pojedincu ili u društvu, mogu dogoditi samo posredstvom dubokog osobnog sudjelovanja. Mi u AfrikaBurnu ostvarujemo se isključivo kroz ono što radimo. Svi su pozvani na posao i rad u AfrikaBurnu. Svi su pozvani da igraju igru AfrikaBurna. Mi činimo svoj svijet stvarnim kroz akcije koje otvaraju nove poglede i iskustva, nove osjećaje pripadnosti i življenjem istim srcem svih stanovnika AfrikaBurna.

U AfrikaBurnu neposredno iskustvo je na mnogo načina najvažnija vrijednost u našoj otvorenoj kulturi. Tražimo da se prevladaju prepreke koje stoje između nas i da priznamo sebe, spoznamo stvarnost oko nas, sudjelovanje u društvu i kontakt s prirodnim svijetom koji prelazi ljudske sile. Niti jedna ideja ne može se zamijeniti za iskustvo AfrikaBurna. Kao samostalna zajednica, vjerujemo da odgovornost za širenje naše kulture leži sa svakom od nas, svi smo mi kolektivni čuvari naše osobene kulture. Kada se za to ukaže prilika, promičemo znanje dalje, na druga mjesta, na druge prostore, ljude i događaje.

 

Idis_sporiji

 

Ovi jasno napisani principi i ideali postojanja u gradu AfrikaBurna ostavljaju trag i unapređuju stanje u prostoru, definiraju prepoznatljivo mjesto, uspostavljaju odnose među ljudima, stvaraju novu urbanu mrežu oblikovanu akcijama i događajima u specifičnoj kulturi. Karta Google Mapsa aktivna i ažurirana nakon svakog događanja, najbolje govori kako ovaj, iako samo provremeni prostor grada, snažno postoji na globalnoj karti svijeta, precizno projektirajući kolektivnu mapu svijesti AfrikaBurna.

Fluidni Turizam, Non-Stop Hotel

U centru Toscane nalazi se 800 godina star i gotovo potpuno napušten gradić Castelfalfi kojeg je tijekom 2007. godine otkupio najveći multinacionalni tour operator TUI. U samo jednom trenu, samo jednom bankovnom transakcijom, srednjovjekovni dvorac, crkva, tvornica duhana, centralna gradska piazza, male kale i ulice, par zaselaka, desetine kuća s nekolicinom još preostalih žitelja, te 11000 hektara zemlje s vinogradima, maslinicima i šumama, postali su dijelom velikog turističkog resorta. Žitelji Castelfalfia, koji su do jučer teško preživljavali i jedva spajali kraj s krajem, odjednom su postali djelatnici unutar novog “Fluidnog Resorta”. U nekoliko godina stvoren je specifičan turistički krajobraz, živopisni ambijent, potpuno kontroliran, nadziran i projektiran prostor koji u sebi objedinjava povijest, baštinu, poljoprivredu, lov, gastronomiju, stanovanje, sport, zabavu i turističku proizvodnju, stvrajući prostor i vrijeme “Non-Stop Hotela”.

Danas, a posebno nakon ovakvog primjera, bez ikakva oklijevanja možemo reći da je fenomen hotela najslabija točka cjelokupnog turističkog sustava. Klasični hotelski resort, nekoć „rodno mjesto napretka turizma“, danas je, zapravo, najzaostaliji i najsmušeniji predstavnik turističkog kapitala. Počinjemo se pitati: Je li moderni turizam s hotelom kao glavnom tipologijom išta više od neriješenog problema i nije li on, u stvarnosti, povijesna pojava koja je objektivno prevladana? Stoji li turistički kapital i dalje pred zadaćom rukovanja svojom vlastitom organizacijom i slikom na urbanoj i planerskoj razini, kao što je stajao i prije sto godina? Nisu li promjene koje su se zbile i zbivaju se promijenile i njegovo aktualno područje djelovanja, preobražavajući time i sam koncept hotela, turizma i turističkog planiranja? Danas, dakle, nije više problem i pitanje kako stvoriti humaniju, javniju i bolje organiziranu hotelsku tipologiju, nego shvatiti objektivne zakone i principe koji vladaju oblikovanjem urbano-arhitektonskog fenomena turizma, demistificirajući složenu ideologiju koja okružuje tu raspravu i uvjetuje njen način operiranja, funkciju i konačni oblik.

Prema naturalističkome mitu o slobodnom natjecanju, upravo je turizam, kao aparat i mehanizam zabave i dokolice, jamčio idealne uvjete, pridonoseći prirodnoj ravnoteži između protivnih interesa modernog doba, a na općoj pozadini sklada između rada i odmora s jedne te tehnologije i prirode s druge strane. Danas svjedočimo promjeni paradigme gdje tržišna ekonomija, i njezini globalni medijski sustavi, zauzimaju mjesto neposredne urbane i turističke prakse. Umjesto nagovaranja na turističku potrošnju u sklopu godišnjih odmora, dopušten je i ostvaren mnogo dublji prodor u društvenu i socijalnu strukturu nego što su to mogli slabi i tromi informacijski kanali klasičnog turizma. Turizam, njegovi hoteli i resorti prestaju biti „mjesto“ da bi postali „stanje”; u stvari, to je stanje upravo i stvoreno da bi, kroz proizvode masovne potrošnje, jednoliko cirkuliralo po društvenoj pojavnosti. Buduća dimenzija hotelskog resorta podudara se s onom samog turističkog tržišta, prostor turizma je prostor globalnog svijeta i njegove jasne ekonomije.

Intenzivno koncentrirani resort ili hotel odgovara danas prevladanoj fazi spontane akumulacije turističkog kapitala. U programiranom društvu upravljanje turističkim, društvenim i medijskim interesima ne mora se više nalaziti na jednom konkretnom mjestu gdje će se odvijati turistička razmjena, upražnjavati dokolica i provoditi slobodno vrijeme. Potpuna dostupnost i probojnost teritorija uklanja resort i hotel kao odredište i dopušta organizaciju progresivne mreže ili kontrolnih organizama na cijelome području urbaniziranog teritorija planete. U staroj građanskoj ideologiji, ekološka ravnoteža i društvena pravda postaju dijelom iste izgubljene bitke: pojava turizma na primjeru Toscane, Istre, Schwartzwalda ili Provanse, daju i formalnu potvrdu tog raznovrsja. U turističkom planiranju i projektiranju turizma se stoga, još uvijek, nastoji postići ne nemoguć sklad između javnog interesa i privatnog interesa; te dvije kategorije, međutim, uzimaju se uvijek kao antitetične, protivne i nepomirljive pojave. Stoga problem postaje kako naći matricu, mehanizam ili platformu, trodimenzionalnu mrežu koja će zajamčiti slaganje takvih nepomirljivih sastavnica.

 

 

Infrastrukturu transporta, ekologije, medijske i digitalne platforme stoga možemo uzeti kao najopćenitiju komunikacijsku poveznicu među njima, jer oni postaju objektivnom i figurativnom shemom funkcioniranja turističkog života, medijske prezentacije bivanja i boravljenja na specifičnom turističkom mjestu. Zapravo, putevi i staze turizma ne opslužuju samo kompaktno tkivo onoga privatnog, nego ga također i raščlanjuju i primoravaju da komuniciraju, stvarajući prostor za pojavu specifičnog arhitektonskog jezika, jezika odnosa starog i novog, baštine i tehnologije, ekologije i infrastrukture. Obris staroga grada na obzoru tako postaje dijagramom prirodne akumulacije turističkog kapitala, slika za trženje, medijske objave i kibernetički život. Građanski hotel ili veliki resort ostaje tako uglavnom prepoznatljivim vizualnim mjestom, a njeno iskustvo ostaje vezano uz taj tip danas zastarjele komunikacije.

Provođenje potpune resocijalizacije turizma, reorganizacije teme i pojma rada, drastične promjene u pogledu na slobodno vrijeme, odmor i zabavu, uz pomoć planiranja novog turizma uklanjaju prazni prostor u kojem je kapital ekspandirao tijekom razdoblja svog rasta. Izvan samog sustava, zapravo ne postoji više nikakva stvarnost: cijeli vizualni odnos sa stvarnošću gubi važnost, kako prestaje svaka udaljenost između subjekta i pojavnosti. Hotel i hotelski resort više ne „reprezentira“ sustav, nego postaje sustav sam. Novi hotelski resort potpuno je programiran i izotropan, obuhvaćajući kroz svoje djelovanje u sebi povijesne gradove, prirodu i njezine resurse, infrastrukturu i sve različite funkcije starog grada i povijesnog urbanizma s njihovim proturječjima kao slike fluidnog resorta, novog turizma i svakodnevnog i kontinuiranom življenju u Non-Stop Turizmu.

Proizvodnja i potrošnja, konzumerizam i voajerizam, povijesno i futurističko posjeduju jednu te istu ideologiju, koja je ideologija turističkog programiranja. Obje pretpostavljaju socijalnu i fizičku stvarnost koja je potpuno kontinuirana i neizdiferencirana. Nikakve druge stvarnosti ne postoje. Tematski parkovi ili veliki autlett centri postaju oglednim uzorcima budućeg hotelskog resorta; optimalne kvazi-urbane, kvazi-povijesne, kvazi-prirodne, kvazi-otvorene strukture, potencijalno bezgranične, u kojima se ljudske funkcije u turizmu, radu, stanovanju i zabavi raspoređuju spontano u slobodnome polju, uniformirane sustavom mikroaklimatizacije, medija i optimalnim kruženjem digitalnih informacija. „Prirodna i spontana“ ravnoteža svjetla i zraka prevladana je: hotelska soba postaje dobro opremljena napuštena kuća u selu sa stanovnicima koji su djelatnici hotela, ljudi novog turizma, svi zajedno dobrovoljni zatvorenici resorta. Unutar ovog sustava ne postoji više nikakva klasična dobna, spolna, ekonomska ili politička hijerarhija, niti postoje posebne fizičke konfiguracije koje kontroliraju ljude. Svi žive i rade, odmaraju se i zabavljaju u kontinuiranoj masi arhitekture prirode i društva, arhitekture Fluidnog Turizma, arhitekture Non-Stop Hotela.

 

gif3

 

Izvori literature i fotografija:

Andrea Branzi, Fluidna Metropola, Domus br. 496, ožujak 1971. godine

Super Studio, Projects and thoughts, Domus br. 479, listopad 1969. iodine

Trumanov Show,  ZF tragikomedija, 1998. godina, režija Peter Weir, scenarij Andrew Niccol.

http://www.castelfalfi.com

Supetar – Texas

Graditi izgleda jednostavno, ali izgraditi novi grad silno je zahtjevan posao. Kombinirajući naše dugogodišnje iskustvo u građenju, višegodišnje istraživanje i promišljanje drevne europske kulture, stvorili smo novi grad Adriaticu, prvu pravu zajednicu koja savršeno balansira između europske tradicije, potreba američkog društva, i njegovog veoma zahtjevnog tržišta. Adriatica Projekt sadrži sve, u nju smo smjestiti Vaše potrebe, poslovne i trgovačke centre, trgovine i restorane, stambene objekte, i više od toga, duh Supetra. Dođite da biste povjerovali. Jeff Blackard, Adriatica, McKinney, Texas

 

GIF-004

 

Ovim jasnim riječima i snažnom porukom, koja nikog ne ostavlja ravnodušnim, developer i poduzetnik Jeff Blackard tumači svoj projekt dalmatinskog resorta smještenog u texaškoj ravnici pored grada McKinneya. Kada je Jeff prije desetak godina posjetio Supetar na otoku Braču, na prvi se pogled zaljubio u mjesto, ljude i dalmatinsku arhitekturu. Nekoliko godina marljivi i znatiželjni poduzetnik mjerio je, fotografirao i istraživao tradicionalnu gradnju. U suradnji s lokalnim graditeljima proučavao je materijale, kamen, kupe kanalice i drvene konstrukcije te lokalnu vegetaciju, flotu i faunu dalmatinskog pejzaža. Nakon precizno provedenih istraživanja, Jeff Blackard započinje projekt te u suradnji s američkim ekspertima i dalmatinskim graditeljima planira i izvodi Supetar u centru toplog Texasa. Rođena je nova Adriatica.

 

 

Adriatica Projekt je, kako kaže, njegova jedinstvena prilika da u potpunosti provede „Neo Retroism“, ideologiju koja je postala njegova životna misija. Jeff ju jasno definira kao filozofiju koja zagovara reinkarnaciju kulture sela staroga kontinenta, smještenom u današnjem okruženju Amerike, zadovoljavajući pritom sve potrebe stanovnika suvremenog grada. Drugim riječima, Blackard se želi boriti protiv onoga što on naziva “pravnom segregacijom” uzrokovanom zoniranjem u prostornom uređenju. On želi vratiti duh sela koji možete naći u Europi ili u Americi prije 1900-ih, kada su ljudi iz različitih slojeva bili povezani osjećajem zajedništva.

 

GIF-007

 

Danas u Adriatici žive sretni ljudi. Jeff Blackard je, nakon što je prodao sve nekretnine, za vlastite potrebe zadržao visoki crkveni toranj i malu kapelu Bella Donna Chapel, položenu na malom otočiću usred umjetnog akumulacijskoj jezerceta. Ove građevine nisu klasične vjerske ustanove, u njoj ne žive fratri ili svećenici. Toranj je zapravo Jeffov penthouse, antena za telekomunikacijske operatere, poslovni prostor s velebnim pogledom na njegovo remek-djelo. Mala crkvica, izvedena u romaničkom stilu, namijenjena je i isključivo služi uslugama vjenčanja. Romantična texaška vjenčanja, u tradicionalnoj odori kauboja sa šeširima, čizmama i kožnim uresima, kombinira se i pretapa s kamenim interijerom, kamenim preslicama, pleterima i dekoracijom dalekog Supetra. Raj na zemlji, pastorala Dalmacije, transponirana u prostor novih i neograničenih mogućnosti, u vrijeme koje realizira svaku želju, u grad koji rađa Vašu kuću iz snova.