Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Supetar – Texas

Graditi izgleda jednostavno, ali izgraditi novi grad silno je zahtjevan posao. Kombinirajući naše dugogodišnje iskustvo u građenju, višegodišnje istraživanje i promišljanje drevne europske kulture, stvorili smo novi grad Adriaticu, prvu pravu zajednicu koja savršeno balansira između europske tradicije, potreba američkog društva, i njegovog veoma zahtjevnog tržišta. Adriatica Projekt sadrži sve, u nju smo smjestiti Vaše potrebe, poslovne i trgovačke centre, trgovine i restorane, stambene objekte, i više od toga, duh Supetra. Dođite da biste povjerovali. Jeff Blackard, Adriatica, McKinney, Texas

 

GIF-004

 

Ovim jasnim riječima i snažnom porukom, koja nikog ne ostavlja ravnodušnim, developer i poduzetnik Jeff Blackard tumači svoj projekt dalmatinskog resorta smještenog u texaškoj ravnici pored grada McKinneya. Kada je Jeff prije desetak godina posjetio Supetar na otoku Braču, na prvi se pogled zaljubio u mjesto, ljude i dalmatinsku arhitekturu. Nekoliko godina marljivi i znatiželjni poduzetnik mjerio je, fotografirao i istraživao tradicionalnu gradnju. U suradnji s lokalnim graditeljima proučavao je materijale, kamen, kupe kanalice i drvene konstrukcije te lokalnu vegetaciju, flotu i faunu dalmatinskog pejzaža. Nakon precizno provedenih istraživanja, Jeff Blackard započinje projekt te u suradnji s američkim ekspertima i dalmatinskim graditeljima planira i izvodi Supetar u centru toplog Texasa. Rođena je nova Adriatica.

 

 

Adriatica Projekt je, kako kaže, njegova jedinstvena prilika da u potpunosti provede „Neo Retroism“, ideologiju koja je postala njegova životna misija. Jeff ju jasno definira kao filozofiju koja zagovara reinkarnaciju kulture sela staroga kontinenta, smještenom u današnjem okruženju Amerike, zadovoljavajući pritom sve potrebe stanovnika suvremenog grada. Drugim riječima, Blackard se želi boriti protiv onoga što on naziva “pravnom segregacijom” uzrokovanom zoniranjem u prostornom uređenju. On želi vratiti duh sela koji možete naći u Europi ili u Americi prije 1900-ih, kada su ljudi iz različitih slojeva bili povezani osjećajem zajedništva.

 

GIF-007

 

Danas u Adriatici žive sretni ljudi. Jeff Blackard je, nakon što je prodao sve nekretnine, za vlastite potrebe zadržao visoki crkveni toranj i malu kapelu Bella Donna Chapel, položenu na malom otočiću usred umjetnog akumulacijskoj jezerceta. Ove građevine nisu klasične vjerske ustanove, u njoj ne žive fratri ili svećenici. Toranj je zapravo Jeffov penthouse, antena za telekomunikacijske operatere, poslovni prostor s velebnim pogledom na njegovo remek-djelo. Mala crkvica, izvedena u romaničkom stilu, namijenjena je i isključivo služi uslugama vjenčanja. Romantična texaška vjenčanja, u tradicionalnoj odori kauboja sa šeširima, čizmama i kožnim uresima, kombinira se i pretapa s kamenim interijerom, kamenim preslicama, pleterima i dekoracijom dalekog Supetra. Raj na zemlji, pastorala Dalmacije, transponirana u prostor novih i neograničenih mogućnosti, u vrijeme koje realizira svaku želju, u grad koji rađa Vašu kuću iz snova.

Thomas Jefferson Grid

Prije točno dvjesto i trideset godina Thomas Jefferson podijelio je Američku državu preciznim i kontinuiranim rasterom. Jednostavna i pragmatična mreža koja se pružila prostranstvima ove velike zemlje, imala je za cilj definirati prostor, utvrditi precizne granice i raspored vlasništva nad objedinjenim teritorijem nezavisne federacije 50 samostalnih država. Nakon donesene deklaracije o nezavisnosti, tijekom 1785. godine, Thomas Jefferson usvojio je i primijenio niz zakona, pa tako i danas poznati sustav nazvan Public Survey System, razdjelivši zemlju na jednake i pravilne kvadrante.

Kvadranti površine jedne kvadratne milje služili su, prema Jeffersonovoj zamisli, budućoj naciji poljoprivrednih maloposjednika (yeoman farmers), da preciznom regulacijom i trženjem zapadnih teritorija prostrane američke zemlje, namaknu novac u ratnoj obnovi te jednako tako prehrane i oporave iscrpljeni narod.

Nakon minulih stoljeća te nakon duge i intenzivne gradnje, planiranja i organizacije teritorija, mijenjajući brojne sustave i urbana pravila, danas zahvaljujući google-earth pregledniku otkrivamo sliku Public Survey Systema, njegovu ljepotu jednostavnosti te bogatstvo različitosti stvorenu kroz pragmatičnu i jednostavnu učinkovitost. Instagram profil nepoznatog autora, pod nazivom “ The Jefferson Grid”, donosi zbirku fotografija, uhvaćenih motiva kontinuiranog rastera “One Square Mile Per Frame”.

 

jeff3 turato

 

Poznat po svom pravokutnom i veoma jednostavnom principu, Public Survey System je izrađen i sproveden na temelju zemljišnog pravilnika i zakona iz 1785. godine sukladno Ugovoru iz Pariza od 1783. godine, nakon završetka američke revolucije. Počevši s primjenom u državi Ohio, PLSS se koristio kao metoda primarne podjele namijenjene za prodaju zemljišta. Survey System kasnije se spojio s General Land Officeom te je potom postao dio američkog zavoda za upravljanje zemljištem, koji i danas kontrolira, ažurira i provodi ankete, prodaju i naseljavanje nove zemlje.

Kao i nekada, tako i danas, linije Thomas Jeffersonovog grida, tragovi i fragmenti apstraktnog rastera, učinkovito i precizno prekrivaju polja, ravnice, brda i doline, stvarajući s novom izgradnjom, poljoprivredom i infrastrukturom veoma inspirativne prostorne odnose. Jasne i precizno postavljene granice i danas se većinom poštuju, ali su u većini slučajeva nadograđene, prekrivene, zamijenjene ili dopunjene nekom novom urbanom, infrastrukturnom ili administrativnom namjerom. Ovaj precizni i jasni sustav omogućuje nove, neočekivane odnose, potiče, ali i kontrolira raznolike mogućnosti razvoja urbaniziranog teritorija, precizno moderirajući razvoj složenog urbanog kolaža.

Dva stoljeća nakon uvođenja, primjene i izgradnje globalnoga grida nepoznati autor, suvremeni “fotograf”, postavio je na svojem Instagram profilu nevjerojatnu zbirku i galeriju slika Jeffersenovog rastera. Istražujući, precizno tražeći i minuciozno obrađujući slike preuzete s Google Mapsa, ovaj nepoznati autor izradio je nekoliko stotina različitih fotografija. Svaka od njih prikazuje po jedan isječak, jedan kvadrant, polje jedne kvadratne milje, definirano, ali i veoma jasno preoblikovano i dopunjeno novom aktivnosti. Odnos preciznog rastera koji se preklapa, pretapa i sukobljava s raznim poljoprivrednim infrastrukturama, sustavima za navodnjavanje, infrastrukturama brana, vodovoda, autoputova, željeznica i cesta, sve do malih naselja ili dijelova gradova, sve se veoma jasno i inspirativno prepliće s Jeffersonovim gridom.

 

jeff2 turato

 

Nepoznati fotograf je, shvaćajući Instagramovu raširenost i sklonost njegove mreže da brzo precizno i učinkovito prenese poruku, izradio veoma inspirativnu i istraživački preciznu zbirku slika. Ova kolekcija fotografija govori o vanvremenskoj mreži, o jasnoj i veoma utjecajnoj podjeli koja poput Rimske centurijacije, agera, mreža blokova američkog grada te beskonačnog rastera Superstudia i Archizooma, tumači i priča o preciznom okviru za operacionalizaciju teritorija. Ovaj idealni prostorni kod služi za različita, ali precizna tumačenja, za učinkovito snalaženje kako prostorno, tako i administrativno, dajući pritom neograničene slobode unutar jasnih i prepoznatljivih pravila. Čini mi se danas da riječi poznatih vizionara razvoja grada 60-ih godina prošlog stoljeća pričaju zapravo više manje univerzalnu priču i teoriju američkog Public Survey Systema.

“Za sve one koji poput nas vjeruju da arhitektura ima sposobnost definiranja specifičnog i jasnog načina ostvarivanja kozmičkog poretka na zemlji, te da postoji mogućnost stavljanja stvari u red, potvrđujući pritom sposobnost čovječanstva za svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem prema jasnim pravilima života, mišljenja smo da naša “moderirana utopija” može u bliskoj budućnosti zamisliti stanje u kojem će arhitektura biti stvorena jednim potezom, jednim aktom, te će iz jednog arhitektonskog poteza biti sposobna razriješiti sve motive koji su doveli čovjeka da gradi dolmene, menhire, piramide, i na kraju kao ultimativni racio, beskonačne bijele linije i rastere u pustinji.”

Superstudio, The Continuous Monument: Arhitektonski model za totalni urbanizam, 1969. godina.

 

jeff1 turato

 

 

Kumbh Mela Pop-Up Grad

Kumbh Mela je najveći javni skup i vjerska proslava na kugli zemaljskoj. To je jedan demontažni, potpuno virtualni pop-up mega grad koji se planira, projektira, raspoređuje, gradi i razgrađuje svakih dvanaest godina na prostoru privremeno osušenih korita rijeke Ganges i Jamuna. Tijekom 2013. godine multidisciplinarni tim Sveučilišta Harvard istražio je ovaj veliki događaj, a u novom broju Života Umjetnosti urednika Nikole Bojića čileanski arhitekt Filipe Vera donosi prilog o ovom veličanstvenom događaju, koji oblikuje ovo prepoznatljivo i veoma specifično mjesto. Kumbh Mela je nastao neprimjetno i van fokusa globalne javnosti, arhitekata, planera i ekologa zabrinutih oko budućnosti i održivosti gradova te svojim primjerom pokazao kako ovo specifično organizirano mjesto služi za dvadeset milijuna ljudi u njihovom šestodnevnom ritualnom kupanju.

 

turato pop up grad

 

Grad Kumbh Mela nudi drugačiji oblik pejzaža – teritorija u nestajanju, koji nam pomaže da promišljamo materijalne aspekte prolaznosti. On nudi fleksibilan model konstrukcije prostora koji je privremen, cikličan, u neprestanom razvoju i spreman na pokret, s obzirom na promjene u okolišu i na zadovoljavanje potreba hodočasnika koji nastoje uspostaviti vezu s ovom intenzivnom i promjenjivom geografijom poplavljenog i suhog prostora korita rijeke Ganges. Tijekom nekoliko tjedana to postaje najveće javno okupljanje na svijetu koje formira vlastite ceste, pontonske mostove i platnene šatore koji služe za smještaj i vjerska okupljanja, kao i jasnu društvenu infrastrukturu, što redom preslikava funkcije stvarnog grada.

 

Nastanak i ograničeno trajanje ovog specifičnog grada može se podijeliti u četiri glavne faze koje jasno i veoma učinkovito utječu na narav i oblike njegove uprave. Prva faza planiranja odvija izvan fizičkog prostora Kumbha i uključuje legislativno organizacione predradnje vladinih organa, na razinama od lokalne do nacionalne uprave. Nakon toga slijedi implementacija koja se odvija na periferiji lokaliteta, dok je razina rijeke još visoka te na samom lokalitetu nakon što se rijeke Ganges i Jamuna povuku. Treća je faza proces upravljanja koji odgovara razdoblju kada je grad u funkciji. Tu se uprava, osim izazova nadzora nad ljudskim masama, mora uhvatiti u koštac i s rijekom, čija razina ili putanja mogu fluktuirati i po devet metara dnevno. Naposljetku, tu je faza dekonstrukcije koja započinje nakon posljednjeg dana kupanja. U tom procesu prostor se preprogramira u poljoprivredno zemljište na nekoliko tjedana prije nego što Ganges iznova poplavi i prisvoji ovo područje tijekom razdoblja monsunskih kiša.

Ono što zadivljuje kod Kumbh Mela nije to što se grad izgradi u tako kratkom razdoblju, nego to što je grad sposoban razgraditi se jednakom brzinom. Višestruke i krajnje heterogene strukture organiziraju se oko kombinatornog sustava koji se oslanja na minimum građevnih strategija. Tehnike izgradnje koje se koriste također dopuštaju veći stupanj fleksibilnosti. Generička narav temeljnih elemenata, poput štapova povezanih užetom ili jednostavnih klinova zabijenih pod pravim kutom ili dijagonalno, nudi beskonačne mogućnosti kombiniranja. Snaga je u sposobnosti da se postignu specifični i određeni oblici pomoću nekoliko neodređenih rješenja koja su primjenjiva na različite kontekste i podesiva u svakom trenutku. Zahvaljujući tom pristupu na sastavljanje i rastavljanje, građa koja se koristi za podizanje šatora, mjesta za okupljanje pa čak i spomenici visoki nekoliko metara, mogu se nakon festivala iznova iskoristiti za druga zdanja. Paradoksalno, ono što možemo naučiti od grada Kumbh Mela jest da se najmanje održive prakse ne oslanjaju na izgradnju umjetnog okoliša, nego na to koliko smo učinkoviti kada je riječ o rekonfiguriranju prostora koji smo već izgradili.

 

kumbh mela turato

 

Indijske ekologije svetosti mogu nas naučiti kako ponovno uvesti privremenost u urbanistički imaginarij predviđajući prostore nestalnosti. Kurirajući smislene urbane obrede i pozivajući na razmatranje praktičnijih aspekata materijalne privremenosti, dematerijalizacija i rastavljanje postaju važni integralni procesi u projektiranju zgrada i gradova. Mogli bismo na slučajeve kao što je Kumbh Mela gledati kao na prilike za promišljanje scenarija o gradovima koji, kao nepotpuni i otvoreni sustavi, uključuju različite privremenosti organizirane i uklopljene u njihov materijalni diskurs. Također bismo se mogli složiti da su to primjeri načina na koji je vrijeme u samom srcu urbanog razvoja, kroz artikulaciju smislenih procesa koji se odvijaju različitim tempom u urbanim sustavima i strukturama koje su inače kohezijske.

Na razini teritorijalnosti, mnoštvo trajnih i složenih komponenata koje se koriste u prolaznim naseljima recikliraju se i ponovno apsorbiraju u druge ekologije i geografije iste države, što rezultira neprekinutom petljom u protoku materijala. Na razini urbanosti, višestruki sustavi prilagodljivih strategija planiranja i projektiranja omogućuju novim okvirima da se uključuju u postojeće slojeve infrastrukture i jednako tako isključuju iz njih. Unatoč naizgled krhkoj pojavnosti prolaznoga grada ti sustavi, obilježeni višim stupnjem elastičnosti i fleksibilnosti, sposobni su prilagoditi se transformacijama okoliša, ilustrirajući djelovanje u cilju neprestanog poboljšanja i postizanja sve veće učinkovitosti.

Priznavanje potencijala prolaznih prostora da aktivno odgovore i reagiraju na priljev ljudi, vozila, dobara i komunikacija, omogućilo bi arhitektima, urbanistima, gradskim čelnicima i pojedincima da zamisle suvremenu mnogostrukost urbanog prostora. Štoviše, implikacije „efemernog urbanizma“, kao i razumijevanja snažnih učinaka vremena i njegove sposobnosti da dinamično mijenjaju prostore, mogli bi se integrirati u proces projektiranja. Arhitekti bi mogli razmotriti opciju prilagodljivih mehanizama za razliku od anticipacijskih tehnika, jer postoji sve veća potreba za prilagođavanjem promjenama. Kako projektirati urbane sustave u kojima će i materijali i tehnologije, kao i društveno-ekonomski pejzaži, biti otvoreni i reverzibilni? Kako arhitekti mogu u proces projektiranja ugraditi strategije koje će urbane sustave učiniti sposobnima za prihvaćanje promjena?