Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Fluidni Turizam, Non-Stop Hotel

U centru Toscane nalazi se 800 godina star i gotovo potpuno napušten gradić Castelfalfi kojeg je tijekom 2007. godine otkupio najveći multinacionalni tour operator TUI. U samo jednom trenu, samo jednom bankovnom transakcijom, srednjovjekovni dvorac, crkva, tvornica duhana, centralna gradska piazza, male kale i ulice, par zaselaka, desetine kuća s nekolicinom još preostalih žitelja, te 11000 hektara zemlje s vinogradima, maslinicima i šumama, postali su dijelom velikog turističkog resorta. Žitelji Castelfalfia, koji su do jučer teško preživljavali i jedva spajali kraj s krajem, odjednom su postali djelatnici unutar novog “Fluidnog Resorta”. U nekoliko godina stvoren je specifičan turistički krajobraz, živopisni ambijent, potpuno kontroliran, nadziran i projektiran prostor koji u sebi objedinjava povijest, baštinu, poljoprivredu, lov, gastronomiju, stanovanje, sport, zabavu i turističku proizvodnju, stvrajući prostor i vrijeme “Non-Stop Hotela”.

Danas, a posebno nakon ovakvog primjera, bez ikakva oklijevanja možemo reći da je fenomen hotela najslabija točka cjelokupnog turističkog sustava. Klasični hotelski resort, nekoć „rodno mjesto napretka turizma“, danas je, zapravo, najzaostaliji i najsmušeniji predstavnik turističkog kapitala. Počinjemo se pitati: Je li moderni turizam s hotelom kao glavnom tipologijom išta više od neriješenog problema i nije li on, u stvarnosti, povijesna pojava koja je objektivno prevladana? Stoji li turistički kapital i dalje pred zadaćom rukovanja svojom vlastitom organizacijom i slikom na urbanoj i planerskoj razini, kao što je stajao i prije sto godina? Nisu li promjene koje su se zbile i zbivaju se promijenile i njegovo aktualno područje djelovanja, preobražavajući time i sam koncept hotela, turizma i turističkog planiranja? Danas, dakle, nije više problem i pitanje kako stvoriti humaniju, javniju i bolje organiziranu hotelsku tipologiju, nego shvatiti objektivne zakone i principe koji vladaju oblikovanjem urbano-arhitektonskog fenomena turizma, demistificirajući složenu ideologiju koja okružuje tu raspravu i uvjetuje njen način operiranja, funkciju i konačni oblik.

Prema naturalističkome mitu o slobodnom natjecanju, upravo je turizam, kao aparat i mehanizam zabave i dokolice, jamčio idealne uvjete, pridonoseći prirodnoj ravnoteži između protivnih interesa modernog doba, a na općoj pozadini sklada između rada i odmora s jedne te tehnologije i prirode s druge strane. Danas svjedočimo promjeni paradigme gdje tržišna ekonomija, i njezini globalni medijski sustavi, zauzimaju mjesto neposredne urbane i turističke prakse. Umjesto nagovaranja na turističku potrošnju u sklopu godišnjih odmora, dopušten je i ostvaren mnogo dublji prodor u društvenu i socijalnu strukturu nego što su to mogli slabi i tromi informacijski kanali klasičnog turizma. Turizam, njegovi hoteli i resorti prestaju biti „mjesto“ da bi postali „stanje”; u stvari, to je stanje upravo i stvoreno da bi, kroz proizvode masovne potrošnje, jednoliko cirkuliralo po društvenoj pojavnosti. Buduća dimenzija hotelskog resorta podudara se s onom samog turističkog tržišta, prostor turizma je prostor globalnog svijeta i njegove jasne ekonomije.

Intenzivno koncentrirani resort ili hotel odgovara danas prevladanoj fazi spontane akumulacije turističkog kapitala. U programiranom društvu upravljanje turističkim, društvenim i medijskim interesima ne mora se više nalaziti na jednom konkretnom mjestu gdje će se odvijati turistička razmjena, upražnjavati dokolica i provoditi slobodno vrijeme. Potpuna dostupnost i probojnost teritorija uklanja resort i hotel kao odredište i dopušta organizaciju progresivne mreže ili kontrolnih organizama na cijelome području urbaniziranog teritorija planete. U staroj građanskoj ideologiji, ekološka ravnoteža i društvena pravda postaju dijelom iste izgubljene bitke: pojava turizma na primjeru Toscane, Istre, Schwartzwalda ili Provanse, daju i formalnu potvrdu tog raznovrsja. U turističkom planiranju i projektiranju turizma se stoga, još uvijek, nastoji postići ne nemoguć sklad između javnog interesa i privatnog interesa; te dvije kategorije, međutim, uzimaju se uvijek kao antitetične, protivne i nepomirljive pojave. Stoga problem postaje kako naći matricu, mehanizam ili platformu, trodimenzionalnu mrežu koja će zajamčiti slaganje takvih nepomirljivih sastavnica.

 

 

Infrastrukturu transporta, ekologije, medijske i digitalne platforme stoga možemo uzeti kao najopćenitiju komunikacijsku poveznicu među njima, jer oni postaju objektivnom i figurativnom shemom funkcioniranja turističkog života, medijske prezentacije bivanja i boravljenja na specifičnom turističkom mjestu. Zapravo, putevi i staze turizma ne opslužuju samo kompaktno tkivo onoga privatnog, nego ga također i raščlanjuju i primoravaju da komuniciraju, stvarajući prostor za pojavu specifičnog arhitektonskog jezika, jezika odnosa starog i novog, baštine i tehnologije, ekologije i infrastrukture. Obris staroga grada na obzoru tako postaje dijagramom prirodne akumulacije turističkog kapitala, slika za trženje, medijske objave i kibernetički život. Građanski hotel ili veliki resort ostaje tako uglavnom prepoznatljivim vizualnim mjestom, a njeno iskustvo ostaje vezano uz taj tip danas zastarjele komunikacije.

Provođenje potpune resocijalizacije turizma, reorganizacije teme i pojma rada, drastične promjene u pogledu na slobodno vrijeme, odmor i zabavu, uz pomoć planiranja novog turizma uklanjaju prazni prostor u kojem je kapital ekspandirao tijekom razdoblja svog rasta. Izvan samog sustava, zapravo ne postoji više nikakva stvarnost: cijeli vizualni odnos sa stvarnošću gubi važnost, kako prestaje svaka udaljenost između subjekta i pojavnosti. Hotel i hotelski resort više ne „reprezentira“ sustav, nego postaje sustav sam. Novi hotelski resort potpuno je programiran i izotropan, obuhvaćajući kroz svoje djelovanje u sebi povijesne gradove, prirodu i njezine resurse, infrastrukturu i sve različite funkcije starog grada i povijesnog urbanizma s njihovim proturječjima kao slike fluidnog resorta, novog turizma i svakodnevnog i kontinuiranom življenju u Non-Stop Turizmu.

Proizvodnja i potrošnja, konzumerizam i voajerizam, povijesno i futurističko posjeduju jednu te istu ideologiju, koja je ideologija turističkog programiranja. Obje pretpostavljaju socijalnu i fizičku stvarnost koja je potpuno kontinuirana i neizdiferencirana. Nikakve druge stvarnosti ne postoje. Tematski parkovi ili veliki autlett centri postaju oglednim uzorcima budućeg hotelskog resorta; optimalne kvazi-urbane, kvazi-povijesne, kvazi-prirodne, kvazi-otvorene strukture, potencijalno bezgranične, u kojima se ljudske funkcije u turizmu, radu, stanovanju i zabavi raspoređuju spontano u slobodnome polju, uniformirane sustavom mikroaklimatizacije, medija i optimalnim kruženjem digitalnih informacija. „Prirodna i spontana“ ravnoteža svjetla i zraka prevladana je: hotelska soba postaje dobro opremljena napuštena kuća u selu sa stanovnicima koji su djelatnici hotela, ljudi novog turizma, svi zajedno dobrovoljni zatvorenici resorta. Unutar ovog sustava ne postoji više nikakva klasična dobna, spolna, ekonomska ili politička hijerarhija, niti postoje posebne fizičke konfiguracije koje kontroliraju ljude. Svi žive i rade, odmaraju se i zabavljaju u kontinuiranoj masi arhitekture prirode i društva, arhitekture Fluidnog Turizma, arhitekture Non-Stop Hotela.

 

gif3

 

Izvori literature i fotografija:

Andrea Branzi, Fluidna Metropola, Domus br. 496, ožujak 1971. godine

Super Studio, Projects and thoughts, Domus br. 479, listopad 1969. iodine

Trumanov Show,  ZF tragikomedija, 1998. godina, režija Peter Weir, scenarij Andrew Niccol.

http://www.castelfalfi.com

Supetar – Texas

Graditi izgleda jednostavno, ali izgraditi novi grad silno je zahtjevan posao. Kombinirajući naše dugogodišnje iskustvo u građenju, višegodišnje istraživanje i promišljanje drevne europske kulture, stvorili smo novi grad Adriaticu, prvu pravu zajednicu koja savršeno balansira između europske tradicije, potreba američkog društva, i njegovog veoma zahtjevnog tržišta. Adriatica Projekt sadrži sve, u nju smo smjestiti Vaše potrebe, poslovne i trgovačke centre, trgovine i restorane, stambene objekte, i više od toga, duh Supetra. Dođite da biste povjerovali. Jeff Blackard, Adriatica, McKinney, Texas

 

GIF-004

 

Ovim jasnim riječima i snažnom porukom, koja nikog ne ostavlja ravnodušnim, developer i poduzetnik Jeff Blackard tumači svoj projekt dalmatinskog resorta smještenog u texaškoj ravnici pored grada McKinneya. Kada je Jeff prije desetak godina posjetio Supetar na otoku Braču, na prvi se pogled zaljubio u mjesto, ljude i dalmatinsku arhitekturu. Nekoliko godina marljivi i znatiželjni poduzetnik mjerio je, fotografirao i istraživao tradicionalnu gradnju. U suradnji s lokalnim graditeljima proučavao je materijale, kamen, kupe kanalice i drvene konstrukcije te lokalnu vegetaciju, flotu i faunu dalmatinskog pejzaža. Nakon precizno provedenih istraživanja, Jeff Blackard započinje projekt te u suradnji s američkim ekspertima i dalmatinskim graditeljima planira i izvodi Supetar u centru toplog Texasa. Rođena je nova Adriatica.

 

 

Adriatica Projekt je, kako kaže, njegova jedinstvena prilika da u potpunosti provede „Neo Retroism“, ideologiju koja je postala njegova životna misija. Jeff ju jasno definira kao filozofiju koja zagovara reinkarnaciju kulture sela staroga kontinenta, smještenom u današnjem okruženju Amerike, zadovoljavajući pritom sve potrebe stanovnika suvremenog grada. Drugim riječima, Blackard se želi boriti protiv onoga što on naziva “pravnom segregacijom” uzrokovanom zoniranjem u prostornom uređenju. On želi vratiti duh sela koji možete naći u Europi ili u Americi prije 1900-ih, kada su ljudi iz različitih slojeva bili povezani osjećajem zajedništva.

 

GIF-007

 

Danas u Adriatici žive sretni ljudi. Jeff Blackard je, nakon što je prodao sve nekretnine, za vlastite potrebe zadržao visoki crkveni toranj i malu kapelu Bella Donna Chapel, položenu na malom otočiću usred umjetnog akumulacijskoj jezerceta. Ove građevine nisu klasične vjerske ustanove, u njoj ne žive fratri ili svećenici. Toranj je zapravo Jeffov penthouse, antena za telekomunikacijske operatere, poslovni prostor s velebnim pogledom na njegovo remek-djelo. Mala crkvica, izvedena u romaničkom stilu, namijenjena je i isključivo služi uslugama vjenčanja. Romantična texaška vjenčanja, u tradicionalnoj odori kauboja sa šeširima, čizmama i kožnim uresima, kombinira se i pretapa s kamenim interijerom, kamenim preslicama, pleterima i dekoracijom dalekog Supetra. Raj na zemlji, pastorala Dalmacije, transponirana u prostor novih i neograničenih mogućnosti, u vrijeme koje realizira svaku želju, u grad koji rađa Vašu kuću iz snova.

Thomas Jefferson Grid

Prije točno dvjesto i trideset godina Thomas Jefferson podijelio je Američku državu preciznim i kontinuiranim rasterom. Jednostavna i pragmatična mreža koja se pružila prostranstvima ove velike zemlje, imala je za cilj definirati prostor, utvrditi precizne granice i raspored vlasništva nad objedinjenim teritorijem nezavisne federacije 50 samostalnih država. Nakon donesene deklaracije o nezavisnosti, tijekom 1785. godine, Thomas Jefferson usvojio je i primijenio niz zakona, pa tako i danas poznati sustav nazvan Public Survey System, razdjelivši zemlju na jednake i pravilne kvadrante.

Kvadranti površine jedne kvadratne milje služili su, prema Jeffersonovoj zamisli, budućoj naciji poljoprivrednih maloposjednika (yeoman farmers), da preciznom regulacijom i trženjem zapadnih teritorija prostrane američke zemlje, namaknu novac u ratnoj obnovi te jednako tako prehrane i oporave iscrpljeni narod.

Nakon minulih stoljeća te nakon duge i intenzivne gradnje, planiranja i organizacije teritorija, mijenjajući brojne sustave i urbana pravila, danas zahvaljujući google-earth pregledniku otkrivamo sliku Public Survey Systema, njegovu ljepotu jednostavnosti te bogatstvo različitosti stvorenu kroz pragmatičnu i jednostavnu učinkovitost. Instagram profil nepoznatog autora, pod nazivom “ The Jefferson Grid”, donosi zbirku fotografija, uhvaćenih motiva kontinuiranog rastera “One Square Mile Per Frame”.

 

jeff3 turato

 

Poznat po svom pravokutnom i veoma jednostavnom principu, Public Survey System je izrađen i sproveden na temelju zemljišnog pravilnika i zakona iz 1785. godine sukladno Ugovoru iz Pariza od 1783. godine, nakon završetka američke revolucije. Počevši s primjenom u državi Ohio, PLSS se koristio kao metoda primarne podjele namijenjene za prodaju zemljišta. Survey System kasnije se spojio s General Land Officeom te je potom postao dio američkog zavoda za upravljanje zemljištem, koji i danas kontrolira, ažurira i provodi ankete, prodaju i naseljavanje nove zemlje.

Kao i nekada, tako i danas, linije Thomas Jeffersonovog grida, tragovi i fragmenti apstraktnog rastera, učinkovito i precizno prekrivaju polja, ravnice, brda i doline, stvarajući s novom izgradnjom, poljoprivredom i infrastrukturom veoma inspirativne prostorne odnose. Jasne i precizno postavljene granice i danas se većinom poštuju, ali su u većini slučajeva nadograđene, prekrivene, zamijenjene ili dopunjene nekom novom urbanom, infrastrukturnom ili administrativnom namjerom. Ovaj precizni i jasni sustav omogućuje nove, neočekivane odnose, potiče, ali i kontrolira raznolike mogućnosti razvoja urbaniziranog teritorija, precizno moderirajući razvoj složenog urbanog kolaža.

Dva stoljeća nakon uvođenja, primjene i izgradnje globalnoga grida nepoznati autor, suvremeni “fotograf”, postavio je na svojem Instagram profilu nevjerojatnu zbirku i galeriju slika Jeffersenovog rastera. Istražujući, precizno tražeći i minuciozno obrađujući slike preuzete s Google Mapsa, ovaj nepoznati autor izradio je nekoliko stotina različitih fotografija. Svaka od njih prikazuje po jedan isječak, jedan kvadrant, polje jedne kvadratne milje, definirano, ali i veoma jasno preoblikovano i dopunjeno novom aktivnosti. Odnos preciznog rastera koji se preklapa, pretapa i sukobljava s raznim poljoprivrednim infrastrukturama, sustavima za navodnjavanje, infrastrukturama brana, vodovoda, autoputova, željeznica i cesta, sve do malih naselja ili dijelova gradova, sve se veoma jasno i inspirativno prepliće s Jeffersonovim gridom.

 

jeff2 turato

 

Nepoznati fotograf je, shvaćajući Instagramovu raširenost i sklonost njegove mreže da brzo precizno i učinkovito prenese poruku, izradio veoma inspirativnu i istraživački preciznu zbirku slika. Ova kolekcija fotografija govori o vanvremenskoj mreži, o jasnoj i veoma utjecajnoj podjeli koja poput Rimske centurijacije, agera, mreža blokova američkog grada te beskonačnog rastera Superstudia i Archizooma, tumači i priča o preciznom okviru za operacionalizaciju teritorija. Ovaj idealni prostorni kod služi za različita, ali precizna tumačenja, za učinkovito snalaženje kako prostorno, tako i administrativno, dajući pritom neograničene slobode unutar jasnih i prepoznatljivih pravila. Čini mi se danas da riječi poznatih vizionara razvoja grada 60-ih godina prošlog stoljeća pričaju zapravo više manje univerzalnu priču i teoriju američkog Public Survey Systema.

“Za sve one koji poput nas vjeruju da arhitektura ima sposobnost definiranja specifičnog i jasnog načina ostvarivanja kozmičkog poretka na zemlji, te da postoji mogućnost stavljanja stvari u red, potvrđujući pritom sposobnost čovječanstva za svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem prema jasnim pravilima života, mišljenja smo da naša “moderirana utopija” može u bliskoj budućnosti zamisliti stanje u kojem će arhitektura biti stvorena jednim potezom, jednim aktom, te će iz jednog arhitektonskog poteza biti sposobna razriješiti sve motive koji su doveli čovjeka da gradi dolmene, menhire, piramide, i na kraju kao ultimativni racio, beskonačne bijele linije i rastere u pustinji.”

Superstudio, The Continuous Monument: Arhitektonski model za totalni urbanizam, 1969. godina.

 

jeff1 turato