Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

ECOC 2020, Grad i Kultura Nakon Oblika

Živimo i djelujemo u globalnom svijetu, gdje različiti oblici tržišnih ekonomija moderiraju većinu promišljanja o prostoru i društvu, a razvoj novih tehnologija te sveopća medijatizacija i digitalizacija cyber-prostora drastično mijenja navike analogne civilizacije. U tom i takvom okruženju klasično shvaćena kultura i umjetnost taoci su spektakla, upregnuti u događaje namijenjene potrošnji i prolaznom konzumerizmu. Od njih se ne može očekivati da, kao u nekim prošlim vremenima, kritički sagledaju stvarnost te iznjedre adekvatnu društvenu promjenu.

 

GIF-1

 

Europski gradovi u tako snažno promijenjenom kontekstu bezglavo i moralistički balansiraju između promjena uvjetovanih nepredvidivošću ekonomija, izazova neizvjesne budućnosti te slika prošlosti uljepšanih kroz balzamiranu baštinu i paranoidnu zaštitu. Pridodamo li ovom održivi razvoj i ekologiju kao nove mitove današnjice, uviđamo da je kvalitetan razvoj gradova potpuno izgubio mogućnost vlastite organske reinvencije, zanemario transgresiju kao svoju održivu tekovinu, ali i potpuno zaboravio na sposobnost utopijskog promišljanja budućnosti kao uvijek otvorene mogućnosti.

 

MAPA_idis_600

 

Postavlja se pitanje, kako u tom kontekstu gledati na Grad Kulture? Treba li ovakav globalni sustav uopće drugačiju i novu kulturu? Kakva je uloga gradova i lokalnih samouprava u kreiranju kulture i njezinih novih izazova? Kao odgovor na ova svima jasna pitanja, Europska Prijestolnica Kulture – Rijeka 2020, prvenstveno je dobra prilika da se uvede promjena paradigme, pogleda stvarnost drugačijim okom te se pokuša osmisliti ponešto drugačiji projekt. Potaknut ovim, veoma jasnim razlozima i pitanjima (na koje mi se čini da danas nitko lokalno, ali ni unutar Europske Unije nema jasan odgovor) pridružio sam se 2013. godine timu za osmišljavanje koncepta i aplikaciju projekta ECOC Rijeka 2020, “Luka Različitosti”.

Kultura i grad u kontekstu ovakvog specifičnog i sigurno nepredvidivog projekta postaju platforme za ponovno promišljanje grada, njegovo ponovno oživljavanje i reinvenciju. ECOC 2020 otvara jedinstvenu priliku da se putem istraživanja u kulturi predloži i izgradi drugačiji okvir za ljude koji žele postati dobrovoljni zatvorenici ideje drugačijeg grada, novi stanovnici i pregaoci njegove izgubljene urbane kulture. Takav projekt, specifičan i kontroliran kontekst, može iznjedriti i drugačiju sliku grada, otvoriti novi pogled na stanovanje, rad, životne standarde, ekonomije prirodnih resursa i migracije Europe. Širenje nove individualnosti, mobilnosti te stvaranje novih jezika i komunikacija rezultira jasnom potrebom za ponovnim osmišljavanjem zajedničkog. Kultura bi tako kroz novu kolektivnost mjesta mogla iznjedriti novu i drugačiju umjetnost, istražiti novu arhitekturu grada, predložiti i izgraditi nova sučelja prostornih i emotivnih ljuštura svakodnevice.

 

HARTERA_idis_600

Umjetnost, dizajn, arhitektura i urbanizam grada u takvom novom kontekstu svakako gube klasični smisao, a način djelovanja putem dosadašnje dvosmjerne prakse između umjetnika-arhitekta i društva nema više potrebe, te je svima jasno kako ne može dati kvalitetne rezultate. Petogodišnji projekt Rijeka EPK 2020. koji je pred nama nema za cilj puku gradnju, već trajnu uspostavu procesa, primjenu novih metoda urbanizacije. Djelovanje u projektu Grada Kulture koje je pred nama ima za cilj pokretanje nezaustavljivih procesa nakon “svečanosti prijeslolnice”, uspostavu stanja kontinuiranog razumijevanja, ali i anticipiranja stvari i događaja prije nego što se oni sami dogode. ECOC Rijeka 2020 je prilika da se stvari novi, otvoreni sustav kulture, koja se jasno nosi s antropološkim pitanjima, koji se bavi povjerenjem među ljudima, novim etikama i moralima, ljubavlju i erosom, strašću, ali i smrti promatranim i osvježeni potpuno drugačijim pogledima na privatno, javno, zajedničko i društveno.

U takvom kontekstu, i unutar tako postavljenih izazova, ECOC Rijeka 2020 “Luka Različitosti”, kao što se već moglo shvatiti kroz sam proces i postupak kandidature, ne želi biti nakupina predvidivih događanja u kulturi, at-hoc kolekcija evenata, niti prilika za privremeni posjet ili rezidenciju kreativnih ljudi sa različitih strana Europe. ECOC Rijeka je jasan i nedvosmislen projekt oslonjen na kulturu, napuštenu infrastrukturu, nove migracije ljudi u gra,d kojim se putem jasnih smjernica i pojmova Rada, Vode i Migracije trajno i jasno redefiniraju prostor, vrijeme i događaji Rijeke u vremenu nakon 2020. godine.

Projekt ECOC Rijeka 2020 stoga oslobađa kulturu i arhitekturu grada klasičnih zadataka, te nas konačno rješava spektakla oblika i estetizacije kao jedine promatrane i vrednovane manifestacije struke. Započinje vrijeme u kojem se napušta pogled i način djelovanja koji vidi struku arhitekta i kulturnih djelatnika samo u kontekstu elitne umjetnosti i službi tržišta, te sebe za početak postavlja kao suprotnost potrošnji i sveopćoj prolaznosti. EPK Rijeka 2020 je konkretno djelovanje koje podrazumijeva upravljanje intelektualnim vlasništvima, kontinuirano obrazovanje, poticanje istraživačkog duha, jačanje sposobnosti za upravljanje rizičnim, a sve putem planiranja projekata akcija i događaja koje oslobađaju kulturu klasičnog objekta, planiranja zona i namjena. Ulazimo u prostor projektiranja i upravljanja sustavima. Nalazimo se u prostoru Grada i Kulture Nakon Oblika.

 

Rikard Benčić Hotel

Rikard Benčić Hotel je radionica arhitektonskog projektiranja – RAP 3 master studija Arhitektonskog Fakulteta u Zagrebu. Projekt Rikard Benčić Hotel pred studente postavlja izazov kreativnog istraživanja, argumentiranog predlaganja te nadahnutog programiranja novih aktivnosti gradskog bloka, s hotelom kao konkretnim projektom njegove urbane obnove i revitalizacije.

plavi-gif2

Blok Rikard Benčić je heterogeni kompleks građevina u samom centru grada Rijeke, koje čine funkcionalnu i tehnološku cjelinu napuštene tvornice šećera iz 18. stoljeća, duhana iz 19. stoljeća te motora iz 20. stoljeća. Danas devastiran prostor dijelomično je nastanjen pogonom za proizvodnju pekarskih proizvoda PIK-Rijeka te različitim višestambenim građevinama na uglovima gradskog bloka. Urbana revitalizacija prostora i građevina bloka Rikard Benčić dio je strateškog projekta Europske Prijestolnice Kulture, EPK (ECOC) 2020 RIJEKA.

U sklopu kandidature i njezinog programskog predstavljana dio prostora stare tvornice sa starom upravnom zgradom prenamijenjuje se u novi Muzej Grada, dok su prostori starih tvornica motora predviđeni za skoro useljenje Muzeja Suvremene Umjetnosti te novu Gradsku Knjižnicu i centar kreativnih industrija. Rikard Benčić Hotel s novim parkom i trgom jedina je planirana novogradnja unutar ovog heterogenog gradskog bloka.

Rikard Benčić Hotel je smješten u samom centru grada, u neposrednoj blizini željezničkog i autobusnog kolodvora te sa sadržajima u kulturi i kreativnim industrijama predstavlja generator urbane aktivnosti ovog, danas zapuštenog i zanemarenog dijela grada. Rikard Benčić Hotel nije mjesto koje ugošćuje zalutalog turista, niti slučajnog putnika namjernika. O Hotelu Benčić se već prije zna, u njega se dolazi ciljano, u njemu se živi, i svakako mu se vraća. Ovaj Hotel ja kuća specifičnog doživljaja, aktivnost i događaj mjesta, utjelovljeni u kući specifične kulture.

 

 

Hotel Benčić ne prima i ne ugošćuje standardiziranom ponudom te ne ostavlja dojam uniformiranosti hotelskih lanaca koji danas u globalnom svijetu izgledaju predvidivo isto. S druge strane, on nije, niti želi biti improvizirani hostel niti pretenciozan boutique hotel. Rikard Benčić Hotel također nije mjesto koje se razbacuje zamornom ekskluzivnošću i predvidivim hedonizmom turizma, već generira specifično mjesto, potiče i okuplja ljude različitih kultura. Rikard Benčić Hotel je poput drage kuće, ugodnog doma kojem se rado vraćamo, specifično mjesto koja spaja, ugošćuje i ispraća različite ljude.

Tijekom srijede, 20. siječnja 2016. godine održana je završna prezentacija i izložba semestralnih radova koja prikazuju različita promišljanja prostora u Rikard Benčić Bloku. Izložba i događanja prva su u niza aktivnosti prenamjene stare tvornice te izgradnje Muzeja Suvremene Umjetnosti, kao dijela projekta EPK (ECOC) 2020 Grada Kulture i prezentacije Hrvatske na ovogodišnjem “La Biennale di Venezia”. Selektor i kurator nastupa, arhitekt Dinko Peračić, ravnatelj Muzeja Slaven Tolj, te gosti kritičari Ivan Šarar, pročelnik odjela za kulturu, Jana Rozman iz odjela za urbanizam Grada Rijeka, Dolores Oštrić iz Konzervatorskog odjela Ministarstva Kulture i arhitektica Ida Križaj, u otvorenom su i konstruktivnom razgovoru sa studentima razmatrali njihove prijedloge uređenja i revitalizacije Bloka Benčić te tako omogućili i prvo korištenje prostora od početka radova na izgradnji budućeg Muzeja.

tlocrti_maja

Studentski radovi i njihovi kreativni prijedlozi obuhvaćaju širok spektar mogućnosti prenamjene Bloka Rikard Benčić. Polazeći od teze i konkretnog programa kojim se budući blok oživljava kao centar specifične kulture i umjetnosti grada, hotel postaje dio otvorene i svima dostupne ponude mjesta, ali kreativni i konceptualni pokretač događanja u Bloku Rikard Benčić. Hotel kao mjesto promišljanja i življenja specifičnih programa i događanja u kulturi.

 

bernarda_gif

Hotel tako, kroz brojne prijedloge, postaje dio MMSU, Muzeja Grada ili knjižnice, gdje se prema konkretnom projektu okupiraju i prisvajaju djelovi građevina, koristeći njihove specifične namjene u kontekstu drugačije ponude hotela. Gost-umjetnik tako postaje kurator-hotela, koji unutar ograničenog vremenskog perioda postaje predlagatelj načina življenja, a gosti njegovi dobrovoljni stanari, žitelji promjenjivog i veoma specifičnog načina boravka, prehrane, opuštanja, zabave i rada. Ovakav vid projektiranja i vođenja hotela ne podrazumijeva samo predvidivo oblikovanje objekta sa umjetnicima, karakterističnim za današnje arhitektonsko-dizajnerske prakse, već kreativno promišlja i projektira življenje koncepta i iskustva umjetnosti same.

Radovi također propituju horizontalno širenje i rastakanje sadržaja hotela unutar cijelog bloka predlažući naseljavanje i korištenje postojećih građevna hotelskim funkcijama. Horizontalni dijagrami namjene korištenja transponiraju se u konkretne arhitektonske konstrukte, redefinirajući pritom strukturu bloka, obogaćujući elemente hotela neočekivanim svojstvima i neuobičajenim prostornim sučeljima. Neki od projekata prenamjenjuju postojeće tkivo barokne palače, stara skladišta i tvornicu motora u polivalentne dvorane, banket sale, bazene i kupališta, relax dvorane ili prostore javnih događanja, okupirajući tako i dijelove knjižnice koja postaju njezini javni prostori, mjesta prezentacija, dvorane javnog čitanja ili performancea Bloka Rikard Benčić.

Projekti  se također dotiču teme riječkih industrijskih građevina i karakteristične siluete nebodera, promišljeno interpretirajući estetiku i logiku lučkih silosa, kao novih akcenata, motiva i generatora arhitekture Bloka Rikard Benčić. Komprimiranje različitih sadržaja hotela, te otvaranje mogućnost slaganje sadržaja i namjena po vertikali, kanalizira i vodi pješaka ili korisnika hotela da preko sustava vertikalnog transporta i javnih promenada otkriva i istražuje do sada neviđene i neočekivane prostorne senzacije i gradske vizure.

Predstavljene projekte u Bloku Rikard Benčić izradili su studenti arhitekture: Sven Belak, Mirta Friganović, Enia Kukoč, Bernarda Lukač, Maja Merlić, Iva Radošević, Dora Sipina i Anamarija Vržina.

Video Dario Gilja, fotografije Damir Žižić za “to trebamo-to radimo”.

 

Muzej Apoksiomena, Soba Tepiha

U iščekivanju objave rezultata natječaja za vizualni identitet Muzeja Apoksiomena, kojeg je raspisao Grad Mali Lošinj, a provelo Hrvatsko Dizajnersko Društvo HDD, danas donosim prikaz dijela postava Muzeja Apoksiomena koji ubrzo očekuje svoje otvaranje i javnu prezentaciju. U periodu od 2009. godine do danas projekt smo promišljali, razvijali, gradili i opremali u suradnji s brojnim akterima, stručnjacima iz područja arhitekture, graditeljstva, muzeologije, arheologije, dizajna, umjetnosti, mode, filma i muzike.

Jedan specifičan i važan element u shvaćanju cjeline muzeja i fenomena skulpture Apoksiomena, je prostorija za filmske projekcije – “soba tepiha” kako smo je radno nazivali tijekom projekta. Ovaj mali amfiteatar – kino dvorana nastala je u suradnji s dizajnerima iz studia kulenturato iz Amsterdama te s proizvođačem tepiha Regeneracija iz Zaboka. Prve fotografije ove živopisne sobe koje danas donosim izradili su Ivan Dorotić, Maja Bosnić i David Kulen.

Muzej Apoksiomena osmišljen je i projektiran na jasnom odnosu i napetoj dihotomiji između programa izložbe Apoksiomena i zatečenog prostora stare Palače Kvarner u Malom Lošinju. Muzej predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija izložbe i ceremonije prolaska kroz šest tematskih soba muzeja utjelovljenih u specifičnom arhitektonskom konstruktu, umetnutog u prostor stare palače. Dijelovi muzeja nastali u prostoru između konstrukta izložbe i oplošja građevine stvaraju javne, društvene, poslovne i administrativne sadržaje Muzeja. Ovakve jasne konceptualne i arhitektonske premise pretpostavka su za višeslojno iščitavanje projekta, te različito korištenje muzeja.

Arhitektonski konstrukt izložbenog postava lebdi unutar Palače Kvarner. Ovješen na postojećim kamenim zidovima građevine, ojačanih mlazno nanesenim torkret-betonom, izložbeni prostor se od krova, preko sustava čeličnih rešetki i složene horizontalne podjele, spušta do prizemlja građevine. Čelični “kavez” obložen je s vanjske strane bijelom, glatkom limenom oblogom, nalik oplati starog broda. U njegovom složenom interijeru projektiran je niz različitih izložbenih soba, osmišljenih i izvedenih u različitim materijalima koji izazivaju specifične prostorne i tjelesne doživljaje materije Muzeja.

Apoksiomen_bijeloProlaz kroz izložbu i Muzej Apoksiomena započinje penjanjem eskalatorom koji uvodi grupu od dvadeset posjetitelja iz javnog prizemlja u misterij Muzeja. U vremenu od četvrt sata posjetitelji u vođenoj posjeti prolaze kroz sobu prateće izložbe, sobu za projekcije, crvenu sobu, medijsku sobu, drvenu sobu žitarica, sobu Apoksiomena, i sobu gradskog belvedera smještenu na krovu palače. Svaka od ovih tematskih soba pruža različitu prostornu, materijalnu, optičku, zvučnu i taktilnu senzaciju specifičnu za temu i poruku koju tumači u cjelini muzeja.

Jedna takova specifična, tematska soba, druga u nizu muzejskog slijeda je “soba tepiha”, mali amfiteatar, kino-dvorana za projekcije, izvedena u specifično oblikovanoj mekanoj oblozi merino-vune. Soba je obložena velikim plohama ručno tkanog tepiha, pletenog debelim vunenim koncima sukladno preciznom crtežu i dizajnu prostorije. Vuneni konci, precizno odabrane boje, u paleti od ponuđenih 190 nijansi, utkani su u mrežastu podlogu tepiha na koju je prethodno prenesen crtež. Preciznim tkanjem, kroz 60 dana rada izveden je tepih koji prekriva površine zidova, stropa i poda sobe za projekcije muzeja. Nakon ručnog tkanja u nekoliko visina, gustoća i debljina tepiha, izvedena je završna ručna obrada rubova, lateksiranje, fino šišanje različitih nivoa i uzoraka tkanja, te precizno šišanje, trimanje i fina obrada tepiha. Ovako izvedene plohe tepiha montirane su na čvrstu podlogu i učvršćene na zidove, pod, stube i strop sobe za projekcije.

Posjetitelji koji ulaze u ovu specifičnu vizualnu, taktilnu i audio prostoriju svjedoče neočekivanom tjelesnom osjećaju. Boje tepiha, uzorak, crtež i motivi nastali dizajnom i oblikovanjem tepiha stvaraju osjećaj uranjanja u svijet dubokog podmorja, prolaska kroz klasja žita i floralne motive nekog nama nepoznatog, ali silno uzbudljivog vremena i prostora. Motivi tepiha objedinjavaju u sebi misterij podmorja u kojem je kip Apoksiomena boravio dva stoljeća, te motive žitarica i sjemenaka koje su pronađene u njegovom tijelu, s malim glodavcem, mišem koji je nastanjivao šupljinu skulpture u njezinom izvornom smještaju na borilištima Stare Grčke.

Ova veoma specifična priča i spoj različitih motiva, narativnih grafika, pretapanje boja i različitih zvukova stvaraju specifičan i veoma upečatljiv osjećaj i prostor koji se može koristiti i izvan režima muzeja, kao site-specific instalacija, te prostor tematskih video, audio-VJ, kino i performance priredbi. Prostor sobe tepiha i malog amfiteatra ima također jasno projektirani izlazak na balkon građevine, kojim se omogućuje korištenje prostora za promocije, predavanja i tematska događanja, s balkonom kao kuloarom, prostorom pauze i druženja posjetitelja događanja s kontaktom i pogledom na luku, Grad Mali Lošinj.