Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Hotel Navis Opatija

Hotel Navis nalazi se u uvali Preluk, na granici između Rijeke i Opatije. Mirna uvala, duboko plavo more i prostor netaknute prirode između industrijske Rijeke i grada-hotela Opatije, tijekom 19. stoljeća bio je poznat kao mjesto za lov tune i po pitoresknim drvenim tunerama postavljenim uz strmu, stjenovitu obalu.

Ovaj živopisni i sjenovit prostor poznat je također po velikom kamenolomu, od čijeg se kamena gradila riječka lučka infrastruktura, te cesti koja je godinama bila poznata kružna staza auto-moto trka svjetskoga kupa. Prostor na kojem se danas nalazi hotel Navis tijekom prošlog stoljeća bio je poznato mjesto okupljanja mladih Rijeke i Opatije u popularnom disco klubu Milde Sorte, dok je na susjednoj parceli radila i proizvodila mala tvornica za preradu ribe.

Uslijed potpuno izmijenjenih navika u zabavi i kulturi mladih stanovnika riječkog prstena, ali i zbog potpuno promijenjene ekonomije, rada i industrije u preradi hrane i riba, prostor starog disco-kluba i male tvornice dugo je godina stajao potpuno zapušten. Skupina mlađih poduzetnih ljudi odlučila na ovom markantnom mjestu vratiti urbani duh Opatije i Rijeke, te izgradnjom malog hotela s restoranom, te kuće za najam i odmor pored hotela, vratiti turizam u nekad veoma žive urbane tokove regije.

Rekonstrukcijom postojećeg kluba s malom tvornicom, te nadogradnjom niza hotelskih soba koje svojim oblikom i položajem prate specifičnosti i datosti topografije, izvedena je nova turistička struktura. Specifična je to konstrukcija koja se prilagođava stjenovitoj masi strme obale, te gradi na uskoj i izduženoj parceli stiješnjenoj između linije mora i postojeće glavne obalne prometnice koja povezuje Rijeku i Opatiju.

Hotel Navis definira i oblikuje jasan koncept u kojem se svaka hotelska soba orijentira na more, na unikatan pogled Kvarnerskog zaljeva. Svaka soba definirana je i oblikovana kao zasebna kutija, hotelski piksel, jasan turistički parametar, točno određenih dimenzija i površine sukladna propisanoj normizaciji i kategorizaciji hotela. Svaka tako postavljena i definirana hotelska jedinica promjenjive je i uvijek prilagodljive širine koja se oblikuje i moderira sukladno datostima parcele, te jasno zadane, zatečene dimenzije između pomorskog dobra i ceste. Kroz ovakvo jasno i restriktivno načelo, te dosljedan i pragmatičan princip slaganja soba i apartmana, ostvarena je unikatna, prepoznatljiva i prirodi prilagođena struktura.

Nova konstrukcija hotela Navis, koja s jedne strane utjelovljuje pravila prostornog plana i hotelskih standarda, te s druge strane moderira prirodne i infrastrukturne datosti mjesta, osigurala je prepoznatljiv arhitektonski jezik, i unikatan oblik hotela. Hotel koristi geometriju i topografiju zatečenog terena, te postojeće elemente prometne i pomorske infrastrukture, da izgradi nove pristupne površine, parkinge na krovu hotela i garažu u podrumu hotela. Projekt Hotela Navis također rekonstruira i izvodi dio šetnice, javnog lungo-mare puta s plažom kao dio sveobuhvatnog projekta spajanja Rijeke i Opatije novom stazom za šetače i bicikliste.

Hotel Navis nudi odabrani i samo određeni dio turističke i ugostiteljske ponude koja je svedena na recepciju i ulazni lobby bar, restoran, 50 hotelskih soba i manji wellness klub s vanjskim i unutarnjim bazenom, spojenim u kontinuirani vodeni tok. Ponuda hotela prilagođena je mjestu, broj smještajnih jedinca i restoran prilagođeni su i projektirani prema obiteljskom i prisnom odnosu domaćina koji ugošćuje svoje posjetitelje kao drage prijatelje, osobe koje se poznaju, te se rado vraćaju mjestu i hotelu neovisno o sezoni, vremenu ili trendovima u turizmu. Hotel, njegova ponuda, gastronomija, priroda, te arhitektura hotela, funkcioniraju kao specifičan i odabran način života.

Konstrukcija hotela Navis u cijelosti je izvedena armiranim betonom, monolitnom konstrukcijom unutar koje su samo kupaonice soba, sanitarije hotela i služeći dio prostorija izvedeni iz laganih i reverzibilnih materijala. Hotel je u cijelosti projektiran i građen kao autonomna i retorična konstrukcija. Konstrukcija kao logičan, racionalan građevni i oblikovni element koja specifičnim materijalom objedinjuje hotel u jedinstvenu i prepoznatljivu cjelinu.

Kako u interieuru, tako i u eksterijeru, hotel je u cijelosti izveden u pigmentiranom betonu, s okvirima balonskih loggia i balkona izvedenim u bijelom poliranom Terrazzu. Parapeti i ograde, zavisno od konstrukcije i položaja sobe, izvedeni su iz stakla, inox mreža, sajli i pletiva. Različitost položaja, dubine i širine soba definiraju i različite ambijente, poglede i refleksije zatečene prirode i arhitekture hotela. Različita konfiguracija soba, orijentacija, svjetlo i sjena na balkonskim terasama i loggiama, stvaraju unikatne prostorne senzacije različitih refleksija i osebujne taktilnosti materijala i obloga.

turato navis gif

Organizacijska i programska shema definira hotel kao jednotrakt, u kojem sve sobe imaju pogled na more gdje se većina soba mogu spajati u veće apartmane, te nuditi posjetiteljima različite organizacijske i programske mogućnosti prostora. Hodnik i sve hotelske vertikalne i horizontalne komunikacije organizirane su uz vertikalni kameni iskop, te je hotel u cijelosti projektiran kao djelomično ukopani, suterenski prostor s mračnim, narativno projektiranim tematskim hodnicima koje karakterizira osebujna i retorična signalizacija. Hodnici i komunikacija kroz hotel predstavlja specifičan interni svijet gostiju koji su projektirani kao jasan kontrapunkt svijetloj sobi s pogledom, vodeći svakog gosta kroz specifičnu Navis priču, boravak za pamćenje i mjesto za vraćanje.

U sklopu restorana i ostalih javnih vanjskih i unutarnjih prostora projektiran je namještaj, stolovi, stolice, rasvjeta i lampe, nastali i oblikovani u suradnji s vlasnicima hotela, proizvođačima namještaja, dizajnerima i umjetnicima. Takođe,r kompletan mobilijar soba i apartmana hotela izveden je i projektiran prema zahtjevima i položaju sobe, stvarajući unikatan i uvijek drugačiji oblik i konfiguraciju smještajne jedinice.

Zidovi i konstrukcija soba izvedeni u crvenom i crnom vidljivom betonu, podovi i dio zidova soba i hodnika presvučeni ručno izvedenim i tkanim tepisima, koji čine jasan okvir za postavljanje i organizaciju namještaja, uvijek prilagodljivu i transformabilnu konfiguraciju temeljene na različitim zahtjevima gostiju i prilagodbi većim grupama, ili specifičnim individualnim zahtjevima.

Hote Navis kao konstrukcija nastala na spoju prirode i turizma, hotelskog programa i apstraktnog oblika, konstrukcija koja spaja želje turističkih djelatnika i arhitekturu specifičnog mjesta.

Autori fotografija: Bosnić + Dorotić
Snimke iz zraka: Ranko Frka

Scenarij Muzeja Apoksiomena

Muzej Apoksiomena predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija izložbe i ceremonije prolaska kroz tematske sobe muzeja, te utjelovljuje specifičan arhitektonski konstrukt oblikovan postavom Muzeja Apoksiomena. Izložbeni postav sklopljen je u razlomljeno, prostorno složeno tijelo, koje definira izložbeni scenarij prolaska kroz 9 vremenski i prostorno diferenciranih scena. Svaka scena definirana je specifičnom prostorijom, sobom koja pripovijeda jednu od Apoksiomenovih priča.

 

Scena 1.

 

Posjetitelji ulaze u otvoreni, javni dio prizemlja Palače Kvarner. Iznad posjetitelja “lebdi” bijeli zavareni konstrukt izložbe Apoksiomena uronjen u plavetnilo zidova stare palače. Posjetitelji kupuju karte, a na garderobi odlažu torbe, opremu i odjeću. Ugošćuje ih i pozdravlja voditelj kroz izložbeni postav Uz snažan, metalni zvuk, pokreću se eskalatori koji uvode posjetitelje u izložbeni arhitekton i priču Apoksiomena.

 

Scena 2.

 

Posjetitelji u grupi od 20, prolaze kroz bijelo obojanu cijev eskalatora i dolaze u prvu dvoranu s pratećom izložbom. Prostorija je obložena crnom industrijskom gumom, zaobljenih je uglova, te se stvara osjećaj neprekinutosti ploha izložbene sobe. U sobi se nalaze izložbeni stolovi i informativno-slikovna traka koja izlaže priču o Apoksiomenu, povijesti, pronalasku, restauraciji i komparativnim svjetskim primjerima. Prostor ima hladan gumeni miris, a jeka i odbijanje žamora posjetitelja od glatkih ploha zidova uz projektirani zvuk sa zvučnika stvaraju specifičnu prostornu zvučnu kulisu prostorije.

 

Scena 3.

 

Posjetitelji prelaze u mali amfiteatar izveden u ručno tkanom tepihu merino vune. Potpuno tapecirana i obložena soba stvara osjećaj čudnog prolaska kroz žitno polje ili morsko dno, koja poziva posjetitelje da ga dodirnu, sjednu, legnu, opuste se u ovoj neočekivano tjelesno oblikovanoj sobi muzeja. Takav osjećaj u potpunosti je suprotan osjećaju hladnoće, jeke, mraka i dubokog plavetnila prethodne izložbene sobe. Nakon što posjetitelji zauzmu svoja mjesta u stepenastom amfiteatru, prostor se zamračuje i započinje film o povijesti i misteriju Apoksiomena.

 

Scena 4.

 

Nakon pogledane filmske projekcije, posjetitelji ulaze u prostor uskog, crvenog stubišta kojim se penju u koloni jedan po jedan, prema Apoksiomenu. U prostoru crvene cijevi-stubišta čuju se šumovi i zvukovi koji nas vode i postupno prelaze u “medijsku sobu”.

 

Scena 5.

 

Ulaskom u “medijsku sobu” posjetitelji dobivaju preciznu i veoma opsežnu informaciju o Apoksiomenu prezentiranu kroz medijske izvještaje: televizijske priloge, članke s brojnih portala i popularnu turističku literaturu. Na zidovima je izložen forenzički precizan istraživački rad koji je pratio skulpturu od njenog pronalaska, preko putovanja, gradnje muzeja do konačnog dolaska u Lošinj. Posjetiteljima se u ovoj sobi sugerira fotografiranje i praćenje Apoksiomena na društvenim mrežama. Skulpturu Apoksiomena mogu sasvim slučajno vidjeti iz žablje perspektive, kroz rupu u stropu “medijske sobe”.

 

Scena 6.

 

U sporoj koloni po jedan, posjetitelji započinju uspon prema sobi Apoksiomena. Prolaze spiralnim prostorom u cijelosti obučenim u grubo tesano maslinovo drvo. Prolaze blagim stubama, razgledavaju žitarice i koštice voća koje su prilikom restauracije pronađene u tijelu skulpture Apoksiomena. Na videozaslonu prikazuje se film o mišu koji je živio u tijelu Apoksiomena za vrijeme boravka kipa u Grčkoj. Kroz okrugli otvor, kadrirani pogled sa stubišta, posjetitelj vidi skulpturu Apoksiomena od njegovog torza do glave. Prostor intenzivno miriši na ulje i maslinu, pod škripi prilikom hodanja.

 

Scena 7.

 

Posjetitelji ulaze u sobu s Apoksiomenom. Soba je presvučena, sašivena translucentnim bijelim platnom i staklenim podom iz kojeg dopire difuzno mliječno svjetlo. Svi posjetitelji okupljaju se oko skulpture i gledaju je sa svih strana. Svatko pronalazi svoje mjesto, svi su blizu savršenoj skulpturi… gotovo da je mogu dodirnuti. Svaki posjetitelj u tom trenu shvaća ljepotu, ekskluzivnost skulpture i jedinstvenost osjećaja koji izaziva glavni artefakt ovog specifičnog muzeja. Soba je potpuno gluha, posjetitelji šapću.

 

Scena 8.

 

Nakon obilaska Apoksiomena, posjetitelji završavaju izložbu i druženje unutar svoje male grupe u “sobi gradskog kaleidoskopa”. Prostor sobe sadrži amfiteatar s reflektirajućim stropom i zidovima na kojima se ogleda grad mali Lošinj. Penjajući se uz stube, posjetitelji izlaze na gradski vidikovac iznad krova muzeja i pred njima se otvara pogled na živopisnu uvalu i luku. Kroz otvor na zidu sobe vidimo glavu Apoksiomena iz ptičje perspektive.

 

Scena 9.

 

Posjetitelji se dizalom ili crnim stubištem spuštaju u prizemlje muzeja, vraćaju se na ono isto mjesto od kojeg su započeli putovanje kroz scene Muzeja Apoksiomena.

 

 

U prostoru koji nastaje i preostaje između izložbenog konstrukta Muzeja Apoksiomena i oplošja vanjskih zidova stare Palače Kvarner nalaze se prostori i namjene uredskog prostora zaposlenika, radionica za restauraciju i stubište koje povezuje ova dva sadržaja muzeja namijenjeno internom korištenju. Arhitektonski konstrukt izložbe koji lebdi u sredini građevine također omogućuje otvaranje prizemlja javnim sadržajima i gradskim događajima neovisno o aktivnostima muzeja.

 

fotografije: Maja Bosnić i Ivan Dorotić za Muzej Apoksiomena

O Muzeju Apoksiomena

O Kontradikciji

 

Muzej Apoksiomena je muzej sa samo jednim eksponatom. Muzej se nalazi u Palači Kvarner, u kući koja se kroz vrijeme intenzivno dograđivala, pregrađivala i razgrađivala, u kući s četiri kata koja su se sukladno konzervatorskim uvjetima smjela ukloniti, ali se apsolutno intaktnim moralo zadržati njeno pročelje i puno oplošje građevine.

 

GIF-MAKETE

 

O Konceptu

 

Muzej Apoksiomena koncipiran je kao Kuća u kući. Umetnuti izložbeni arhitekton, koji je postavljen unutar oplošja stare građevine, s jedne strane stvara prostor izložbe i artikulira ceremoniju prolaska kroz tematske sobe, dok s druge strane definira i oblikuje prostorne šupljine nastale između izložbenog arhitektona i zidova stare palače. Ovi javni prostori muzeja, otvoreni sadržaji i prostorni isječci, funkcioniraju neovisno od programa i aktivnosti Muzeja.

 

 

apox turato glava

 

 

O Apoksiomenu

 

Apoksiomen je stari antički kip, predivni artefakt, fenomen, mit i snažan motiv lošinjskog identiteta. Ovu karizmatičnu brončanu statuu, koja je po prvi puta došla u Mali Lošinj tek u ožujku 2016. godine, lokalna je zajednica od dana pronalaska, preko njegovog vađenja, kroz proces restauriranja i u vremenu njegovih putovanja i izlaganja širom svijeta, prigrlila kao svog, stvorila jasan simbol mjesta. Apoksiomen je danas hotel, gastronomski “gurme” meni, aromatska terapija, krema i masaža, podvodni ronilački park, pizza, med, čaj, kolač, krokant, traper jeans, majica, maskota, slika, glavni akter maškarane grupe, slika uz turističke proizvode. Simbol nastao bez marketinga, bez brendiranja i predvidivih propagandnih akcija. Apoksiomen je prirodni fenomen organski srastao s pukom, globalno poznat, lokalno priznat.

 

 

idis6001

 

 

O Muzeju

 

Muzej je nastao kroz proces skriptiranja scenarija prolaska kroz tematske cjeline muzeja. Poput Kubrickovskih scena i slika muzej se, poput ritmičnog filma, otvara pred svojim posjetiteljima. Muzej ima 9 scena, 9 različitih prostora, 9 taktilnih, zvučnih, haptičkih cjelina i osjećajnih sekvenci koje definiraju specifična mjesta i unikatna tjelesna iskustva. Svaka od 9 sekvenci posvećena je jednoj od tema muzeja: fazi dolaska, ceremoniji ulaza, upoznavanja s poviješću, gledanju filma, prolaženju kroz zvučne tunele, upoznavanju s medijskim naslagama Apoksiomena, svjedočenju o mišu i biljkama pronađenih u tijelu skulpture, prisan i veoma blizak kontakt sa Apoksiomenom, te na kraju grad Mali Lošinj, kao artefakt muzeja u sobi s pogledom na uvalu. Od povijesti do današnjice, sve se pratapa kroz sekvence, hodajući sobama svjedočimo različitostima fenomena Apoksiomena.

 

Apoksiomen_bijelo 2

 

O Arhitekturi

 

Arhitektura je spora, projekt Muzeja Apoksiomena traje od 2009. godine do danas. Sporost i neizvjesnost u ovom konkretnom slučaju je pozitivna, inspirativno provokativna. Projekt se mijenjao, rušio, gradio, mrzio, ljubomorno opstruirao, licemjerno hvalio, besmisleno prezentirao, veličao i kudio. Pored svega, samo je nekolicina aktera iskreno vjerovala, zbilja bila na mjestu muzeja, svjedočila procesu, burama, ekstazama, strahovima, konfliktima, mijenama i zahvatima na projektu. Arhitektura je superiorna drugim disciplinama samo kroz svoju nepredvidivu i teško kontroliranu tromost, neizvjesnu sporost. To je teško objašnjivo današnjem ubrzanom društvu, jedino je spoznatljivo i razumljivo isključivo kroz osobno iskustvo, ili poneko iznuđeno svjedočenje aktera.

 

 

GIF-instagram

 

 

O Ljudima

 

Arhitektonski projekt nije samo autorsko djelo arhitekata. On je puno više od nečije reference, predvidive arhitektonske ambicije, taštine i sklonosti samoreklami. Muzej Apoksiomena je kolektivno djelo nekolicine ljudi koji su vjerovali da je moguće dovršiti složen i specifičan projekt. Muzej Apoksiomena je djelo slučajnosti, sreće, politike, vremena, ronioca, kustosa, priučenih graditelja, varioca, limara, stolara, staklara, tapetara, električara, termotehničara, pravnika, ekonomista, modnih stilista, PR naturščika, fotografa, dizajnera i umjetnika. Sve je ovo snažno utjecalo na osjećajnost kuće, njezinu specifičnost i iskrenost. Za projekt je dobro što je većina bila nezainteresirano ravnodušna, nezanemariva manjina zlobno pakosna, a samo mala skupina ljudi bila je spremna na izazov, sa snažnim apetitom za rizik i uzbudljivo iskustvo projekta. Ana Kučić, Miljenko Domijan, Nicholas Riis, Hvala vam!

 

 

gif ODBROJAVANJE

 

 

O Umjetnosti

 

Na koncept, izvedbu, konačni izgled cjeline i njezinih fragmenata snažno je utjecala suvremena umjetnost, estetika filmova, poruke video umjetnosti, modni dizajn i konceptualna umjetnost. Alberto Burri, Enrico Castellani, Piero Manzoni, Yves Klein, Franz West, Oton Gliha, Igor Emili, Martin Margiela i Hermès, zauvijek su me oslobodili klasične arhitekture detalja, predvidive kompozicije, monotonije materijala i dosadnog neoplasticizma i bezidejnog minimalizma. Umjetnost i modni dizajn ovdje su poslužile kao pomoć pri bijegu od potpune nemoći arhitekata, njihovog straha od otvorene komunikacije, paranoje spram intuitivnog, istinskog nepoznavanja racionalnog kao glavnog kamena spoticanja u traženju drugačije tjelesnosti arhitekture.

 

 

600idis

 

 

O Građenju

 

Danas građevni materijali, kućne instalacije i komponente u graditeljstvu ne postoje bez atesta i kontrole kvalitete. Ekologija, tržišna ekonomija, održivi razvoj, medijska, digitalna i smart standardizacija mijenjaju pogled na funkcionalnost i upotrebnu vrijednost. Svjedočimo predvidivom selektiranju i načinu odabira materijala koji onemogućuje specifičnu upotrebu i drugačiji, neočekivani pogled na klasičnu gradnju. Prototip, poluproizvod, neizvjesno, neočekivano, nesigurno, nepatvoreno, nedovršeno i riskantno, kao termini i iskustva svakodnevne prakse, gotovo da su potpuno izbačeni iz graditeljstva. U projektu Muzeja Apoksiomena bili smo u mogućnosti da (možda po posljednji put) ispitamo i primjenimo mogućnosti suhog zidanja, mokrog ugrađivanja, recikliranja, varenja, maljanja, šivanja, pletenja, bodenja, paranja, rezanja, klepanja, lijepljenja, čavlanja, tesanja, kalanja, lomljenja, paljenja i topljenja materijala, davno zaboravljenih, nekima potpuno nepoznatih, sve rjeđe upražnjavanih procesa i rada u arhitekturi graditeljstvu. Drugačija gradnja za neočekivanu i slobodnu estetiku. Materijal i način gradnje kao otvorena, nepatvorena poruka arhitekture.

 

M-A-_-objekt-final_1

O Sporazumu

 

Idis Turato i Saša Randić sporazumno su se razišli još tijekom 2009. godine, ali su utvrdili da je projekt Muzeja Apoksiomena njihovo posljednje zajedničko autorsko djelo. Saša Randić je sukladno sporazumu iz 2012. godine prepustio vođenje projekta bivšem partneru i dugogodišnjem suradniku, te je suglasan da Idis Turato potpuno samostalno ugovara i izrađuje sve izmjene i dopune projekta i druge zahvate u prostor projekta. Idis Turato obavezuje se prilikom svakog isticanja projekta navesti kao koautora Sašu Randića.

 

sporazum5

Sav slikovni materijal vezan za Muzeja Apoksiomena, detaljne, nove i još neviđene slike muzeja i konteksta skulpture te još puno informacija koje će ubrzano dolaziti u danima prije i poslije svečanog otvaranja (koje je predviđeno za subotu 30. 04. 2016. godine) možete pogledati, pratiti i podijeliti preko sljedećih linkova na društvenim mrežama, od kuda je preuzeta većina gore pokazanih vizuala:

www.facebook.com/muzejapoksiomena/https:/

www.instagram.com/museumofapoxyomenos/https:/

twitter.com/mapoxyomenos