PlusPlusPlus House, +++ House

PlusPlusPlus House je kuća u nizu, niz kuća koje čine arhitektonski red. Red je to uvjetovan specifičnim lifestyleom, niz određen geometrijom i orijentacijom, kuća oblikovana sukladno promjenjivom programu. +++ House svoju prednost vidi u miru obiteljske kuće, a dodanu kvalitetu hrani na zajedništvu stambenog susjedstva. Plusplusplus kuća svjesno balansira između hermetične privatnosti i otvorene umreženosti.

+++ House je organizirana da može udomiti različite načine življenja, programirati se i prilagođavati različitim uvjetima i željama sustanara ili nepoznatih korisnika. PlusPlusPlus House je obiteljska kuća, +++ House može biti kuća za najam, turistički apartman i poslovni prostor. PlusPlusPlus House je airbnb nekretnina.

+++ House je kuća koja nastaje na bazi generičkog modela koji prihvaća mogućnost specifičnog kodiranja. Odnos generičnog i specifičnog ovoj kući daje mogućnost različitog tumačenja, višeslojnog doživljaja te bogatog načina korištenja. PlusPlusPlus House vidi generičnost kao slobodu, specifičnost kao izazov, a arhitektonski projekt kao platformu za kontinuiranu promjenu.

+++ House i njezina generičnost shvaćene su kao nova kvaliteta i nova normalnost. Generičnost otvorena na promjene, ali odgovorna naspram nestabilnosti i neizvjesnosti trenutka. Generičnost kao neograničena sloboda, mogućnost prilagodbe, mijenjanje prostorno-programskih avatara. Generični kod za brisanje prošlosti, kod za predviđanje bliske budućnosti.

PlusPLusPlus House je kuća nastala iz dijagrama, stvorena na modelu potencijalno beskonačne strukture. +++ house je kuća koja se može nizati u nedogled, penjati se beskrajno, penetrirati duboko, slagati se kontinuirano. PlusPlusPlus kuća nema kraja ni početka, njezin isječak čini kuću, komad predstavlja niz, totalitet non-stop kuću, neprekinuti okvir različitosti.

gif-5-

+++ Hose je kuća koja nosi samu sebe, dozvoljava oslanjanje na svoje prethodnike, a sljedbenicima omogućuje stabilan, organski i učinkovit rast. PlusPlusPlus House je prilagodljiva i transformabilna kuća. +++ House je kuća struktura, sklop i zbir običnih elemenata koji adsorbiraju kontradiktorne želje i neočekivane zahtjeve globalnog društva. PlusPlusPlus House je održiva, sigurna, pametna i komforna kuća. +++ house je skromna, nenametljiva i poticajno obična kuća.

PlusPlusPlus House je kuća koja spaja i razdvaja, ona poziva i odbija. +++ house je kuća s dva lica. PlusPlusPlus Hose je niz kuća s različitim izgledima, brojnim vizurama, neočekivanim mjestima. +++ House je kuća koja sadrži prizemlje kao ograđenu, ali otvorenu bazu, kat kao uzvišeni piano nobile te potkrovlje kao osmatračnicu teritorija. Prizemlje kuće je potpuno introvertirano, ali snažno heterogeno. Piano nobile jasno komunicira, moderira različite programe s okolicom, pali i gasi prostor reprezentacije i ugošćavanja.

PlusPlusPlus House ima tri dvorišta, parking za vozila, natkriveni trijem, mirnu terasu, travnjak, bazen, Eames fotelje, Jacobsen stolice, Ikea ormare, Starck cjedilo za limun, sve poznate elemente globalnog komfora, prepoznatljive simbole stambene opremljenosti. Sve ovi elementi različito se programiraju te poprimaju više značenja. Od intime do potpune otvorenosti i spremnosti na share-ekonomiju, share-politiku, share-vidljivost, share-komunikaciju.

+++ House je kuća jednostavne konstrukcije, izvedena u armiranom betonu s racionalnim i običnim materijalima. PlusPlusPlus House ima pune zidove, ostakljene otvore i nema prozora. +++ House je kuća bijele boje. PlusPlusPlus House jednog se dana može prefarbati u bilo koju boju, kako u dijelovima tako i u cjelini. +++ House nije skupa kuća, ali se bogato doživljava, ona nije koketna, ali zna zavoditi. PlusPlusPlus House je kuća koja se ne pravi važnom, ali je svjesna svojih kvaliteta.

+++ House je kuća okvir, ali i kuća simbol. Plus može biti shvaćen kao križ. PlusPlusPlus House je skup kutija koje mogu biti niz višenamjenskih prostorija. Prostorije mogu postati sobe, tradicionalne tematske jedinke. Kutije ove višeslojne kuće mogu biti izotropni loft, generični, kontinuirani interijer koju svoju specifičnost uvodi kroz različite događaje, da bi u jednom trenu postali specifično stanje. Prostor, mjesto i stanje kontinuirane i iskrene promjene.

gif-zadnji

+++ House je kuća prilagodljiva airB&B ekonomiji, kuća temeljena na booking.com izvještajima, kuća vizualizirana na Instagram objavama, kuća poznata po Facebook komentiranju, kuća nezaobilazna u selfanju i hashtaganju, kuća otvorena za nepoznate i znane korisnike. Plusplusplus kuća može, ali ne mora biti dom. +++ kuća je prostor za živu i umjetnu inteligenciju koja unutar nje trajno obitava i ravnomjerno se raspoređuje.

Arhitektonski biro Turato, 2017. ©

Autorski tim: Idis Turato, Marko Liović i Vedran Hubicki
Nadzor gradnje i voditelj projekta: Marko Liović

fotografije: © Bosnić + Dorotić

Neovlašteno preuzimanje priloženih fotografija i materijala kažnjivo je zakonom i NIJE dozvoljeno bez pristanka autora projekta i autora fotografija

Mobilna Arhitektura Mad Maxa

Ako su filmovi utopije i distopije trajno inspirirali arhitekte te ako su pokretne slike prošlosti i budućnosti kontinuirano sugerirale moguća rješenja, a osjećaji rata i mira, akcije i melankolije, trajno poticali na razmišljanja o drugačijem svijetu, čini mi se da smo se konačno našli u trenutku kada nam film otvoreno nudi konkretno rješenje.

Ako se prisjetimo slika Fritz Langovog Metropolisa koje su pomogle William Van Alenu u kompoziciji Chrysler Buildinga, zatim scenografije Blade Runnera Ridley Scotta koje su trajno inspirirale Jean Nouvela, onda arhitektura alegorijskih kola, pokretna arhitektura Mad Maxa, eksplicitno ukazuju na stvarnost, recikliranu, sempliranu, transformabilnu i zauvijek mobilnu arhitekturu.

kamion

Posljednji nastavak legendarnog Mad Maxa nudi upravo jedno takvo rješenje. Na jednom mjestu posloženi su elementi glam-rock američkih ikona grupe Kiss i instrumentarij njihovog bass-gitarista Gene Simmonsa, monumentalna pozornica prepunjena Marshall pojačalima, horne, trube i sirene navalnih i vatrogasnih vozila, čelični pikameri i glodalice rudarskih bagera, ventilacijske cijevi i rashladni sustav neopuštene tvornice, kamion transporter raketnog bacača, gigantski set bubnjeva, koplja, užad, kablovi i sigurnosni set za bunggie jumping te su svi zajedno spojeni u neočekivana alegorijska kola Doof Wagon.

Redatelj Mad Maxa 5 George Miller angažirao je produkcijskog dizajnera Colina Gibsona da osmisli upravo sve scene ovog inspirativnog filma. Gibson u posao uvodi brojne suradnike, te izvodi prave, funkcionalne i žive strojeve Mad Max svijeta. Njegova scenografija stvarno vozi, njegovi uređaju stvarno rigaju vatru, njegova alegorijska kola sviraju, huče, buče, šalju jasnu, motivirajuću poruku. Za stvarno i dugotrajno funkcioniranje ovih slikovitih uređaja posebnu ulogu je imao mladi istraživač, izumitelj, inženjer, konstruktor i proizvođač neobičnih vozila Colin Furze. Njegove robotizirane kante za smeće, pomične DIY X-Man Wolverinove kandže, bicikli, motori, kola, trokolice sve su napravljene u maloj garaži i u malom dvorištu iza njegove obiteljske kuće.

Colin Gibson i Colin Furze zajednički stvorili su veliki kolažirani kamion, začudan spoj aparata i tehnike. Vozilo namjenjeno podizanju morala ratnika istovremeno je kolaž snažnih simbola, neočekivani miks značenja, sklop različitih programa i učinkovita alegorija koja predstavlja ratnika Doof Wariora. Njegova kola projektirana su dugo i precizno u periodu od 2001. do 2010. godine, kada poprimaju današnji izgled. Originalna kola bila su zamišljena na pokretnom ruskom artiljerijskom oružju MAZ 543 “Uragan” na kojem su bile postavljene horne, trube i metalni zvučnici. Godinama se projekt nadograđivao i mijenjao da bi konačno bio postavljen na 15 tona teško kamionsko podvozje preuzeto sa MAN LKW Roland and Patriot raketnog sustava.

kamion_rastavljen

Na raketnom podvozju postavljen je ventilacijski sustav preuzet s dotrajalog sustava za kondicioniranje zraka netom zatvorene i napuštene tvornice. Ventilacioni kanal u ovom konkretnom slučaju preuzima ulogu glomazne horne, trube za pojačavanje zvuka bubnjeva koji su postavljeni na njezinom tjemenu. Sjedala za bubnjare izvađena su iz napuštenih automobila, traktora i kombajna koje sada postaju precizno projektirani kokpiti za bubnjare koji udaraju ritam borbe. Velike ventilacijske cijevi završavaju s glomaznim setom Marshall pojačala preuzetih s velike pozornice nekog vintage hard-rock banda. Sve zajedno čini zavodljivo oblikovanu, apsolutno učinkovitu audio vizualnu instalaciju, gigantski, superučinkoviti, bučni instrument.

mad-max-fury-road-awesome-guitar-guy-1431710473

Ispred kokpita velikog kamiona, na haubi motora postavljen je tron glavnog gitarista, vođa povorke, glavnog motivator-ratnika, slijepog Coma-Doorf Warriora. Ratnik-gitarist opremljen je setom pojačala, dvovratnom gitarom, koja je ujedno bacač plamena koji sigurno lebdi nad haubom starog automobila pričvršćen na elastične bunggie jumping užadi. Uloga ove veoma ikoničke persone povjerena je australskom performeru, umjetniku i kabare glumcu umjetničkog imena iOTA/Sean Hape. Doof ratnik je, kako priča i film kazuju, usvojen kao malo dijete od strane putujućih ratnika koji su njegovo slijepo i unakaženo lice presvukli kožom lica za koju se samo može nagađati s čije je glave skinuta.

Ako se na kraju prisjetimo davnih crteža i prijedloga Cedrica Pricea iz 1965. godine “The City of the future” vidimo grad, različite kuće, tvornice, tankove, cijevi i infrastrukturu postavljenu na gusjeničarsku platformu, potvrđujemo da su inspiracije za ovakova vozila davno bile u rukama arhitekata. Cedric Priceove ideje i skice ubrzo su zarazile njegove đake i sljedbenike iz Archigrama, da bi sve kulminiralo hodajućim gradom – Walking City-em Ron Herona. Potaknut ovim slikama i projektima, inspiriran knjigama i stripovima znanstvene fantastike, te ranijim nastavcima, likovima i vozilima Mad Maxa, Larry Harvey, graditelj i planer Black Rock City-a, inventor grada šatora i mobilnih kuća Burning Man festivala, uspješno od 1991. godine, usred pustinje Navada, gradi i razgrađuje privremeni grad za svojih 70 000 privremenih, mobilnih i samosvjesnih građana.

Ovi stari i neki novi primjeri kao i jasni primjeri iz filma Mad Max, potvrđuju nam tezu da urbanizam i arhitektura teško mogu više crpiti inspiraciju iz utopijskih i distopijskih scenarija, te da se moramo prestati hraniti filmovima kako bi dobili dnevnu dozu zavodljivih slika ili oblika. Istina je da neke od tih scenarija, oblika ili alegorijskih kola upravo živimo, koristimo, a neki od nas ovakve mogućnosti i arhitekturu shvaćaju kao dio svakodnevnog okoliša. Naravno utopije i distopije kao teme ostaju zauvijek prisutne, otvorene i zavodljivo simbolične, ali definitivno izvan dosegnutih svjetova, svakodnevnih prizora i pokretnih kola Mad Maxa i njegovih pokretnih ruina.

 

Arhitektura Otpora – Arquitectura Y Resistencia

Arhitekturu možemo definirati kao specifično djelovanje izazvano čovjekovim htijenjem koje podrazumijeva svjesno konstruiranje i izmjenu krajolika. Takovo djelovanje stvara specifičnu arhitektonsku i kulturnu baštinu, kao bitan dio čovjekovog identiteta. “Arhitektura Otpora” je pojam koji se odnosi na oblik spontane, neplanirane izgradnje, gdje se ovo htijenje i strukturalna logika isprepliću s kulturnom baštinom. To je slobodna, neograničena arhitektura, koja u sebi sadrži izravan otpor ekonomskim, društvenim ili političkim ograničenjima. Ova arhitektura odnosi se na moderne, tradicionalne ili vernakularne građevine koje nastaju i ostaju među nama unatoč tome što su od javnosti nepriznate, a od struke potpuno zanemarene.

Svjestan ovakvoga stanje, umjetnik i fotograf Nicolas Combarro donosi nam knjigu i izložbu fotografija pod naslovom ‘Arquitectura y Resistencia’. Kolekcija prizora i motiva otvara se pred nama i precizno oslikava trenutke, kuće, mjesta i svima bliska, ali rijetko prikazivanja stanja. Combarrovo djelo jasan je pogled i stav naspram svakodnevnog okoliša. To je zbirka slika koja je istovremeno i jasno političko opredjeljenje. ‘Arquitectura y Resistencia’ predstavlja popularnu kulturu, ali oslikava svakodnevno preživljavanje, borbu protiv gluposti, pritisaka, površne spekulacije, celebrity okruženja i bahatosti trenutka u kojem živimo. ‘Arquitectura y Resistencia’ obuhvaća prizore u rasponu od samogradnje, moderne, industrijske, vojne i privremene arhitekture kampova.

Rad Nicolása Combarra je vježba za razmišljanje o drugim arhitekturama. Arhitekture koja obično nije u tisku, arhitektura koje se ponekad sramimo, ali do koje nam je uvelike stalo. Radovi i uhvaćeni motivi arhitekture otpora više govore o stavovima, manje o sposobnostima i vještinama. Ove slike i fotografija govore o načinima suočavanja sa životom i budućnosti vremena koje ne reagira na ubrzani ritam globalnoga svijeta. Ova arhitektura na računa na pametne gradove, ne poznaje generičnost urbanih sredina, ne poznaje ekonomiju rekalkulacije ili napuhane proračune. Govor ovog galicijskog fotografa se okreće arhitekturi otpora, ne prihvaćajući dominantne, jednoznačne i inertne diskurse arhitektonskih sustava.

Arhitektura otpora nastaje u prostoru između gradova i sela, između izgrađenog i neuređenog, između infrastrukturno opremljenog i gluhog, slijepog krajolika. Arhitektura otpora suprotstavlja se kritičkoj analizi koja se protivi nelegalnoj gradnji, prezire čovjekovu sposobnost da sam gradi, promišlja i definira prostor oko sebe. Arhitektura otpora služi za razumijevanje neke vrste organske konstrukcije prilagođene lokalnoj sredini, izvedena i promišljena s autohtonim materijalima i tehnikama kojima prijeti opasnost od izumiranja. Efemernost, skromnost, nevinost i nesputanost osnovna su prednost arhitekture otpora.

Za nekoga shvaćena kao mana, za neke viđena kao neprilagođenost, nekom banalna i trivijalna, arhitektura otpora uistinu se može shvaćati i kao potpuno održivu. Arhitektura otpora je također i veoma “smart”, odiše komforom pozicije izvan mainstreama, te se veseli sigurnosti, neprimijećenosti i životu i ”ispod radara”. Arhitektura otpora i njene ekološke linije iščitavaju se kao nedvosmisleno višestruke. Ove slike i primjeri svjedoče o svojevrsnoj dozi redukcionizma, efemernosti i zamjenjivosti koja je prilagođena zaštiti okoliša puno više i iskrenije nego nova “zelena gradnja”. Arhitektura otpora je više zelena i zdrava, jer se poput neke terapije i tretmana za maligne bolesti u trenutku ranog nastanka lako prepozna, ukloni, zaboravi i nastavi živjeti bez dodatnih komplikacija i metastaza.

Pored prikaza i arhiviranja efemerne, nelegalne i nove vernakularne gradnje Nicolas Combarro zainteresiran je i za nedovršene, napuštene strukture i građevine u procesu nastajanja. Ovaj radoznali, ali veoma fokusirani umjetnik posebno je zainteresiran za napuštene industrijske prostore ili polu-prazne građevine, građevine koje su (o)stale na pola puta. To su prostori koji govore u isto vrijeme o logici, pravu i procesu izgradnje i dekonstrukcije. Fotografije i njegov umjetnički rad registrira većini nepoznat i nejasan prostor, koji razumije i uočava samo rasni znalac. Tragovi rušenja, linije za nanašanje nove gradnje, bojanje temeljnim bojama, premazi izolacije, nanašanje podslojeva građevinskih materijala, puštanje oplate, armature u poluizvedenom stanju rađa svečane i gotovo ekstatične prizore.

Neki trenuci i momenti zabilježeni na Nicolasovim fotografijama uhvaćeni su u procesu rada, u pauzi ili u blokadi gradnje. Uhvaćeni motivi nepoznati su širokoj publici jer se redovito ne shvaćaju i ne vide kao poticajan podatak, inspirativan moment. Upravo ta neočekivanost, uhvaćenost u trenutku polugotovosti, poludestrukciji otvara prostor između. ‘Arquitectura y Resistencia’ stvara sliku otpora, arhitekturu otpora koja se pozicionira i vidi između nepostojeće alternative i neželjenog mainstrema. Arhitektura otpora stvar je zdravog razume, prostor preciznog i strpljivog promatrača, vrijeme promišljenih arhitekata koji vide čovjeka, vrijeme i prostor ponešto drugačije.

Arhitektura otpora nikako se ne smije shvatiti niti doživjeti kao bijeg i skrivanje. Arhitekturu otpora ne smijemo razumjeti kao kreativno olakšanje i primjer za kopiranje. Također arhitekturu otpora ne smijemo prihvatiti kao otpor edukaciji i usvajanju klasičnih graditeljskih znanja i teorija arhitekture. Arhitektura otpora nije negacija, ona je kontinuirano stanje preispitivanja, gledanje u i na stvari drugačijim očima. To je iskustvo neposrednog, običnog i prolaznog koje je neobično važno za shvaćanje uloge arhitekta u suvremenom društvu. Arhitekturu otpora nije predložak i motiv za projekt već je ona i njezini primjeri taktički putokaz, strateški okvir za bolje djelovanje unutar teško kontrolirane cjeline stvarnog, materijalnog i predivno tjelesnog svijeta.

Izvori: http://nicolascombarro.com/obra/