Generični Objekti I Prostori Richarda Hamiltona

Da generičnost može biti prednost te da stvaranje i promišljanje generičnih objekata može biti silno kreativna disciplina, a da je življenje i obitavanje unutar prostora generične arhitekture potencijalno uzbudljivo, pokazuje nam rad i promišljanja poznatog pop-art umjetnika Richarda Hamiltona.

Slika “Lobby” koja prikazuje običan, predvidiv, svima blizak, generičan prostor ulaza u hotel te niz objekata, ready-made instalacija pod nazivom “Toaster” ostaju mi trajna inspiracija i poticaj za promišljanje arhitekture nove generičnosti. New Generic kao otpor zamornoj individualnosti, trajni odgovor na obična, svakodnevna, ali silno važna pitanja i izazove suvremene arhitekture.

Jednog toplog ljetnog jutra 1972. godine, Richard Hamilton otvorio je sandučić s poštom koji se nalazio na ulaznim vratima njegovog londonskog stana te je međy hrpom pošte koja je toga dana pristigla, ugledao razglednicu iz Berlina. Piše mu dobra prijateljica, umjetnica Dorothy Iannone, koja je odsjela u Hotelu Europa te mu šalje tople pozdrave iz podijeljenog grada.

Na slici je obični, pomalo neugledni, generični ulaz hotela, recepcija, stubište, stolice, fotelje, stolići, cvjetni aranžman, lampe raznih vrsta, zidna ogledala i pod prekriven tapisonom. Neka začudna običnost, generična predvidivost i očekivana osjećajnost ulaznog lobbyja hotela potaknuli su Hamiltona da krene u skiciranje novog djela, izradu brojnih kolaža koji će na koncu rezultirati slikanjem poznatog umjetničkog uratka pod naslovom “Lobby”.

Hamilton u periodu 1974. i 1975. godine radi niz kolažiranih akvarela, crteža, skica i modela koji će postati jasan temelj, tematski okvir slikama i instalacijama koje će izlagati i prikazivati u javnosti gotovo deset godina kasnije. Kao što je umjetnik više puta sam rekao, prilično banalna, suvremena ukrašenost i čudna praznina u predvorju berlinskog hotela Europa podsjećali su ga na neku začudnu postavku egzistencijalističke drame koja se odvija u javnom prostoru.

Prostor ulaza u hotel za Hamiltona je kao neka nova metafora za čistilište, začudno generični prostorni limbo u kojem čekamo tranzit u neki drugi nepoznati svijet. Atmosfera hotelskog lobbya, generičnost namještaje, atmosfera običnog, upotreba očekivanog, transponiranje predvidivog i svakodnevnog još će više potvrditi teme kojima se bavio i dodatno okuražiti Hamiltona da intenzivno istražuje prostore i objekte svakodnevne upotrebe.

Istraživanja običnih predmeta, pomagala i uređaja rezultirali su izvedbom umjetničkih djela koja koriste gotove elemente, opremu, pribor kućanskih pomagala njemačkog proizvođača Braun. Toster, električne četkice za zube, mikseri, fenovi, ledomati, razni električni uređaji, postaju komadi umjetničke instalacije, a slike iz kataloga te fragmenti obloga, plastika i aluminij nezaobilazni dijelovi generičnih kolaža pop umjetnosti.

Slika pod nazivom “Toaster” prva je u nizu od nekoliko plakata u kojem je Hamilton kombinirao različite tehnike tiska. Slika prikazuje fotografiju tostera preuzetu iz Braunovog kataloga postavljenu na maglovitu, gotovo pa apstraktnu pozadinu. Ubrzo nakon printanih i kolažiranih slika Hamilton počinje rabiti i gotove elemente aluminija i plastike sa samog tostera, te sa njih briše natpis proizvođača i lijepi crvena slova svojeg prezimena.

Briše se granica između objekta, kućanskog predmeta i umjetničkog rada. Generični objekt dobro promišljenog dizajna, uvjerljive poruke i jasne ideje postaje predmet želje, simbol vremena, ali i ideologija koju prihvaćamo, razumijemo i slijedimo. Koristeći istu tipografiju, dizajn i poruke kao i proizvođač tostera, Hamilton duhovito prilagođuje tekstove koje pronalazi u brošurama tvrtke Braun te ih predstavlja kao svoj osoben stav i ideologiju.

”Novo, praktično, lako za upotrebu, izvanredno, s dokazom izvrsnosti tostera koji je uvršten u kolekciju MoMA, te me inspirirao za umjetnički rad.” piše i komunicira Hamilton ispod svojih radova. Koristeći generične rečenice, generični dizajn, generična slova, simbole, stvarajući generičnu umjetnost spremnu za masovno razumijevanje, uvažavanje i opće prihvaćanje.

Iskustva koja skuplja i testira brojnim izvedbama “Toastera” te slikanjem i analizom generičnih elemenata na slici “Lobby” Hamilton objedinjava, utjelovljuje i predstavlja u svojoj prostornoj instalaciji “Treatment Room”. U snježno bijeloj sobi sa kvadratnim otvorima, zelenim parapetom, na sivom gumenom podu postavljen je bijeli krevet sa stolicom za masažu. Na krevetu narančasti pokrivač, ručnik i jastuk. Iznad kreveta na aluminijskoj konzoli monitor s kojeg dopire slika i govor Margaret Thatcher.

Ovaj obični, svakodnevni, poznati ambijent, sterilni prostor, jednostavni namještaj te kompozicija svjetla i materijala stvara veoma specifičnu atmosferu. Soba za tretmane, terapiju ili liječanje više je od običnog prostora. Njezina generičnost, ali i snažna poruka koja ispire mozak pacijentu na tretmanu rađa jezu, nelagodu tako jednostavnim i gotovo pa neprepoznatljivim predmetima, svakodnevnim elementima.

U jednom trenu shvaćamo da generični predmeti, kompozicija, materijali i generična arhitektura posjeduju izuzetan potencijal, sposobnost da nas fokusiraju na bitno. Kao što refleksija ogledala u prostoru hotelskog lobbyja traži koncentraciju na horizont i naoko nerazumljiv prostor koji nam prikazuje, a Toster svojom zavodljivom estetikom plijeni našu pažnju i želimo ga posjedovati, jednako tako “Treatment Room” njegova generična arhitektura i naoko očekivani elementi u novom odnosu i rasporedu zavode svojom inteligencijom i snagom generične zavodljivosti. Uvode nas u vrijeme i prostor Nove Generičnosti, nove modernosti, moguće utopije, stvorene svakodnevnim, svima jasnim i nedvojbenim simbolima, oblicima i prostorima.