Projektiranje Kroz Sekvence, Stanley Kubrick “The Shining”

Protekloga sam tjedna bio pozvan u Art-Kino Rijeka da budem prvi u nizu ovosezonskih filmskih kustosa. Zamoljen sam da odaberem svoj nadraži film te da ga prije projekcije najavim i obrazložim razlog za odabir konkretnog djela. Bez dugog razmišljanja moj je izbor pao na režisera Stanleya Kubricka i njegov filmski kapitalac, “The Shining”. Ovaj film naučio me projektiranju kroz slaganje prizora prema jasno skriptiranom scenariju, te mi je više nego i jedan arhitekt ukazao na otvorene mogućnosti stvaranja arhitekture i prostora kroz projektiranje uzastopnih sekvenci.

Stanley Kubrick kao i većina arhitekata crta, piše i radi bezbroj maketa različitih mjerila. Razlika između arhitektonskog projektiranja i rada ovog poznatog režisera jedino je ta što iza svake arhitektonske realizacije ostaje stvarni prostor i njegovo potencijalno neograničeno trajanje, a iza dobroga filma ostaju bezbroj puta gledani prizori, pokretne slike i zauvijek pamćene sekvence. Kubrickovo projektiranje filmskog materijala podrazumijeva precizno, jasno i promišljeno skriptiranje prostornih odnosa i slaganje niza sekvenci koje definiraju jasan i upečatljiv sadržajno-slikovni sklop.

Organizacijska struktura filma Stanley Kubricka, kao i svaka prava arhitektura, sadrži različita mjerila, sugerira i manipulira različitim očištima, te se ogleda i prikazuje kroz jasne perspektive. Različita mjerila služe Kubricku kako bi precizno artikulirao cjelovitost radnje, očišta mu pružaju dinamiku i jasnoću pogleda, a precizno definirane perspektive otkrivaju odnose aktera i akcije postavljene kroz različite ambijente. Od teritorija do konkretnog pejzaža, preko urbanih ili ruralnih prostora i njihovih prepoznatljivih artefakata, sve do kuća i njihovih prostorija i soba, nižu se jasne sekvence, prizori i slike dinamičnog filmskog projekta.

5

U filmu “The Shining” precizno odabrani teritorij potkepljuje se kroz jasno artikulirani pejzaž, izolirani ambijenti bivaju podržani pomno odabranim mjestima koje se potvrđuju precizno postavljenom kućom. Na kraju, kuća se prezentira jasnom arhitekturom koja se spoznaje prolascima i bivanjem kroz brojne sobe, hodnike i prostorije izrazite taktilnosti i upečatljive tjelesnosti. Stanley Kubrick odabire teritorij Oregona, uvodeći nas žutim VW-Beatle automobilom kroz njegov razveden i heterogen krajolik. U tom zastrašujuće prostranom pejzažu Kubrick pronalazi specifično mjesto, zaravnati plato između visoke planine Mount Hood i kotline u koju postavlja Overlook Hotel. Stari hotel izgrađen je na starom indijanskom groblju, izveden u kombinaciji rustične vile, art-deco casina i dekadentnog noćnog kluba.

„Želio sam da hotel izgleda autentično, a ne kao predvidivo jeziv filmski hotel. Hotelski labirintski raspored i ogromne sobe, mislio sam, same bi po sebi trebale pružiti dovoljno uznemirujuću atmosferu. Činilo mi se da se savršen vodič za ovakav pristup scenama i prizorima mogao naći u Kafkinom stilu pisanja. Njegove priče su fantastične i alegorijske, no njegovo je pisanje jednostavno i iskreno, gotovo novinarsko.“ Stanley Kubrick, The Stanley Kubrick Archives, edited by Alison Castle, Taschen 2004.

6

Hotel kao prepoznatljivo mjesto, jasan prostor i reper za mjerilo Kubrickove arhitekture, definiran je svojim položajem, ali i fotografijama na zidovima ispred kancelarije direktora u kojoj glavni lik obavlja razgovor o prihvaćanju posla zimskoga čuvara. Ispred tajanstvenog hotela nalazi se “topiary garden”, zamršeni labirint, potpuno projektirani, ozelenjeni prostor. Njegova maketa nalazi se u hotelskom lobbyu, a nacrt s preciznim tlocrtom obješen ja na ulazu u vrt.

Ovaj zeleni labirint, kao i hodnici, brojne prostorije hotela, te prostrani pejzaž Oregona jezovito su nepoznati. Ostavljaju nas zabrinute, same, potpuno izdvojene u svojoj arhitekturi i vremenu zimskog sna. Kao što se možemo izgubiti u planinama i bespućima prirode, potpuno kontrolirana arhitektura hotela i njegovog labirinata jednako je opasna i tajanstveno zastrašujuća.

8

Hotel i vanjski vrt sastavljeni su od sustava različitih hodnika, zamršenih puteva, brojnih proširenja, raskršća i čudnih prostorija. Zidove, stropove, podove, otvore, prolaze, vrata i prozore definiraju različiti materijali, teksture i brojene obloge. Od potpune transparentnosti, preko zamućene ili isprekidane vizure, do potpune zatvorenosti, saturacije materijalima i bojama. Od okvira, stupova, preko pilastara, do greda, bogato ukrašenih ili potpuno purificiranih, sve pulsira jasnim ritmom. Preko portala i volti, od svodova i prolaza, do rampi i stubišta definiranih heterogenim elementima rukohvata, odbojnika i parapeta oslikanih linijskih monogramima, indijanskim simbolima, art deco grafikama i uzorcima, konačno se oblikuju prostori i nižu prostorije kolažiranog hotela.

7

Svi pomno projektirani prostori hotela doživljavaju se kroz konkretne akcije, vežu se nizom događaja, spajaju sekvencama. Kubrick ih precizno gradi kroz djetetovu vožnju bicikla, hodanjem glavnih likova hodnicima, prolaženjem kroz kuhinju, zlatnom salom za bal, šetnjom kroz topijareni park. Svako kretanje, bilo ono hodanje, trčanje ili vožnja biciklom, potencirano je jasnim kadrom u potiljak osobe čiji put kroz hotel pratimo. Jednako tako i u obrnutom smjeru, precizna Kubrickova kamera usmjerena je u oči glavnog aktera te se kreću unazad i prati kretanje osobe kroz arhitekturu. Kadrovi i tok definirani su prvim “steadicam” – uređajima pomoću kojih svaki pokret, prolaz, tok i sekvenca teču neprekinuto i mekanim, glatkim i pomno projektiranim ritmom.

2

Na kraju sve završava u sobi, u kupaonama, u kuhinji, u skladištu ili u podrumu s kućnim instalacijama. Art-Deko soba, crvene sanitarije, zelena kupaonica, “Warholovski” prepunjena skladišta namirnica, vintage-dekor elektro sklopki, kotlova, pumpi, cijevi instalacija grijanja i ventilacije, precizno definiraju prostor, oblikujući okvir za dinamični filmski tok. Svi ovi brižno definirani elementi, od dekorativnih uzoraka, preko amblema, logotipova, poruka i slova svaki za sebe definiraju posebno ozračje, atmosferu i karakter konkretne sekvence. Svaka soba jasno podupire radnju, a arhitektura sobe ostaje kao konačni element za projektiranje putem sekvenci, posljednje utočište u prostornom nizu slojeva Kubrickove arhitekture.