Mobilna Arhitektura Mad Maxa

Ako su filmovi utopije i distopije trajno inspirirali arhitekte te ako su pokretne slike prošlosti i budućnosti kontinuirano sugerirale moguća rješenja, a osjećaji rata i mira, akcije i melankolije, trajno poticali na razmišljanja o drugačijem svijetu, čini mi se da smo se konačno našli u trenutku kada nam film otvoreno nudi konkretno rješenje.

Ako se prisjetimo slika Fritz Langovog Metropolisa koje su pomogle William Van Alenu u kompoziciji Chrysler Buildinga, zatim scenografije Blade Runnera Ridley Scotta koje su trajno inspirirale Jean Nouvela, onda arhitektura alegorijskih kola, pokretna arhitektura Mad Maxa, eksplicitno ukazuju na stvarnost, recikliranu, sempliranu, transformabilnu i zauvijek mobilnu arhitekturu.

kamion

Posljednji nastavak legendarnog Mad Maxa nudi upravo jedno takvo rješenje. Na jednom mjestu posloženi su elementi glam-rock američkih ikona grupe Kiss i instrumentarij njihovog bass-gitarista Gene Simmonsa, monumentalna pozornica prepunjena Marshall pojačalima, horne, trube i sirene navalnih i vatrogasnih vozila, čelični pikameri i glodalice rudarskih bagera, ventilacijske cijevi i rashladni sustav neopuštene tvornice, kamion transporter raketnog bacača, gigantski set bubnjeva, koplja, užad, kablovi i sigurnosni set za bunggie jumping te su svi zajedno spojeni u neočekivana alegorijska kola Doof Wagon.

Redatelj Mad Maxa 5 George Miller angažirao je produkcijskog dizajnera Colina Gibsona da osmisli upravo sve scene ovog inspirativnog filma. Gibson u posao uvodi brojne suradnike, te izvodi prave, funkcionalne i žive strojeve Mad Max svijeta. Njegova scenografija stvarno vozi, njegovi uređaju stvarno rigaju vatru, njegova alegorijska kola sviraju, huče, buče, šalju jasnu, motivirajuću poruku. Za stvarno i dugotrajno funkcioniranje ovih slikovitih uređaja posebnu ulogu je imao mladi istraživač, izumitelj, inženjer, konstruktor i proizvođač neobičnih vozila Colin Furze. Njegove robotizirane kante za smeće, pomične DIY X-Man Wolverinove kandže, bicikli, motori, kola, trokolice sve su napravljene u maloj garaži i u malom dvorištu iza njegove obiteljske kuće.

Colin Gibson i Colin Furze zajednički stvorili su veliki kolažirani kamion, začudan spoj aparata i tehnike. Vozilo namjenjeno podizanju morala ratnika istovremeno je kolaž snažnih simbola, neočekivani miks značenja, sklop različitih programa i učinkovita alegorija koja predstavlja ratnika Doof Wariora. Njegova kola projektirana su dugo i precizno u periodu od 2001. do 2010. godine, kada poprimaju današnji izgled. Originalna kola bila su zamišljena na pokretnom ruskom artiljerijskom oružju MAZ 543 “Uragan” na kojem su bile postavljene horne, trube i metalni zvučnici. Godinama se projekt nadograđivao i mijenjao da bi konačno bio postavljen na 15 tona teško kamionsko podvozje preuzeto sa MAN LKW Roland and Patriot raketnog sustava.

kamion_rastavljen

Na raketnom podvozju postavljen je ventilacijski sustav preuzet s dotrajalog sustava za kondicioniranje zraka netom zatvorene i napuštene tvornice. Ventilacioni kanal u ovom konkretnom slučaju preuzima ulogu glomazne horne, trube za pojačavanje zvuka bubnjeva koji su postavljeni na njezinom tjemenu. Sjedala za bubnjare izvađena su iz napuštenih automobila, traktora i kombajna koje sada postaju precizno projektirani kokpiti za bubnjare koji udaraju ritam borbe. Velike ventilacijske cijevi završavaju s glomaznim setom Marshall pojačala preuzetih s velike pozornice nekog vintage hard-rock banda. Sve zajedno čini zavodljivo oblikovanu, apsolutno učinkovitu audio vizualnu instalaciju, gigantski, superučinkoviti, bučni instrument.

mad-max-fury-road-awesome-guitar-guy-1431710473

Ispred kokpita velikog kamiona, na haubi motora postavljen je tron glavnog gitarista, vođa povorke, glavnog motivator-ratnika, slijepog Coma-Doorf Warriora. Ratnik-gitarist opremljen je setom pojačala, dvovratnom gitarom, koja je ujedno bacač plamena koji sigurno lebdi nad haubom starog automobila pričvršćen na elastične bunggie jumping užadi. Uloga ove veoma ikoničke persone povjerena je australskom performeru, umjetniku i kabare glumcu umjetničkog imena iOTA/Sean Hape. Doof ratnik je, kako priča i film kazuju, usvojen kao malo dijete od strane putujućih ratnika koji su njegovo slijepo i unakaženo lice presvukli kožom lica za koju se samo može nagađati s čije je glave skinuta.

Ako se na kraju prisjetimo davnih crteža i prijedloga Cedrica Pricea iz 1965. godine “The City of the future” vidimo grad, različite kuće, tvornice, tankove, cijevi i infrastrukturu postavljenu na gusjeničarsku platformu, potvrđujemo da su inspiracije za ovakova vozila davno bile u rukama arhitekata. Cedric Priceove ideje i skice ubrzo su zarazile njegove đake i sljedbenike iz Archigrama, da bi sve kulminiralo hodajućim gradom – Walking City-em Ron Herona. Potaknut ovim slikama i projektima, inspiriran knjigama i stripovima znanstvene fantastike, te ranijim nastavcima, likovima i vozilima Mad Maxa, Larry Harvey, graditelj i planer Black Rock City-a, inventor grada šatora i mobilnih kuća Burning Man festivala, uspješno od 1991. godine, usred pustinje Navada, gradi i razgrađuje privremeni grad za svojih 70 000 privremenih, mobilnih i samosvjesnih građana.

Ovi stari i neki novi primjeri kao i jasni primjeri iz filma Mad Max, potvrđuju nam tezu da urbanizam i arhitektura teško mogu više crpiti inspiraciju iz utopijskih i distopijskih scenarija, te da se moramo prestati hraniti filmovima kako bi dobili dnevnu dozu zavodljivih slika ili oblika. Istina je da neke od tih scenarija, oblika ili alegorijskih kola upravo živimo, koristimo, a neki od nas ovakve mogućnosti i arhitekturu shvaćaju kao dio svakodnevnog okoliša. Naravno utopije i distopije kao teme ostaju zauvijek prisutne, otvorene i zavodljivo simbolične, ali definitivno izvan dosegnutih svjetova, svakodnevnih prizora i pokretnih kola Mad Maxa i njegovih pokretnih ruina.