Arhitektura Otpora – Arquitectura Y Resistencia

Arhitekturu možemo definirati kao specifično djelovanje izazvano čovjekovim htijenjem koje podrazumijeva svjesno konstruiranje i izmjenu krajolika. Takovo djelovanje stvara specifičnu arhitektonsku i kulturnu baštinu, kao bitan dio čovjekovog identiteta. “Arhitektura Otpora” je pojam koji se odnosi na oblik spontane, neplanirane izgradnje, gdje se ovo htijenje i strukturalna logika isprepliću s kulturnom baštinom. To je slobodna, neograničena arhitektura, koja u sebi sadrži izravan otpor ekonomskim, društvenim ili političkim ograničenjima. Ova arhitektura odnosi se na moderne, tradicionalne ili vernakularne građevine koje nastaju i ostaju među nama unatoč tome što su od javnosti nepriznate, a od struke potpuno zanemarene.

Svjestan ovakvoga stanje, umjetnik i fotograf Nicolas Combarro donosi nam knjigu i izložbu fotografija pod naslovom ‘Arquitectura y Resistencia’. Kolekcija prizora i motiva otvara se pred nama i precizno oslikava trenutke, kuće, mjesta i svima bliska, ali rijetko prikazivanja stanja. Combarrovo djelo jasan je pogled i stav naspram svakodnevnog okoliša. To je zbirka slika koja je istovremeno i jasno političko opredjeljenje. ‘Arquitectura y Resistencia’ predstavlja popularnu kulturu, ali oslikava svakodnevno preživljavanje, borbu protiv gluposti, pritisaka, površne spekulacije, celebrity okruženja i bahatosti trenutka u kojem živimo. ‘Arquitectura y Resistencia’ obuhvaća prizore u rasponu od samogradnje, moderne, industrijske, vojne i privremene arhitekture kampova.

Rad Nicolása Combarra je vježba za razmišljanje o drugim arhitekturama. Arhitekture koja obično nije u tisku, arhitektura koje se ponekad sramimo, ali do koje nam je uvelike stalo. Radovi i uhvaćeni motivi arhitekture otpora više govore o stavovima, manje o sposobnostima i vještinama. Ove slike i fotografija govore o načinima suočavanja sa životom i budućnosti vremena koje ne reagira na ubrzani ritam globalnoga svijeta. Ova arhitektura na računa na pametne gradove, ne poznaje generičnost urbanih sredina, ne poznaje ekonomiju rekalkulacije ili napuhane proračune. Govor ovog galicijskog fotografa se okreće arhitekturi otpora, ne prihvaćajući dominantne, jednoznačne i inertne diskurse arhitektonskih sustava.

Arhitektura otpora nastaje u prostoru između gradova i sela, između izgrađenog i neuređenog, između infrastrukturno opremljenog i gluhog, slijepog krajolika. Arhitektura otpora suprotstavlja se kritičkoj analizi koja se protivi nelegalnoj gradnji, prezire čovjekovu sposobnost da sam gradi, promišlja i definira prostor oko sebe. Arhitektura otpora služi za razumijevanje neke vrste organske konstrukcije prilagođene lokalnoj sredini, izvedena i promišljena s autohtonim materijalima i tehnikama kojima prijeti opasnost od izumiranja. Efemernost, skromnost, nevinost i nesputanost osnovna su prednost arhitekture otpora.

Za nekoga shvaćena kao mana, za neke viđena kao neprilagođenost, nekom banalna i trivijalna, arhitektura otpora uistinu se može shvaćati i kao potpuno održivu. Arhitektura otpora je također i veoma “smart”, odiše komforom pozicije izvan mainstreama, te se veseli sigurnosti, neprimijećenosti i životu i ”ispod radara”. Arhitektura otpora i njene ekološke linije iščitavaju se kao nedvosmisleno višestruke. Ove slike i primjeri svjedoče o svojevrsnoj dozi redukcionizma, efemernosti i zamjenjivosti koja je prilagođena zaštiti okoliša puno više i iskrenije nego nova “zelena gradnja”. Arhitektura otpora je više zelena i zdrava, jer se poput neke terapije i tretmana za maligne bolesti u trenutku ranog nastanka lako prepozna, ukloni, zaboravi i nastavi živjeti bez dodatnih komplikacija i metastaza.

Pored prikaza i arhiviranja efemerne, nelegalne i nove vernakularne gradnje Nicolas Combarro zainteresiran je i za nedovršene, napuštene strukture i građevine u procesu nastajanja. Ovaj radoznali, ali veoma fokusirani umjetnik posebno je zainteresiran za napuštene industrijske prostore ili polu-prazne građevine, građevine koje su (o)stale na pola puta. To su prostori koji govore u isto vrijeme o logici, pravu i procesu izgradnje i dekonstrukcije. Fotografije i njegov umjetnički rad registrira većini nepoznat i nejasan prostor, koji razumije i uočava samo rasni znalac. Tragovi rušenja, linije za nanašanje nove gradnje, bojanje temeljnim bojama, premazi izolacije, nanašanje podslojeva građevinskih materijala, puštanje oplate, armature u poluizvedenom stanju rađa svečane i gotovo ekstatične prizore.

Neki trenuci i momenti zabilježeni na Nicolasovim fotografijama uhvaćeni su u procesu rada, u pauzi ili u blokadi gradnje. Uhvaćeni motivi nepoznati su širokoj publici jer se redovito ne shvaćaju i ne vide kao poticajan podatak, inspirativan moment. Upravo ta neočekivanost, uhvaćenost u trenutku polugotovosti, poludestrukciji otvara prostor između. ‘Arquitectura y Resistencia’ stvara sliku otpora, arhitekturu otpora koja se pozicionira i vidi između nepostojeće alternative i neželjenog mainstrema. Arhitektura otpora stvar je zdravog razume, prostor preciznog i strpljivog promatrača, vrijeme promišljenih arhitekata koji vide čovjeka, vrijeme i prostor ponešto drugačije.

Arhitektura otpora nikako se ne smije shvatiti niti doživjeti kao bijeg i skrivanje. Arhitekturu otpora ne smijemo razumjeti kao kreativno olakšanje i primjer za kopiranje. Također arhitekturu otpora ne smijemo prihvatiti kao otpor edukaciji i usvajanju klasičnih graditeljskih znanja i teorija arhitekture. Arhitektura otpora nije negacija, ona je kontinuirano stanje preispitivanja, gledanje u i na stvari drugačijim očima. To je iskustvo neposrednog, običnog i prolaznog koje je neobično važno za shvaćanje uloge arhitekta u suvremenom društvu. Arhitekturu otpora nije predložak i motiv za projekt već je ona i njezini primjeri taktički putokaz, strateški okvir za bolje djelovanje unutar teško kontrolirane cjeline stvarnog, materijalnog i predivno tjelesnog svijeta.

Izvori: http://nicolascombarro.com/obra/