Muzej Apoksiomena, Soba Kaleidoskop

Na krovu stare Palače Kvarner, na kraju puta koji vodi posjetitelje Muzeja Apoksiomena kroz tematske izložbene sobe od prizemlja do potkrovlja, ulazimo u zadnju stanicu Muzeja posvećenog fenomenu grčke skulpture Apoksiomena. Tu se nalazi posljednji izložbeni artefakt Muzeja, soba gradskog i muzejskog Kaleidoskopa, soba koja prezentira i na specifičan način izlaže sam Grad Mali Lošinj.

Soba Kaleidoskop, ova posebno promišljena i projektirana soba, poput kakvog golemog javnog periskopa, specifičnog uređaja za osmatranje i urbani nadzor, predstavlja posjetiocu muzeja Grad Mali Lošinj. Izlaže pogled na glavni trg, prikazuje unikatnu vizuru na prostranu uvalu, gradsku luku i poluotok Čikat koji se otvara dolaskom pred veliki krovni prozor.

Muzej Apoksiomena u svojoj cjelini predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija izložbe i ceremonije prolaska kroz tematske sobe muzeja, te utjelovljuje specifičan arhitektonski konstrukt oblikovan postavom Muzeja Apoksiomena. Izložbeni postav sklopljen je u razlomljeno, prostorno složeno tijelo, koje definira izložbeni scenarij prolaska kroz 9 vremenski i prostorno diferenciranih scena. Svaka scena definirana je specifičnom prostorijom, sobom koja pripovijeda jednu od Apoksiomenovih priča. Soba Kaleidoskopa je posljednja u nizu tematskih soba muzeja.

Soba Kaleidoskopa koja se nalazi pri vrhu izložbenog konstrukta Muzeja svojim rubom prodire kroz krovnu plohu Palače Kvarner, ugrađene lošinjske gradske kuće u nizu te na proboju dvaju volumena otvara posjetiteljima Muzeja pogled na grad. Soba Kaleidoskopa s kućnim trijemom u prizemlju i balkonom na prvom katu Palače, definira prepoznatljive elemente kuće i arhitekture grada, te ih daje na uporabu posjetiteljima Muzeja i moguće javno korištenje građanima Malog Lošinja.

Probušeni krov, otvor na kosoj plohi, ostakljeni Belveder, “krovni luminar” kako se lokalno naziva ovakav otvor u krovu, jedan je od prepoznatljivih elemenata gradske vizure Malog Lošinja. Brojni otvori na kućama svojim pogledom i orijentacijom na uvalu služili su građanima kroz povijest za pozdravljanje i ispraćaj lošinjskih kapetana, njihovih brodova i jedrenjaka na čestim i dugotrajnim putovanjima.

luminari

Krovni prozor preuzet iz velološinjskog konteksta, transponira se u projekt muzeja, te tako postaje jedini novi element na pročelju, samozatajan, ali veoma važan element građevine. Otvor Muzeja Apoksiomena koji komentira unutrašnjost, pojavljuje se u vizuri grada, pokazuje se probijajući krovnu opnu, nagovješćuje i otvara mogućnost novog pogleda. Pogleda iznutra prema van, ali i pogleda iz vanjskog prostora prema unutra. Slika grada postaje dio interieura, muzejska soba postaje dijelom grada.

Soba Kaleidoskop izvedena je kao mali amfiteatar i muzejska trgovina, prostor u kojem se kroz mali okulus na zidu sobe može gledati kip Apoksiomena iz gornja perspektive. Ova složena, višeznačna i višeslojna karakteristika prostora daje mjestu mogućnost za različita tumačenja, neočekivanu emociju i bogat pogled na stvarnost grada i muzeja.

Stepenasta soba sa nepravilnim krovnim prozorom u trenu postaje uređaj za gledanje grada, aparat za pojačavanje i tumačenje pogleda, prostorni ekvilajzer slike grada. Raznobojni jastuci različitih veličina i oblika pobacani po stubama amfiteatra definiraju specifično mjesto prilagođeno različitim uzrastima, spolovima i građi posjetitelja. Razlomljena ploha ogledala sa druge strane omogućava preklapanje, kolažiranje i fragmentirano sagledavanje urbane vizure, njenu kompleksnost i kontradiktornost uhvaćenu u elementima arhitekture malog, intimnog amfiteatra.

Na različitim visinama sobe, unutar njene razvedene topografije posjetiocu Muzeja ukazuju se različite vizure, pogledi i neočekivane refleksije. Zavisno od pozicije posjetitelja, sjedenja, hodanja ili ležanja prostor otvara skrivena značenja, otvara slike i moguće iluzije. Hodanjem i zaustavljanjem u nižem dijelu sobe na krovu se reflektiraju djelovi morske površine i gradska luka sa šetnicom. Na podignutom podestu, na malom amfiteatru refleksije stropova i zida tvore zbunjujuću, kontradiktorno složenu sliku nespojivih elemenata. Od šume Čikata, plovila u luci, arhitekture grada, neba i oblaka, sve pliva uhvaćeno u ogledalnom akvariju sobe Kaleidoskopa.

ogledala

Soba Kaleidoskop izjedana je i obložena velikoformatnim, višekutnim plohama ogledala. Različiti nagibi, spojevi i kutevi postava, različite refleksije i lomovi svjetla, osim neuobičajene slike grada uvode također i svijetlo, atmosferu doba dana ili noći, vremenske prilike. Sivilo ili plavetnilo neba, azurna ili plavo grimizna boja mora mijenja ambijent, stvara različite osjećaje boravljenja u sobi, te uvodi različite ugođaje prostora, stvara neočekivane emocije kod posjetioca muzeja. Različita dnevna i vremenska prilika ostavlja različite dojmove i tjelesne osjećaje koje se sobom Kaleidoskopa daju i pružaju pred svakim posjetiteljem.

Pored svog muzejskog programa, urbane i arhitektonske specifičnosti ovaj mali amfiteatar omogućuje i razna događanja, predavanja, prezentacije koja se mogu održavati neovisno od režima rada Muzeja Apoksiomena. Odvojeno stubište te lift koji povezuje prizemlje građevine s potkrovljem omogućuje otvorene režime korištenja Sobe Kaleidoskopa. Neovisno o programu, aktivnosti i događanju najčešća i posjetiteljima najdraža prostorna kvaliteta, koja je prepoznata u Sobi Kaleidoskopa, je izvedba “Apoksiomen selfija” i postavljanje na preglednik svog Instagram profila.

fotografije: Maja Bosnić i Ivan Dorotić za Muzej Apoksiomena