Spomenik Domovini = Park Domovini

Domovina je emocija, osjećaj povezanosti s prostorom, s ljudima i životom koji se ostvaruje. Spomenik je mjesto, prostor memorije, jasnog sadržaja te okvir novog događaja i akcije. Spomenik u ovom projektu nije akcent, on se proteže i pruža kroz prostor, stvara i omogućuje osjećajnosti doživljene kroz kretanje i specifičan vremenski tok. Spomenik je novi gradski park, prostor nove prirode artikulirane i izvedene jasnom matricom, koja prihvaća i omogućuje različitosti koje postoje u vremenu.

Spomenik Domovini je stoga i Park Domovini, Spomen-Park, specifičan prostorni i osjećajni fenomen. Spomen-Park je okvir koji definira niz specifičnih prostornih sklopova osmišljenih i oblikovanih jasnim elementima arhitekture i grada. Mjesto predviđeno za gradnju spomenika je sastavni dio longitudinalne, centralne zagrebačke osi, produžetak zelene Lenucijeve potkove, nikada do kraja završen prostor, omeđen kompleksom građevina Poglavarstva Grada Zagreba, arhitekta Kazimira Ostrogovića i koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog. To je prostor nedovršenih ideja, brojnih zamisli, poznate prošlosti, neizvjesne budućnosti i nikada jasno artikulirane stvarnosti.

Spomen-Park projektiran je kao specifično mjesto pijeteta, ali i gradski perivoj, prostor za različite mogućnosti i događanja. Od prostora ceremonija, preko mjesta za iskazivanje poštovanja, do platforme koja prikazuje domovinu, njezinu različitost i slojevitost, prostornu, društvenu i klimatsku osebujnost. Spomen-Park također ispunjava svoju važnu i nezaobilaznu edukativnu misiju, a njegova poučna dimenzija ima zadatak da posjetiteljima prikaže fragmente specifičnih povijesnih, urbanih, arhitektonskih, parkovnih, tehnoloških i kulturnih fenomena, posloženih kroz jasno artikuliranu matricu urbane raznovrsnosti. Također, ovaj prostor na sebe može primiti razna javna događanja, različita iznašanja stavova građana, on je okvir za nove intervencije, platforma za kontinuiranu nadogradnju sadržajima i novim smislom.

aksa_dolje_20160319-1-Model-(1)_S1_1

Spomen-Park ovim projektom obrađuje cjelinu urbane kazete definirane ulicom Grada Vukovara, sporednom ulicom na sjevernoj strani i postojećim građevinama Poglavarstva i dvoranom Lisinski, zadržavajući pritom postojeće dobro razvijeno zelenilo. Projektom se dodatno preparira i prigodno oblikuje postojeći travnjak, uvodeći dva uzvišena zatravljena humka i jednu malu zelenu dolinu. Preko tako specifično oblikovanog prostora kao metafore “domovinske zemlje” postavljen je jasan raster, matrica, precizan koordinatni sustav koji svojom jasnom regulacijom definira pravila i događaje unutar prostora spomen-parka. Raster definira i orijentira te postavlja sustav puteva, usjeka, mostova i zidova. Jasna razdioba prilagođena topografiji terena oblikuje specifična mjesta. Postavljenim rasterom, iz kojeg se podiže i izrasta jasna arhitektura zidova, oblikuje se prostorni sklop promjenjive visine, koji teče od razine zemlje, do visine od 6 metara. Ovim jednostavnim odnosima terena i zidova oblikuje se prostor jasnog autoriteta, ali i otvorena, nadogradiva i lako čitljiva matrica puteva, staza, ograda, zidova i “otvorenih soba” spomen-parka.

U centru spomen-parka nalazi se “kuća-labirint” koja je nastala kroz jednostavan princip ukrštenja zidova, projektiranjem otvora, definiranjem prolaznh vratiju i otvora postavljenim na suprotnim stranama kvadratnih prostorija. Svaka od ovih jasno oblikovanih soba na otvorenom predstavlja jedno specifično mjesto domovine. Različiti gradovi, mjesta, regije, oblasti i predjeli predstavljeni su kroz kvadratne isječke domovine. Nastaju specifični urbani proplanci, trgovi, pjace, dnevni boravci, izrezani šumarci i parkovi različitih biljnih i cvjetnih vrsta. Svaka od ovih specifičnih “otvorenih prostorija” bogata je mirisima domovine, osjećajima jasne taktilnosti materijala i prostorne specifičnosti ambijenata.

Od ostakljenih oranžerija juga, palmi i agava mediterana, kamenih suhozida i mirisnog bilja primorja, do isječaka guste šume, bjelogorice i crnogorice sjevera, žita i suncokreta istoka, maslina i vinograda zapada, do vode jezera, potoka i rijeka, preko isječka mora, oblikuje se jasan sustav bio, eko i energetske različitosti domovine. Zemlja, zrak, različite temperature i vlažnosti ostvarene različitim mikroklimama u “kockama domovine” oblikuje se heterogeni sustav urbanog parka, perivoja, botaničkog vrta, Spomen-Parka Domovini.

Specifično oblikovane matrice zidova izvedena je iz punog pigmentiranog betona. Ovaj masivan i jednostavan materijal zavisno od potrebe, scenarija upotrebe i oblikovanja ne nekim je mjestima ulašten do visokog sjaja terrazza, negdje porozno hrapav, strugan i lomljen, na mjestima grubo četkan ili zaglađen. Masivni zid promjenjive visine i geometrije, ponegdje je dekonstruiran i perforiran ili pak lagano erodiran i ispran, što ovom sustavu zidova ostavljaju dojam arhitekture nastale u nekom specifičnom vremenu, prikazujući protok vremena, proces rasta, ali i razaranja. Poput starog grada, dijela kvarta ili predgrađa, specifičan po mirisu, taktilnosti i specifične haptičnosti, oblikuje se prostor različitih prostornih emocija, unikatno mjesto kao prilika za različite mogućnosti interpretacije i shvaćanja specifičnosti domovine.

Na sjeverozapadnom, najvišem uglu spomenika označeno je mjesto za postavljanje vijenaca, paljenje svijeća i davanja počasti domovini. To je sustav niša i rupa u masivnom terrazzo zidu, koji stvara različita mjesta za ostavljanja traga svakog tko posjeti ovo specifično mjesto. Niše su različitih dimenzija položene na različite visine i mjesta masivnog terrazzo zida stvarajući prozračnu čipku, pikseliziranu sliku kao otvorenu podlogu za intervencije i postavljanja znakova pijeteta i memorije.

Pored arhitekture “kuće-labirinta” koja oblikuje specifične sobe na otvorenom, spomenik oblikuje i staze, usjeke, male mostove. Na trasi linija i pravaca jasno označenih položenom matricom, rasterom, spomenik na prostoru humaka oblikuju jasni usjeci na čijim se bočnim zidovima ispisuju i iščitavaju brojene poruke. Pisane, gravirane, oslikavane i slagane poruke i stihovi na različitim jezicima, dijalektima, narječjima opisuju povijest, komentiraju budućnost i ostavljajući prostor za nova pisanja stvarnosti vremena koje hodajući spomenikom upravo bilježimo. Staze na travnjacima i mali mostovi izvedeni su iz masivnog pigmentiranog terrazza, kao sastavni dijelovi, fragmenti jasne cjeline, prostorni nastavci na matricu spomenika.

Zelenilo u prostoru Spomenika Domovini podijeljeno je na postojeće, novo i sezonsko, koje se mijenja i nadograđuje u specifičnim scenarijima korištenja spomenika. U sjevernom djelu kazete spomenika zadržavaju se postojeća drveće koja se nastavljaju na okolno zelenilo stvarajući osjećaj kontinuiteta spomenika s okolinom i zatečenim kontekstom građevina. Zelenilo travnjaka koji kontinuirano prelazi humcima, dolinom i penetrira u sustav zidova povezuje ovaj specifičan spomenik u prostor vrta različitosti, botaničku kolekciju domovinske specifičnosti, prostor između arhitekture i prirode, između kontrole i slobode, prostor za različita događanja, ambijente bogate iskustvom i snažne emocije mjesta.