The Nine Eyes of Google Street View

Svako novo vrijeme donosi svoje specifične nove teme, generira različite inspiracije te proizvodi neuobičajene umjetničke alate. Svako novo vrijeme oblikuje i senzibilizira nove kreativne ljude, pokreće njihova osjetila. Svako novo vrijeme nudi mogućnost za reinterpretaciju civilizacijskih dostignuća ostvarenih kroz različite tehnološke, medijske i društvene platforme. Svako novo vrijeme potiče stanja kreativne transpozicije postojećih stvari i odnosa, koji prerastaju u neku novu, potpuno neočekivanu umjetničku praksu.

Kanadski umjetnik Jon Rafman i njegov osebujan i veoma inspirativan projekt The Nine Eyes of Google Street View upravo opisuje ovakvu mogućnost, predstavlja potpuno neočekivani pogled i kreativni odmak u odnosu na svakodnevne prakse digitalnog svijeta, njegove uobičajene alate, prostorno-informacijska sučelja i platforme.

Jedna od takvih novih kreativnih platformi, koja se pojavila sredinom 2000-ih, u kratkom je vremenskom intervalu okupila i formirala novu zajednicu umjetnika povezanih i umreženih kroz socijalni “web bookmarking” del.icio.us.. Za neke ljude ova će platforma ubrzo postati nova škola umjetnosti, škola koja neće biti povezana i prepoznata po specifičnom mjestu nastanka, geografiji, niti prema socijalnom ili političkom opredjeljenju. Ona se i danas pamti da je nastala, rasla i kompaktno se povezala na novom prostoru, virtualnoj mreži i prostoru weba.

Mladi nesputani kreativci počeli su koristiti internet, posebno proces surfanja internetom, kao glavni izvor inspiracije za svoje umjetničko djelo. Svatko je dobio priliku razviti svoj vlastiti stil surfanja, a umjetnikov stil pretraživanja postaje simbolična ekstenzija njihove prepoznatljive prakse. Internet je postao, bio i ostao za svih njih “Pariz iz 1920. godine”. Tako su i Jon Rafmanu, del.icio.us. i Google Street View postali jedna od takvih inspirativnih škola, drugačije mjesto i područje istraživanja.

Jon pronalazi i kopira slike s Google Street Viewa koje minuciozno istražuje i prisvaja, precizno ih arhivira, poučno predstavlja te uvodi kao neke nove, do tada neviđene slike specifično protumačene stvarnosti. Ove nove slike veoma emotivno dočaravaju prizore običnih ljudi. Prizore prostitutki na ulici, scena nesreća, slike požara, zalutalih životinja i ljudi na cesti, uhvaćene u print-screenu Jona Rafmana, shvaćamo i doživljavamo puno snažnije i preciznije nego što ih Google Street View nudi, pasivno promatra i slučajno zahvaća. U trenutku kada se printaju u velikom formatu, postavljaju na zidove galerija, odjednom postaju nove fotografije. Umjetnost Google-readymadea.

Neke od slika pronađenih u Google Street Viewu jasno prikazuju sva ograničenja Googleovog softvera za obradu slike, promjene boja, nesavršenost cjeline koja nastaje spajanjem niza slika uhvaćenih kamerom. Slika iz malenog grada u jugozapadnoj Francuskoj pokazuje istog starca dvaput na kratkoj udaljenosti, kako hoda niz pločnik sa svojim štapom. Osim čovjeka, sve na slici je potpuno statično, cesta, brdo i kuća, tako da program spaja ove dijelove slike bez ikakvog problema. No, ono što stvara dramatičan odmak od uobičajene stvarnosti je čovjek i njegov dvojnik, stvarajući drugačiju, surealnu, tajanstvenu “uncanny” sliku.

Neke su slike iz Jonove zbirke lijepe, neke su pitoreskno zavodljive, neke pak pastoralno smirujuće. Neke kao da nagovještaju dramatičnu filmsku priču. Na ulici u Sao Paolu, čovjek (lice mu je automatski zamagljeno uz pomoć Googleovog softvera) govorom tijela jasno izražava osjećaj srdžbe. Razjareno i ubrzano hoda ravno prema automobilu s kamerom. U ruci drži pištolj. Na drugoj slici nalazi se prostitutka u blizini Barcelone, gleda preko ramena, trenutak neposredno prije nego što ulazi u kamion svoje nove mušterije. Na ulici koja izgleda kao stambena ulici u Rio de Janeiru parkiran je kombi u velikom požaru Pored njega stoji čovjek bez majice, te mirno gleda scenu požara s vrata kućnoga praga.

Neke su slike pak jednostavno traumatične. Motor leži na ulici pored slupanog automobila, u gradu u blizini Rima. Muškarac u kratkim hlačama sjedi na asfaltu i razgovara na telefon. Dvije druge osobe brinu se o ženi na tlu, koja je očito u teškoj nevolji. Još jedna slika s autoceste Guanajuato u Meksiku prikazuje mrtvo tijelo, prekriveno plahtom, koje nepomično leži na sredini ceste. Policija je tu, kao i mala skupina promatrača. Isti Google softver koji briše lica i zamagljuje i registarske tablice, tako da je tablica razbijenog auta nečitka, ali je tijelo pod plahtom, kojemu noge bespomoćno vire, savršeno jasno.

Ove upečatljive slike Jon Rafman traži danima i noćima. On sam često navodi da se mora potpuno psihički pripremiti prije nego što ode na Street View “surfanje”. Ovaj mukotrpan proces zahtijeva intenzivnu izdržljivost, koncentraciju i fokus. “Jednom kad sam užlijebljen u traženje, unesem se u ono što bi se moglo smatrati stanjem ekstaze” kaže Jon. “Često sam tražio 6 do 12 sati prije nego što bi išta našao, a pak u nekim drugim prilikama mogu pogoditi vrući trag i naći pet-šest fotografija u jednoj seriji, potrošivši nekoliko minuta na traženja…. jednostavno nikada ne znate”.

Slike koje Rafman pronalazi predstavljaju i donose potpuno autentične trenutke svakodnevnog života. Ove fotografije, prema riječima samog autora, izgledaju kao da su rađene i inspirirane tradicijom američke ulične fotografije. Neke fotografije neodoljivo podsjećaju na realizam fotografija iz ere depresije Farm Security Administrationa, ili pak ostavljaju utisak fotografija Henri Cartier-Bressonovog koncepta “odlučujućeg trenutka”. Ova nevjerojatna sličnost kao da relativizira ulogu i poziciju fotografa danas. Tumači promjenjene uvjete unutar medija fotografije te jasnu potrebu za njezinim potpuno drugačijim vrednovanjem. Ova inspirativna zbirka slika i fotografija jasno ukazuje da kreativnost uvijek nalazi nove medije, proizvodi i koristi nove alate koji nas vode do novih iskustva, podražaja i potrebe za novim projektima.