Tri Kilometra Varova Za Muzej Apoksiomena

Dok se kip Apoksiomena trenutačno nalazi u izložbenoj dvorani Paul Getty Museuma u Los Angelesu na izložbi »Power and Pathos – Bronze Sculpture of the Hellenistic World” (dopremljen tamo direktno iz Londona gdje je bio predstavljen u British Museumu) u Malom Lošinju privode se kraju završni radovi na izvedbi postava Muzeja. Ubrzo će sve biti spremno za povratak skulpture u domovinu te njezino trajno udomljavanje u Muzej Apoksiomena. Ovom dugo iščekivanom trenutku prethodio je gotovo pa četverogodišnji rad na rekonstrukciji Palače Kvarner, izgradnji Muzeja te izvedbi stalnog postava muzeja.

Pored skulpture nagog atlete Apoksiomena, kao glavnog i jedinog originalnog elementa arheološkog postava Muzeja Apoksiomena, Muzej se sastoji i od niza veoma specifičnih i posebno za ovo mjesto i specijalno za ‘događaj’ Muzeja osmišljenih prostorno-programskih cjelina. Svaka od cjelina muzeja definirana je programom postava muzeja, dok različiti materijali i oblici izložbenih soba predstavljaju niz prostornih sekvenci muzeja koje doživljavamo prolaženjem i hodanjem u strogo definiranom slijedu. Izložba Apoksiomena predstavlja prostornu materijalizaciju scenarija izložbe, koji je utjelovljen u specifičnom arhitektonskom konstruktu, izvedenom u složenoj prostornoj konstrukciji čeličnih štapova, obloženih pločama čeličnog varenog lima.

Tijelo i oplošje Muzeja slagano je na licu mjestu, spajano i vareno kroz 90 dana preciznog i mukotrpnog rada. Izvedena su tri kilometra varova koji su spojili nekoliko tisuća slobodno rezanih ploča tankog čeličnog lima. Ploče nepravilnog četvrtastog oblika, prilagođene su lakoj manipulaciji i radu desetak radnika varioca, koji su pažljivo obložili oplošje Muzeja. Svaki od tih djelatnika dobio je prijedlog i naputak o slaganju ploča te mu je ostavljeno na slobodnu volju prilagođavanje, slaganje, pričvršćenje i varenje svakog komada lima na čeličnu potkonstrukciju. Tijekom izvođenja radova timu izvoditelja pridruženi su lokalni varioci iz brodogradilišta Mali Lošinj te je iskustvo izrade i varenja limova na brodovima preneseno kao dragocjeno iskustvo u izradu oplate muzeja Apoksiomena u Palači Kvarner.

TLOCRTI_600

Izložbeni prostor koji se prostire kroz četiri etaže građevine izveden je kao složena rešetka, sastavljena od mnoštva čeličnih štapova i kosnika, spojenih u kompaktan čelični kavez oslonjen na tlo i zidove palače, ojačane prskanim torkret betonom. Preciznost i jasnoća čelične konstrukcije te s druge strane nepravilan, gotovo organski oblik starih zidova palače nastalih taloženjem vremena kroz mnoštvo rekonstrukcija i prenamjena stare zgrade, osigurao je arhitekturi muzeja stanje neočekivanog odnosa. Specifičan je to prostorno konstruktivni sraz elemenata i materijala, kao jasnih komponenti arhitektonskog scenarija muzeja.

ZAVARI

Ovako specifično projektirani čelični kavez umetnut je unutar oplošja postojeće građevine te se oslanja na tri točke, tri oslonca građevine, jedan na tlu i dva na nasuprotnim zidovima palače. Također, cijela konstrukcija izložbenog arhitektona kontinuirano je ovješena na vijenac građevine te lebdi u prostornom okviru zidova stare palače. Poput velikog broda u boci “zarobljeni” muzejski arhitekton stupa u specifičan prostorni odnos s oplošjem palače, stvarajući pritom pulsirajući otvoreni prostor između. Od uskog procjepa, preko šireg pogleda na galerije muzeja sažima se i rastvara prostorni dijalog elemenata građevine.

Muzej u suštini s jedne strane oblikuje stalni postav Muzeja i preostali, mahom javni, gradski prostor građevine. Muzej Apoksiomena s njegovim scenarijem postava oblikuje jasan volumen, definirajući pritom niše slobodnog prostora namijenjenog javnosti i pratećim ponudama mjesta u kulturi. Otvoreno prizemlje, javni balkon na prvoj etaži, galerija za kustose, uprava i prostor za njihove goste na drugom katu te krovni lounge-belveder, dijelovi su prostornog scenarija muzeja namijenjeni gradu i posjetiocima koji nisu došli samo u zatvoreni, strogo kontrolirani režim postava Muzeja.

Čelična konstrukcija muzeja ubačena je kroz otvoreni krov građevine, koji je naknadno zatvoren, te je pristupljeno tromjesečnoj izradi obloge limenim pločama. Odmašćeni, očišćen i u grubo izrezan lim raspoređen je po visini građevine te su radnici varioci krenuli u paralelno oblačenje tijela muzeja limenim pločama od krova muzeja do prizemlja. Krećući od jasnih naputaka o načelnoj veličini i načinu pričvršćenja, ploče su fiksirane točkastim varenjem na jednakoj udaljenosti, formirajući jasan oblik tijela muzeja. Kontrolirajući rad svakog dana, u suradnji s variocima i njihovim voditeljima, u tijesnoj kreativnoj suradnji oformljeno je amorfno, neravno i veoma specifično tijelo muzeja.

Nakon manjih preinaka i savladavanja lomova i savijanja na bridovima izložbenog arhitektona dorađeni su rubovi ploča, spojevi specifični “susreti” i odnosi ploča na sudarima više prostornih ravnina plohe Muzeja. Nakon pričvršćenja svih limova pristupljeno je kontinuiranom i preciznom varenju svakog lima. Puna dva mjeseca izvedena su 3 kilometra varova i potrošeno tristo kilograma spojnih šipki i materijala za varenje. Desetak marljivih varioca shvatilo je nakon samo nekoliko dana da svojim radom izvode i utjelovljuju specifičan i veoma neuobičajen prostorni uradak. Želja za bivanjem dijela tima koji izvodi ovo nesvakidašnje djelo okupilo je i dodatne varioce iz Lošinja, koji su htjeli sudjelovati u nesvakidašnjem radu i kolektivnom trudu.

Nakon varenja i čišćenja dobivene plohe pristupilo se višekratnom bojanju i poliranju dobivene plohe, te završnoj obradi limenog arhitektona. Korišten je sjajni bijeli brodski lak, onaj isti kojim se premazuju trupovi brodova, trajekta i remorkera u Lošinjskom brodogradilištu. Zidovi muzeja i stare palače ojačani su prethodno špricanim torkret betonom te su završno pobojani Yves Klein plavom bojom. Na kraju je dobiven začudan spoj hrapave, amorfne i matirane plohe plavoga zida unutar kojeg plovi glatki limeni muzejski arhitekton, stvarajući neočekivane i neobične prostorne odnose, refleksije svjetla koji prodire kroz otvore prozora na zidovima stare građevine. U dubokom plavetnilu stare kuće zarobljen je brod u boci, muzej koji nestrpljivo čeka povratak Apoksiomena s dugog puta oko svijeta.