Napuštene Namjene, Izbrisani Znakovi, Zaboravljene Uloge I Nova Značenja

Ako neku arhitektonsku građevinu izvučemo iz konteksta u kojem nastaje, oduzmemo joj svrhu i korištenje, odvojimo njene oblike i konstrukciju od izvornog poretka, izbrišemo karakteristične znakove i jasna obilježja te započnemo gomilanje tih jednostavnih i očekivanih elemenata, potpuno oslobođenih i spremnih za nova tumačenja, dobivamo specifičan projekt – arhitekturu za nove mogućnosti.

Njemački fotograf Josef Schulz ovakve mogućnosti, naoko skrivenih, ali uvijek otvorenih vrijednosti elemenata arhitekture, inspirativno istražuje, prezentira i projektira na svojim slikama napuštenih kuća, trgovina, stanica, graničnih prijelaza, totema i smjerokaza te beskonačnih fotografskih traka shopping centara.

Schulzovo oko kamere i misao koja ga pokreće oduvijek su bili zainteresirani za mjesta tranzicije, arhitekturu prijelaza i transformacije. Kroz svoje fotografije on nam na površinu donosi unutarnji život arhitekture i specifičnih mjesta, uhvaćenih preciznim okom, uokvirenih jasnim kadrom te dodatno uređenih u jasnoj i neskrivenoj post-produkciji fotografije. Njegovim radovima stvara se nova slika kao specifičan i jasan projekt – projekt koji pokazuje neku novu trezvenost, novi jasan početak, pogled kao novi zaključak, uz naoko uobičajene ambijente i već viđenu arhitekturu.

Neovisno je li istražuje i fotografira napuštene, ispražnjene ili zaključane kuće, nekada korištene kao male trgovine lokalnih domaćinstva, zatim snack postaje, benzinske stanice ili male supermarkete, na njegovim fotografijama ne možemo odmah i jednoznačno razlučiti izvornu namjenu ili uporabu vrijednost građevine. Jednako tako ne raspoznajemo, ali naslućujemo vlasnika, odnosno izvornu funkciju zgrade. S druge strane fotografija otvara mogućnost trezvenog, racionalnog pogleda na stanje, mjesto i arhitekturu, način građenja, tehnologiju, materijale, konstrukcije i označavanje.

Jednako kao što njegove fotografije napuštenih građevine Amerike otvaraju nove zaključke, tako i serija slika “übergang” oslikava napuštene ali još uvijek zadržane granične prijelaze. Josef Shulz snima strehe za autobuse i mjenjačnice na izbrisanim mjestima prijelaza granica država Europske Unije. Geometrija kuća, materijali, oznake i konstrukcija streha, nezgrapnih ready-made i ad-hoc stvaranih arhitektura, označavaju mjesta za provjeru dokumenata. Danas administrativno potpuno nevažnih i nevažećih, ali kod nekih ipak dobro zapamćenih mjesta, točaka nekadašnjeg apsolutnog i obvezatnog mirovanja.

Pred nama ostaju građevine, čudni konstrukti uvjetovani danas nepoznatim rutinama, tehničkim odlukama, propisima i standardima. Svjedočimo specifičnoj arhitekturi kao građevinsko-obrtničkom posredniku između kretanja u prostoru, procedure, konstrukcije i materijala položenih uz cestu na kojoj se još uvijek vidi trag granice, crta koja više kao da ne postoji, ali se ipak formalno i tjelesno jasno osjeća.

S druge strane, u seriji “Sign Out” Josef Schulz fotografira reklamne stupove, toteme i velike oglasne table uz autoceste i u trgovačkim centrima. Slika ih odozdo, iz pješačke perspektive, ispred jedinstvenog i na svim fotografijama istog neba. Tim velikim plakatima, stupovima i reklamama, oduzeta su njihova slova, nazivi i logotipi. Uz naknadnu obradu fotografija, čišćenje i odstranjivanje svake poruke, znakovi su lišeni svake ideje, a njihove funkcije pretvorili su ove velike znakove u prazne oblačiće bez izvorno komercijalne poruke.

Upravo je to točka u kojoj Schulz jasno posreduje i precizno djeluje. Pomoću digitalne manipulacije fotografijom on oslobađa svoje objekte “oznaka”, odvajajući ih pritom od njihovih funkcija, prekidajući svaku uobičajenu i očekivanu komunikaciju. Kao da želi reći: “odjavite se, prekinite suradnju!”. Izvorna struktura i arhitektura sa svojim “oblikom i funkcijom” sada su svedene na čisti oblik. Pretvorena su i ponovo stvorene kao skulpturalni, konceptualni i umjetnički objekt. Josef Schulz pojačava taj dojam radeći precizne i pedantne promjene na digitalnoj fotografiji, gdje je usredotočen na naglašavanje, skrivanje, pojačavanje oblika, boje, sjene i sjaja arhitekture. Ovim su postupcima stvorene autonomna prostorna tijela, idealna arhitektura bez ogrebotina, oštećenja ili tragova upotrebe. Ona su naizgled bezvremenska, zavodljivo neprirodna i potpuno istinito umjetna.

Na kraju pregleda njegovih radova ‘dolaze’ fotografije bezličnih, uvijek sličnih, predvidivih i svugdje istih shopping centara spojenih u dugačke i naoko beskonačne trake, koje daju neki novi smisao običnim i svakodnevnim detaljima. Svi ovi naoko banalni, trivijalni i svakodnevni gotovi elementi kada su stavljeni na gomilu poprimaju druga značenja. Slaganje i beskonačno nizanje stvaraju različite scene, kadrove i situacije. Ponavljanje i nabrajanje besmislenih generičkih oblika, poruka i materijala dovodi do nove začudne slike. Dovodi do beskonačnog loopa drugačijeg značenja. Zgrade su tako uskraćene za identifikaciju njihovih osobnih značajki i specifičnosti, svedene na čisti oblik, niz formi i mnoštvo znakova.

Ovdje računalo i alati za obradu fotografije postaju umjetnički uređaj za sastavljanje, spajanje i gomilanje slika. One su izvučene iz stvarnog svijeta, složene, slijepljene, spojene u beskonačni, perverzni, ali hladno racionalni niz realnog i mogućeg. Zgrade postaju slikovni oblik, ali bez napuštanja svog podrijetla. Tako one svjesno ili podsvjesno omogućuju gledatelju da zamjenjuje sfere stvarnosti te neprimjetno prijeđu granicu koja ih razdvaja.

Shulzove fotografije kreću se u rasponu od predivno banalnog, poetično zapuštenog, pa sve do inspirativno nestvarnog. To su slike i prizori napunjeni specifičnom aurom i identitetom filmova iz prošlosti, jeftinog konzumerizma, zavodljive geometrije i estetizacije. Fotografije Josef Schulza pod snažnim je utjecajem gubitka, rezignacije, ali i jasne trezvenosti bez trunke malodušnosti. Putem njegovih radova pred nama je slika, mjesto i arhitektura, koja u jednu ruku nije uspjela, ali čije porijeklo ostaje skriveno da bi bilo inspirativno za druge početke.