Sottsassov Krajolik i Kontejner

Arhitektura na različite načine i kroz brojne medije kontinuirano tumači, definira i programira specifičan odnos geometrije prirodnog i artificijelnog, redefinirajući pritom zatečeno te prilagođavajući elemente novog prostornog sloja. Apstraktni raster, matrica i struktura od kojih u prirodi i arhitekturi sve počinje, spoznaju se, tumače i definiraju kroz konkretan i jasan projekt. Kontinuirana i beskonačna matrica postojećeg i novo uvedeni sloj, putem jasnog projekta prerasta u arhitekturu mjesta.

Elementi zatečenog krajolika s jedne strane te prethodno osmišljeni, gotovi elementi, s druge strane, kao autonomni, atestirani i potpuno energetski održivi sklopovi, čine osnovne dionike, aktere i aparate sustava na kojim arhitektura i njezina ostvarenja počivaju. Projekti “Design Metaphors” i “Mobile and Flexible Environment Module”, arhitekta Ettore Sottsassa Jr. iz 1972. godine predstavljaju i jasno tumače ova dva autonomna pristupa, djelovanja i rada kroz arhitekturu.

“Design Metaphors” je slijed fotografija, točnije prostornih projekata, koje je Ettore Sottsass Jr. snimao i sakupljao tijekom svojih putovanja španjolskim teritorijem i Pirinejima. Te njegove ‘Metafore’ su privremeni land-art projekti, privremene arhitektonske konstrukcije nastale u krajoliku, izrađene od skromnih i krhkih stvari i predmeta, komada žice, drveta, vrpci, lišća, kamenja i(li) dijelova odjeće, koji se jasno i precizno odnose na nesigurnoj prirodi pejzaža. Sottsass ostavlja diskretne znakove u krajoliku , gotovo pa nevidljive tragove , on zapravo gradi stvarnu arhitekturu ili neku vrstu prostorne metafore arhitektonskog projektiranja.

Tijekom 1972. godine Sottsass započinje s postavljenjem pitanja uloge i odgovornosti arhitekta u suvremenoj industrijskoj kulturi. Njegove prostorne intervencije i projekti kontejnera za domaćinstva globalnog svijeta izražavaju snažnu potrebu i jasan stav za vraćanje arhitekture njezinim počecima. Projektiranim Metaforama, tim jasnim prostornim instalacijama, zgradama u pejzažu, ažurira se i predstavlja neka vrsta univerzalnog i apstraktnog studija arhitektonskog jezika. Sottsass svojim instalacijama pokušava ispitati i predstaviti odnos između pojedinca i fizičkog okruženja. Kuće bez zidova i stropova, vrata koja gledaju na vakuum, prostori bez dna etaže, kreveti u kojima se ne može spavati, i mnogi drugi predmeti koji stavljaju čovjeka kao gledatelja pred pravim smislom vlastitog postojanja i njegove sudbine.

Design Metaphors, prema riječima Ettore Sottsassa, predstavljaju i čine filozofsku igru, jasnu izjavu o arhitektonskoj politici, ali i svojevrstan obred vjere. Design Metaphors se nalaze negdje između potpunog angažmana i jasne izdvojenosti: “Osjećao sam duboku potrebu za posjetu samotnim mjestima, planinama te ponovnim uspostavljanjem fizičkog odnosa s univerzalnim, koje je jedino okruženje koje, upravo zato što se ne može mjeriti i predvidivo kontrolirati, možemo pokušati razumjeti” (E.S.jr.)

U svom drugom projektu, kao jasnom odgovoru na potrebe i zahtjeve dizajna u suvremenom domaćinstvu, tijekom 1972. godine, Ettore Sottsass zamišlja, crta, projektira i izvodi “Mobile and Flexible Environment Module”. U projektu zamišlja i kreira domaće, kućansko okruženje, koje se sastoji od umreženog sustava jednakih, sivih, plastičnih kontejnera. Svaka od ovih prostornih jedinica, odnosno kapsula, opremljena je s malim kotačima i plastičnim kabelima za uzajamno održivo energetsko i funkcionalno povezivanje. Svaki prostorni spremnik slijedi jednu od kućanskih funkcija: štednjak za kuhanje, hladnjak, ormar, tuš kabinu, audio-video jukebox, biblioteku, stol i čitaonicu. Oni predstavljaju katalog različitih mogućnosti, gotovih elemenata, unutar kojih svatko može prema vlastitoj kulturi, odabiru i prostoj volji, izabrati, ali i jasno organizirati njihovo grupiranje, skupljanje, razdvajanje uklanjanje, stvarajući jasan pojedinačni ili kolektivni doživljaj specifičnog prostora za život.

Ovi kontejneri nisu samo spremnici, nositelji sadržaja i specifične funkcije, oni se mogu slobodno grupirati ili rastavljati, ali jednako tako jednostavno i otvoreno mogu preuzimati, stvarati jasne i kontinuirane konfiguracije. Ovi kontejneri mogu putovati kroz prostor poput kakve dugačke zmije, biti ukočeni i nedvosmisleni kao zidovi, stvarati transparentne ili zatvorene ambijente. Oni mogu jasno kreirati i omogućavati uske ili duboke, široke ili plitke, otvorene ili zatvorene, kratke ili dugačke zone i područja, stvarajući tako nova okruženja, specifična mjesta. Sottsassovi kontejneri privlače i generiraju tako scenu i prostorni okvir za komediju, farsu, operu ili dramu stvarnog života, ali tijekom 1973. godine postaju idealna scenografija filma i dobro posjećene kazališne predstave.

“Mobile and Flexible Environment Module” je projekt koji gotovo pa predstavlja logiku uvijek zavodljivog, kao i tada, tako i danas, uvijek intrigantnog anti-komercijalnog fenomena. On se jasno ogleda u izgradnji domaćeg prostora u kojem pojedinac ne podvrgava jasnoj i nedvosmislenoj pristranosti “posjedovanja” predmeta. Funkcije života su poput at-hoc instalacije, elementi i prostori gdje svatko može jednostavno izabrati, koristiti i djelovati unutar programa i namjene kuće onako kako on osjeća za potrebnim i funkcionalnim.

Projekt “Design Metaphors” i “Mobile and Flexible Environment Module” pokreću i jasno impliciraju kritiku suvremenih gradova i malograđanske kuće, te kuhinje kao njezinog glavnog centra. Svaki od ovih projekata zapravo potiče univerzalne ideale emancipiranja pojedinca u prostoru, oslobođenog od svakodnevnih rutina, otvarajući mogućnosti i događanja u potpuno drugačijem okruženju. Akcija i mjesto u matrici i krajoliku beskonačne prirode i društva.