Arhitekt Netanyahu i Novi “Srednjovjekovni” Gradovi

Ako želimo saznati kako izgleda suvremeni grad utjelovljen na jasnom i dugotrajnom konfliktu politika, ako zaželimo spoznati kako nastaje, raste te veoma održivo pulsira mjesto sukoba religija, otiđimo do Zapadne Obale i Palestine. Zapadna obala, taj svima dobro poznati prostor permanentnog sukoba, danas je jasno definirani teritorij kojeg čini 2.100 četvornih kilometara pitoresknih brežuljaka, s dvjestotinjak manjih i većih židovskih naselja raspoređenih unutar Palestinskog područja. Precizno i brižno projektirani gradovi, okruženi sigurnosnim ogradama, nastali su u predasima, nakon intenzivnih valova ratovanja. Građeni u fazi pregovora između Palestinaca i Izraelaca, rasli u toku prividnog primirja zaraćenih strana, razvijani su i naseljavani u kontinuiranom zastoju i otvaranju dijaloga. Danas ovi novi gradovi, raspršeni u prostoru Zapadne Obale, broje nešto više 350.000 stanovnika.

U dugogodišnjem i permanentnom sukobu između Izraela i Palestine, na prostorima između jugoistočnog Mediterana i Afrike, gdje se Židovi i Muslimani desetljećima bore za svoj teritorij, stvara se niz mjesta i novih naselja koja svojim izgledom, organizacijom te načinom života uvjetovanog jasnim granicama i čvrstim ogradama, podsjećaju na srednjovjekovne utvrđene gradove.

Gradovi Eli, Modiin Illit, Bruchin, Efrat i Har Homa neki su od takvih zapanjujuće zanimljivih, organiziranih i jasno održivih gradova. Građeni u periodu od 1997. godine do danas predstavljaju nove punktove u teritoriju, snažna i prepoznatljiva uporišta izraelskog življa. Gradovi na Zapadnoj Obali svojevrsne su utvrde suvremenog doba, gradovi koji striktno definiraju teritorij, utjelovljuju pripadnost grupi, nose i izražavaju jasna obilježja mjesta, nedvosmisleno govore o arhitekturi grada precizno projektiranog oblika.

Ovih je dana New York Times donio jedan zanimljivi prilog u kojem njihovi dobro informirani novinari bilježe interesantne događaje te donose zanimljive fotografije i podatke o ovim novim gradovima. Kako pišu novinari Jodi Rudoren i Jeremy  Ashkenas na ulasku u grad Eli stoji velika tabla na kojoj jasno piše “Eli: Veliko mjesto za novi rast.” Glavni arhitekt i planer ovih suvremenih gradova nije nitko drugi do gospodin Netanyahu, Izraelski premijer koji ovih dana ide u političku borbu za svoj novi, četvrti mandat.

Njegov osobnu urbanistički projekt, precizan arhitektonski plan izvedbe novih naselja, ujedno je i središnji element nesporazuma te problematičnog odnosa s Washingtonom. Ovi novi gradovi i specifičan urbanizam konflikta, uz brojne probleme na globalnoj sceni te niz otvorenih tema i izazova (koji idu od pitanja kako se nositi s Putinom, do tema kako razriješiti pitanja Iranskog nuklearnog programa) predstavljaju samo još jedan od nerješivih zadataka američke administracije. Izgradnja na West Banku jednako je tako i u centru europske kritike Izraela, ona predstavlja gotovo pa nerješiv administrativno urbanistički problem i svima neočekivani čin građenja kao osigurača pregovora i jasnog oblikovanja politike.

Stalan rast i ubrzani razvoj ovih novih naselja, koja nastaju širom okupirane Zapadne Obale i Istočnog Jeruzalema, većina svjetskih lidera smatra kršenjem međunarodnog prava. Gradogradnja i urbanizacija kompliciraju stvaranje održive i mirne Palestine, te predstavljaju nerješiv izazov u rješavanju otvorenog pitanja statusa Izraelaca, koji su sada na tim mjestima podigli drugu i treću generaciju svojih potomaka.

Najveće i najbrže rastuće naselje u ovom području je Modiin Illit. Tijekom 2009. godine, ova izdvojena ultra-ortodoksna zajednica, zabilježila je nevjerojatnih 60 porođaja tjedno, tako da danas ovaj ograđeni grad ima više od 60.000 stanovnika. Har Homa, drugo po veličini ograđeno naselje na brežuljku, koje danas ima više od 25.000 stanovnika, živi u brižljivo projektiranim kamenim stambenim zgradama ograđenim zidovima i modernim igralištima, ali i marketinški jasno privučenim većim stambenim prostorima za manje novca nego na drugim mjestima u gradu. Oglas za peterosobni stan s dva balkona u ovom dijelu grada, i tražena cijena od 611.000 $, uključuje “pogled na Betlehem” kao glavni “tržišni target” i presudni psihološki poen kao jasan motiv za kupnju te stvarni dokaz vrijednosti nekretnine. Na fotografijama Tomasa Munita vidimo ozračje gotovo pa blaženog života, atmosferu idile u gradovima nastalim u kontekstu kontinuiranog sukobu.

Aaron David Miller, savjetnik šest američkih državnih tajnika za Bliski istok za izgradnju tih novih gradova kaže da su oni rasli i građeni su u ozračju kontinuirane “hitnosti i panike”. Prema precizno iznesenim spoznajama te čvrstim dokazima, fotografijama i satelitskim snimkama razvoja gradova, u periodu od 1997. godine do danas gospodin Miller je pratio fenomen panike kao generatora nove urbane i gradotvorne mase. Kroz gradnju ovih gradova opisana je atmosfera konstantne užurbanosti, hitnoće i brzine gradnje kao čvrstog temelja politike, jasnog osigurača u definiranju novog teritorija. Hitnost i panika postali su glavni strateški alat za okupljanje ljudi i gradnju gradova.

Analiza planiranja, izgradnje, kontinuiranog rasta stanovništva te podaci o potrošnji u protekla dva desetljeća, pokazuje da je gospodin Netanyahu kao glavni “agresivni graditelj”, spretni prostorni planer i urbanist konflikata tijekom svog prvog mandata iz davne 1990. godine zabilježio otprilike tri puta više doseljenog stanovništva od ukupne izraelske stope rasta stanovništva. Danas, u novoj političkoj kampanji, gospodin Netanyahu sigurno “plovi” između njegovog izazivača lijevog centra Isaaca Herzoga, koji je obećao zamrznuti gradnju izvan tzv. naselja blokova Izraela prije 1967. godine, i oponenata s desnice koji kažu da premijer nije izgradio niti izbliza dovoljno koliko je smio, trebao ili pak mogao projektirati.