Kuća Kao Toolbox Mašte

O kući maštamo. O kući pragmatično kalkuliramo. Kuću s vremenom razgrađujemo, dograđujemo, mijenjamo, opušteno i strastveno živimo. Kuću gradimo uspomenama, čežnjama i ambicijama. Kuća je potreba. Kuća je egzistencijalni okvir. Kuća je atmosfera i emocija. Kuću mislimo geometrijom, analiziramo brojevima. Poput filma, kuća ima scenarij po kojem se slaže i živi. Kuća može postati mit. Kuća je intimna, zatvorena i skrivena. Kuća se otvara, pokazuje i reprezentira. Kuća je višeslojno kontradiktorna.

Maštati o kući je najbolje kroz otvorenu igru. Igra se ogleda u projektu, a mašta osjeća boravkom u kući. Igrati se i maštati kuću možemo od ranog djetinjstva, do duboke starosti. Igra kuće postavljena je na mnoštvu platoa otvorenih mogućnosti, prepuna opasnosti, neizvjesnosti, strasti i veselja. Pragmatično kalkuliranje tijekom igre daje osjećaj sigurnosti, pregled mogućnosti te bistri pogled na stvari i aktere. Pragmatičnost kuće ne isključuje niti garantira njezinu visoku vrijednost, ona se samo podrazumijeva. Pragmatičnost se hrani maštom. Mašta najbolje raste u pukotinama pragme.

 

Kuća je poput kutije za alat. Kuća je poput precizno organizirane i atestirane police u auto radionici. Kuća je nalik dječjoj igrački, kutiji za lutke ili plastične vojnike. Kuća je čarobna kutija za bombone, slatkiše, lizalice i bižuteriju. Kuća je kutija s priborom za društvene igre, igre na sreću, crtanje i slikanje. Kuća je stara kutija za kekse u kojoj skrivamo slike, tajna pisma i drage poruke. U slučaju nesreće kuća je kutija za prvu pomoć, ona može interventno i brzo liječiti. Prepuna polica i kutija s raznim medikamentima, tabletica raznih boja i načina djelovanja, kuća često ima i placebo-efekt.

Kuća je arhiv. Kuća je složena kao precizno organizirano skladište ili depo. Kuća čuva uspomene, rađa nove, ali i priziva stare, zaboravljene slike. Kuća asocira. Kuća je otvorena i pregledana memorija, matična ploča s precizno organiziranim komponentama. Kuća je složena baza podataka, podloga za nove projekte i akcije. Neki dijelovi arhive prazne se i bacaju, a na upražnjena mjesta dolaze novi. Sobe i prostorije kuće su povezane, lako dostupne i uvijek drugačije organizirane police i pretinci. Zavisno o organizaciji i namjeni arhiva, igračke ili kutije za alat, kuća služi, kuća je služena jasnom idejom i obrascem korištenja. Kuća korištenjem šalje poruke.

 

Prema potrebi i kuću i kutiju zatvaramo nesalomljivim čelični lokotom. Ključ čuvamo i dajemo samo odabranima. Kroz pukotine, otvore, prozore (kutije ili kuće) naziru se njezini dijelovi, stvari i predmeti. Kuća, kao svaka kutija za lutke i nakit, plijeni radoznalošću prema sadržaju kojeg skriva. Na zidovima kuće, na stranicama kutije, ostavljamo tragove akcije i igre, naziremo obrise pohranjenih predmeta, osjećamo teksture materijala dragih nam predmeta. Mekani, podatni, rastezljivi, sjajni i dragi komadi izlaze, i obavijaju opnu kuće. Ponekad kutiju izrezujemo, prilagođavamo dragom predmetu, nagrizamo, bušimo i lomimo strukturu. Kutija, iako je u većini slučajeva izvedena iz kvalitetnog i laganog aluminija, pobojana je u sijanu i dobro prianjajuću boju. Kutiju je, kao i Kuću, poželjno bojati jarko crveno.

Ovaj tekst inspiriran je natječajnim radom kojeg je organizirao i proveo tijekom 1981. godine časopis AD [Architectural Design] na temu suvremene kuće za lutke, Doll’s Houses. U broju  nº46, 1983. godine objavljeni su svi radovi, uključivo i ovaj naročito mi inspirativan rad, tada dolazećeg arhitekta, mladog Jean Nouvela iz Francuske.