Projektiranje različitosti – Projektiranje Nepredvidivog

Gradovi današnjice su poput slika Jacksona Pollocka, rekao je jednom prilikom Gilles Deleuze, te nadodao da se nalazimo unutar sveprisutne teme “otvorene i komplicirane” cjeline, koja se protivi i opire totalitarnosti ili jednostavnosti. Grad je osjećaj zgusnutih zona ili ljuštura stvarnog.

Ova silno slikovita i precizna konstatacija pomaže mi pri tumačenju teritorija unutar kojeg svakodnevno djelujemo. Sustav raspršenih elemenata koji čine složenu cjelinu, bilo da su jasno i nedvosmisleno prostorno-fizički, ili pak virtualno-nematerijalni, samo su površnom promatraču kaotični košmar nekontroliranih fragmenata. Naprotiv, sve ima svoj razlog postanka i nestanka, a elemente ovako složene cjeline povezuje jasan i smislen sadržaj. Prostorni fragmenti postavljeni unutar ove velike slike definiraju jasne međuodnose svojim nedvosmislenim razlogom i načinom postojanja.

Ako na tren stvari pogledamo drugačijim očima svjedoci smo kao arhitekti predivno složene, poticajne i kreativne situacije gdje su mogući svi scenariji djelovanja, organizacije, upravljanja, modeliranja, kontrole i projektiranja prostora. Prostorni, fizički, virtualni, organizaciono-politički, duhovni, medijski, artistički, društveni utjecaji te njihovi specifični načini pokretanja i organizacije, snažno definiraju suvremeni teritorij kojim se bavimo.

Ovakvo okruženje i kontekst globalnog djelovanja oslobađa arhitekturu i urbanizam klasičnih zadataka, te nas konačno rješava oblika i estetizacije, kao jedine promatrane i vrednovane manifestacije struke. Započinje vrijeme u kojem se osim planiranja akcija i događaja, jasnog definiranja infrastrukturnih poteza i mreža, te osmišljavanja i kontrole održivih energetskih sustava i ekologija, oslobađamo arhitekturu klasičnog planiranja zona i namjena, te ulazimo u prostor projektiranja sustavima. Nalazimo se u prostoru Arhitekture Teritorija i vremenu Grada Nakon Oblika.

Ovakvo stanje i odgovarajući mu ‘modus operandi’ nemaju potrebu za velikim paradigmama i globalnim manifestima. Djelovanje u arhitekturi traži konkretne akcije na teritoriju te je stoga potrebno spremiti, organizirati niz manjih, ali unaprijed promišljenih koraka. Skupimo i proanalizirajmo više mogućnosti, selektirajmo set pravila, pripravljenih odnosa i kreirajmo osobnu banku arhitektonskih podataka. Spremimo kolekciju unaprijed pripremljenih “gotovih elemenata”, spremnih akcija i osmislimo svojevrsne planove za nepredvidive situacije. Niz scenarija djelovanja i “prostornih avatara” otpornih na nepredvidivosti suvremenog trenutka. Poput planova u ekonomiji, koji balansiraju i uravnotežuju tržišne nepredvidivosti, ili planove za djelovanje u havarijama poput poplava, požara i ratnih razaranja. Koristimo se svakodnevnim i svima dostupnim informacijama, suvremenim  alatima i pomagalima koji prikazuju i kontroliraju teritorij oko nas, te svima jasnom i razumljivom metodom aplikacije znanja i sadržaja projektirajmo novu arhitekturu teritorija.

U trenucima kada neki dušobrižnici za društvo i arhitekturu nazivaju današnje stanje “krizom”, moramo reći da se ne radi o slučajnom ili prolaznom stanju. Naprotiv, takvo nestabilno okruženje realni je sveprisutni politički, medijski, tehnološki i energetski sustav; mehanizam operiranja i življenja u kojem istovremeno egzistiraju potpune različitosti i suprotnosti, te ništa nije do kraja sigurno i stabilno. Trenutak je to fragilne ravnoteže, i nepredvidivi sustav disharmoničnog ekvilibrija, vrijeme i prostor gdje je sve moguće. Kako dobro tako i loše, definiraju se i oblikuju različite situacije, neočekivani prostorni i društveni konsenzusi. Kako u jednom dijelu svijeta gradovi rastu, u nekim dijelovima stagniraju i umiru. Jednako tako, priroda se intenzivno kontrolira i preoblikuje, a dovoljno je samo jedan dan, jedan sat i nekoliko minuta da nestanu sela i gradovi, te da nam jedna ‘obična’ poplava pokaže koliko smo slabi, te da granice, naravno, ne postoje. Potrebno je stoga osmisliti strategije za različita, neočekivana i svakako nepoznata stanja. Projektiranje Nepredvidivog postaje tema nove arhitekture.

Tekst je nastao kao konceptualni okvir predavanja “Projektiranje Nepredvidivog”, u sklopu manifestacije DAN-D, održanog 31. svibnja u Zagrebu.