Tunel, Podrum, Hotel, VinoGrad

U posljednjih dvadeset godina su se suvremeni turizam, i njegovi hoteli kao reprezentacija i alat globalnog pokreta (poretka), potpuno izmijenili. Od uzbudljivog iskustva odabrane manjine, zatim mlađih i školovanih ljudi koji ‘putuju’ na početku dvadesetog stoljeća, preko masovne i organizirane industrije modernog turizma iz 70-ih godina, egzotičnih putovanja iz 80-ih, do današnje instant-pop sapunice, gdje svi i svatko, bilo čime, bilo kada, i bilo gdje putuju, snažno definirajući prostor današnjice. Prostori i gradovi uz Jadransko more od prvih dana pojave turizma, kao novog društvenog i socijalnog pokreta, bili su svjedoci njegove snage i važnosti, ali i jasni protagonisti snažnih promjena koje su s njime dolazile.

Jednako kao što se turizam vremenom mijenjao, mijenjali su se i gradovi u našem priobalju. Od miroljubive aktivne koegzistencije turizma i gradova s početka stoljeća, preko industrije hotelijerstva i masovne izgradnje turističke infrastrukture, dolazimo do današnjice, gdje turizam počinje oblikovati i vladati politikom gradova uz jadransku obalu. Ostala su rijetka mjesta gdje su lokalna samouprava, poljoprivreda, stočarstvo, ribarstvo i globalni turizam mogli razviti specifičnu arhitekturu mjesta. Grad Vrbnik, malo mjesto na sjevernoj strani otoka Krka, stoljećima poznat po vinarstvu, i njegovom izdašnom Vrbničkom polju, strpljivo su i održivo hranili lokalno stanovništvo, razvijali svoje proizvode vezane uz vino, vrbničku žlahtinu i ovčarstvo, te razvijali specifičan oblik turizma.

Na rubu grada Vrbnika, na obroncima brijega koji se strmo spušta ka moru, poznati vinar i njegova mnogoljudna porodica, uz prostor rodne kuće i prvi vinski podrum, odlučuju razviti novu hibridnu turističku strukturu. Riječ je o multifunkcionalnoj građevini koja će objediniti vinarstvo, podrumarstvo, poljoprivredu, ribarstvo, proizvodnju kozjeg sira, muzej i galeriju s edukacijskim centrom posvećenim vrbničkoj žlahtini, te hotel sa specifičnom ponudom kućnog smještaja, boravka i življenja na specifičnom mjestu.

Ovako složena i bogata struktura s jedne strane omogućuje samoodrživost sustava, njegovu prirodnu i stabilnu svakodnevicu proizvodnje, dok s druge strane ovako koncipirana složenost u odnosu na uslugu turizma stvara specifičan i poželjan način življenja, drugačiji osjećaj odmora i gastronomskog užitka. Turizam, ugostiteljstvo i kultura spojeni su kao unikatan doživljaj definiran nizom događaja, boravka i življenja specifičnog iskustva mjesta.

Mjesto objedinjuje podzemne tunele koji vode iz građevine do mora te donose svježu ribu s brodica, ali i omogućuju direktan ulaz posjetitelja iz hotela u more. Na prostor tunela nadovezuje se niz u stijeni ukopanih podruma za preradu i pohranu vina, gljiva i sireva. Podrumski prostori stabilne temperature i vlažnosti specifična su mjesta i zone drugačijeg iskustva, te se nadovezuju na podrumske prostorije za edukaciju, kušanje i konzumaciju vina, prostore za zabavu i opuštanje.

Penjući se postepeno iz podrumskih prostorija ka vrhu, prolazimo kroz specifičnu arhitektonsku promenadu koja se mijenja iz amorfnih tunela i špilja u geometrizirane prostorije dubljene u živoj stijeni. Složerna arhitektura masivnih zidova podruma i suterena namijenjena je muzeju vrbničke žlahtine i konobama za prodaju, izlaganje i konzumaciju proizvoda kuće. U prizemlju građevine nalazi se veliki višenamjenski prostor, koji objedinjuje sve namjene ugostiteljstva, dvoranu za skupove i konferencije, sale za sastanke i izložbeni prostor, te ulaz i recepciju hotela. Na bazi građevine postavljen je niz “kuća” spojenih i pretopljenih u jednostavan skup jedinca s različitim sobama, apartmanima i individualnim kućama za smještaj gostiju. Organizacija i oblikovanje kuća omogućuje privatnost i boravak, stanovanje i življenje u gradu.

Ovaj specifičan projekt iako je drugačiji od sveprisutnog pojma “nemjesta”, kojega promišlja i definira suvremeni masovni turizm, jednako tako precizno je analiziran i projektiran kroz antropologiju pojma “supermodernog”. Ovako koncipirano mjesto potpuno je suprotno prebivalištu, boravištu i klasičnom mjestu, a korisnikov odnos s ovakvim sadržajem jeste ugovoran, te ga predstavljaju kupljena avio karta i ‘ulaznica’ za hotel, ono predstavlja dobrovoljno i svjesno ulaženje u specifičan događaj, proces prebivanja i iskustva drugačijeg življenja, uživanja u svom, na trenutak, “izmještenom” životu.

Ovakvo mjesto iako nije dio mreže standardiziranog hotelskog lanca s identičnim sobama ili poslovni prostor, agencija, koja izgleda svugdje isto, ipak on potpuno svjesno, poput klasičnog “nemjesta” u turizmu bira slike povijesti, autohtone proizvodnje i poljoprivrede, te ih koristi kao atraktore ponude ili opise doživljaja kojeg nudi. Promatrač i korisnik ovakve usluge mjesta u jednu ruku razmatra preplitanje staroga i novoga, povijesnog i suvremenog, ali jednako tako “supermodernog” gdje su stara i autohtona proizvodnja i neviđena prostorna iskustva pretvorena u specifičnu predstavu, teatar iskustva kao osebujni kolaž lokalne i egzotične specifičnosti.

Ovakav hotel kao specifično mjesto ne bježi od supermoderniteta sadašnjosti, njenih slika povijesti te mjesta koje čuva za zanimljivost plasiranu kroz svjesnu manipulaciju medija. On polazi od želje za biti viđen na drugačijem mjestu, poput slika u časopisima putničkih, avio i turističkih agencija, ili nekog filma s precizno režiranim scenarijem, nesvakidašnjom kazališnom i big-brother predstavom konkretnog života. Ovaj hibridni hotel oprečan je utopiji, on doista postoji, ali u njemu ne prebiva nikakvo organičko društvo. To je mjesto osviještenih pojedinaca, dobrovoljnih zatvorenika specifičnog življenja turizma.