Izvedena Trećina

Mislite li da je moguće projektirati kuću na jednoj praznoj gradskoj parceli, koja se tijekom projekta seli na drugo mjesto, pa se u toku izvođenja kuća realizira samo u svojoj trećini, a projekt pritom ne gubi na svojoj snazi, jasnoći koncepta, urbanoj kvaliteti prostora kojeg definira i oblikuje?

Zvuči kao nekakav nemogući zadatak ili nagradno pitanje u nekom besmislenom kvizu za milijun dolara.

Jedan takav primjer, i danas za neke potpuno zaboravljeni slučaj, projekt je zgrade Narodnog odbora kotara Zagreb, arhitekta Kazimira Ostrogovića, danas poznate kao zgrade gradskog poglavarstva Zagreba.

Na vrhuncu svoje stvaralačke karijere 50-ih godina prošlog stoljeća Ostrogović dobiva priliku urbanistički artikulirati i arhitektonski projektirati centralnu zonu novog upravnog i administrativnog centra Zagreba, od željezničkog kolodvora na sjeveru do rijeke Save na jugu. Prva faza ovog grandioznoga projekta bio je urbanističko-arhitektonski natječaj na kojemu se tražila kompletna urbanistička razrada novoga gradskoga centra s arhitektonskim rješenjem zgrade Narodnog odbora Grada Zagreba.

O zadatku i projektu 1956. godine Ostrogović piše za ČIP, časopis Čovjek i Prostor : “Složenost zadatka koji proizlazi iz nedovoljne razrađenosti generalnoga plana Zagreba, te nedovoljno programski definiranog društvenog pojasa velikoga Zagreba, traži od natjecatelja posebne urbanističke sposobnosti, veliku rutiniranost i kreativnu snagu u oblikovanju ovako složene građevine.”

Ostrogović je u startu svjestan manjkavosti sustava i nestabilnosti urbanističko-arhitektonske realizacije velikih projekta. Projekt stoga mora biti postavljen kao sistem koji omogućuje rast i razvoj kroz vrijeme, generičan i otvoren princip rasta sastavljen od elemenata prilagodljivih sadržajima i namjenama modernog grada.

U suradnji s urbanistima Zdenkom Kolaciom i Zdenkom Silom predlažu rješenje koje polazi od ideje produženog Zrinjevca, zelene longitudinalne površine oko koje su postavljene građevine javnih sadržaja, koje prostorno definiraju i oblikuju slobodni zeleni pojas koji se nadopunjuje sadržajima dnevnog života, restoranima, uredima, kinima, muzejem, te stambenim građevinama na rubovima koje omogućuju postepeni prelaz u susjedne stambene zone.

Rješenje karakterizira tipično modernistički pristup jednostavnog, ali silno efikasnog i funkcionalnog oblikovanja prostora kombinacijom parkova, javnih površina i tri tipa kvadratičnih volumena kao prostornih okvira potrebne namjene. Plitki i plošni kvadri namijenjeni su građevinama otvorenih prizemlja, javnim sadržajima, velikim hallovima, dvoranama i kinima. Tu su također i izduženi štapićasti kvadri rezervirani za stambene i kancelarijske sadržaje. Na kraju zatičemo soliterne građevine, vertikalno postavljene kvadre, nebodere kao prostorno-fukcionalne akcente. Ovaj moderan urbanistički princip primijenjen je i u artikulaciji same zgrade Narodnog odbora kotara Zagreb, koju Ostrogović ovim natječajem također projektira.

Ostrogović zgradu Narodnog odbora kotara smještava s istočne strane trga, na mjestu današnje koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Kompleks građevina sadrži niski volumen položen uz glavni gradski trg, s vijećničkim dvoranama, velikom aulom, pripadajućim dvoranama, garderobama te pratećim sadržajima. Okomito na prostor trga i zgradu vijećnice projektirana je upravna zgrada, oblikovana kao izduženi blok s unutarnjim atrijima oko kojega su postavljene kancelarije. Paralelno s glavnom «gradskom autocestom», kao akcent cijeloga kompleksa i glavni prostorni reper, položen je visoki neboder s dvadeset katova gradskih instituta i ustanova.

Ovdje uočavamo paralelnost projektiranja grada i kuće: korištenje svojevrsne banke podataka. “gotovih elemenata”, unaprijed pripremljenih i spremljenih sklopova, plastično oblikovanih elemenata. Arhitektonski manual za manipulaciju, gradnju, promjenu i prilagodbu sustava neočekivanim i novonastalim situacijama i potrebama.

Već u nastavku projekta, nakon dobivenog natječaja, uočava se njegova evidentno fleksibilna i slobodna priroda, prilagodljivost koncepta novim promjenama i zahtjevima. Kompletna građevina seli se na suprotnu stranu trga, gdje Ostrogović u potpunosti zadržava koncept nagrađenog natječajnog rada za Narodni odbor, te manipulira, prilagođava i dorađuje plastičnu kompoziciju svog projekta koji se poput otvorene mreže, matične ploče s kućama kao elementima prilagođuje, otvara i mijenja u novi otvoreni sustav.

Kompleks zgrada i dalje sadrži niski volumen vijećnice s dvoranama, centralni blok kancelarija uprave te elegantnu vertikalu nebodera sa zavodima i institutima. Dvorane s vijećnicom i ulaznim vestibulom definiraju istočnu fasadu trga te otvorenim prizemljem i gradskom knjižnicom na uglu građevine osiguravaju aktivnost javnog gradskoga prostora.

Tokom izvođenja nestaju sredstva za dovršetak cijelog kompleksa, te se realizacija nebodera i zgrade vijećničkih dvorana ostavlja se za neko bolje vrijeme koje, kako vidimo, još nije stiglo. Čudno je da Grad Zagreb 90-ih godina, kada postaje glavni centar nove države, nije za svoje službe i vijećnike realizirao Ostrogovićev projekt. To bi sigurno bilo isplativije i ekonomičnije nego držati službe, poduzeća, vjećničke dvorane, dvorane za sastanke i primanja raspršene po gradu. Danas ostaje izvedena trećina projekta, prekrasna, jasno i precizno projektirana građevina, koja mi i dan danas govori teško oborivu istinu da univerzalni koncept modernističkog promišljenija prostora, s progresom kao trajnom idejom vodiljom, garantira stabilan i operativan sistem rada, te promišljen sustav arhitektonskih vrijednosti.

Ponekad se pitam što nam je trebalo da taj sustav dovedemo u pitanje i srušimo? Koja je pozadina odustajanja od promišljenih i univerzalnih principa, metoda gradnje i projektiranja koji su uistinu bili opće primjenjivi, globalno upotrebljivi, prihvaćeni, i na ovom primjeru dokazano, životno održivi. S ove današnje vremenske distance, zabrinjava me najviše lakoća odluke i lakonska opuštenost u napuštanja snažnog uporišta i konceptualnog sidra, a da prije novo nismo jasno osmislili ili pronašli.