Crtanje Gradskog Trga

Grad Krk, utorak 24. rujna 2013. godine, 11 sati i 30 minuta, oblačan dan, netko će reći loše vrijeme za fotografiranje arhitekture. Učenici razredne nastave osnovne škole Fran Krsto Frankopan izašli su na gradski i školski trg. Danas crtaju novu dvoranu, tri crkve i dva samostana. Učenici su iz školskih torbi izvadili crtaće mape, te sjeli na klupe položene uz sjeverni zid franjevačkog samostana. Započinju crtanje.

U početku sata grupa učenika je složna i kompaktna, mahom se svi okupljaju uz učiteljicu. Poredani uz sjeverni rub trga, svatko zauzima svoje mjesto na dugačkoj klupi. Povlače prve linije, ocrtavaju granice i linije trga, uočavaju prve obrise kuća. Dio učenika sjeda i na deniveliranu površinu trga, uz dugačku, usku, napetu trokutastu pukotinu. Njome se jednostavno rješava razlika u visinama zatečenog prostora, ali i omogućuje organizacije jasne urbane topografije s oblikovanjem specifičnog gradskog namještaja. Ovo mjesto položeno uz rub trga nekada je bio trasa starog kamenog zida, i uske kale koja je jasno i precizno odvajala samostan sestara klarisa od zidina franjevačkog samostana u Krku.

Trgom hodaju brojni mještani, pokoji zaostali turist i putnik, dok iz prostora samostana, kao i svako jutro, izlazi gvardijan fra Antun. Pozdravlja učiteljicu i djecu te prolazi dijagonalno preko površine trga. Odlazi ulicom prema centru staroga grada.

Skupina učenika još uvijek sjedi uz klupu, crta i odmjerava proporcije trga. Ubrzo se i druga grupa učenika odvaja od većine, i sjeda uz razlomljenu pukotinu trga. Djeca ubrzo shvaćaju da glatka i polirana površina terrazzo trga može poslužiti kao prostrani stol na kojem se može vrlo ugodno i praktično crtati. Učiteljica, sa savršeno usklađenom bojom odjeće, obuće, torbe i frizure, brižno i predano nadzire rad svojih učenika.

Djeca su zanesena i precizno iscrtavaju tri strane trga, tri građevine, tri prostorna držača. Dvoranu, crkvu i samostan. Između građevina i hrapavih uskih uličica iscrava se obris glatkog, ulaštenog trga.

Poznato je da crteži djeteta u dobi od pete do osme godine života pokazuju, kako ga Georges-Henri Luquet naziva, “intelektualni realizam”, gdje djeca crtaju postojeće elemente koji nisu vidljivi, ali i postojeće elemente koje je nemoguće vidjeti zbog specifičnog kuta prikazivanja (npr. obje noge jahača prikazanog iz profila). Međusobni odnosi likova i elemenata bolje oponašaju njihove stvarne odnose, te se javljaju i svi dijelovi ljudske figure.

Od osme godine do adolescencije djeca ulaze u fazu “vizualnog realizma”. Javljaju se trodimenzionalni crteži te se nastavlja tendencija što točnijeg prikaza realnih odnosa i veličina. U ovom stadiju interindividualne razlike u crtežima sve su manje. Neki smatraju da su crteži djece u ovoj dobi manje pogodni za izražavanje emocija zbog rastućeg vizualnog realizma, a drugi dodaju da školovanje kojem su podvrgnuta djeca u ovoj dobi snažno utječe na uniformnost crteža, oduzimajući im tako vlastitu, kreativnu kvalitetu u korist konvencija.

Nakon što je jedan od dječaka iscrtao obrise trga, postavio linije dvorane,  iscrtao vertikalne pukotine i ostakljenja dvorane, odlazi na suprotnu stranu trga, sjeda ispod zida dvorane, te započinje crtanjem novog sklopa. Sjeda na glatki i još uvijek topao te od ljeta blago ugrijani trg i iscrtava obrise samostanskog zida.

Potaknuti ovim manevrom i druga djeca odlučuju promijeniti svoj položaj, i mjesto crtanja. Počinju se razmještati po trgu, gdje svatko zauzima svoj novi, komforni položaj. Shvaćaju da je zapravo najbolje sjesti u sam centar trga, te se zavisno od kuće i teksture koju trenutačno crtaju, okretati poput kompasa na odgovarajuću stranu svijeta. Djevojčica u plavim tajicama zaneseno crta dvoranu, te zauzima opušteni ležeći položaj. Potpuno opuštanje, crtanje trga i arhitekture je u punom zamahu. Djeca su se razmilila po cijeloj površini crvenkastog terrazza. Svako sjedi ili leži na svom kraju ulaštene površine. Nitko više ne sjedi na klupi, a gruba, klesana površina malih kamenih opločnika definira granicu udobnog i tjelesno ugodnog trga-stola-ležaljke.

Nakon samo pola sata završeni su crteži nove dvorane, i školskog-gradskog trga. Djeca odlaze kućama. Odnose svoje crteže. Rezultat je, bar za mene, nevjerojatan. Preciznost linije, kvaliteta uočavanja detalja, balans površina i proporcija crteža koja naprosto zadivljuje. Crtanje na samom trgu, sjedenje i ležanje na površini terrazzo ploča rezultiralo je nevjerojatno preciznim i jasnim radovima. Zbirku radova, veselje i zadovoljstvo djece uhvaćene u fotografijama Domagoja Blaževića, s osobitim zadovoljstvom dijelim danas sa svima.