Lipa Pamti, Lipin Novi Sloj

Selo Lipa smješteno je 28 kilometara od Rijeke, na staroj cesti koja spaja Rijeku s Trstom i Ljubljanom. Teritorij Opatijskog krasa, i graničnog područja s Republikom Slovenijom, zauzima prostor prirodne udoline između masiva Učke i Obruča koji se od Kvarnerskog zaljeva uzdižu prema Ilirskoj Bistrici. Selo Lipa, sa selima i mjestima Brdce, Pasjak, Šapjane, Rupa, tvore lanac pitomih mjesta, netaknutih ambijenata prirode i naselja pitoreskne pučke arhitekture. U selu danas živi tridesetak obitelji, točnije 143 stanovnika, što govori o kontinuitetu i održivosti života na ovim područjima.

Selo Lipa doživjelo je 30. travnja 1944. godine veliku i neizbrisivu traumu, kada su nacističke vojske poubijale 269 ljudi različite životne dobi, a selo potpuno spalili. Nakon oslobođenja od nacističke okupacije 1945. godine, na zahtjev stanovnika koji su preživjeli taj nesretni događaj, osnovan je Fond za obnovu Lipe te je selo postepeno obnovljeno. Dijelovi naselja danas su zaštićeni kao memorijalna baština, a krajem 60-ih u Lipi je izveden i uređen spomen-muzej Lipa Pamti. U kući koja je tada bila mjesto nasilne smrti velikog broja ljudi danas se nalazi monumentalni, višeslojni spomenik s imenima poginulih.

Na obljetnicu stradanja sela 30. 4. 1965. u ovom je prostoru otvoren Dom kulture, s željom da se u njemu uredi spomen-muzej kao i dio za potrebe mještana. Službeno otvorenje spomen-muzeja bilo je 15. prosinca 1968., dok je s radom započeo 1. ožujka 1969. godine. Autori arhitekture i postava muzeja sa spomen-etno zbirkom bili su arhitekti Igor Emili i Darko Turato. Danas donosim natječajni projekt za rekonstrukciju muzeja i centra Lipe, s dizajnom vizualnog identiteta i signalizacije.

Lipa danas, slojevitost i višeznačnost mjesta

Danas zatičemo slojevitu i veoma poticajnu situaciju gdje selo Lipa “pamti”, ali i “pokazuje” sve svoje nove i prošle slojeve, tragove burne i žive povijesti. Slojevitost i višeznačnost mjesta snažno se osjeća te možemo reći da je ona osnovna i prevladavajuća specifična kvaliteta mjesta. Lipa živi, gradi i nadopunjuje postojeće i nove slojeve života. Dijelovi uništavanja, traume i boli, te mjesta gdje se nezaboravljena tragedija dogodila, i danas su vidljiva. S druge strane svakodnevni život, toplina domova, ljepota prirode i krajolika organski se isprepliću i talože na slojeve davno prošle, ali nikad zaboravljene traume.

Pored zgrade starog muzeja i unutar njegove bliže okoline zatičemo slojevitost i višeznačnost starih ruševina i novo obnovljenih kuća, mjesta novog života. Jasan i veoma specifičan osjećaj paralelnog života, nadopunjavanja i poštovanja različitih slojeva. Različitost i slojevitost su osnovna konceptualna vodilja projekta, dizajna i scenarija prolaženja, boravljenja i života muzeja; Lipa Pamti, Lipin Novi Sloj.

Lipa Muzej

Postojeći muzej “Lipa Pamti” s pratećim sadržajima u kontekstu uočene i iščitane slojevitosti definira osnovni arhitektonski koncept muzeja. Prizemlje i kat građevine osim odlične očuvanosti kompletnog interieura sadrže snažan osjećaj duha mjesta, brige o prošlosti, specifičan te promišljen prostor s brižljivo isprojektiranim interieurom i pripadajućim namještajem. Zadržavanje ovog sloja i kompletnih dijelova zatečenog postava, s uvođenjem “novog sloja” muzeja, postaje osnovni koncept ovog projekta i princip uređenja građevine. Uvodi se novi sloj, novi projektirani scenarij upotrebe, novi editirani i pažljivo nadodani prostorno-oblikovni scenarij.

Vrt, voćnjak, igralište i park muzeja, novi sloj

Pored zgrade muzeja nalazi se prostor stare cisterne za vodu (šterne), malo dječje igralište i košarkaško igralište koje se ovim projektom također rekonstruira i oživljava za svakodnevnu upotrebu gostiju muzeja i stanovnika Lipe. Pored stare šterne izvodi se mali “site specific” projektirani “hidroponica” park. Park se ekstenzivno navodnjava vodom iz šterne te je uvijek intenzivno ozelenjen bez obzira na godišnje doba. Park je gusto zatravnjen sa nekoliko vrsta trava, mahovina  i djetelina. Zavisno od sezone ovaj uvijek zeleni park dopunjuju cvjetovi konkretnog godišnjeg doba gusto posađeni u pravilne oblike. Ovaj park predstavlja i ulazni “zeleni tepih”, vestibul preko kojeg se malim mostom direktno ulazi u polivalentnu dvoranu muzeja. U podnožju šterne nalazi se mali park s igralištem za djecu i voćnjak sa stablima šljive, amule, trešnje, i kruške karakterističnim za vrtove kuća u Lipi. U parku nalaze se dječje igralište s drvenim spravama za igru i razonodu.

Memorijalna Kuća, Kapelica, Novi Sloj

Na zapadnom kraju naselja Lipa smješteno je memorijalno spomen mjesto, porušena kuća u kojoj je izvršen genocid nad stanovnicima Lipe. Projekt predviđa zadržavanje postojeće građevine sa spomenikom i nizom individualnih spomen ploča poginulih ljudi, s uvođenjem novog memorijalnog sloja. Predviđa se izvedba 269 drvenih platformi koje tvore “Memorijalni Tepih” postavljen okomito na pružanje postojeće ceste. Prelaskom i prolaskom ceste pored kuće podsjećamo se na mjesto i traumu koja se odvijala na ovom konkretnom mjestu, a velika površina sastavljena od 269 platformi veličine tlocrtne površine prosječnog čovjeka pokazuje impozantnu površinu i broj ljudi koji su nečovječno nagurani u malu kuću te brutalno spaljeni.

Gradska Kuća i Hostel

Muzeološka koncepcija novog postava Lipa Pamti pored obnavljanja starog postava muzeja želi također proširiti zbirku i pružiti dodatne informacije o cijelom području Opatijskog krasa. U tu se svrhu u projekt uključuju porušene i konzervirane zgrade nasuprot glavne zgrade te zgrada bivšeg ugostiteljskog objekta. U tom novom prostoru mogle bi se pružati ugostiteljske usluge kao i oformiti prodavaonice sa suvenirima za posjetitelje.  Postojeća konstrukcija i elementi građevine se u cijelosti zadržavaju dok se unutar volumena kuće uvodi novi sloj, element soba-kapsula malog hostela. Kapsule se umeću u postojeći konstruktivni sustav te omogućuju individualni i posebni ulaz u svaku od smještajnih jedinca s donje etaže građevine.

Spaljene Kuće,  Novi Sloj

Postojeće spaljene kuće ovim se projektom dodatno konzerviraju i prezentiraju. Oblikom i svojom porukom  pokazuju posjetitelju, prolazniku, stanovniku sela sav besmisao rata, ali i uvijek otvorenu, prijeteću mogućnost nenadane traume, njezinu univerzalnu trivijalnost i uvijek prikrivenu opasnost. Postojeće kuće u svojoj se unutrašnjosti “presvlače” dodatnim tankim slojem crnog torkreta koji s jedne strane ojačava i konzervira konstrukciju od erozije atmosferilija, a s druge strane trajno ostavlja tamni sloj paleži i destrukcije na pučkim kućama. Pod i donji sloj ruševina prekriven je novim kombiniranim slojem crnog kamenog ugljena, krupnih granula crne gume, te novim slojem zelenila i trave. Ovi različiti slojevi omogućuju normalan prolaz posjetitelja kroz kuće, ali svojim teksturama i osjećajem “različitog” hodanja i komunikacije iziskuje od posjetitelja pažnju i oprez kretanja. Hodanjem istražujemo i čitamo niz poruka koje su “ostavljene” na zidovima i podu spaljenih kuća.

Signalizacija, mobiljar, namještaj

Muzej Lipa uvodi novi sloj izložbenog postava koji se prvenstveno odnosi na kvalitetno shvaćanje, tumačenje i mogućnost drugačije spoznaje svih poruka i slojeva muzeja. Signalizacija različitih prostornih oblika, medija, materijala i boja vodi posjetitelja na tri različita sloja, kroz tri različite poruke muzeja. Prvi sloj crvene-bordo boje rezerviran je za vođenje posjetitelja kroz temu traume i genocida u Lipi. Drugi sloj žute boje vodi nas kroz etno-kulturnu zbirku, dok je treći ljubičasti sloj linija koja spaja prostorije društvene i polivalentne namjene i koriste posjetiteljima i izvan samog režima muzeja.

Postojeći namještaj kojeg zatičemo u muzeju u potpunosti se čuva, rekonstruira i obnavlja. Postojeće drvene rotirajuće kocke koje u sebi sadržavaju stolić, stolicu, i policu za vrtić, predavaonicu i školu transformiraju se prema potrebi, veličini i uzrastu korisnika.

Fotelje u velikoj multimedijskoj dvorani-predavaonici se također zadržavaju i tapeciraju različitim materijalima. Od autohtone etno-čipke, preko crveno-bijelih kockastih-karo platna, do suvremenih micro-fibra presvlaka svaka fotelja ima svoj poseban karakter i stvara sloj novog muzeja, sloj nove namjene prostora.

Zidovi prizemlja i multimedijalne dvorane prekrivaju se pomičnom i upravljanom višeslojnom zavjesom. Ova kompozitna putujuća “odjeća” prostorije, zavisno od namjene i uloge koju prostor preuzima i daje, pojavljuje se, klizi, skuplja se i širi u različitim materijalima. Od punog, do poluprozirnog, od sjajnog do mat, od glatkog do hrapavog, od reflektirajućeg do apsorbirajućeg, različiti materijali i konfiguracije zavjese stvaraju različite ambijente.

Grafički dizajn i identitet

Slijedeći koncept ‘novog sloja,’ koji se kao glavni idejni i temeljni fenomen rada prožima kroz cijeli projekt, grafički dizajn predstavlja fizičku refleksiju i sadržajnu interakciju između starog, postojećeg sloja, i novog sloja vizualnog identiteta spomen-muzeja Lipa Pamti. Rad koristi postojeće elemente brošura, kataloga, plakata starog muzeja i partizanskih samizdata, fanzina i  letaka “Lipa Optužuje – Lipa Accusa”.

Logo, osim svog tipografskog aspekta, također komunicira uz ‘pomoć’ monokromne površine, te se bojom novog sloja adaptira i prilagođava svakom kontekstu. Na ovaj način, logotip (to jest novi sloj) može biti apliciran na bilo kakvu pripadajuću površinu (stari sloj), a pritom ostati čitljiv i prepoznatljiv.Pri dizajniranju i kreiranju novog sadržaja u službi promocije muzeja teži se ‘recikliranju’ i ‘editiranju’ starog materijala i njegovoj prenamjeni.

Novi dizajn muzeja i kompletnog grafičkog matrerijala mora iskomunicirati ne samo informaciju o muzeju i mjestu, nego i povijesnu priču, nagli i surovi zaokret u životu žitelja Lipe, kao i novi kontekst postepenog kreiranju muzeja i postepene, organske i prirodne reanimacije sela. S ovakvim polaznim osnovama, teži se “postepenosti i polaganosti” dizajna, njegovom kvalitetnom iščitavanju koji nije nužno samo vizualan nego i kvalitetno sadržajan.

Kao što pored ruševina sada leže nove kuće, tako i pored (‘preko’) starog vizualnog identiteta dolazi novi. Upravo ovakav spoj i susret između starog i novog, njihova snažna i jasna interakcija, glavna je misao vodilja novog muzeja “Lipin Novi Sloj”.