Karta Grada, Tokovi Grada, Gradski Trg Krk

Stare karte, povijesni katastri, putopisi ili zapisi gradskih notara pričaju bogatu i slojevitu povijest nekog mjesta. U Trstu i njegovom gradskom arhivu čuva se stara karta Grada Krka iz 1821. godine. Taj lijep i jasan bojani crtež na debelom pergament papiru priča nam bogatu, pouzdanu i preciznu priču, o prošlosti grada prožetog slojevima povijesti, od rimskog doba, preko srednjeg vijeka, do renesanse i baroka.

Sjeverni dio grada Krka stoljećima definiraju i oblikuju snažne građevine-hibridi. Crkve s pripadajućim samostanima i pratećom infrastrukturom zidova, pomoćnih sadržaja, šterna, vrtova, gumna, trijemova i prolaza, pokazuju svu organiziranost, održivost i planirani razvoj grada. Franjevački samostan i Crkva svetog Franje, Crkva svetog Mihovila i njezin predivni voćnjak položen uz gradski zid, Benediktinski samostan i Crkva svete Marije Anđeoske, te danas porušeni samostan sestara Klarisa s pripadajućom crkvom, definiraju gradski tok sjevernog djela grada. Izvedba nove gradske polivalentne dvorane potaknula je promišljanje i uređenje zapuštenih i nikada rekonstruiranih gradskih puteva, ulica, širina i trgova u sjevernom dijela starog grada. Važan element konceptualizacije ideje, čvrsto uporište u promišljanju novog projekta, ali jasan i pouzdan partner u zauzimanju stavova i komuniciranja projekta prema javnosti i građanima, bila mi je ova stara karta crtana pred više od tri stoljeća.

Karta i stari katastar omogućuju nam da njime “hodamo” te analiziramo tragove grada, pratimo crtež, čitamo plohe, pravce, prepoznajemo zidove, pune i prazne dijelove gradskog tkiva. Gledajući prikaz zamrznutog trenutka, davno prošlog, ali trajno zabilježenog vremena i prostora, otvaraju nam se mogućnost za novo djelovanje. Mogućnosti za novi projekt, mogućnosti za novi gradski sloj. Iscrtati neka područja, precrtati djelove karte, ponovo nacrtati neke fragmente i područja, omogućuje nam da na temeljima tako detektiranih elemenata sigurno uočimo određene slučajne ili ciljane prostorne procese i odnose. Oni u gradu mogu generirati ili otvoriti razne poticajne situacije kojima se mogu provocirati događaji. Temeljem događaja spoznajemo i definiramo moguće oblike grada, te konstruiramo njegove nove fragmente ili cjeline. Poput arhitektonskog geografa možemo analizirati ekonomsku i političku, klimatsku i položajnu, umjetničku i duhovnu komponentu svakog gradskog isječka. Iščitavajući i crtajući grad projektiramo i novi sustav. Sustav novih mreža i putanja koji su derivacija starih slojeva, novih utjecaja i potreba. Poput situacionista svjesni smo da zapravo raznolikost mogućih kombinacija okruženja može biti identična razlaganju kemijskih spojeva na beskonačan broj mješavina, povlačeći za sobom različita i bogata osjećanja poput onih koje izazivaju razni oblici teatra ili filmova koje gledamo. Grad je precizno skriptirani scenarij starih i novih događaja koji se spontano, ali i projektantski ciljano, otvaraju i doživljavaju pred nama.

Pored karte i njezinog dvodimenzionalnog svijeta, samo hodanje gradom te gledanje, osvrtanje i opušteno tumaranje, može rezultirati novim spoznajama. Može rezultirati važnim, ali i skrivenim podacima, novospoznanim elementima grada i njegove strukture. Transponiranje zapisa sačinjenih od niza fotografija podnih obloga i opločenja gradskih ulica u projektantski kolaž rezultira novim zaključcima, poticajnim inspiracijama, odlukama i, konačno, novim projektom. Ulice gradske kale definiraju urbanu topografiju, a materijal kojim su izvedene veoma precizno materijalizira i prevodi zatečenu ili željenu geometriju mjesta u konkretan oblik. Neravnine, kosine, usponi i padovi logično su i nedvosmisleno oblikovani raznim materijalima. Kamen, beton, šljunak ili zemlja prilagođuju se zadanim ili slučajnim oblicima. Svaki od materijala svojom dimenzijom i prikladnim oblikom definira specifično mjesto, rješavajući pritom probleme i zahtjeve konkretnog mjesta. Ulica, kanal za odvod vode, rukohvat, klupa, sokl kuće, parapet zida sve je složeno u trodimenzionalni puzl gradskog toka. Pojedina mjesta, veće gradske površine, definirane su velikim kamenim plohama koje su s vremenom i korištenjem ulaštene do svilenkastog sjaja. Brojni ostaci kamenih spolija, različite vrste i boje kamena, komadi arhitektektonske plastike uklopljeni u podni mozaik, brižno i precizno slažu projekt i prostor zajedništva svih građana.

Novi gradski i školski trg s ulicama ovim projektom iscrtava iščitane i prepoznate urbane tokove i gradske slojeve. Ulice, širine i tragovi spajanja starih samostana pokrivaju se kamenjima različitih veličina i boja. Manji oblici spajaju i pomiruju različitu gradsku topografiju, redefiniraju odnos novih i starih gradskih sadržaja, te stapaju sve elemente u novi tok. Ne križanju ulica koje spajaju sjeverni gradski ulaz s južnim i zapadnim tokom grada položena je nova gradska širina. Napuknuta ravna ploha koja prati trag porušenog i sa stare venezianske karte precrtanog zida koji je oblikovao i zatvarao samostanski vrt. Površina trga je glatka i ulaštena, prekrivena velikoformatnim rosso-verona terrazzo pločama. U sredini tako oblikovanog trga nastaje raspuklina, koja oblikuje gradsku klupu, zeleni drvored i materijalizira urbanu topografiju slojevitog grada. Raspuklina kao radikalni rez između sukobljenih tokova grada, raspuklina kao rez između različitih materijala, raspuklina kao rez između raznih načina korištenja, raspuklina između noću osvjetljenih i mračnih djelova, raspuklina kao rez između različitih mogućnosti, starih i novih situacija. Situacija kao mogućnost za specifičan i prepoznatljiv oblik. Oblik i arhitektura koja rješava materijal, materijal i njegova taktilnost kao specifičan gradski namještaj. Arhitektura kao djelovanje, zapis i oblikovanje današnjeg vremena. Vrijeme za nove karte i katastre.