DVNO, Eklektično-Kinetička Tipografija

Učiti od popularne kulture ne oduzima arhitektu njegov ili njezin status u visokoj kulturi, ali sigurno može izmijeniti visoku kulturu tako da postane suosjećajnom za tekuća pitanja i potrebe. Pomoći da se to dogodi besprijekorni je dio uloge arhitekta visokog dizajna. Zajedno s moralnom subverzijom, kroz ironiju i uporabom šale da se postane ozbiljan, to će mu kao umjetniku neautoritarnog temperamenta pružiti oružje u društvenim situacijama koje mu ne odgovaraju.

Robert Venturi: Teorija ružnog i običnog, 1972. godina

U svakodnevnom radu često se sjetim ovih riječi, a one mi pomažu kako bi neposrednoj okolini prenio poruke konkretnog projekta, rastumačio korijene specifičnog načina komuniciranja i projektiranja arhitekture konteksta u kojem djelujem. Dobar primjer precizno projektiranog dijela koje lako i zavodljivo rabi elemente popularne kulture, a takve odabrane oblike svakodnevnog medijskog okruženja dovodi u nove odnose, stvarajući pritom nove poruke, svakako je glazbeni video “DVNO” iz davne 2007. godine, danas već planetarno popularnog elektro dvojca Justice.

 

 

Video “DVNO” jedan je od najboljih primjera slaganja i projektiranja arhitekture pokretnih slika potpomognutih tipografijom, zvukom i snažnom emocijom koju neki znakovi u nama izazivaju. Znakovi su to koji su se  kroz vrijeme taložili i bili pohranjeni, sakriveni negdje duboko u našoj memoriji. Slike, logotipovi, ikonični oblici, prepoznatljive forme i oblici globalnog svijeta dio su naše svakodnevice koje uslijed zasićenosti porukama okoliša u kojem se nalazimo više i ne razaznajemo, a još manje racionalno i selektirano upotrebljavamo. One su skrivene duboko u nama te često potpuno nesvjesno izlaze iz nas potaknute nekim vanjskim utjecajem. Ti i takvi utjecaji mogu nam biti silno poticajni za promišljanje arhitekture koja danas može rabiti unaprijed spremljene “gotove elemente”, fragmente poznatih oblika, znakova i sklopova koji se transponiraju i distorzirano slažu u novu poruku arhitekture.

“DVNO” je elektronski dance singl benda Justice sa njihovog albuma † (Cross). Pjesma je 2007. godine korištena u filmu Hitman, u režiji Xaviera Gensa te u reklami za Discovery Channel iz iste godine.  Glazbeni video režirao je So-Me, producirao Yorgo Tloupas, dok su Machine Molle video i priču iz pjesme pretvorili u animirani film u stilu 80-ih, stapanjem i slaganjem mnoštva logotipova poznatih tvrtki. Poznati nazivi i još prepoznatljiviji oblici i logotipovi kao što su HBO, 20th Century Fox, Turner Entertainment, Cannon Films, NBC, PBS, Sega, Audi, Universal Studios i CBS Fox Video, transponiraju se u nove znakove i poruke. Znakovi i simboli s članovima benda Xavierom de Rosnayem i Gaspardom Augeom, koji sviraju klavir na kraju pjesme, vješto pričaju priču posvećenu elektronskom glazbeniku Mehdi Pinsonu, svima dobro poznatom kao DVNO. Ovaj francuski multi-instrumentalist, pjevač, skladatelj, producent, DJ i zabavljač sebe opisuje kao razuzdanog elektro croonera poznatog po svom vokalu u njegovom bendu Scenario Rock’s  i pjesmi Skitzo Dancer koju su Justice često remiksirali.

Video DVNO sniman je i editiran relativno starom i dobro poznatom metodom kinetičke tipografije koja je u suštini tehnički naziv za “pokretni tekst” te predstavlja animacijsku tehniku miješanja pokreta i slova, koja na veoma precizan i neposredan način namjerava prenijeti određenu poruku te pritom izazvati određenu emociju. Ako kinetičkoj tipografiji pridodamo zvuk, dobivamo ubojiti medij za prenašanje preciznih poruka i projekata.

Pojavom filmske i grafički animacije mogućnost podudaranja teksta i pokreta kinetičke tipografije postao je gotovo pa neizbježni alat i metoda rada u prenašanju poruka važnih za filmsko djelo, ali i za svijet medija koji se pritom stvorio. Primjeri prvih animiranih pismo-oblika pojavili su se početkom 20-og stoljeća u reklamnom i filmskom radu Georgea Mélièsa. Rani igrani filmovi rabe uglavnom statički tekst koji je postavljen u nizu te je podvrgnut filmskim prijelazima. Tako je bilo sve do 60-ih, kada se otvaraju mogućnosti da naslovi imaju tipografije koje su bile istinski kinetičke. Danas se svi slažu da je prvi igrani film koji intenzivno koristi kinetičku tipografiju Alfred Hitchcock-ov Sjever-Sjeverozapad iz 1959. godine. Od tada je korištenje kinetičke tipografije postalo uobičajeno u filmskim uvodnim naslovima i televizijskim reklamama. U novije vrijeme to je središnja značajka brojnih televizijskih identiteta i njihovih logotipova, dok je osobito poznat doprinos Martina Lambie Nairn-a, koji je prvi napravio planetarno poznat i nebrojeno puta reinterpretiran identifikacijski znak za britanski Channel 4 –  televizijsku mrežu koja od 1982. gradi svoj medijski utjecaj i svima nam prenaša svoje brižljivo projektirane i dizajnirane “vijesti”.

Bile vijesti ili poruke istinite ili lažne, lijepe ili ružne, tužne ili vesele, važne ili ne, ovaj nam primjer slikovito pokazuje moć, upotrebljivost i snagu poruke izrečene sa samo 4 velika slova.

D V N O

Four capital letters

Printed in gold

Because details make the girls sweat even more

while they’re shaking their belt

No need to ask my name

to figure out how cool I am