Događaj Grada, Grad Događaja

Svakodnevno kao arhitekt svjedočim bogatstvu mogućnosti i slobodi djelovanja na okoliš, ali isto tako i nepredvidivosti koja prelazi u nestabilnost složene igre planiranja grada kao teritorija. Djelujući kao arhitekt, istražujući, i analizirajući probleme i izazove suvremenog urbanizma često neočekivano proživljavam kontradiktorna, na prvi pogled neočekivana iskustva. Iskustva kao poticaj za mogućnosti drugačijih i specifičnih metoda djelovanja u promišljanju organizacije novih urbanih teritorija. Od bizarne legalizacije nelegalne gradnje na našim teritorijima koja će na neki način zasigurno pustiti traga na ljudima, pojmu planiranja i gradovima, do istovremenosti planiranja, projektiranja i izgradnje brzorastućih gradova Kine, centralizacije odlučivanja, neviđene globalne moći, vlasti i gradogradnji manjinskih skupina u Kataru i Emiratima, preko efemernosti pojma vlasništva, doma i mjesta kod pokretnih kuća i “mobile home” filozofije života Amerike.

Mogu reći da djelujem u trenutku predivno složene, poticajne i kreativne situacije gdje su svi scenariji djelovanja, organizacije i modeliranja teritorija otvoreni i mogući. Prostorni, ekonomski, organizaciono politički, duhovni, artistički i društveni utjecaji i njihovi pripadajući alati snažno projektiraju i mijenjaju teritorij oko nas. No, ovo ne znači da sve može i treba igrati jednako važnu ulogu. Naprotiv, nije svaki prostorni element, aktivnost, medij, misao i djelo jednako važna i poticajna. Možemo reći da istovremeno postoje drugačiji, različiti i suprotstavljeni sustavi, i jedinke koji svojim djelovanjem, prvenstveno putem sadržajne poticajnosti, postaju i jesu kreativni protagonisti uzbudljive i složene igre koju čini arhitekturu grada kao teritorija oko nas. Neki događaji, poticaji pojedinaca i grupa svojim djelovanjem i aktivnostima snažno definiraju teritorij na kojem djeluju, te precizno oblikuju mjesto na kojem nastaju.

Takav primjer svakako je fenomen Burning Mana. Sedmodnevni festival umjetnosti, događaj koji se već 15 godina odvija u Sjevernoj Nevadi, na dijelu Black Rock Desert-a, u dolini isušenog jezera smještenoj unutar kanjona orijentiranog u smjeru istok-zapad. “The Burning Man” također označava kraj ljeta te počinje zadnjim ponedjeljkom u kolovozu, a završava prvog ponedjeljka u rujnu, što se podudara s američkim praznikom rada. Ime događaja dobilo je po ritualu spaljivanja velikog drvenog lika čovjeka jedne subotu navečer 1986. godine, gdje su Larry Harvey, Jerry James s nekolicinom prijatelja na Baker Beach-u u San Franciscu spalili svoju drvenu skulpturu. Harvey je ovaj događaj i performance opisao kao inspiraciju za mogući globalni događaj paljenja kao spontanog radikalnog izražavanja i istraživanja mogućnosti okupljanja, druženja i organiziranja ljudi i istomišljenika. Definirano mjesto, rok trajanja te jasan razlog sretanja definirao je snažan motiv za početak danas kolosalnog projekta. Projekt Grada Događaja, Događaja kao Grada, Grada Burning Man-a. Ove godine Grad je tijekom sedam dana Događaja nastanilo 50 000 ljudi, građana istomišljenika, ljubitelja slobode odlučivanja i novih iskustava.

Prvih godina festivala i prilikom događanja Burning Man manifestacije nije bilo previše pravila, osim da se “ne ometaju ničija iskustva”. Međutim, kako je popularnost tog događaja vrtoglava iz godine u godine rasla, organizatori su trebali osigurati mogućnosti postizanja željenog stupnja sigurnosti svih sudionika te su se mnoge stvari morale promijeniti kako bi se osigurao njen opstanak. Potreba za pravilima rezultirala je projektom te je organiziran Odjel za javne radove na čelu s arhitektom Rod Garett-om koji je do 2011. godine i svoje smrti u 76. godini bio zadužen za projekt Grada.

Teritorij Black Desert pustinje prethodno je ograđen s 11 km privremene plastične ograda koja okružuje mjesto i definira peterokut prepariranog teritorija predviđenog za događaj na južnom rubu Black Rock suhog jezera. Ta barikada visoka 1,2 metara, poznata je kao “ograda otpada”, jer je njezina početna svrha bila uhvatiti krhotine instalacija, opreme i otpada koje je odnosio vjetar, koje su se mogle udaljiti od kampa tijekom događaja. Pravila koja Rod postavlja su u početku jednostavna. Mrežna struktura ulica, ograničenje brzine kretanja kola, bicikla, trokolica i alegorijskih kola koje umjetnici i sudionici događaja svedena je na 8 km/h, zabranjena je vožnja, osim za odobrena vozila, spaljivanje “svoje” umjetnosti svakog od pohoditelja događaja mora biti učinjeno na odobrenoj platformi za spaljivanje koja se nalazi u samom centru Grada. Također svake godine događaj je i tematski definiran te se na predloženu temu radi i natječaj za najbolje goruće skulpture i instalacije.

Tijekom godina i uzastopnog okupljanja ljudi, događaj prerasta u  specifično mjesto pod nazivom Black Rock City. Danas je to ime za grad šatora, grad ljudi i događaja koji postaje sinonim za energiju i viziju ljudi okupljenih oko Burning Man-a. Velik dio radova i opća gradska infrastrukture izgrađena je od strane dobrovoljaca koji često borave u Black Rock City-u nekoliko tjedana prije i nakon festivala. Ostatak grada, uključujući tematske logore, sela, individualne kampove, bolnicu, skladišta, trgovine, i umjetničkih instalacija sve su stvoreni od strane sudionika. Tako zamišljen i razvijen grad j uređen je kao niz koncentričnih ulica koje čine dvije trećine luka, od 2,4 km promjera kruga sa skulpturom Gorećeg Čovjeka u samom središtu Grada, precizno i jasno definiran koordinatom 40 ° 47’11 “N 119 ° 12’23 0,40” W.

Radijalne ulice, danas službeno zvane avenije, protežu se od Skulpture Čovjeka do najudaljenijeg kruga. Unutarnja ulica uz prostor kružnog platoa za spaljivanje skulptura nazvana je Esplanadom, a preostale ulice dobivaju imena s temom festivala ili ritualnog paljenja, i poredane su abecednim redom. Na primjer, 1999 godine, za temu festivala odabran je “Kotač vremena” , dok je 2004 za temu odabran “Nebeski Svod “, te su ulice pritom nazvane po planetima Sunčevog sustava. Radijalne ulice također imaju oznaku sata, poput kazaljka na satu, na primjer, 06:00 ili 06:15, u kojoj je čovjek u središtu i 12:00 ako je u sredini. Black Rock City postao je godinama i zračna luka, izgrađena je u susjedstvu grada, na njegovoj južnoj strani. Projekt je rastao od male skupine istomišljenika do događaja u kojoj je sada zajednica od 50.000 ljudi te se tim festivalom slavi i sloboda izražavanja, a za to se vrijeme pustinja pretvara u središte umjetnosti i mašte. Dolaskom noći okupljeno mnoštvo u centru grada spaljuje tisuće skulptura izvedenih iz drveta. Grad se pretvara u osvjetljenu strukturu, kontroliranu, projektiranu i dobro promišljenu goruću skulpturu. Skulptura je ujedno događaj, a događaj stvara Grad.

Kroz godine i energijom tisuća ljudi prema planu arhitekta nastao je Grad kojeg Londonski Observer opisuje kao “velebni grad šatora koji svojom preciznošću i idealom izvodi novi renesansni grad-državu, kojeg bi sigurno i sam Haussmann prihvatio kao idealno rješenje”. U svom posljednjem javnom istupu i prilogu za New York Times 2010. godine Garrett izgovara tezu o kojoj valja promisliti. ” Na projektu Burning Mana pokazalo se da svatko može i treba biti umjetnik.” A možda, dodao je skromno, “da bilo tko može biti i urbanist.”