Delta Projekt

Riječka Delta je nasipani, nikad nastanjeni i rijetko posjećeni teritorij grada Rijeke. Trokutastog je oblika, nastala kroz burna stoljeća razvoja Rijeke i Sušaka.  “Izrezana” je od kopna tokom rijeke Rječine, Mrtvim Kanalom i Jadranskim morem. Nalazi se u samom epicentru Rijeke te još uvijek predstavlja “prostor između”: između Rijeke i Sušaka, između rijeke i mora, između luke i grada, između politike i infrastrukture, između namjena i uvjeta korištenja… Prostor između čežnje i mita, u pravom smislu tipično riječki “In Between” teritorij. Svakog jutra ulazim na ovaj teritorij, na putu do svog arhitektonskog biroa na adresi Delta 5, koji se nalazi u starom skladištu i tvornici vina “Istravino”. Često pritom pomislim i pitam se: “ Da je možda nekim čudom izveden legendarni Turinin projekt plivališta na Delti ovaj se hangar s betonskim tankovima za skladištenje vina nikada ne bi izveo, ja ne bih imao priliku ovdje boraviti, a tko zna kako bi moja Rijeka izgledala?”.

Ovih dana objavljen je razgovor kojeg sam vodio s Davidom Kabalinom, rođenim Riječaninom, članom uredništva legendarnog časopisa Čovjek i Prostor – ČIP, časopisa o arhitekturi koji danas izlazi u “on-line” izdanju, uz kojeg sam 70-ih i 80-ih godina dvadesetog stoljeća odgojen i rastao. Razgovor me potaknuo da danas pokažem neke priloge i slike koje imam u svojoj arhivi, a u cilju razmjenjivanja nekih davno prošlih, za neke nepoznatih, za neke zaboravljenih, a za neke pak nikad objašnjenih vremena i događaja.

Prošireno ušće vodotoka Rječine, poznato po toponimu Delta, više je stoljeća predmet brojnih urbanističkih analiza i razmatranja. Delta je danas tek neznatno modificirana i nadosipana te se koristi dijelom za parkiranje vozila, dijelom kao lučko skladište drva i kamena. Posljednjih dvadesetak godina traje apsurdan urbanistički presedan gdje Luka i Lučka uprava neovisno od Grada razvijaju “developerski” projekt izgradnje Delte i Porto Baroša. U nedostatku konkretnih ideja i vizije, daleko od očiju javnosti, početkom 90-ih na Delti je izgrađen glavni gradski kolektor i pročišćivač fekalija za koga je nasipan dio novog kopna i izvedena prikladna građevina s upravnom zgradom Vodovoda i kanalizacije.

 

Premda je prostor same Delte neizgrađen, uz obje obale vodotoka Rječine postoje najraniji tragovi protourbanih naselja koji datiraju već iz paleolita i neolita, poput keltskog naselja Tarsatica na trsatskom brijegu i naselja Tarsata ilirskog plemena Liburna u prirodnoj luci uz obalu, na mjestu današnjeg Mrtvog kanala. U kasnijem razvoju, u doba rimskog cara Cezara Oktavijana, započinje urbani razvoj antičkog  grada. Poput ranijeg liburnijskog naselja, antički grad razvio se uz zapadnu obalu Rječine i to na prostoru današnjeg Starog grada, a Delta je ponovo ostala neizgrađen prostor premda se uz kopnenu obalu današnjeg Mrtvog kanala smjestila antička luka. Takvo stanje uglavnom se zadržalo sve do današnjih dana, čak i nakon intenzivne izgradnje Rijeke i Sušaka kroz stoljeća.

Proglašenjem slobodne plovidbe Jadranom 1717. godine, Karlo VI unio je snažan zamah u razvoj jadranskih luka. Grad i luka Rijeka bilježe početak svog razvoja kao moderne trgovačke luke od 1719. godine kada ju Karlo VI proglašava slobodnom lukom. Važan je utjecaj merkantilističke ideje i strategije – bogatstvo države stvara se gomilanjem novca koji je generiran kroz izvoz roba u druge države, nasuprot ideje o prodaji na domaćem tržištu. Takav razvoj dodatno je potaknut Patentom iz 1725. godine, kojim se odobravaju nove carinske olakšice za vanjskotrgovinska kretanja preko luke Rijeka. Kćer Karla VI Marija Terezija nastavila je takvu razvojnu politiku u duhu merkantilizma, te je donijela niz akata u funkciji poticanja razvoja trgovine i pomorstva.

Nakon Austrougarske nagodbe 1867. godine i stvaranja dvojne monarhije, kao posljedice burnih političkih događanja sredinom 19. stoljeća, riječka luka postaje glavni vanjskotrgovinski pravac za ukupno Mađarsko gospodarstvo. Dolaskom riječke luke pod Mađarsku vlast počinje vrijeme snažnog i ubrzanog razvoja koje traje sve do Prvog svjetskog rata, a ovo razdoblje može se smatrati jednim od najuspješnijih u ukupnom povijesnom razvoju. U tom periodu dolazi do prenamjene djela korita Rječine u prostor Mrtvog kanala i kanaliziranjem toka rijeke uz istočnu sušački obalu. Ovim je infrastrukturnim zahvatom stvoren teritorij Delte.

Događaj koji je pridonio unapređenju lučke djelatnosti u Rijeci bio je proboj Sueskog kanala 1869. godine. Prvi svjetski rat, te posljedično zatvaranje Otrantskog prolaza, snažno su negativno utjecali na riječku luku, a vrlo je nepovoljna bila i poslijeratna makroekonomska i politička situacija nastala raspadom Austrougarske monarhije. Raspad Austrougarske monarhije za riječku se luku najviše negativno očitovao kroz nedostatak dotadašnjeg politički homogenog zaleđa, što je u ekonomskom smislu dovelo do izoliranosti luke u odnosu na vlastito prirodno zaleđe. Značenje riječke luke i pomorskog gospodarstva zamire pod talijanskom upravom, no sušački lučki bazeni Delta i Baroš u sastavu kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca preuzimaju dotadašnju važnost jedinstvene riječke luke te se grad Sušak intenzivno razvija. Drugi svjetski rat ponovno je snažno negativno utjecao na riječku luku, a nakon njega uslijedile su dvije faze obnove do 1960. godine, te buran daljnji razvoj u složenim političkim i ekonomskim odnosima toga vremena.

 

U vremenu nakon drugog svjetskog rata, nakon ujedinjena Rijeke i Sušaka arhitekt Vladimir Turina u suradnji s Radićem, Kučanom i Seifertom izrađuje idejni projekt “Kombiniranog plivališta” na Delti u Rijeci. Donosim dio teksta i obrazloženja vizije arhitekta Turine s osvrtom na šport i arhitekturu, te presliku svih priloga i integralnog teksta iz dvobroja 7-8, časopisa Arhitektura iz 1950. godine.

 

Turina i šport

Od godine 1946. na ovamo mnogi su studirali problem športske arhitekture, kao područje u idejnom smislu elastično i oslobođeno mnogog balasta tradicionalnog i historijskog. Pod balastom ne misli se ni u kojem slučaju na one vrednote, koje svaki arhitekt može crpiti iz riznice ranijeg arhitektonskog stvaranja. Misli se ovdje svakako na elemente kompilatorskih izvora i oblike lišene svake izvornosti. U tom smislu interpretirana, ova se športska arhitektonika može u kreativnom pravcu protegnuti dalje od prosječnog shvaćanja arhitektonskog oblika današnjice. Ona može da ode dalje s razloga nedefiniranosti ideje športa u arhitekturi, područja, koje tek zrije, premlado da bi moglo imati uže granice i neki svoj limes. Svakako, da se gornje odnosi i na sva ostala područja arhitektonske kreacije, ali mislim da je područje športa ipak prilično zahvalno za svaki novi eksperiment.

Gledano da stanovišta arhitekta-kreatora, ovo područje može da bude i predmet ličnog interesa pojedinca i smisla razvijenog u tom pravcu. Sve su to elementi koji formuliraju i okupljaju snage oko izvjesnih područja i predmeta s manje ili više entuzijazma.Ono elastično, vitalno i novo u toj problematici, ono naglašeno povezivanje s prirodnim ambijentom i ona dinamika, koja prožima prostore svakog športskog objekta, to su bili glavni nosioci interesa vezanih za ovo područje suvremene arhitekture.

Pored gotovo izvjesnog zanosa za velike športske arene i njihovu problematiku, plivalište na Riječkoj delti pobuđivalo je dosta rano znatan interes. Ovaj se interes kretao oko delte kao prostora, koji je danas još potpuno neriješen, i koji već dosta dugo vremena vapi za jednim jasnim kirurškim zahvatom. Taj prostor riječnog nanosa između dva snažna urbanistička tijela treba da zbaci sa sebe sav teret stihijskog dezurbanizma, treba da se zaodjene plaštem zelenila i slobodnih prostora za rekreaciju, da oslobodi gornju Rječinu industrije, koja zagađuje vodu fekalnim izljevima i da postane »plućima grada«.

 

Turina i Arhitektura

Novi sadržaji traže i nove forme u arhitektonskoj misli. Dinamika svladavanja prostora i integracija arhitektonskih subjekata, daju nove mogućnosti i nove priloge arhitektonskoj materiji funkcionalno i formalno. Naše iz osnova novo rješenje koristi samo tri elemenata : kvadrat, krug i pravokutnik. Time smo željeni pokazati da novi i suvremeni oblici izražavanja ne traže ekstravaganciju u formalnom oblikovanju. Ti oblici žive samo drugim životom, životom novoga društva i nove tehničke stvarnosti. U tome leži njihova istina i njihovo opravdanje. Nismo zaboravili poeziju novoga vremena koja se ogleda u čovjeku subjektu za koga stvaramo, u čistoći funkcije, dinamici konstrukcije i formi. Nadalje, u elementarnoj snazi prirodnog ambijenta bez kojega nije moguće zamisliti funkciju života.

Ovaj studijski prilog novoj športskoj arhitektonici neka posluži kao karika u daljnjem razvoju problematike športskog objekta s funkcionalne i formalne strane. Neka isto tako ostane pobuda za pronalaženje sve novih putova izražavanja na kompleksnom području arhitektonske kreacije. Tako shvaćen, on neće promašiti svoj cilj. On će biti stimulans za eksperimentalno prilaženje zadacima suvremene arhitekture, bez koje metode nema progresa na nijednom području stvaranja.