Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Street View na Claude Lelouch način, Paris 1976.

Grad i njegove kvartove doživljavam i osjećam različitim načinima. Često rabim razne i oprečne mogućnosti za strastveno i temeljito proživljavanja nekog grada ili dijela njegovog teritorija.

Bez obzira na njegovu veličinu, mjesto i vrijeme, gradom možemo šetati, hodati, trčati ili voziti bicikl. Također, od nekog se grada moramo odmaknuti da bi spoznali njegovu ljepotu, razvojnu logiku i trajanje kroz vrijeme. Gradove možemo i trebamo sagledati i s njihovih prirodnih topografskih ili arhitektonskih uzvisina. Također iznad grada možemo letjeti, ili pak ono što redovito radim, zalegnut u udobnu fotelju nedjeljom poslijepodne hodati Google Maps-ima i predivnim Street View-ima.

Nekim se gradovima i njihovim kvartovima vraćam više puta, samo iz razloga da bi ih prolaženjem opušteno i nepotrošivo konzumirao. Voziti automobilom kroz prazan grad također je jedna od predivnih mogućnosti spoznaje grada. Tijekom novogodišnje zore 2000. godine vozio sam pustim ulicama Pariza i gledao taj fascinantni uspavani grad. Pričajući prijateljima o tom neočekivanom iskustvu jedan francuski kolega ispričao mi je priču o Claude Lelouch-u, legendarnom francuskom filmskom redatelju, scenarist i producentu. Taj Oscarom i Zlatnom Palmom nagrađivani umjetnik, jedan od glavnih predstavnika Francuskog novog vala, 1976. godine snima kratki film “C’était un rendez-vous”. Nakon nekoliko godina traženja kupio sam DVD i ostao zapanjen snagom i jednostavnošću prizora.

Film prikazuje osam minuta brze vožnje kroz poluprazni Pariz. Rano je jutro, 5 sati i 30 minuta, 15. kolovoza 1976. godine. Uz zvuk visoko turažnog motora vozimo gradom. Sve počinje u tunelu na gradskom autoputu Périphérique, u predjelu Porte Dauphine gdje automobil izlazi na rampu do Avenue Foch. Prolazimo pored svima znanih znamenitosti, Slavoluka pobjede, Opere Garnier, Place de la Concorde, kao i kroz Champs-Élysées. Pješaci prolaze u paničnom trku, golubovi se raspršuju, pretiču i zaobilaze se vozila i sve prepreke. Crvena svjetla semafora se konstantno ignoriraju, a kroz jednosmjerne ulice vozimo s Claudeom Lelouchom u pogrešnom smjeru. Automobil se na kraju parkira ispred pločnika Montmartrea, s poznatom bazilikom Sacré-Cœur u pozadini. Vozač izlazi iz automobila, upaljeni farovi na automobilu obasjavaju lijepu plavušu koja pada u vozačev zagrljaj. U pozadini zvone zvona, pred našim očima pogled na Pariz koji se budi iz sna.

Claude Lelouch-ov “C’était un rendez-vous” snimljen je u jednom kadru. Duljina filma ograničena je kapacitetom i duljinom 35mm filmske vrpce, a sniman je žiroskopski stabiliziranom kamerom montiranom na branik Mercedes-Benz 450SEL 6,9. Lelouch je kasnije na mnogim intervjuima sam tvrdio da je najveća brzina postignuta tijekom snimanja negdje između 230 i 240 km/sat.

Ovaj projekt, film i automobil svaki na svoj način mapira kartu Pariza, označava specifični teritorij koji je unaprijed osmišljen i precizno definiran. Unaprijed planirana putanja, projektiran sinopsis koji se materijalizira snimanjem po život opasne vožnje, govori o precizno fokusiranoj i snažnoj volji autora da ostvari svoj projekt. Za njega je spreman suočiti se s opasnim i zastrašujuće nepredvidivim mogućnostima i raspletima događaja, kršeći pritom sva pravila i uredbe. Upravo takvo stanje, koga smo svi kao gledatelji svjesni, daje filmu unutarnju snagu i vanvremensku energiju.

Također, uz ovaj uzbudljivi film veže me i drugo dragocjeno iskustvo. Tijekom 2006. godine britanski pop band Snow Patrol je za svoju pjesmu “Open Your Eyes” snimio video spot koji koristi dio ovog upečatljivog filma. Iskreno, ostao sam zapanjen kako promjena zvuka mijenja potpuno dinamiku i energiju filma. Temeljem ovog dragocjenog iskustva shvatio sam koliko je zvučna podloga i muzička tema važna u potenciranju slike i prizora kojeg gledam ili ga želim drugima prikazati. Zvuk snažnog motora i škripa guma zamijenjena je u ovom slučaju melankoličnim glasom i mekanim zvukom gitare koji se svakim novim taktom pjesme pojačava i dodatno dinamizira.

2 Odgovora na Street View na Claude Lelouch način, Paris 1976.

    • baš fino,nisam očekivao tako rani datum,prelijepa vožnja,nedostupna arhitektima,ali nemojmo plakati,niti pokušavati približiti se spoznaji, mi smo tek usptni kadar…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>