Skok u prostor i lebdeća stijena

Posljednjih tjedana , potaknut zadnjim snimanjem kuće u Opatiji gdje smo fotografijama uspjelu uhvatiti energiju lebdećeg bijelog volumena položenog na rubu kamene litice, te pisanjem Maroja Mrduljaša o projektu Adris, razmišljao sam i prisjećao se izvora, utjecaja i inspiracije koji su rezultirali konkretnim projektima. Ove građevine, svaka za sebe, bile su konkretne prilike za osmišljavanje napetih prostornih sklopova, koje kao posljedicu oblikuju poticajan arhitektonski sklop, kvalitetan i drugačiji prostor življenja.

Dva prizora, dva zamrznuta momenta koja su svaki na svoj način oblikovala moj specifičan pogled na prostornu tenziju, napetost trenutka i elemenata kojima je ostvarena arhitektonska kompozicija, predstavljaju fotografija “Skok čovjeka u prostor” Yves Kleina i slika “La Chateau des Pyrenees” Rene Magrittea.

I jedan i drugi prizor, iako potječu iz davnih vremena sredine 60-ih godina 20-og stoljeća, te posjeduju univerzalnu, vanvremensku energiju i svojstva nadrealizma, zapravo su lucidni i precizno fokusirani pogledi na svijet u kojem nema mjesta sanjarenju ili nesvjesnim nagonima. Motivi su čista i usmjerena misao autora, projekti, prostor između stvarnosti i reprezentacije. Umjetnici, svatko u svom mediju, vide puno dalje od obične prirode svakodnevice, te uspostavljaju i predstavljaju viziju svijeta vješto i precizno prevedenu u osobni i intimni projekt. Također, ove slike i motivi nikako nisu prividi. Oni su skrivene istine prisutne u svakodnevici oko nas, gdje autori vješto kombiniraju postojeće i svakodnevne elemente, dovodeći ih u napete i neočekivane odnose.

U Magritteovom slučaju odmah uočavamo veliku stijenu koja u trenutku postaje kolosalni lebdeći kamen. Dvorac na toj istoj stijeni postaje okamenjeni objekt, sazdan i građen od te iste stijene, koji postaje kvrga, izbočina u silueti lebdećeg kamena. Kamen lebdi dok pozadina plavog neba pojačava njegov obris. Ispod kolosalnog kamena more. Dva elementa, dvije titanske snage koje su samo u vizualnom sukobu. One se ne dodiruju i njihove se energije ne sukobljavaju, dapače one se nadopunjuju i stvaraju trenutak napete i poticajne sinergije. Mogućnost pozitivne interpretacije: “Iz tamnog oceana izrasta kamen nade”. Ovaj prizor ostavlja otvoreni prostor za interpretaciju. Slika ne stvara nesigurnost, iako se na prvi pogled površnom gledatelju to može činiti. Slika je precizan i promišljen sklop, siguran i proračunat projekt.

Klein s druge strane, osim što izaziva jezivu napetost koja graniči s nelagodom i strahom, također ukazuje na trenutak gdje pokazuje svu svoju ljubav prema umjetnom, projektiranom i izmišljenom, ali i pokazuje snažan prezir prema egzistencijalističkoj autentičnosti vremena i okruženja u kojem radi i razmišlja.

Tu i takvu mogućnost interpretacije i spoznaju tumačenja veoma je plodno primijeniti i kombinirati u arhitekturi. Često smo svjedoci dosadne i predvidive prirode vrednovanja i tumačenja arhitekture kroz oblike i gradbene elemente, povijesne i stilske mijene, materijale i design elemente kojima se samo stvara privid smislenog sadržaja.

Projektiranje je promjenjivo stanje prolaska kroz niz mogućnosti, gdje se u jednom trenu odmičemo od objekta kojeg stvaramo, njegovog svrhovitog i upotrebljivog cilja, te mu dajemo dodatnu snagu i potencijal napetog i drugačijeg prostornog osjećanja. Arhitektura i neki njezini sklopovi mogu postati uređaji za stvaranje specifičnih osjećaja i alati za dovođenje u stanje performansa i zadovoljstva pobjede nad uobičajenim. U ovom slučaju zadovoljstvom osjećaja “pobjede” nad silama gravitacije.

Slike i pokazane prizore te projekte nastale na njihovim temeljima, možemo stoga shvatiti i tumačiti kao dokument jedne ekstremne geste, imaginacije i arhitektonske osjetljivosti u prostoru. Nije cilj arhitekture i njezine poruke pokušaj uvjeravanja da mi skačemo kroz prozor, već da smo sposobni uspostaviti jedan harmoničan, ali i istančan, precizan i promišljen odnos između nas, zraka i prostora koji nas okružuje.


Zapravo, cilj je u konačnici s konkretnom arhitektonskom realizacijom, projektom, stvoriti djelo, produkt koji sumira odnos između sadržaja, procesa nastanka, suvremenosti arhitekture, fotografije i umjetnosti u kontekstu masovne kulture. U svakoj fazi projekta cilj je doći do točke u kojoj prestaju vidljive granice percepcije, mjesto gdje kreativnost koristi elemente unutar registra i granica tradicije i običaja, jasno transponiranim i projektiranih za mogućnost drugačije interpretacije.

Donosim fotografije kuće u Opatiji izvedene starim analognim foto aparatom, autorice Maje Bosnić.Silver Saab