Tsunehisa Kimura, “The Origin of Illusions”

Sredinom 80-ih godina tada veoma popularan australski band Midnight Oil izdao je svoju LP ploču pod nazivom “Red Sails in the Sunset”. Iako će ubrzo nakon ove ploče postati globalno popularni pjesmom “Beds are burning”, ovo me je izdanje oduševilo svojim iznimno snažnim i veoma upečetljivim omotom. Slika intenzivno narančaste boje prikazivala je australijski grad Sydney postavljen na rubu velikih kratera. Slika je zamrznuti prizor čudesnog trenutka, motiv ogromne nadrealne snage, opis stanja i događaja koji se doimao istog trena kao katastrofa grada nakon nuklearne eksplozije, ali istovremeno kao predivna mogućnost realizacije novog grada u spokojnom pejzažu nepregledne pustinje ili Marsa. Poznate građevine, most, Utzonova opera i gradski blokovi umjesto da su postavljeni na rubu mora, dodiruju rubove gigantskih kratera. Sjećam se da sam cijelog dana gledao i pažljivo analizirao omotnicu, hvatao detalje i slušao muziku sa gramofona. Zamišljajo sam da hodam ovim predivnim i za mene veoma mogućim kolažom prirode i grada. Pitao sam se tko je autor ove predivne fotomontaže?

Dvadesetak godina poslije, naišao sam na knjigu tekstova i kolaža japanskog umjetnika Tsunehise Kimure. Kolaži i serija slika nastalih u periodu od 1973. do 1975. godine pod nazivom “The Origin of Ilusion” sadržavala je između ostalih i onu istu sliku, kolaž sa omotnice ploče, koji sam intuitivno zavolio u studentskim danima. Tom prilikom otkrio sam i poznatu fotomontažu “The City is Aproaching a Peacful Morning” koja koristi dva gotova elementa, poznata prizora, Manhatan i južnoameričke slapove Iguazu rijeke. Ovaj sukob i sraz snažnih motiva u korelaciji sa naslovom rađa predivnu sliku i mogućnost različite interpretacije. Sraz prirode i urbane gustoće, sraz gorostasa različitih vremena i prostora. Ako je rušenje Yamasakijevih nebodera blizanaca 11.09. avionima bilo inspirirano filmovima b-produkcije, onda je Kimurin kolaž moja inspiracija za moguću novu urbanu situaciju, ili grad.

Tsunehisa Kimura i njegovi kolaži predstavljaju nadahnute slike koje sebe postavljaju kao ambleme i ikone zamrznutog trenutka, a slagane su prikupljenom kolekcijom postojećih i poznatih slika, te čudnovatim kombiniranjem objekata i događaja. Postavljanje nosača aviona sa neboderom i plinskim tankovima usred morske pučine, slaganje reklamnih panoa u opustošene gradske blokove netom bombardirane Hiroshime, ili pak polaganje ratnih brodova u polja i travnjake pored autoputa, dovodi nas u stanje prepoznavanja elemenata ali i suočava nas sa mogućnošću gotovo intuitivog slaganja sa predloženim stanjem, te brzim prepoznavanjem nove, začudne mogućnosti.

Kao da je sve to istina, kao da je sve to već negdje bilo, kao da smo nešto slično već proživjeli, dok istog trena ne shvatimo da se radi o kolažu, fotomontaži ili nečem sličnom. Slike se jedanko blizu zbilji kao i daleko od nje same. Idelna pozicija za uzbuđenje nove spoznaje.

Težnja autora je također stvoriti gotovo pa mitske slike. Zbog toga razloga vjerojatno ih i naziva “Visual Scandals”. Te su slike svojevrsna manipulacija osjećajima koje nas sa jedne strane upozoravaju na trenutak u kojem se svijet nalazi, ali istovremeno pokazuje i predivnu mogućnost kombiniranja i slaganja različitih elemenata i sadržaja u nove veoma emotivne i poticajne situacije. Slike su kombinacija science-fiction prizora i hiper-realnog kolaža.

U današnjem trenutku nekom bi se čak moglo i sugerirati da su ovi danas vremešni kolaži prikaz neke stvarnosti, prilozi iz nekog nepoznatog dijela globalnog svijeta. Manipulacija i mogućnost interpretacije nevjerojatno su bogatstvo Kimurinih kolaža. One dokazuju da se stvarnost može promatrati kao relativa kategorija. Kao kombinacija memorije i prošlosti u direktnom srazu sa novim mogućnostima i odnosima koji nam se nude.