Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Razgovor, Oton Gliha, 1. dio

Ovo nije stvarni razgovor. Ovo nije stvarni događaj. Ovo je rekonstrukcija niza razgovora i druženja koja sam imao sa slikarom Otonom Glihom tjekom petogodišnjeg studiranja arhitekture u Zagrebu.

U periodu od 1985. godine pa sve do ranih 90-ih jednom mjesečno odlazio sam kod Otona u slikarski atelieur. Sjedili smo, pili kavu, a on je pričao. Ja sam radoznalo ispitivao i mnogo toga od njega naučio. Najvažnija vještina kojom me naučio, je dovođenje sebe u stanje preciznog pogleda na svijet gdje nevidim razliku između linije crteža, od linije koju definira stvarni zid. Ovaj razgovor nastao je kao kolaž dragih sjećanja, kolaž stvarnih razgovora i intervjua preuzetih iz raznih novina, časopisa, revija i knjiga, te predstavlja zamišljeni dijalog van stvarnog vremena i prostora.

Oton Gliha bio je priznati Hrvatski slikar rođen 1914 godine u Črnomlju (Slovenija). Živio je i radio u Zagrebu i Krku gdje je crtao krševiti pejzaž zvan “gromača”. Ti polako ali strpljivo slagani suhozidi u pejzažu nastali su stoljetnim vađenjem kamenja iz zemlje kako bi se došlo do plodne zemlje. Tako izvađena kamenja postavljala su se u zidove koji bi također definirali teritorij vlasništva i ograđivali posjede. Zidovi gromača koristili su se i u poljoprivredi, stočarstvu ali i u funkciji ograda, granica teritorija različitih namjena i načina korištenja. Slike Otona Glihe nalaze se u brojnim galerijama i zbirkama, od Zagreba, Beograda, Ljubljane, Sarajeva, Skoplja, Novog Sada, Rijeke, Parisa. Naw Yorka, Montreala, Munchena, Berlina, Venacije, Milana, Bologne, Londona, Sao Paola, Alexandrie, New Delhia.

U New Yorku u muzeju Guggenheim stoje slika Otona Glihe i Jacksona Polocka. Sličnog su oblika, slične forme, sličnih skupina linija, crta, točaka i prostornih vrloga ali različitog kreativnog polazišta i konceptualnog puta ka njima. To me uvijek fasciniralo.

IT: Dragi Otone, reci mi kakav je tvoj odnos između realnosti i apstrakcije? Gdje po tebi počinje gomača a gdje poačinje apstraktni crtež? Dali postoji i obrnuta putanja od linija, crta točki, ka realnim zidovima tragovima u kamenjaru otoka Krka?

OG: Mislim da nitko ne može imati ništa protiv borbe za esencijalne likovne elemente i ne mislim da su pojmovi ‘realizam’ ili ‘apstrakcija’ suprotni. Etikete kao što su ‘realizam’ i ‘apstrakcija’ samo su izvjesni putokazi za one koji se teško snalaze na području umjetnosti, a ne objašnjavaju ništa. Realizam svakog stoljeća dobiva drugo značenje i proširuje se. Impresionizam je, na primjer, donedavna za neke bio formalistička igra, a danas već predstavlja klasičan pojam realizma. Najteže je objasniti zašto je jedna ‘realistička’ ili ‘apstraktna’ slika jedanput umjetnost, a drugi put nije. Tu leži sav problem i nesporazum između kreatora i društva. Jedno je sigurno: da je slikarstvo prevalilo logičan put od Altamire i Loskoa, preko Pompeja, Sezna, Pikasa do Mondrijana.

IT: Kada si i kako shvatio da Krčke gromače mogu biti istovremeno i crte linije polja slike, i zidovi koji definiraju teritorij Krčkog polja?

A sve je počelo 1954.godine, kada mi se jednog dana taj krčki pejzaž izbrazdan gromačama pričinio kao neka stara ploča klesane glagoljice. Može ta moja asocijacija izgledati čudna, čak smiješna, ali za mene je ona jednoga trenutka bila fatalna i pomogla mi razmrsiti sva ona uzbuđenja koja sam godinama nosio u sebi promatrajući tu čudnu geometriju, arhitekturu i skulpturu koju je čovjek nesvjesno stvarao u borbi s kamenom. Tako su nastale te pačetvorine, trokuti i krugovi, taj fantastičan kovitlac ritma linija i ploha. Jednom su to žive i radosne boje kao sunce, a drugi put monokromne i tužne kao površina Mjeseca. Čovjeku se čini, gledajući te oblike, kao da stoji pred nekim velikim zagonetnim slovima, dok sva realnost postaje irealna….“

IT: Otone, kako vidiš danas umjetnost, koja je njezina uloga kod recimo tako “običnog čovijeka”?

Suvremeni čovjek, sa svojim sveobuhvatnim likovnim osjećajem, može danas iskreno doživjeti kao umjetnost mnoge predmete koji su do jučer imali samo arheološko ili puko graditeljsko značenje. Suvišno je u tom smislu navoditi primjer stećaka ili sličnih tragova u prostoru. Kamene ploče klesane glagoljice vrlo često predstavljaju takve likovne realizacije. Različite veličine pojedinih slova, ukomponiranih u površinu, sa svojim vertikalama, horizontalama, dijagonalama, krivuljama, krugovima, trokutima, točkama mogu pružiti likovni doživljaj.

IT: Kako počinje tvoje slikanje, gdje je početak ideje i slike, dali je crtež sa linijama točkama i stvorenim poljima početak?

Kad je uzbuđenje najintenzivnije, misaona napetost najjača, crtež je najjednostavniji. Crtež je najnemilosrdnija činjenica. Crtež je let ptice, trag mlaznog aviona na plavom nebu, putanja bačenog kamena, ljudski hod, kretanje ljudske misli, tok rijeke od izvora do ušća, suština svega što miruje i što se kreće, uvijek prisutan i tamo gdje ga prividno nema.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>