Sealand, Metahaven i Uncorporate Identity

 

 

Tragajući za točkama i mjestima koje snažno definiraju teritorij u kojem se nalaze došao sam i do najmanjeg umjetnog otoka kojeg je ljudska ruka proizvela. Sealand ili kako je englezi zovu Principality of Sealand je mikronacija tj. međunarodno nepriznati entitet, Kneževina. Sealand polaže pravo na Roughs Tower, vojnu platformu iz 2. svjetskog rata, u Sjevernom moru, 10 km od obale Velike Britanije, na koordinatama 51°53′40, N°1′28. Na platformi površine 550 m2 živi Paddy Roy Bates s obitelji i suradnicima, a broj stanovnika rijetko prijelazi brojku 5. Iako se suverenitet ove samozvane državice rijetko shvaća ozbiljno, primjer Sealanda se nerijetko citira u debatama o međunarodnom pravu.

Platforma je tokom 1942. godine izgrađena tehnologijom tipičnom za morske platforme koje se inače koriste za naftne bušotine i infrastrukturne objekte koji služe za radove na moru. Platforma koja je položena izvan teritorijalnih voda Velike Britanije služila za obranu od avio napada njemaca tokom drugog svjetskog rata, naoružana masivnim i snažnim topništvom i mitraljezima bila je privremeni dom za 150-300 mornara-vojnika. Nakon drugog svjetskog rata, točnije od 2. rujna 1967. Britanac Paddy Roy Bates polaže, na osnovu vlastite interpretacije međunarodnog prava, pravo na platformu. Michael Bates, sin Paddy Roy Batesa, priveden je 1968. godine zbog otvaranja vatre na britanski vojni brod, no Batesovi su uspjeli dobiti pravnu bitku i jer je sud uzeo u obzir da se incident dogodio izvan britanskih teritorijalnih voda.

Tijekom 1978. godine, premijer Sealanda, prof. Alexander G. Achenbach je, tijekom odsustva predsjednika, pokušao uz pomoć nekoliko nizozemskih građana zauzeti platformu, pri čemu je Michael Bates nakratko bio držan taocem, prije nego je pušten na slobodu u Nizozemskoj Bates je okupio vojsku i u helikopterskom desantu ponovno zauzeo platformu, pri čemu su uzurpatori postali ratni zarobljenici.


Nakon završetka “rata”, Nizozemci su oslobođeni, a premijer Achenbach (Nijemac), koji je imao putovnicu Sealanda, je optužen za izdaju i zatvoren. Tijekom zatočenja Nizozemaca i Achenbacha, vlade Nizozemske i Njemačke su reagirale kod vlade Velike Britanije da oslobode njihove građane, no Velika Britanija je odbacila mogućnost uplitanja, pozivajući se na odluku suda iz 1968. godine. U ovu bizarno istinitu pravnu priču upliće se službeni njemački diplomat koji odlazi na Sealand i pregovara o oslobađanju svojih sunarodnjaka tumači se kao defacto međunarodno priznanje Sealanda.

Tokom devedesetih godina vlada u egzilu koja je privremeno izgubila vlast od predsjednika kneževine u španjolskoj masovno je proizvodila putovnice Sealanda i prodavala ih istočnim Europljanima koji su htjeli prebjeći na zapad. Putovnica Sealanda pojavljuje se i u priči o ubojstvu poznatog dizajnera Giannia Versacea, a putovnice su se koristile i u još nekim kriminalnim djelima. Uslijed masovne proizvodnje putovnica (procjenjuje se da ih je tiskano oko 150.000), Batesovi su zbog toga 1997. godine proglasili sve putovnice nevažećim.

Tokom 70-ih godina platforma je bila i stanica nezavisnog radia, medija koji je širio svoje poruke i okupljao gomile slobodoumnih i inteligentnih ljudi. U novo doba tokom kasnih 90-ih i početkom novog milenija Sealand potpisuje ugovor sa internet startup-business kompanijom HavenCo. HavenCo je u početku dobio široku pokrivenost u međunarodnim medijima, te tako surađuje, radi i pojavljuju se na naslovnici pokrenutog danas svepoznatog magazina Wired, na više od 200 novinskih članaka, te u nekoliko televizijskih izvješća. Sealan u to doba i putem ovog novog medija, a izvan dosega bilo kakve vlasti “hostao” je sve što je bilo ilegalno, zabranjeno ili riskantno posebno u odnosu na autorska prava i intelektualno vlasništvo.

Zahvaljući svojim slobodoumnim i veoma radikalnim idejama, grupa hackera predvođena poznatim “cypherpunks-om” Sean Hastings-om i Ryan Lackey-om dolazi na Sealand da nagovori Princa Roya i njegovog sina Michaela na basnoslovnu zaradu i pretvori sebe i državu u svojevrsnu “dotcom kneževinu”. Datahaven počinje sa radom i Lackey seli svoju bazu na platformu i organizira svoj balon od sapunice koji kulminira masivno popularnim “peer to peer” file izmjenjivačem danas poznatim Napsterom kojeg je čak i heavy-metal megagrupa Metalica tužila za nelegalno kopiranje njihove muzike. Nakon nekog vremena društvo se razišlo i pustilo iza sebe ogromnu popularnost i tipične kontroverze koje uvijek idu uz ovakav ili sličan projekt. U ljeto 2006. godine platformu je zahvatio požar koji je uništio dobar dio fizičkih elemenata arhitekture i građevina najmanje države na svijetu. Cijeli projekt nakon što je zamišljen, procvjetao, prolazio kroz uspone i padove dolazi po meni u svoju posljednju fazu gdje samog sebe i cijelu kneževinu stavlja na prodaju. Naravno gdje drugdje nego na eBay! Predivan i super kraj.

Iz ove priče već duže vrijeme crpim svježe ideje i analiziram mogućnosti utjecaja, kontrole i propitivanja okoliša i konteksta u kojem živomo i radimo. Znamo da su ove građevine voljeli članovi Archigrama 70-ih godina, a Constant u svom meni najdražem New Babylon projektu progovara upravo o takvom gradu-državi, gdje otvara ideje i okvire posvećene društvu oslobođenog problema rada.
Prilog o ovom inspirativnom projektu izašao je u meni izuzetno inspirativnoj, i predivno oblikovanoj knjizi “Uncorporate Identity”. Publicirana 2010. godine u izdanju Lars Muller Publishers, a zamišljena i oblikovana od strane design tima Metahaven, stražuje identitet kao geopolitički fenomen. Zajedno sa arhitektima, geografima i misliocima kao što su Boris Groys, China Mieville, David Grewal i mnogim drugima knjiga otvara, tumači i polemizira sa svježim i važnim temama koje me nadahnuto inspiriraju.

Metahaven Uncorporate Identity

Posebno mi je drag prilog iz knjige gdje inteligentni Metahaven donose niz fotografija “maketa”, modela Sealanda koje prenosim u prilogu. Prva maketa je knjiga Utopia, Thomasa Mora na nogama od čaša za pjenušac Mumm. Druga maketa je svjetski poznata knjiga mislilaca Deleuze & Guattari-a, Tisuće platoa, položena na noge od kutija Pringles krumpirića. Treća maketa je Neal Sthepensonova, Cryptonomicon, položenog na noge limenki Guinness piva. Četvrta maketa je Harvardovo izdanje Hard & Negri-evog, Empire, na nogama plastičnih čaša za rođendane i slične party-e.
Ove makete, modeli kneževine koje se može kupiti na eBayu podsjeća me na meni dragu tezu Slavoja Žižeka koji vidi sebe kao javnog intelektualca, čovjeka današnjice i kao “Yuppiea koji čita Deleuza”. Takvo stanje po njemu osigurava uspješno surfanje društvenim valovima uzbudljivog i globalnog svijeta.

Facebook / Principality Of Sealand