Priča o Vili i Crkvi

Mjesto Opatiju i njezin urbani razvoj obilježili su brojni velebni hoteli i raskošne vile. Prva vila je Villa Angiolina koja je izgrađena pored male crkve s opatijom 1844. godine, te se tim činom definira početak urbanog razvoja Opatije kakvu danas poznajemo. Villu Angiolinu gradi bogati poduzetnik, patricij i bivši riječki političar Ignacio Skarpa, kao prostor ladanja i okupljanja svoje obitelji. Pored mora na malom uzvišenju izvedena je bogata neorenesansna vila sa projektiranim parkom, perivojem i botaničkim vrtom. U obližnjoj Rijeci, luku i cijelu prometnu infrastrukturu gradi Austrougarska monarhija, te tako netom izgrađena moderna željeznica koja spaja Beč sa Rijekom uslijed promjena na Evropskom tržištu naglo gubi na količini potrebnog i rentabilnog prometa. Spretni poduzetnik Skarpa prodaje imanje austrijskom Društvu južnih željeznica koji počinju izgradnju prvog poznatog turističkog resorta na ovim područjima. Društvo brzim i konfornim vlakovima dovode građane monarhije na ladanja te pune velebne hotele Quarnero, Imperial i Stephanie. Hoteli i njihovi importirani projektanti po uzoru na brojna kazališta sa ovih teritorija bivaju postavljeni u slobodni prostor oko vile koja postaje centralni sadržaj kompleksa, a njen bogati perivoj prerasta u centar novonastalog grada i resorta.

Spoj mediteranske klime, austrougarske arhitekture sa vegetacijom palmi, čempresa i pinija, u okviru masivnih obronaka planine Učke koja se strmo spušta prema plavetnilu mora Kvarnerskog zaljeva omogućio je nastanak jednog od najkarizmatičnijeg ladanjskog mjesta u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Opatija se nakon tako stvorenog zametka urbanog razvoja, kroz razne vlasti, režime i politička okruženja, razvija i gradi kao specifični i općeprihvćeni grad-hotel.
Snažni poticaj razvoju ovog jedinstvenog spoja turizma i gradske društvenosti jasno definiraju i realizacije suvremenih hotela nakon drugog svjetskog rata, od kojih su svakako nadaleko poznati life-style hoteli arhitekta Zdravka Bragovca i Andra Čičin-Šaina.

Hotel Ambasador arhitekta Bregovca i danas je najbolje organizirani i projektirani turistički kompleks na Jadranu koji predstavlja savršen spoj umjetničko konceptualnih postavki i tendenca EXAT-a 51, čiji je osnivač Bregovac, i dolazećih društvenih navika i životnog stila koje nosi turizam.
Krajem 50-ih godina Bregovac koji je neko vrijeme radio na Arhitektonskom fakultetu i sa prijateljima umjetnicima iz grupe stvarao temelje i teorije umjetničkog stvaranja seli iz maglovitog Zagreba u sunčanu Opatiju. Ovdje u jasno ciljanoj i pragmatičnoj praksi primjenjuje nakupljena znanja, iskustva i inspiracije, te u bogatoj arhitektonskoj karijeri izvodi 30-ak hotela. Tako proizvodi specifičan i prepoznatljiv Bregovac-turistički proizvod, kao rezultat tadašnjeg sustava i novih navika sve bolje povezanog društva. Karijera kulminira kada postaje i savijetnik Ujedinjenih Naroda za turizam, te svojim iskustvom planira svjetski turizam.

Prve godina svog intenzivnog rada živi i stalno boravi u svom netom izvedenom hotelu Ambasador, spavajući u raznim sobama sa pogledom na more zasjenjenih bojanim tendama. Hoda atrijima, holovima i hodnicima oblikovanim Srnecovim, Piceljovim, Kristlovim muralima, skulpturama, platnima i gigantskim slikama Murtića. Poznato je da bi noći provodio kartajući, i ispijajući pića u salonima hotela, sjedeći u design namještaju svog prijatelja Bernarda Bernardija. Ideje i zamisli EXAT-a 51 materijalizirane su i vješto utjelovljene u hedonizmu turizma, otmjene i sa stilom oblikovane dekadentne aure stare Opatije.

Takav neviđeni i specifični kolaž moderne, austrougarske monarhije, mediterana, njegovog zimzelenog raslinja i palmi oduševio je tadašnjeg najpoznatijeg celebritia, pjavača i svjetski poznatog zabavljača Ivu Robića. Došavši sa svojom suprugom krajem 50-ih godina u Opatiju susreće se sa Bregovcem. Šarmiran stilom, porukom, misijom arhitekta i negovog djela, Ivo Robić odlučuje izgraditi vilu, modernistički ljetnikovac, stroj za užitak, hedonistički okvir za svoju prezentaciju i komunikaciju nove društvenosti.

U periodu od četiri godine na praznoj parceli uz more u Ičićima malom mjestu pored Opatije izvedena je prva prava moderna vila u tadašnjem društvu koje se već davno oslobodilo stega rigidnog komunizma. Otvaranje hotela Ambasador i izgradnja Ville Robić koincidira i čestim posjetama Tita i njegove supruge, tako da netom izvedeni life-style strojevi za turizam utjelovljeni u hotelu i vili postaju mjesta susreta brojnih posjetitelja. Bregovac i Robić svako na svoj način šarmiraju političare, vlast, estradu i građane tadašnje države, stvarajući pritom specifičan i nikad ponovljeni društveni krug.

Tih je godina i omot singl ploče pod nazivom “Dugo toplo ljato” sniman upravo ispred vile sa motivom loggie sa pogledom na more. Kuća je začudna kombinacija Kalifornijskih, LA Case Study kuća, i Ostrogovićeva vile Majnarić u Crikvenici, koju sam već ovdije pokazivao. Jasna i čista organizacija arhitektonskog kubusa sa otvorenim južnim pročeljem i posmičnim drvenim griljama koje zatvaraju duboku i sjenovitu terasu otvara se pogledu i moru. Bokovi kuće puni su i snažni zabati izbušeni malim otvorima za provjetravanje. Kuća je bojana venezianski karmin crvenom žbukom, sa plavim griljama. Čista kutija za užitak života. Pored kuće je mala kutija, garaža, kutija za automobil kao prestižni element lifestylea pjevača i dekadentnog komunizma u gradu-resortu.

Padom Jugoslavije i privatizacijom hotela Opatija gubi na svojem stilu i još uvijek se traži u matrici novih odnosa istovremeno predivnog i brutalno otvorenog globalnog svijeta turizma današnjice. Početkom devedesetih godina Ivo Robić tada već umirovljeni celebrity stalno živi u svojoj vili u Ičićima te povremeno odlazi za Zagreb. Padom turizma, raspadom dugo godina građenog tržišta ispuhani se sustav počeo gasiti kao i život čovijeka u villi koji je bio simbol Opatije i njenog specifičnog glamoura.

Robić je samo tri dana prije smrti na bolesničkoj postelji svjestan svoga kraja, sastavio svoje oporuke gdje svoju vilu i zemljište u Ičićima, vrijedne milijun njemačkih maraka, darovnim ugovorom poklanja Riječkoj nadbiskupiji. Zauzvrat su crkveni oci u vrtu vile u Ičićima trebali sagraditi manju kapelicu, te Robićevoj supruzi Marti doživotno isplaćivati rentu od pet tisuća kuna mjesečno. Nakon smrti pjevača u tuzi umire i supruga Marta. Vila se ubrzo nakon toga pretvara u crkvu koja dobiva snažni i nedvosmisleni naziv Kapela Svetog Ivana od Boga u Ičićima. Crkva minimalno intervenira u Bregovčevu arhitekturu. U vrtu se postavlja veliki kameni križ i metalni jarbol, raspelo sa zvonom. Dnevni boravak vile pretvoren je u prostor za crkvene obrede.

Jučer navečer povodom 12 godina od smrti poznatog Ivana u 17 sati održano je Misno slavlje kojeg je predvodio Riječki Nadbiskup msg. dr. Ivan Devčić.