Kuća špilja – Kuća gnijezdo, fotografije Sandro Lendler

Početkom prosinca donio sam fotografije sa gradilišta netom dovršene i neuseljene kuće u Opatiji. Kuću smo u toku projektiranja zbog svoje specifičnosti nazvali “Nest and cave house” i dogovorili da nećemo prikazivati njene arhitektonske elemente bez života ljudi koji je nastanjuju, i prema čijim je životnim navikama projektirana i rađena. Odlučeno je da krenemo sa fotografiranjem nakon pola godine života kuće sa svojim stanarima koju oblikuju elementi ukopane kuće i kuće kao zaokrenute slojnice.

Fotografija i njezin medij veoma je osjetljiv i nepredvidiv svijet komuniciranja jasnih arhitektomskih poruka. Odrastao sam i zarzio se arhitekturom mahom preko medija crno bijelih fotografija, te sam tek mnogo kasnije shvatio da zapravo Le Corbusierove kuće nisu i ne žele biti bijele-crne-sive, nego pršte bojama, strukturama i da su identične njegovim slikama uljima koje je svakodnevno izrađivao. Također, ostao sam tjelesno šokiran veličinom i snagom vile Tougenhat u Brnu čija se snaga i golemost jednostavno fotografijom nemože spoznati. Taj ogromni visoko esteizirani gađanski kubus sa proporcijama prostora i odnosa visina i širina poput Venezianske palače, francuskih baroknih vila, ili građanskih stanova Berlina sa početka 20-og stoljeća pokazuje Miesovu ukorjenjenost u visokoesteitiziranu građansku sredinu koja ga je suštinski oblikovala. Ništa od toga fotografijom nisam otkrio, a još manje tjelesno spoznao.

Sa druge strane, fotografije Juliusa Shulmana postavkom svjetla i ljudi u fotografiranim kućama oblikuju nevjerojatan svijet prvenstveno fotografa samog, a manje predstavljaju izvornu ideju arhitekta. Arhitekturu Shulmanovog svijeta zauvijek pamtimo nakon prvog pogleda, te nam se ona uvijek vraća kao dragi film ili pjesma. Poznato je da je Shulman često postavljao svoju djevojku, poznanike ili vlasnike kuće u točno definirane položaje da dodatno oblikuju snažni prostorno vremenski trenutak , ali i da sakriju prejak izvor i intenzitet svjetla iz bazena u slučaju Richard Neutrine Kaufman house u Palm Springsu. Čudesno “postavljani” par djevojaka koja razgovaraju u prostoru Stahl haus, zauvijek su definirali auru kalifornijeske arhitekture 50-ih godina. To vrijeme i ta arhitektura zapravo je fotografija sama, njihova realnost i stvarno mjesto manje su mi važni i bit su tako prenesene poruke kuća i njihovog vremena.

Svjedoci smo da su mnoge drage slike nastale montažama i retuširanjem, starinskom metodom strpljivog interveniranja na fotografiju. Tom metodom u prošlosti su uljepšavane slike bračnih parova sa vjenčanja koje su ukrašavale zidove kuća, a danas to isto marketnške agencije rade sa političarima. Poznato je da je Staljin svojim snažnim propagandnim strojem brisao, oduzimao ljude i stvari sa poznatih fotografija čije originale danas prikazane u cijelosti doživljavamo kao falsifikate.

U današnje vrijeme predivne i složene hiperrealnosti, kada smo preplavljeni nizom slika sa svih strana, te uzbudljivo surfamo realnošću, francuski filozof Jean Boudrillard, a inače strastveni fotograf kaže da fotografija, svaka slika, svaka medijska poruka, ali također i svaki funkcionalni predmet iz okruženja predstavlja jedan test – to jest, u svoj strogosti pojma, on oslobađa mehanizme odgovora suglasno stereotipima ili analitičkim modelima.

Danas, predmet više nije “funkcionalan” u tradicionalnom značenju riječi, on vam ne služi, on vas testira. On više nema ničeg zajedničkog s ranijim predmetom, nema nikakve veze sa objektom kao što ni posredovana poruka, vijest nema veze sa “stvarnošću” činjenica. Oboje, objekti i informacije, već proizlaze iz nekog odabira, montaže, nečeg snimljenog, oni su već testirali “stvarnost” i postavljali su joj jedino pitanja koja su im “odgovarala”, analizirali su stvarnost u jednostavnim elementima koje su iznova usustavili u scenarije upravljanih suprotnosti, upravo kao što fotograf nameće svom sadržaju kontraste, svjetlosti, kutove.

Tu i takvu predivnu i inspirativnu istinu potrebno je stoga otvoreno i iskreno živjeti, prepuštati se svjesno njenoj priči i različitim mogućnostima interpretacije. U slijedećim mjesecima odlučio sam sa nekoliko fotografa, kamermana, snimatelja, montažera, designera i producenata prikazati fotografijama i filmovima život kuće u Opatiji.

Važno je još reći da je danom dovršenja kuće mladi bračni par donio na svijet predivnu curicu. Sa njom sretno žive u ovoj kući. Prošlo je nekoliko mjeseci od useljenja, te stvari i mjesta polako poprimaju lik svojih stanara. Pravo je vrijeme za novi projekt, projekat za sebe, projekt snimanja i pokazivanja kuće. Prve fotografije povjerio sam Sandru Lendleru fotografu sa kojim već davno surađujem, i koji je donio neke od meni najdražih slika, a koje možete na ovom blogu vidjeti. Prve fotografije kuće koja se lagano budi iz zimskog sna donosim danas. Proljeće i dugo toplo ljeto je pred nama. Nastavak slijedi.