Darvaza, rupa koja gori

Tragajući za točkama i mjestima koje snažno definiraju teritorij dolazim do bogatstva ideja i poruka koje je moguće transponirati u nove arhitektonske strukture bogatog i poticajnog sadržaja. Neovisno o namjeni ili mjestu takvi primjeri uvijek su definirani različitim ali veoma jasnim i snažnim razlogom njihovog nastanka i postojanja.

Od velike rupe u centru Chicaga nastale prirodnom propašću real estate tržišta nikad završenog Calatravinog nebodera, pa preko kretera-bazena nakon masivnog bombardiranja u poljima Laosa, do Krčkih gromača i Emilijevog spomenika na Grobniku, Smithsonovog Amarillo rampa, ili preciznih točki-rupa Gordon Mata Clarka, svaki od prikazanih primjera tumačim i analiziram u kontekstu “arhitekture teritorija”, kao arhipelaga točaka projektiranih nekim pravilom i programom u prostoru. Takve točke, kao prostorni sadržaji oblikuju nove odnose, te snažno transformiraju i unapređuju zatečeno stanje okoliša unutar kojeg postoje.

 

Pored mjesta Darvaza u pustinji Karakum, u današnjem Turkmenistanu tokom 1971. godine Ruski su geolozi i tragači za plinom istraživali mogućnost vađenja i eksploatacije prirodnog plina u ovom zabačenom dijelu zemlje. Prilikom montaže masivnih uređaja za bušenje zemljine kore došlo je do propadanja tla, te je u jednom tranutku stvoren masivni krater promjera 100 metara.
Ubrzo nakon havarije uočeno je da dolazi do izlaska veće količine otrovnog plina u atmosferu. Istraživači plina i prateća ekipa radnika sa plinskih bušotina odlučila se na rutinirani i uobičajeni postupak paljenja plina kako bi se bolje kontroliralo njegov izlazak iz dubine zemlje putem njegovog brzog izgaranja.

Tom prilikom desio se čudan i neočekivan obrat situacije gdje se cijela površina kratera, kamenje i zemlja zapalila, te u takvom jednoličnom plamenu gori i dan danas, bukteći i grijući pustinjski zrak sada već punih 40 godina. Stvorilo se mjesto snažnog karaktera i začudne energije. Mjesto je danas učestalo posjećeno i velika je lokalna turistička atrakcija, te točka sretanja, druženja putnika i lokalnog stanovništva prije svega u sumrak i tokom noći gdje goreći krater zagrijava i obasjava svojom svjetlošću široki prostor u nepreglednoj pustinji.
Darvaza, Rupa koja gori