Posljednji let Roberth Smithsona

Posljednji rad Roberth Smithsona nazvan Amarillo Ramp nalazi se u bespuću Texasa, i ostati će zapamćen po tragičnoj nesreći i pogibiji umjetnika koji je leteći malim avionom iznad Amarilla, u društvu svojih najboljih prijatelja fotografa i pilota, pao u prostor pustinje nadgledajući lokaciju svoje nove land-art intervencije. Ovaj tragičan trenutak govori nam također o jasnom stavu umjetnika da je stvarnost oko sebe potebno gledati različitim pogledima, perspektivama, upotrebom različitih alata i mehanizama koji potiču nove spoznaje.

Poznato je da klasična perspektiva sputava kreativno promišljanje projekta i predodređuje iznenađenje. Gledanje na teritorij oko nas i arhitektonske odnose točaka u prostoru potreno je stoga dovoditi u stanja iznenađenja konstantnim mjenjanjem rakursa, te koristiti sve medije, alate, i pomagala koji nam se bogato i složeno nude.

Smithsonova rampa u Amarillu nalazi se na veoma specifičnom i dobro promišljenom mjestu. Teren i okoliš karakterizira nepregledna pustinja crvene zemlje i crvenih kamenja sa vrlo niskom i oskudnom vegetacijom. Rampa je položena na mjestu lokalne prostorne depresije koja definira točku intervencije udubljenu u odnosu na okolni teren. Ovakav položaj i orjentacija kameno-zemljanog grebena koji se kružno penje do visine okolnog terena i lokalnih izvisina omogućuje potapanje dijela rampe za vrijeme jakih kiša i naplavina vode.

Također, dio Smithsonove Rampe položen je i na mjestu erozije zemlje uvjetobanih periodičnim prolaskom vode koja oblikuje svoj put i dovodi nas u centar kameno-zemljanog kruga. Ova istovremeno suptilna i snažno ekspresivna intervencija lokalnim kamenjem, blatom i zemljom, kroz koju se inteligentno planira i precizno projektira struktura u lokalnom kontekstu govori o promišljenosti i fokusiranom pogledu umjetnika na univerzalne i konstantne vrijednosti odnosa u prostoru. Smithsonove poruke i misli koji se pretapaju od apstraktno geometrijske do snažno materijalno fizičke osjećajnosti prisustva u prostoru, omogućuju spoznaju strukture kroz vrijeme i različite pripadajuće joj atmosferičnosti.

Ovaj mi je rad putem slika iz brošura bio poznat u Smithsonovom opusu ali sam se precizno i konkretnije osvrnuo na njega spoznajući svu njegovu beskrajnu poetičnost i promišljenost koncepta, i mogućnosti poticaja za razmišljanje konkretnog projekta početkom 90-ih godina, prilikom projektiranja “Cartagena Suhozida” prikazanog u radovima. Iskreno priznajem da je zapravo pravi poticaj za analizu projekta bio izlazak muzičkog CD-a gitarista Lee Ronalda iz Sonic Youtha i omota sa slikom Amarillo rampe, kojeg je također snažno inspirirao ovaj prerano preminuli umjetnik. Važno je također napomenuti da je prostornu intervenciju izveo i dovršio Smitsonov prijatelj i umjetnik Richard Serra. Danas kada slobodno i otvoreno letimo kartama Google-eartha možemo tekođer posjetiti teritorij Amarilla, i zamisliti trenutak Smithsonove oduševljenosti spoznajom mjesta za svoj rad gledanoga preko prozora malog krhkog aviona.
amarillo ramp