Razgovor, Nest and Cave House

Danas donosim razgovor kojeg sam vodio sa Marojem Mrduljašem, a izvorno je objavljen u časopisu Projekt, N 27-2011, izdavač UPI-2M PLUS. Povod za razgovor je izgradnja kuće pored Opatije, Nest and Cave House.

M.M. Obiteljska kuća sastoji se od dva volumena identičnih formata izvedena kao dva različita gradbena sustava: djelomice ukupana stereotomska baza je monolitno izlivena u betonu dok je kat sa konzolom izveden kao tektonički čelični okvir koji će dobiti oblogu. Da li je odabir tih sustava, uz svoju konstruktivnu logiku, vezan i za fenomenologiju obitavanja? Koji je „sinopsis“ kuće?

I.T. Oduvijek me u arhitekturi prvenstveno interesirala priča o kući i životu, scenarij i dramatika svakodnevnice u njoj, dok je njen konstruktivni ili funkcionalni sustav važan i vjerodostojan alat za precizan odgovor na pitanja i teme koje se projektom problematiziraju i rješavaju. Ova kuća pokušava dopeljati do ekstrema odnos i pojmove kuće kao “špilje” i kuće kao “gnjezda”. Ona je konstrukt sastavljen i sklopljen od dva “gotova elementa”, elementa ponekad oprečnih i suprotnih životnih tema koju želim ovim projektom spojiti u novi arhitektonski svijet i okvir života. Želja je bila stvoriti ambijente i prostorno-programske okvire za različite dnevne i noćne doživljaje, uzbuđenja, tugu, melankoliju ili veselje. Spojiti tjelesne i duševne osijećaje kao da ste u isto vrijeme u Stahl House arhitekta Koeniga, i u dubini i zaštiti Titove špilje na Visu. Mislim da i jedan i drugi primjer najbolje pokazuju energiju i osjećaje koje ova kuća želi djeliti i davati svojim stanarima i njihovim prijateljima. Danas me u arhitekturi interesira ispričati određenu priču nalik na osjećaje koje nam daje putovanje, kretanje, čitanje.

 

LAZINICA_prva-maketa_C

M.M. Projekt je formalno elementaran, no za njega je važan i odnos prema tlu, pa i korištenje eksterijera. Kao što je to često slučaj u vašim projektima, kuća je svedena na svojevrsni „minimum projektantskih poteza“. Obzirom na svojevrsnu rudimentarnost koju odlikuje ova kuća, na koji način donosite projektantske odluke – primjerice: da li je riječ o odbacivanju suvišnog ili je prije traženje najjednostavnijeg mogućeg modela? Koliko vam je važna neposrednost u reakciji na projektnu temu?

I.T. Projektiranje jeste reakcija, a u mom slučaju vrlo direktna. Reakcija koja uključuje i intenzivnu komunikaciju sa i na klijenta, njegov karakter i životne navike, na zadadanu temu i parcelu. Kontekst parcele i njezina topgrafija omogućila je zapravo da se samo jednom odlukom, jedinim pomakom-zaokretanjem gornje slojnice koju čini gornji kat kuće stvori napeti odnos unutar sklopa. Zaokretanje slojnice na terenu omogućuje istovremeno tri važna elemanta organizacije kuće. Prvo, lebdenje iznad terena i spajanje sa horizontom s pogledom na Rijeku, Cres i Opatiju, drugo, natkriveni i zaštićeni prostor otvorenog boravka ispod konzole, i treće, različitost tjelesnog osjećaja i karaktera bivanja prizemlja i kata.
Reakcija je bila brza i izašla je iz male stirodur-makete, gdje se to zaokretanje gotovo intuitivno odmah nametnulo kao jedini pravi scenarij. Projekat je nastao u jednom danu.

M.M. Dužina konzole kata po dužoj stranici iznosi 17m što unutar uobičajene graditeljske prakse djeluje kao eksces. Koji je motiv za „forsiranje“ konstruktivnog sustava i u kojoj je mjeri riječ o graditeljski ili tehnički zahtjevnoj akciji? Da li smatrate da je potrebno preispitati konvencije „racionalnosti“ konstrukcije i jesu li mogućnosti smjelih graditeljskih zamisli ili konstrukterske logike u ovdašnjem kontekstu zapostavljeni?

I.T. Kuću i njezinu konzolu osobno nikako nemogu shvatiti kao eksces. Ona je po meni jedini pravi odgovor na zadanu temu, zadatak i emociju koju želi prouzročiti. Također to nije forsiranje konstrukcije niti racionalnosti. U konačnici kuća košta građevinsko-obrtnički kao i svaka druga građevina tog tipa. Usput da kažem, konstrukcija kata je složena u 4 radna dana a predhodno izvedena u hali i transportirana kamionima u tri sekcije.

Dakle kuća je vrlo racionalna i tehnički dorađena, isprojektirana, radi se samo o potpuno drugačijem pogledu na princip građenja i tehnologije izvedbe koje kod nas još nisu uobičajene. Čelik i varenje se ugovara po kilogramu, postupak je vrlo precizan i čist. Moja iskustva u radu sa Riječkim brodogradilištima 3.Maj i Kraljevica ne nekim drugim projektima dobro su mi došla. Osim betona prizemlja sve drugo izvedeno na kući nema niti kapi vode koja je potrebna za izgradnju, te ne računa na klasičnu hrvatsku građevinsku operativu i ljude iz tog miljea. Kuća je kompletno suho-montažna. Mislim da će se uskoro sve više ljudi odlučiti za takav vid izgradnje.