Chicago Gap

Zahvaljujući konačnoj propasti real estate tržišta sjeverne Amerike, Chicago ima dosad najljepši i najsnažniji prostorni ožiljak, rupu. Ovo specifično mjesto u sebi vrlo plastično utjelovljuje i prezentira sav apsurd vremana i sustava koji je kolabirao. Perverzna ideja da se napravi najveći, najviši i najlješi toranj Amerike i svijeta, arhitekta Santiaga Calatrave, rezultirao je izgradnjom nadrealne, ali savršene rupe kao ishodišta izgradnje velebnog tornja. Današnje stanje odlikuje ogromna energija koja isijava iz ovog artificijelnog kratera i pokazuje očiglednim ogromnu ukroćenu silu vode Michigenskog jezera koja može svakog trenutka prodrijeti u savršeni kipući lonac-krater.

Građani Chikaga odlučili su poduzeti mjere koje bi sanirale ovaj ožiljak i realizirale novi javni prostor  markantnog grada. Projektom se problematiziraju i prikazuju mogućnost izgradnje suvremene gradske loggie, ili trga sa paviljonom. Paviljon koji se pokazuje pa nastaje, upotrebljava i manipulira energijom mjesta i zatečenim elementima konteksta. Energija vode kao pokretač i okosnica arhitektonske intervencije definira različite mogućnosti i načine korištenja prostora, te u svakom trenutku ukazuje posjetitelju i građaninu svijeta na važnost vode, njezinu silu i nepotrošivost energije, kao jednog od pokretača globaliziranog svijeta.

Glavni elemant ovog projekta je fleksibilni disk koji unutar sebe sadrži sadržaje namjenjene građenima i posjetiteljima. Projekt predviđa izgradnju dvostrukog betonskog valjka koji obujmljuje postojeću rupu unutar kojeg se smještava kompletna infrastruktura i glavna verikalna komunikacija novog kompleksa.

Drugi važan element projekta je disk koji pluta, roni, naginje se, rotira u vodi, te prodire u rupu prema unaprijed definiranom scenariju. Propuštanje i punjenje vode u valjak rupe definira različite položaje namjene i načine korištenja prostora, različitih po svom položaju karakteru i namjeni.

  1. Disk se nalazi na dnu rupe u kojoj nema vode. Spuštanje posjetioca u rupu izvodi se stubištem u prstenu oko postojećeg kratera. Također posjetioci mogu sa gornje plohe i parka gledati rupu i biti svjedoci snažnog karaktera i oblika ove inžanjerski vrlo zahtjevne i spektakularne građevine. Posjetioci koriste gornju zaobljenu plohu diska i nalaze se u prostoru koji nalikuje zatvorenom punom trgu visokih zidova,sa nebom i svjetlom visoko iznad.
  2. U drugoj fazi posjetioci ulaze u disk ili hodaju po njegovoj zakrivljenoj plohi, dok se rupa počinje puniti vodom. Snažni pritisak vode iz jezera podiže pavilon od dna do vrha rupe. Paviljon pluta na površini vode i poravnava se sa okolnim terenom prizemlja. U ovom trenutku rupa se ne doživljava već postaje zaobljeni uzdignuti brijeg-trg.
  1. U trećoj fazi posjetitelji ulaze u disk koji se hermetički zatvara i počinje njegovo uranjanje u vodu jezera. Poput Nemovog Nautilusa disk postaje podmornica iz koje posjetitelji što na stropu što na podu gledaju u dubinu vode koja je putem filtera u obodu savršeno pročišćena i bistra. Posjetioci putem komora ulaze u ronilačke kabine iz kojih im se omogućuje ronjenje bocama ili lebdenje u kapsuli koja se izdvaja iz diska, te pliva, roni u vodi.
  2. Četvrta faza i način korištenja diska predstavlja faza njegovog izranjanja i rotacija u uspravni položaj. Putem balasnih tankova voda ulazi u dio diska koji je u prijašnjoj fazi služio kao niz tematskih soba i komora, te prevrće disk u uspravni položaj. Prevrtanje diska vrši se sporo i bez izlaženja posjetioca iz prostora paviljona. Naginjanje diska lagano i vrlo tjelesno odvodi posjetitelje i građana u drugi dio paviljona koji u uspravnom položaju stvara svojevrsni auditorij i vertikalni paviljon. Transformacija paviljona i vertikalni obelisk također omogućuje da se koristi dio vodene površine rupe i paviljon kao element koji pliva usred rupe. Ulazak i izlaz omogućen je čamcima koji plivaju od kopna do paviljona sa vratima u centru diska. U tom trenu disk je uronjen do polovice visine i rotira se prema strujanju vode ili udarom vjetra koji uz obalu Michiganskog jezera konstantno puše.

Pored ovih različitih mogućnosti pozicioniranja i korištenja diska zahvaljujući puštanjem i ispuštanjem vode u rupu, disk također unutar sebe omogućuje uzgoj kultura koje zahtjevaju vlagu i mrak kojeg u paviljonu ima u obilju. Tankovi-sobe ujedno su i prostori za uzgoj specifičnih kultura, gljiva i organizama koji se prirodno nastanjuju u ovom biotopnom konstruktu.