Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Hotel Na Preluci, Djelovi Dnevnika, 15.5.14 – 15.5.15

Rijeka, 15. svibanj 2014.

 

Danas je započeo rad na projektu hotela s kućom za najam i odmor u uvali Preluk. Rekonstrukcijom dviju građevina, u kojima se nalazio legendarni disco-club Milde Sorte i tvornica za preradu ribe, predviđena je izgradnja 50 soba i apartmana sa šetnicom i plažom. Na prvom radnom sastanku odlučeno je da se hotel otvara tijekom svibnja 2015. godine.

“… iako arhitekturu turizma u većini slučajeva pokreće pragmatičan i jasan ekonomski cilj, projektu hotela preporuča se tržišno teško mjerljiva doza dobre namjere, vjere, radoznalosti i spremnosti na rizik svih aktera…”

Opatija, 11. lipanj 2014.

 

…svaka stambena i smještajna jedinica hotela mora imati pogled na more. Površina za izgradnju te linija rekonstrukcije postojećih građevina definiraju položaj, oblik građevine, razmještaj, soba te dubinu hotela. Visina hotela definirana je postojećim nivelacijama ceste i obale. Odlučeno je da će glavni ulaz biti s krova građevine.

“… arhitekturu hotela s jedne strane definira jasan odnos i kombinacija promjenjivih turističko-urbanističkih parametara, s druge strane kreativna interpretaciju materijala, pravilnika, normi i atesta, generirajući pritom specifičnu sliku mjesta koja ponekad iznenadi, ispuni, ili demantira očekivanja…”

Rijeka, 15. lipanj 2014.

 

U roku od 45 dana moramo dovršiti projekt, ishoditi sve potrebne suglasnosti te dobiti građevinsku dozvolu. Banka i kreditori odobravaju projekt isključivo nakon što su sve dozvole pribavljene…? …arhitektova uloga je da se pobrine, definira i uvaži fizikalna svojstva građevine, geološki sastav tla, mehaničku stabilnost, dinamičku elastičnost konstrukcije, postavi prometnu i infrastrukturnu opremljenost, preispita i kontrolira vlasničke odnose, racionalno se i održivo odnosi naspram okoliša i energije, štiti i valorizira kulturna i prirodna dobra te na kraju dizajnira ciljani life-style hotela.

“…različite uloge, ambicije, ciljevi i načini operiranja sudionika u turističkom projektu presudni su za oblikovanje i moderiranje cjeline koja jednostavno mora uspjeti u zadanom roku…”

Opatija, 24. srpanj 2014.

 

Dobivena Građevna dozvola. Slavlje….Odlazak na gradilište, geomehanička ispitivanja utvrđuju da je stijenska masa toliko čvrsta da klasični strojni iskop nije dovoljan te će biti potrebna miniranja. Analizom projekta i predviđene dinamike gradnje utvrđeno je da se u projektu ne mogu koristiti materijali koji podrazumijevaju sušenje betona i konstrukcije u rokovima od 30 dana. Svi drveni elementi obloga i podova izbacuju se iz projekta. Sobe će se pokriti tapisonima.

“…arhitektura hotela mora imati mogućnost apsorbiranja različitih i često potpuno kontradiktornih parametara te sposobnost kontinuiranog, 24/7 odlučivanja unutar šizofrenog konteksta kojeg turistički program i njegova ekonomija donosi…”

Zagreb-Rijeka, 28. kolovoz 2014

 

Privredna banka i HBOR financiraju projekt. Danas imaju sastanak uprave. Hoće li odobriti projekt? Dobro informirani izvori kažu da ne brinemo… Potrebni su svi troškovnici, precizni pokazatelji o ulaganju i povratu sredstava. Studenti arhitekture iz Ljubljane rade maketu hotela. Ne znaju da to što danas izvode u kartonu i striroduru sutra ide u gradnju, u nacrte oplate betona. Bolje je da prešutim ovaj podatak, biti će samo pod nepotrebnim stresom….saznat će ubrzo.

“…za neke struke ili specijaliste, arhitektura je neshvaćena i teško prihvatljiva kombinacija zanesene i otvorene igre, nepredvidivog eksperimenta, te krute pragme izvedbe koja podrazumijeva samo apsolutnu preciznost i praktičnost radnji. Predivno oslobađajuće i zastrašujuće odgovorno…”

Opatija, 15. rujan 2014.

 

Započinje gradnja. Imamo izvođača za rušenje, široki iskop, miniranja i odvoz materijala. Ponude za izvođenje hotela dala tri građevinska poduzeća. U 5 mjeseci nije moguće izvesti hotel kažu prvi, drugi šute, treći kažu da je sve to ipak moguće.  Imamo li izbora?… Izlazi prvi novinski članak, hotel bombastično najavljen kao “hedonistička oaza”. Iskreno, neugodno mi je zbog naslova. Moja slika i render preko cijele stranice.

“…bez slike i medija arhitektura danas ne postoji. Render i slika projekta u trenu prerasta u priču, priča u istinu… fragmentirani kolaž očekivanog, predvidivo uzbudljivog, sa snažnom potrebom da bude opće prihvaćeno…”

Rijeka, 2. studeni 2014.

 

Odustaje se od radova  uređenja obale. Projekt plaže i lungo-mare šetnice odgađa se za drugu sezonu. Terminski planovi pokazuju da je jedino moguće dovršiti hotel. Kuća za najam i odmor izvest će se samo u gruboj roh-bau fazi. Potrebno je isprojektirati interijere. Odlazimo kod Tomislava iz Prostorie. Crtamo stolicu, radimo prototip. Želim da stolica izgleda pomalo nezgrapno, zavodljivo ružno….ipak udobna, mekana, živih boja.

“…arhitektura turizma definira okvir specifičnih očekivanja, hotel postaje aparat za življenje obećanih slika, akcije i doživljaja…”.

Rijeka, 10. siječanj. 2015.

 

Prema ugovoru o građenju s izvoditeljem radova izvedbeni nacrti dijela građevine koji se izvodi dostavljaju se 24 sata prije izvođenja. Osjećaj odgovornosti i neizvjesnosti miješaju se sa adrenalinskim ushitom gradnje. Crtež gotovo da u realnom vremenu prelazi u oplatu, žitki beton u okamenjenu arhitekturu. Na turističkom sajmu u Münchenu počinje prodaja i booking soba. Rezervacije za 15. svibanj potvrđene. Slika hotela i njegovih soba leti cyber prostorom, u stvarnosti betoni blizu trećeg kata.

“…stojim duboko u blatu gradilišta, more i kiša skupljaju se u dnu građevinske jame, dolazi auto, mijenjam cipele i odlazim u studio gdje se slikam sa prototipom stolice za jedan dizajnerski časopis….samo arhitektura može priuštiti ovako različite i bogate osjećaje…”

Opatija, 12. travanj 2015.

 

Betoniranje hotela završeno, započinju završni radovi na sobama i restoranu. U istom trenu gradnja primarnog i završnog. Kombinacija čistog i prljavog, mokrog i suhog, glatkog i hrapavog, lijepljenog i pribijenog. Hrpe silikona i vijaka, kamioni gipsa i poliuretana, palete keramike i tapisona. Press konferencija za novinare. Tridesetak novinara, fotografa…portali, novine, televizije, agencije, svi obučeni u fluorescentne prsluke, šljemovi na glavama. Arhitekt jedini bez HTZ opreme.

“…turizam kao jedna od globalnih grana tržišne ekonomije možda najbolje oslikava svu podvojenost suvremenog društva koje živi između pomanjkanja strpljenja potrebnog da bi se stvari dovršile, neutažive financijske gladi i neizvjesnosti te kontinuirane i disperzirane medijske ovisnosti za novim i neočekivanim vjestima i proizvodima…”

Opatija, 7. svibanj 2015.

 

Tehnički pregled hotela. Svi radovi u dijelu hotela prema planu završeni. Kuća za najam ostaje u skeli, odvojena i nadamo se nevidljiva gostima tijekom ljeta, Neki od nas još ne vjeruju. Komisija uz sitne greške i nepravilnosti koje se mogu otkloniti prima objekt. Dobivamo uporabnu dozvolu. Ručak i piće rasteže se duboko u noć. U kasnim noćnim satima skidamo pvc navlake sa stolica koje su upravo stigle, gledamo kako izgleda restoran, poslužujemo prvo piće, pogled na more i pučinu.

 

Opatija, lipanj, srpanj, kolovoz 2015

Instagram objave hotela. Arhitekturu danas ne treba posebno snimati, dovoljno je samo malo pričekati i uzeti fotografije korisnika hotela. Projekt iako izveden do polovice, dobro prihvaćen, puno gostiju. Primjedbe i recenzije na Booking.com daju ocjenu 9. Nastavak radova i dnevnika u rujnu….

Zdravko Bregovac, Arhitekt Turizma, 2. dio

Trideset i pet izvedenih hotela arhitekta Zdravka Bregovca, prikupljenih i prikazanih kroz knjigu Ivane Nikšić Olujić, jasno oslikavaju fascinantan i danas teško ponovljiv arhitektonski opus. Kvaliteta i dosljednost koncepta, te dotad neviđena inovativnost u kombiniranju umjetnosti neoavangarde grupe Exat 51 i turizma, danas 50 godina nakon nastanka i dalje su veoma su inspirativni i poučni. Djelovanjem i projektiranjem kroz različite tipologije, veličine i organizacije , bez obzira dali se hotel nalazio na obali Jadranskog mora ili je pak položen u gustu šumu Like i planine Slovenije, Bregovac stvara dotad neviđene turističke konstrukte, prostore koji boravak gosta u hotelu pretvaraju u nezaboravna iskustva.

Sustav paviljonske izgradnje koje smo već prikazali u prošlom prilogu i primjerima Rapca, Bregovac spretno koristi sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća za organizaciju hotela Bellevue i Jezero na Plitvičkim jezerima. Dvokatni paviljoni s hotelskim sobama spojeni su centralnim paviljonom u kojem se nalazi ulazni hall i ugostiteljski sadržaji. Hotelske paviljone Bregovac smještava u vrtače i prostore prorijeđene šume, nastojeći volumenima i gabaritima hotela izbjeći konkuriranje prirodi i topografiji zatečenog terena. Bregovac se na ovim hotelima također veoma vješto i izdašno koristi drvom za gradnju i unutrašnje uređenje, dok velikim dvostrešnim krovovima položenim na čiste bijele kubuse, postiže očekivani i od turista željeni planinski ugođaj.

U pismu profesoru Strižiću koji je tih godina u egzilu izvan Jugoslavije, inače izrađivaču plana za Nacionalni Park Plitvice i njegovom profesoru s fakulteta u Zagrebu, Zdravko Bregovac piše: “Spomenuli ste Plitvice. Znam da je to Vaša simpatija odavna i sjećam se dijapozitiva s predavanja i respekta kojeg ste nam svima prenijeli prema tom području i toj ljepoti. Nadam se da Vas nisam iznevjerio, onim što sam tamo učinio. Sagradio sam tamo jedan hotel Bellevue, paviljonski, sav u drvu u eksterijeru i interijeru, a za taj sam objekt 1963. dobio Saveznu nagradu za Arhitekturu, kao najbolji projekt i realizacija.”

Početkom 70-ih godina na Plitvicama se otvara i hotel Jezero, drugi Bregovčev hotel koji je izniman spoj paviljonskog i atrijskog tipa, gdje se na centralnu zgradu u kojoj se nalaze sve uslužne prostorije, ali i hotelske sobe, naslanjaju dva isključivo smještajna paviljona. Razni sadržaji smješteni su ispod razine terena, uklopljeni i smješteni u prirodnu vrtaču, tako da su dvorana za konferencije, zatvoreni bazen i parkiralište orijentirani na upušteni atrij, čime je maksimalno iskorišten teren i spriječena dodatna devastacija šume.

Tijekom 1967. godine Bregovac projektira i izvodi hotel Golf na Bledu. U to doba to najluksuzniji hotel u Sloveniji i bivšoj državi, koji se nametnuo svojim bogatim rješenjima interijera te bio mjesto okupljanja, prezentacije i velikih političkih i privrednih skupova. Kako u svojoj knjizi navodi Ivana Nikšić Olujić sjedeće garniture i kompletan interieur s opremom, sada izveden od uvoznih materijala, dobivaju na udobnosti i veličini, grubo tkanje i nerafinirani detalji obrtnika koji se polako prilagođuju višim standardima turizma zamjenjuje pliš i kvalitetnija koža, zastori su tanji, finiji, a kvaliteta tapisona i kamenih obloga sve bolja. Osim zimskog vrta, koji daje poseban ugođaj, u interijeru je i puno zelenila. Hotel se poput rješenja za hotel Ambasador u Opatiji soliterno polaže u okoliš s velikom i prostranom bazom koja okuplja sve sadržaje i usluge hotela od ulaznog halla, kafića, restorana, pa sve do bazena. Sobe su smještene u vertikali hotela, okupljene oko centralne jezgre s liftovima.

U vrijeme masovne izgradnje turističkih naselja 70-ih godina, na obali od Piranskog zaljeva, Istre, u okolici Zadra, Makarskoj, pa sve do Dubrovačkog i Crnogorskog primorja započinje razvoj velikih hotelskih resorta, Bregovac u suradnji sa Antonom Turinom radi kompleks Maslinicu u Rapcu kojim obzirnije pristupa ambijentu i zatečenom okolišu. Kompleks čine hoteli Mimoza, Hedera i Narcis s kaskadama hotelskih soba i jakim horizontalama s loggiama na vrhu. Hoteli su sagrađeni u jednoj od zapadnih uvala mjesta, tik do najstarijeg maslinika na tom području. Struktura hotela sa svojim terasama prati nagib brda i doline, odmičući se od plaže bez zatvaranja uvale, otvarajući dolinu javnim sadržajima i kampu s pratećim sadržajima.

Tijekom 1970 godine, na periferiji Zadra, u naselju Borik, Bregovac u suradnji sa Ivanom Filipčićem otvara novi koncept hotela. Novi projekt prilika je da izravno suprotstavlja i paralelno razvija dvije različite, ali dobro studirane tipologije hotela: već znani i primjenjeni atrijski hotel Park i novi, strukturalistički kasetirani hotel Barbara na kojem istražuje nove načine organizacije hotela i modele učinkovitog i brzog građenja. Za izvedbu konstrukcije korišten je sistem velikih glatkih oplata za armiranobetonske stijene, dok su podovi i stropovi veliki montažni elementi, čime je izbjegnuto dodatno žbukanje i sušenje građevine koja se mora otvoriti na točno planirani datum. Hotel Barbara sagrađen je u samo sedam mjeseci, te je i danas jedan od najbrže izgrađenih hotela na Jadranu. Ovdje dobro razrađenu tipologiju razvijat će i dalje na hotelima Karolina i Eva na Rabu kojeg radi u suradnji s Darkom Turatom, te na hotelima Apolo i Fortuna u Rapcu.

Ova dva Bregovčeva hotela Radovan Ivančević nazvao je antitetičkim parom. To je za njega trenutak opraštanja s klasičnim funkcionalizmom šezdesetih i početak nove tipologije. Zahtjevi turističkog tržišta sve su viši, a i mogućnosti gradnje pojavljuju se novi materijali, nova konstruktivna rješenja. Željka Čorak u svojim analizama i tekstovima o Bregovčevim hotelima smatra te specifične i prepoznatljive fasade vrlo uspješnima, igre svjetla i sjene posebno rafinirane. Posebno ističe rabački hotel Apolo, čiji su razmjeri i ritam loggia-balkona usklađeni s mjerilom okolnih malih zdanja, gdje dosljedna asimetrija stvara dojam spontanosti.

Tijekom 1970. godine Zdravko Bregovac odlučuje svoja bogata iskustva podijeliti s mlađom, dolazećom generacijom turističkih djelatnika, te postaje izvanredni profesor na Hotelijerskom fakultetu Sveučilišta “Vladimir Bakarić” u Rijeci. Ovdje će godinama do svoje mirovine predavati predmet Objekti u turizmu — planiranje, izgradnja i opremanje. Znanja, iskustva projektiranja i organizacije sustava koji neočekivano spajaju arhitekturu, umjetnost, turizam i ekonomiju gotovo su pa idealno preklopljeni, složeni u građevinama koja trajno inspiriraju današnja promišljanja i istraživanja u arhitekturi turizma.

Zahvaljujem kolegici Ivani Nikšić Olujić, te emisiji Trikultura, urednici Ana Mariji Habijan, organizatorici Kristini Burdelj i scenaristici Tamari Bjažić Klarin.

Zdravko Bregovac, Arhitekt Turizma, 1. dio

Trideset i pet izvedenih hotela te preko dvadesetpet projekata za razna turistička naselja, u samo 25 godina intenzivnog rada, čini arhitektonski opus Zdravka Bregovca fascinantnim, i teško ponovljivim. Kvaliteta i dosljednost koncepta te inovativnost u kombiniranju arhitekture neoavangarde i turizma, kroz različite tipologije hotela kao dolazeće i gotovo pa neistražene grane i djelatnosti nove globalne ekonomije, potpuno je promjenila poglede, pravila i navike arhitektovog djelovanja na našim prostorima. Pionirski eksperimenti u komponiranju i artikulaciji hotelskih funkcija, dijagramska preciznost i organizacija građevina, programatska dosljednost svakog od hotela, te lakoća projektiranja, odluka i brzine djelovanja, čini i danas arhitekturu Zdravka Bregovca inspirativnom i poticajnom za rad i stvaranje.

Izložbu cijelovitog arhitektonskog opusa arhitekta koji je svojim realizacijama hotela i turističkih naselja snažno oblikovao arhitekturu jadranske obale 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, mogli smo ovih dana pogledati u Muzeju Arhitekture, a njegove brojne radove upoznati kroz brojne fotografije i nacrte temeljito predstavljene u knjizi autorice Ivane Nikšić Olujić, u nakladi Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti. Danas donosim i djelove emisije emitirane 18. lipnja 2015. u sklopu redovitog programa kulture HRT 3. kanala, pod nazivom Trikultura, koju je uredila Ana Marija Habijan, organizirala Kristina Burdelj, a scenarij napisala Tamara Bjažić Klarin.

 

 

Zdravko Bregovac rodio se 4. ožujka 1924. godine u selu Dinjevcu kraj Đurđevca. Po završetku prvog razreda gimnazije seli se s obitelji iz Bjelovara u Zagreb, gdje otac, profesor matematike, napreduje i postaje viši školski inspektor Ministarstva nastave. Nakon što je 1942. maturirao na Trećoj muškoj realnoj gimnaziji, Bregovac upisuje elektrotehnički smjer Strojarskog odsjeka Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da bi nakon prvog semestra, uz dozvolu tadašnjeg dekana Frana Bošnjakovića, prešao na Arhitektonski odjel. Profesor Juraj Denzler u početku je bio protiv prelaska novog studenta no kasnije je i sam priznao kako mu je drago da je pogriješio. Diplomirao je 15. veljače 1949. na zagrebačkom Tehničkom fakultetu u generaciji s Vjenceslavom Richterom, Josipom Vidakovićem, Vladimirom Zarahovićem i Srđanom Baldasarom.

Početak njegove arhitektonske karijere vezan je uz Zagreb, gdje se s Božidarom Rašicom, Bernardom Bernardijem, Zvonimirom Radićem, Vladimirom Zarahovićem i Vladom Kristlom  tijekom 1951. godine priključuje jezgri grupe EXAT 51, eksperimentalnom atelijeru, koju su dotad činili Vjenceslav Richter, Ivan Picelj i Aleksandar Srnec, te s njima potpisuje i manifest grupe. Nakon sedam eksperimentalnih i istraživačkih zagrebačkih godina seli se u Opatiju i zapošljava u Građevno-projektnom zavodu u Rijeci, da bi već 1961. godine osnovao vlastiti arhitektonski biro Opatija-projekt, koji će postati jedan od vodećih u turističkoj izgradnji Hrvatske.

U Rijeci i Opatiji tada rade brojni hrvatski arhitekti, između ostalog i specijalizirani za turističku izgradnju; lgor Emili, Ninoslav Kučan, Boris Magaš, Zdenko Sila, Andrija Čičin-Šain i Darko Turato. Kao izrazito društvena i komunikativna osoba s jakim menadžerskim impulsom, Bregovac izabire područje rada koje je odgovaralo njegovu temperamentu i svjetonazoru, te započinje profesionalnu aktivnost isključivo u području turističke izgradnje.

Period 60-ih i 70-ih godina intenzivnog Bregovčeva djelovanja koincidira s dekadom hrvatske arhitekture 20. stoljeća koja je dominantno u znaku turističke izgradnje. Nakon poratne obnove te masovne izgradnje stambenih objekata i zgrada socijalnog standarda, škola i zdravstvenih ustanova, turistička izgradnja relativno je novo područje, dok potreba za turističkim objektima raste iz godine u godinu. Grade se hoteli za strane turiste, otvaraju se granice te započinje izgradnja Jadranske magistrale koja je 1959. godine stigla do Zadra. Koliki je bio zamah turističke izgradnje, najbolje ilustrira podatak da je uz magistralu do 1961. bila predviđena izgradnja 24 motela s 2.000 kreveta.

Tijekom 1960. godine Bregovac projektira hotele u Lovranu, Mošćeničkoj Dragi, Opatiji i Malom Lošinju te turistička naselja u Poreču, Medveji i Mošćeničkoj Dragi. Za turističko naselje Molindrio u Poreču predlaže sedam različitih tipova bungalova za 440 ljudi. Pozvan je na interni natječaj za hotel Lipovica u istoimenoj uvali u Opatiji (preteči hotela Ambasador i Golf, gotovo istih gabarita). Također iste godine dovršava hotel Helios u Malom Lošinju, niski paviljonski objekt uklopljen u prirodu i borovu šumu koji se brojnim strehama, pergolama i prolazima stapa sa lokalnim terenom.

Iako je djelovao i gradio punih dvanaest godina nakon diplome, 3. lipnja 1961.godine Bregovac polaže stručni ispit te je tako prvi puta službeno pozvan kao glavni arhitekt i projektant na uže natječaje za turistička naselja u Medveji i Mošćeničkoj Dragi. Također odaziva se na pozivni natječaj za hotel Ambasador u Opatiji na kojem osvaja I. nagradu, iza kojeg slijedi realizacija tada najreprezentativnijeg i najvećeg novog hotela. Taj će hotel obilježiti njegovu karijeru, i postati novi znak opatijskog i Jugoslavenskog turizma.

 

Paviljonska hotelska izgradnja bila je prvi oblik izgradnje turističkih zgrada te ju u svojim počecima koristi i Bregovac. Paviljoni su imali isključivo smještajne kapacitete i prema potrebi su se multiplicirali po dostupnoj i planiranoj lokaciji. Ugostiteljski i dopunski sadržaji nalazili bi se u zasebnom paviljonu. Primjenjujući, analizirajući i istražujući taj model, Bregovac realizira paviljonsko turističko naselje Sant Andrea u Rapcu koje čine četiri trokatna paviljona — spavaonica i zasebni paviljon sa zajedničkim iskIjučivo ugostiteljskim i zabavnim sadržajem.

Za hotel Lanterna kojeg u Rapcu izvodi 1965. godine, često od autora spominjan kao njegov omiljeni projekt, po prvi puta se javlja centralni cortile, te koncipira hotel s unutrašnjim vrtom kojeg će i kasnije vješto i često varirati u brojnim projektima. U prizemlju hotela smješteni su razni društveni sadržaji (trgovine, restorani, bazen), a na dva kata hotelske sobe — manje prema unutrašnjem vrtu, a veće na vanjsku stranu. Atrijsku tipologiju i zelenilo koje prolazi kroz hotel posebno dolazi do izražaja na projektu hotela Bellevue na Lošinju kojeg završava tijekom 1966. godine. Na I. zagrebačkom salonu izlaže projekt netom otvorenog Motela Ičići, smještenog nad samim lungo mareom, sa sobama s loggiama orijentiranim na more i s osnovnim hotelskim sadržajima. Na ovom primjeru jasno je vidljivo koliko su se norme, pravila i standardi u hotelskoj izgradnji promijenile , dvokrevetna soba tog hotela danas bi bila jedva jednokrevetna. To je ujedno i prvi od pet izgrađenih Bregovčevih motela.

Nastavlja se…..