Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Paloc, Kuća U Kući

Jemo kuća danas jelna u Buol, ona se zove paloc, paloc, u njuoj je kuća druga. A ova kuća vela, tuo je bila ugrojena za šiest braćie, Vukovići su se zvoli. A kuća unutra je bila jelnega nevuojnega čovika, Morko mu je bilo ime, a bi je onako grintov. Grintov i prilišno je bi sardit, bilo mu je ime Morko, a zvoli su ga Morko Sila. I muoj Morko, ćapali su ovi Vukovici, jemali su ništo vartla svuoga okolo njegovie kućie. I govori: “Doj, Morko, govori, prodoj ovo tvuoga i prodoj kuću, da mi učinimo ovuod kuću”. A vuon da nieće! A vuon da nieće i neiće. A oni kozali:”Po plotićemo ti”.

Tri su bili brata kapitona, a tri su bila popa, tri pomuorska kapitona. I Morko da nieće. I oni tako š njin na lipe, e ma potla ni bilo čo, nego se vajalo na silu, tako da su se oni išli u komunu kol šindika. Ti šindik je bi Vužio, kako da bismo danas kozali načielnik. I šindik pozove Morka: “Čuješ, Morko, dohodili su mi Vukovići, pust in ono, po kal ti oće judi plotit”. “E, ne pušćon jo to, mogu oni grodit di kuću na drugo misto”! Ne do Morko nikako, ne do Morko nikako.

I jedonput, jemo veli piergul ovi Vužio i fumo čibuk, lulu, onu tursku, i Morko bi se javijo, nedijon, pokli se dospila funcijun u crikvu, i govori: Čuješ, kože, ti, Morko, jes ti, kože, uriedi onu stvor sa Vukovićiman? A vuon odozdola njemu kože: “Ča se to tebe tiče? Ča se to tebe tiče?” A tuo ni bilo lako reč u ona doba jelnemu šindiku: “Ča se to tebe tiče”. A vuon govori: “Kako ti tuo olgovoroš, govori, jelnemu šindiku! Znoš ti da moje pero na daleko dosimje”.

kucaukuci_turato

A vuon govori: “Tvoje pero na daleko, a moja puška još i daje, do u tebe na polžuor”. E, kal je to vuon reko, vej ni bilo kul, kamo, to je vuon puno reko i pripuno, i olma je šindik pozvo bandure, koji su bili u Nerežišća, da se Morka arešto. Ma Morko je to nikako dozno, i Morko biž ća iz Bola. A di je išo, u Dubrovašku Repupliku. Opeta govorin, onda je bilo ako si čo učini u misto, onda si se ti priboci vonka za godišće don i moreš se opeta vrotit.I vuon se priboci tamo, a oni počieli grodit ovamo kuću, opasoli kuću Morkota, iskopali fundamiente, i oni to počieli tuote grodit. Doveli meštre, i tuo je još danas ta kuća tuote.

E, ma Morkota avizali iz Bola njegovi prijateji, svuojta, da se grodi tako i tako. I Morko jelnu nuoć tamo skupi nike jude u Dubruovnik i evo ti ga, evo ti ga jelnu nuoć sa nikuon brodicuon, s nikin brodićien, i duošo ti ovamo povar kovienta u Buol na Martinicu i iskarcali se, doni Morko četiri barila proha (tuo se u pismima govori »dvo barila proha inglieškoga«). Tako ti barili, koliko je tuo, koliko je kili bilo, ne znon, svakako doni vuon četiri barila proha i da će vuon lagumat njegovu kući, di su Vukovići ugrodili svuoj novi duom. I oni iskopali, pol tri kantuna iskopali po jelnu bužu i kopali na četvartu i stavili oni proh, da ce tuo oni užgat – evo ti olnikuda nikuor in duošo i zateko ih i ni bilo kul-kamo, vajalo uteć ća, ostavit sve tuo. I ovega puta in ni uspilo izlagumat. I tuo je do danas ostalo tako, ostala ta kuća tako, oni su malo bili brenzali s otin. I onda Morko ča je duošo dobije ol vlosti drugu kaznu, da se opeta ne smi za dvo godišca pokozat u Buol. I tako je tuo bilo.

Kal je bilo potla, e ništa, dokle će vuon bit tamo – oni su ugrodili zide. I kapiton – imali su, tri su brata bili popa, a tri kapitona, kal ova tri kapitona išli po darvenariju, po griede i kaparjune, sve, išli u Mletke, Veneciju, da ćedu tamo ukarcat. Odovuode se digli, svaki je imo svoju bruod, nave su se zvole, nave, imali su svoje mornore, i oni su išli iz Bola prama Veneciji po lenjom za pokrit ovu kuću. A još Morkova kuća unutra, da kal se ova pokrije, da ćedu onu raskopat i izvuć je kroz vrota vonka, u kamienje. Kal tamo hi ćapalo vonka nevrime, neviera, potopili se i kapitoni i brodi i mornori, ni se nikal nošla nonki, ča se ono reče, jelno daska ol broda.

I tuo se tumačilo, i do danas se tumači da je tuo kazna božja, da se tuo temu čoviku siromahu išlo tuo vaziest. I da je tuo tako stalo i tega roda je nestalo. Vej se ni moglo pokrit – ova tri kapitona su se potopili, ki su bili oženjeni, imali su ništo fameje, ženskie dicie i ovako, muškiega roda ni bili. Ova tri popa opeta nisu bili ženjeni, nÌ ni po njima. I tuo se govori da je tuo zaradi tega se oti ruod uništi i jerbo su bili nejudi. A onda se Morko potla vroti ovamo, potla vroti ovamo – i njega i njegova roda nestalo. Ta se kuća danas ugrojena nahodi u Buol, koja je danas Tonicie Viličić Šaltura. Tuo je paloc, kuća u kući.”

Ova legenda, živopisni tekst ispisan na bolskom dijalektu, objavljen u Bračkom zborniku 1981. godine, nepatvorena je i iskrena priča o ljudima, društvu i arhitekturi te njihovim zauvijek uzbudljivim i otvorenim odnosima. Prilog je nastao na temelju studentskog rada Ide Križaj i Jure Glasinovića, u akademskoj godini 2005-6, u sklopu kolegija “Metode sanacije povijesnih konstrukcija” pod mentorstvom prof. Egon Lokošeka d.i.a. , na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Pametna Šuma

U planinama New Hampshirea, u šumi Bartlett, nalazi se prva u nizu digitaliziranih šuma; prva svjetska “pametna šuma”. Bartlett šuma u potpunosti je prekrivena gustom mrežom kablova, senzora, malih i većih robota, klima komora, izmjenjivača topline, solarnih kolektora, kamera i kompjutera koji kontinuirano i precizno nadziru prostor, život i eko sustav šume. S ciljem da se provede što bolji nadzor nad slabijim i ugroženijim vrstama eko sustava, te kako bi se predvidjele i spriječile eventualne promjene i neočekivani procesi u rastu i razvoju šumskih vrsta, ovaj donedavno netaknuti dio prirode podvrgnut je potpunoj digitalnoj kontroli, praćenju razvoja, korištenja i eksploatacije šumskih resursa.

Bartlett Eksperimentalna šuma u New Hampshireu, zatim Marcell Experimental Forest (MEF) u sjevernoj Minnesoti sa svojim SPRUCE projektom te još desetak šuma na tlu Amerike, prekriveno je sustavom šumskog nadzora i objedinjeno projektom Smart Forest. Polikarbonatni i čelični kavezi koji okružuju djelove šume te sustav kranova, tornjeva i mreža različitih veličina kojima se upravlja i lako brine o učinkovitosti digitalne opreme, precizno su raspoređeni unutar šume. Kućice i kranovi sadrže različite uređaje za simuliranje brojnih stanja te senzore koji bilježe dnevne i periodične promjene vremena “pametne šume”. Kablovi ispleteni u mrežu spajaju stabla i uređaje, opskrbljujući ih tako strujom iz baterija napunjenih električnom energijom i sustavom solarnih panela postavljenih na vrhovima stabala. Sustavom kablova i visećih traka putuju i klize mali roboti, noseći brojne uređaje, alate i kamere. Snimaju se i prate sva kretanja, evidentiraju različita stanja te analiziraju i najmanje promjene u “pametnoj šumi”.

 

gif-suma-subota

 

Pomične kamere omogućuju precizno kretanje, navođenje i prolaženje kroz šumu, daljnisko upravljane sustavom iz centra za nadzor, šumskog laboratorija ili kilometrima udaljenog toplog doma. Ovakav sustav podrazumijeva i novog “pametnog lugara”, nadzornika šume koji putem sustava potpuno digitalizirane opreme učinkovito brine o kilometrima šumskog prostranstva. Pomični roboti, kamere, radari i radne stanice sadrže bežične senzore koji primaju i šalju prikupljene podatke o lokalnoj temperaturi, intenzitetu svjetla, vlažnosti zraka, brzini vjetra i cirkulaciji zraka na različitim visinama šume. “Pametna šuma” tako snima, pohranjuje, prenosi, tumači i donosi nove, ažurirane podatke o njenom prostoru u realnom vremenu.

Na nižem dijelu šume postavljeni su sustavi nadzornih kamera i LIDAR-a. Svaki od njih vizualno pokriva svoj dio teritorija, snima kretanja u šumi. Iz dana u dan obrađuju se i pohranjuju tisuće fotografija i filmova koji kroz dulji vremenski interval prate rast i promjene na biljakama, stablima i životinjama. Pored stupova s kamerama nalaze se i kućice za ptice, dok su u njihovom podnožju smještena staništa za zečeve i brojne šumske glodavce. Preko sustava kontroliranih kuća i staništa prati se život stanara “pametne šume”. Male kamere i senzori smješteni u kućicama, snimaju i mjere broj vrsta, njihovo razmnožavanje rađanje, izlijeganje te odrastanje i život ptića, zečeva, vjeverica, risova, jelena, vukova i medvjeda. Senzori postavljeni u staništima i gnjezdima precizno mjere sve promjene, nadzirane i praćene budnim okom lugara, znastvenika ili stručnjaka za ekološku različitost i biološku održivost “pametne šume”.

Pametna šuma također koristi i specifične osjetnike precizno zakopane na različitim dubinama zemlje, koji govore o aktivnostima i promjenama vezanim za sastav, temperature i vlažnost tla. Senzori položeni u zemlji mjere količinu i produkciju karbon dioksida te putem malih mikro kamera snimaju rast korijenja te apsorpciju hranjivih tvari. Također, ovi senzori potpomognuti dodatnim bioenergetskim impulsima, kojima se upravlja s centralnog kompjutera, mogu jednako tako lako smanjiti ili povećati količinu valova koji pospješuju ili usporavaju rast ili razvoj vrste. Neke vrste bilja, pojedina stabla i određeni broj muha, pčela, leptira, ptica i raznih životinja, prati se preko sustava mikro čipova koji se precizno ugrađuju u grane, korijenje ili pod kožu životinja te putem radio valova i njihovih različitih frekvencija (RFID) šalju poruke o poziciji, rastu i promjenama na praćenoj vrsti.

Inspirirana i potaknuta ovim novim mogućnostima “pametne šume”,  grupa mladih umjetnika okupljena u skupini Universal Assembly Unit izradila je interesantan projekt pod nazivom Datum Explorer. To je multidisciplinarni projekt koji dokumentira i istražuje različita prirodna okruženja i šume te prikazuje staništa životinja obuhvaćena i nadzirana digitalnim tehnologijama. To je istovremeno dokumentarni prilog, aplikacija i web instalacija, snimljena i obrađena tijekom 2014. godine u šumama u Istočnom Sussexu. “Pametna Šuma” je skenirana i istražena pomoću 3D skenera-Lidar i binauralnog uređaja za snimanje. Ovaj 3D prikaz vjerno oslikava mogućnost transformacije prirodnog u digitalni krajolik kao dio istraživanja, dokumentiranja, nadzora, ali i igre u prostorima koji nam prije nisu bili lako dostupni.

 

 

U sveopćoj brizi za okoliš, preciznom mjerenju i kontroli eko sustava šume prikazanog kroz SPRUCE projekt, i šume Bartlett, svima postaje jasno da ulazimo u vrijeme i prostor potpune urbanizacije prirode, gdje je “pametna šuma” nekima teže vidljiv, ali jasno prisutan, apsolutno kontroliran i projektiran “šumski urbanizam”. Također, ovi otvoreni šumski laboratoriji pokazuju mogućnosti razvoja, ne samo pamatne šume, već razvoj i smjer kojim korača čovječanstvo. Antropocentrizam suvremenog planeta koja nadzire, projektira, planira i redefinira svaki pedalj zemaljske kugle u cjelini, stvara sustav potpune umreženosti i povezanosti sustava na tlu, zraku i u vodama svijeta, redefinirajući ulogu prostornog planiranja, projektiranja sustava i arhitekture.

Rikard Benčić Hotel

Rikard Benčić Hotel je radionica arhitektonskog projektiranja – RAP 3 master studija Arhitektonskog Fakulteta u Zagrebu. Projekt Rikard Benčić Hotel pred studente postavlja izazov kreativnog istraživanja, argumentiranog predlaganja te nadahnutog programiranja novih aktivnosti gradskog bloka, s hotelom kao konkretnim projektom njegove urbane obnove i revitalizacije.

plavi-gif2

Blok Rikard Benčić je heterogeni kompleks građevina u samom centru grada Rijeke, koje čine funkcionalnu i tehnološku cjelinu napuštene tvornice šećera iz 18. stoljeća, duhana iz 19. stoljeća te motora iz 20. stoljeća. Danas devastiran prostor dijelomično je nastanjen pogonom za proizvodnju pekarskih proizvoda PIK-Rijeka te različitim višestambenim građevinama na uglovima gradskog bloka. Urbana revitalizacija prostora i građevina bloka Rikard Benčić dio je strateškog projekta Europske Prijestolnice Kulture, EPK (ECOC) 2020 RIJEKA.

U sklopu kandidature i njezinog programskog predstavljana dio prostora stare tvornice sa starom upravnom zgradom prenamijenjuje se u novi Muzej Grada, dok su prostori starih tvornica motora predviđeni za skoro useljenje Muzeja Suvremene Umjetnosti te novu Gradsku Knjižnicu i centar kreativnih industrija. Rikard Benčić Hotel s novim parkom i trgom jedina je planirana novogradnja unutar ovog heterogenog gradskog bloka.

Rikard Benčić Hotel je smješten u samom centru grada, u neposrednoj blizini željezničkog i autobusnog kolodvora te sa sadržajima u kulturi i kreativnim industrijama predstavlja generator urbane aktivnosti ovog, danas zapuštenog i zanemarenog dijela grada. Rikard Benčić Hotel nije mjesto koje ugošćuje zalutalog turista, niti slučajnog putnika namjernika. O Hotelu Benčić se već prije zna, u njega se dolazi ciljano, u njemu se živi, i svakako mu se vraća. Ovaj Hotel ja kuća specifičnog doživljaja, aktivnost i događaj mjesta, utjelovljeni u kući specifične kulture.

 

 

Hotel Benčić ne prima i ne ugošćuje standardiziranom ponudom te ne ostavlja dojam uniformiranosti hotelskih lanaca koji danas u globalnom svijetu izgledaju predvidivo isto. S druge strane, on nije, niti želi biti improvizirani hostel niti pretenciozan boutique hotel. Rikard Benčić Hotel također nije mjesto koje se razbacuje zamornom ekskluzivnošću i predvidivim hedonizmom turizma, već generira specifično mjesto, potiče i okuplja ljude različitih kultura. Rikard Benčić Hotel je poput drage kuće, ugodnog doma kojem se rado vraćamo, specifično mjesto koja spaja, ugošćuje i ispraća različite ljude.

Tijekom srijede, 20. siječnja 2016. godine održana je završna prezentacija i izložba semestralnih radova koja prikazuju različita promišljanja prostora u Rikard Benčić Bloku. Izložba i događanja prva su u niza aktivnosti prenamjene stare tvornice te izgradnje Muzeja Suvremene Umjetnosti, kao dijela projekta EPK (ECOC) 2020 Grada Kulture i prezentacije Hrvatske na ovogodišnjem “La Biennale di Venezia”. Selektor i kurator nastupa, arhitekt Dinko Peračić, ravnatelj Muzeja Slaven Tolj, te gosti kritičari Ivan Šarar, pročelnik odjela za kulturu, Jana Rozman iz odjela za urbanizam Grada Rijeka, Dolores Oštrić iz Konzervatorskog odjela Ministarstva Kulture i arhitektica Ida Križaj, u otvorenom su i konstruktivnom razgovoru sa studentima razmatrali njihove prijedloge uređenja i revitalizacije Bloka Benčić te tako omogućili i prvo korištenje prostora od početka radova na izgradnji budućeg Muzeja.

tlocrti_maja

Studentski radovi i njihovi kreativni prijedlozi obuhvaćaju širok spektar mogućnosti prenamjene Bloka Rikard Benčić. Polazeći od teze i konkretnog programa kojim se budući blok oživljava kao centar specifične kulture i umjetnosti grada, hotel postaje dio otvorene i svima dostupne ponude mjesta, ali kreativni i konceptualni pokretač događanja u Bloku Rikard Benčić. Hotel kao mjesto promišljanja i življenja specifičnih programa i događanja u kulturi.

 

bernarda_gif

Hotel tako, kroz brojne prijedloge, postaje dio MMSU, Muzeja Grada ili knjižnice, gdje se prema konkretnom projektu okupiraju i prisvajaju djelovi građevina, koristeći njihove specifične namjene u kontekstu drugačije ponude hotela. Gost-umjetnik tako postaje kurator-hotela, koji unutar ograničenog vremenskog perioda postaje predlagatelj načina življenja, a gosti njegovi dobrovoljni stanari, žitelji promjenjivog i veoma specifičnog načina boravka, prehrane, opuštanja, zabave i rada. Ovakav vid projektiranja i vođenja hotela ne podrazumijeva samo predvidivo oblikovanje objekta sa umjetnicima, karakterističnim za današnje arhitektonsko-dizajnerske prakse, već kreativno promišlja i projektira življenje koncepta i iskustva umjetnosti same.

Radovi također propituju horizontalno širenje i rastakanje sadržaja hotela unutar cijelog bloka predlažući naseljavanje i korištenje postojećih građevna hotelskim funkcijama. Horizontalni dijagrami namjene korištenja transponiraju se u konkretne arhitektonske konstrukte, redefinirajući pritom strukturu bloka, obogaćujući elemente hotela neočekivanim svojstvima i neuobičajenim prostornim sučeljima. Neki od projekata prenamjenjuju postojeće tkivo barokne palače, stara skladišta i tvornicu motora u polivalentne dvorane, banket sale, bazene i kupališta, relax dvorane ili prostore javnih događanja, okupirajući tako i dijelove knjižnice koja postaju njezini javni prostori, mjesta prezentacija, dvorane javnog čitanja ili performancea Bloka Rikard Benčić.

Projekti  se također dotiču teme riječkih industrijskih građevina i karakteristične siluete nebodera, promišljeno interpretirajući estetiku i logiku lučkih silosa, kao novih akcenata, motiva i generatora arhitekture Bloka Rikard Benčić. Komprimiranje različitih sadržaja hotela, te otvaranje mogućnost slaganje sadržaja i namjena po vertikali, kanalizira i vodi pješaka ili korisnika hotela da preko sustava vertikalnog transporta i javnih promenada otkriva i istražuje do sada neviđene i neočekivane prostorne senzacije i gradske vizure.

Predstavljene projekte u Bloku Rikard Benčić izradili su studenti arhitekture: Sven Belak, Mirta Friganović, Enia Kukoč, Bernarda Lukač, Maja Merlić, Iva Radošević, Dora Sipina i Anamarija Vržina.

Video Dario Gilja, fotografije Damir Žižić za “to trebamo-to radimo”.