Idis Turato — Delta 5, Rijeka, Hrvatska — idis@turato.hr

Pozdravi I Poruke Ubojite Piste

Dugačka poletno-slijetna pista prekooceanskog nosača aviona jedno je od najubojitijih, najopasnijih i najbučnijih mjesta koje je čovjek stvorio. Svakih nekoliko minuta 15-ak tona težak zrakoplov doslovno se ruši ili propinje sa široke palube. Zrakoplovi, helikopteri I razne letjelice ubrzano se kreću pistom. Propeleri prijete, plamen pali, zaglušujuća buka para topli zrak, plinovi guše sve oko sebe, a brodsko osoblje ubrzano donosi, odnosi i montira tisuće bombi i raketa. Pored svega, na palubi redovito puše jak vjetar, prska uzburkano more, lije ledena kiša. Danju i noću ova je pista opasno i neugodno mjesto servisa ubojitog letenja, dio paklenog stroja za uništavanje i ratovanje.

Kako i zašto takva golema, opasna, nehumana i svima poznata ubojita platforma može postati stotinu metara duga čestitka, neobična i nesvakidašnja pozdravna poruka sastavljena od tisuću ljudi, mornara pilota, muškaraca i žena koji borave na ovom velikom ratnom stroju? Kako i zašto najopasnije radno okruženje može postati mjesto s kojeg posada šalje poruku dječaku koji umire od raka, rođendansku čestitku kraljici, pozdravljati gradove ili se samo javljati majkama i djevojkama koje misle na njih? Govorimo i svjedočimo o slikama te čudnoj praksi ispisivanja slova i poruka s velikih nosača zrakoplova koja u samo jednom trenu ubojitu i opasnu platformu za napad pretvaraju u umiljatu i benignu ploču, ekran za prikazivanje nježnih poruka, zaslon prepun toplih pozdrava i prigodnih doskočica.

Povijest ovog pomalo neobičnog čina vuče nas daleko u prošlost. Stari jedrenjaci, kada bi pristajali u nepoznate luke, rasporedili bi svoju posada na palubu, jarbole ili grede jedara. Smjestivši se svatko na svome mjestu pozdravljali bi tako grad, ali i slali jasnu poruku da nitko od posade nije ostao u potpalublju te da posada broda ne sprema topovski napad ili osvajanje grada. Ovakva specifična uprizorenja koja se danas prvenstveno vezuju uz nosače aviona, u bliskoj su povijesti započela 30-ih godina dvadesetoga stoljeća i u vrijeme drugog svjetskog rata. Prva dostupna fotografija poruke s piste velikog nosača aviona USS Lexington (CV-2) prikazuje praznu palubu bez ijednog zrakoplova, te nekoliko stotina mornara obučenih u bijele odore, precizno postrojeni u redovima kako bi ispisali riječ “NAVY” (mornarica).

Toga dana, kada je snimljena prva ovakva fotografija, zapovjednik nosača aviona Lexington htio je nakon višemjesečnog izbivanja iz domovine na neki način uveličati dolazak u svoju matičnu luku, ali i skrenuti pažnju medija. Shvatio je da zapravo ima praznu ploču dugačku 888 i široku 107 stopa, 2800 mornara odjevenih u bijelo, slobodan avion, helikopter i brodskog fotografa. U roku od samo pola sata snimljeno je i aranžirano nekoliko poruka, sve su precizno snimljene i odmah razvijene u brodskom foto laboratoriju. Lokalnim medijima i novinama poslate su slike ove neobične i nesvakidašnje vizure, a kada je slika osvanula na naslovnici časopisa “All Hands”, poznatim mornaričkim novinama, svi su htjeli postati poznati, postati dio naslovnice ili novinskog članka.

Nakon posade nosača Lexington, u proteklih 80 godina gotovo pa svaka posada nosača aviona, od kuda god dolazila,  priželjkuje, planira i precizno osmišljava svoj medijski nastup. Slikaju se i planiraju brojne koreografije, natpisi, boje slova i konfiguracije mornara. Traže se i ispituju prave vizure, dijelovi dana, trenuci prolaska pored prirodnih ili kulturnih znamenitosti, tako da je ova ad-hoc improvizacija postala uobičajena i očekivana praksa. Slika koja se šalje medijima, novinama, televizijama postala je standardna rutina svih posada ovog ubojitog oružja, tradicija koja se prakticira svaki puta kada nosač aviona dolazi u neku luku, odlazi, dolazi, plovi morima, sprema zadatak ili podržava neki događaj daleko od domovine.

Uvidjevši svu ljepotu prizora, snagu, medijsku moć fotografije, poruku kao jasno i otvoreno sredstvo komunikacije, nosači aviona počinju slati slike slova koje nisu samo vezane uz mjesto i vrijeme pristajanja. Ispisujući naprimjer Albert Einsteinovu formulu E=mxc2 nosači aviona Long Beach i Bainbridge pokazivali su svoju nadmoć dugog i gotovo pa beskonačnog putovanja koristeći atomsku energiju. Gledanost i prisutnost u medijima počinje se koristiti da bi motivirala ljude u raznim prilikama, od davanja krvne plazme, preko prikupljanje sredstava za paraliziranu djecu, ponosno ističući brojku od 15000$ prikupljenih u jednom danu, pa sve do pomalo cinične poruke koja pokazuje snagu koja garantira mir “Power For Peace”.

Ispisujući važne datume, obljetnice, državne praznike, podržavajući Apollo misije, nemoguće je bilo zaobići prigodne poruke vezane uz olimpijske igre, navijačke poruke prigodom nogometnih utakmica između pješadije i mornarice, božićne i novogodišnje čestitke, iscrtavanja okićenih jelki, pa sve do poruka majkama i uvijek sanjanim djevojkama. Prigodne slike s posjete Siciliji, Koraljnom moru, Havajima ili Francuskoj obilazile su cijeli svijet. Kako nisu sve poruke i slova svijeta ista, izvan zapadne civilizacije poruke i slova poprimaju drugačije oblike, druga pisma, drugačiji jezik. Poruka ispisana sa 1.000 mornara mora se jednako shvatiti u Yokosuku, Tokiju, Hongkongu, Ateni ili Izraelu. Poznati pozdrav “sayonara” često je korišten od strane nosača koji odlaze ili dolaze kući s dužnosti u japanskim vodama.

Kakve god poruke bile, drage, smiješne, umiljate, predvidive ili benigne, u jednom trenu ova se površina, plutajući ekran, vraća u plato jeze i rata. Postaje ono što zapravo jeste, stroj za ratovanje. Njegova veličina, projektirana funkcionalnost, odnos i proporcija elemenata koje nosi i podržava trajno mu osiguravaju poziciju koja je izvan mjerljivog, shvatljivog i kontroliranog klasičnim metodama proporcije i sklada. On je stroj, prostor i mjesto koje može poput grada prihvatiti i slati poruku dobrote, ali i biti prostor razaranja, vrijeme jeze, arhitektura rata i destrukcije.

 

 

 

 

Hotel Na Preluku, Djelovi Dnevnika, 15.5.14 – 15.5.15

Rijeka, 15. svibanj 2014.

 

Danas je započeo rad na projektu hotela s kućom za najam i odmor u uvali Preluk. Rekonstrukcijom dviju građevina, u kojima se nalazio legendarni disco-club Milde Sorte i tvornica za preradu ribe, predviđena je izgradnja 50 soba i apartmana sa šetnicom i plažom. Na prvom radnom sastanku odlučeno je da se hotel otvara tijekom svibnja 2015. godine.

“… iako arhitekturu turizma u većini slučajeva pokreće pragmatičan i jasan ekonomski cilj, projektu hotela preporuča se tržišno teško mjerljiva doza dobre namjere, vjere, radoznalosti i spremnosti na rizik svih aktera…”

Opatija, 11. lipanj 2014.

 

…svaka stambena i smještajna jedinica hotela mora imati pogled na more. Površina za izgradnju te linija rekonstrukcije postojećih građevina definiraju položaj, oblik građevine, razmještaj, soba te dubinu hotela. Visina hotela definirana je postojećim nivelacijama ceste i obale. Odlučeno je da će glavni ulaz biti s krova građevine.

“… arhitekturu hotela definira s jedne strane jasan odnos i kombinacija promjenjivih turističko-urbanističkih parametara, s druge strane kreativna interpretacija materijala, pravilnika, normi i atesta, generirajući pritom specifičnu sliku mjesta koja ponekad iznenadi, ispuni, ili demantira očekivanja…”

Rijeka, 15. lipanj 2014.

 

U roku od 45 dana moramo dovršiti projekt, ishoditi sve potrebne suglasnosti te dobiti građevinsku dozvolu. Banka i kreditori odobravaju projekt isključivo nakon što su sve dozvole pribavljene…? …arhitektova uloga je da se pobrine, definira i uvaži fizikalna svojstva građevine, geološki sastav tla, mehaničku stabilnost, dinamičku elastičnost konstrukcije, postavi prometnu i infrastrukturnu opremljenost, preispita i kontrolira vlasničke odnose, racionalno se i održivo odnosi naspram okoliša i energije, štiti i valorizira kulturna i prirodna dobra te na kraju dizajnira ciljani life-style hotela.

“…različite uloge, ambicije, ciljevi i načini operiranja sudionika u turističkom projektu presudni su za oblikovanje i moderiranje cjeline koja jednostavno mora uspjeti u zadanom roku…”

Opatija, 24. srpanj 2014.

 

Dobivena Građevna dozvola. Slavlje….Odlazak na gradilište, geomehanička ispitivanja utvrđuju da je stijenska masa toliko čvrsta da klasični strojni iskop nije dovoljan te će biti potrebna miniranja. Analizom projekta i predviđene dinamike gradnje utvrđeno je da se u projektu ne mogu koristiti materijali koji podrazumijevaju sušenje betona i konstrukcije u rokovima od 30 dana. Svi drveni elementi obloga i podova izbacuju se iz projekta. Sobe će se pokriti tapisonima.

“…arhitektura hotela mora imati mogućnost apsorbiranja različitih i često potpuno kontradiktornih parametara te sposobnost kontinuiranog, 24/7 odlučivanja unutar šizofrenog konteksta kojeg turistički program i njegova ekonomija donosi…”

Zagreb-Rijeka, 28. kolovoz 2014

 

Privredna banka i HBOR financiraju projekt. Danas imaju sastanak uprave. Hoće li odobriti projekt? Dobro informirani izvori kažu da ne brinemo… Potrebni su svi troškovnici, precizni pokazatelji o ulaganju i povratu sredstava. Studenti arhitekture iz Ljubljane rade maketu hotela. Ne znaju da to što danas izvode u kartonu i striroduru sutra ide u gradnju, u nacrte oplate betona. Bolje je da prešutim ovaj podatak, biti će samo pod nepotrebnim stresom….saznat će ubrzo.

“…za neke struke ili specijaliste, arhitektura je neshvaćena i teško prihvatljiva kombinacija zanesene i otvorene igre, nepredvidivog eksperimenta, te krute pragme izvedbe koja podrazumijeva samo apsolutnu preciznost i praktičnost radnji. Predivno oslobađajuće i zastrašujuće odgovorno…”

Opatija, 15. rujan 2014.

 

Započinje gradnja. Imamo izvođača za rušenje, široki iskop, miniranja i odvoz materijala. Ponude za izvođenje hotela dala tri građevinska poduzeća. U 5 mjeseci nije moguće izvesti hotel kažu prvi, drugi šute, treći kažu da je sve to ipak moguće.  Imamo li izbora?… Izlazi prvi novinski članak, hotel bombastično najavljen kao “hedonistička oaza”. Iskreno, neugodno mi je zbog naslova. Moja slika i render preko cijele stranice.

“…bez slike i medija arhitektura danas ne postoji. Render i slika projekta u trenu prerasta u priču, priča u istinu… fragmentirani kolaž očekivanog, predvidivo uzbudljivog, sa snažnom potrebom da bude opće prihvaćeno…”

Rijeka, 2. studeni 2014.

 

Odustaje se od radova  uređenja obale. Projekt plaže i lungo-mare šetnice odgađa se za drugu sezonu. Terminski planovi pokazuju da je jedino moguće dovršiti hotel. Kuća za najam i odmor izvest će se samo u gruboj roh-bau fazi. Potrebno je isprojektirati interijere. Odlazimo kod Tomislava iz Prostorie. Crtamo stolicu, radimo prototip. Želim da stolica izgleda pomalo nezgrapno, zavodljivo ružno….ipak udobna, mekana, živih boja.

“…arhitektura turizma definira okvir specifičnih očekivanja, hotel postaje aparat za življenje obećanih slika, akcije i doživljaja…”.

Rijeka, 10. siječanj. 2015.

 

Prema ugovoru o građenju s izvoditeljem radova izvedbeni nacrti dijela građevine koji se izvodi dostavljaju se 24 sata prije izvođenja. Osjećaj odgovornosti i neizvjesnosti miješaju se sa adrenalinskim ushitom gradnje. Crtež gotovo da u realnom vremenu prelazi u oplatu, žitki beton u okamenjenu arhitekturu. Na turističkom sajmu u Münchenu počinje prodaja i booking soba. Rezervacije za 15. svibanj potvrđene. Slika hotela i njegovih soba leti cyber prostorom, u stvarnosti betoni blizu trećeg kata.

“…stojim duboko u blatu gradilišta, more i kiša skupljaju se u dnu građevinske jame, dolazi auto, mijenjam cipele i odlazim u studio gdje se slikam sa prototipom stolice za jedan dizajnerski časopis….samo arhitektura može priuštiti ovako različite i bogate osjećaje…”

Opatija, 12. travanj 2015.

 

Betoniranje hotela završeno, započinju završni radovi na sobama i restoranu. U istom trenu gradnja primarnog i završnog. Kombinacija čistog i prljavog, mokrog i suhog, glatkog i hrapavog, lijepljenog i pribijenog. Hrpe silikona i vijaka, kamioni gipsa i poliuretana, palete keramike i tapisona. Press konferencija za novinare. Tridesetak novinara, fotografa…portali, novine, televizije, agencije, svi obučeni u fluorescentne prsluke, šljemovi na glavama. Arhitekt jedini bez HTZ opreme.

“…turizam kao jedna od globalnih grana tržišne ekonomije možda najbolje oslikava svu podvojenost suvremenog društva koje živi između pomanjkanja strpljenja potrebnog da bi se stvari dovršile, neutažive financijske gladi i neizvjesnosti, te kontinuirane i disperzirane medijske ovisnosti za novim i neočekivanim vjestima i proizvodima…”

Opatija, 7. svibanj 2015.

 

Tehnički pregled hotela. Svi radovi u dijelu hotela prema planu završeni. Kuća za najam ostaje u skeli, odvojena i nadamo se nevidljiva gostima tijekom ljeta, Neki od nas još ne vjeruju. Komisija uz sitne greške i nepravilnosti koje se mogu otkloniti prima objekt. Dobivamo uporabnu dozvolu. Ručak i piće rasteže se duboko u noć. U kasnim noćnim satima skidamo pvc navlake sa stolica koje su upravo stigle, gledamo kako izgleda restoran, poslužujemo prvo piće, pogled na more i pučinu.

 

Opatija, lipanj, srpanj, kolovoz 2015

Instagram objave hotela. Arhitekturu danas ne treba posebno snimati, dovoljno je samo malo pričekati i uzeti fotografije korisnika hotela. Projekt iako izveden do polovice, dobro prihvaćen, puno gostiju. Primjedbe i recenzije na Booking.com daju ocjenu 9. Nastavak radova i dnevnika u rujnu….

Zdravko Bregovac, Arhitekt Turizma, 2. dio

Trideset i pet izvedenih hotela arhitekta Zdravka Bregovca, prikupljenih i prikazanih kroz knjigu Ivane Nikšić Olujić, jasno oslikavaju fascinantan i danas teško ponovljiv arhitektonski opus. Kvaliteta i dosljednost koncepta, te dotad neviđena inovativnost u kombiniranju umjetnosti neoavangarde grupe Exat 51 i turizma, danas 50 godina nakon nastanka i dalje su veoma su inspirativni i poučni. Djelovanjem i projektiranjem kroz različite tipologije, veličine i organizacije , bez obzira dali se hotel nalazio na obali Jadranskog mora ili je pak položen u gustu šumu Like i planine Slovenije, Bregovac stvara dotad neviđene turističke konstrukte, prostore koji boravak gosta u hotelu pretvaraju u nezaboravna iskustva.

Sustav paviljonske izgradnje koje smo već prikazali u prošlom prilogu i primjerima Rapca, Bregovac spretno koristi sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća za organizaciju hotela Bellevue i Jezero na Plitvičkim jezerima. Dvokatni paviljoni s hotelskim sobama spojeni su centralnim paviljonom u kojem se nalazi ulazni hall i ugostiteljski sadržaji. Hotelske paviljone Bregovac smještava u vrtače i prostore prorijeđene šume, nastojeći volumenima i gabaritima hotela izbjeći konkuriranje prirodi i topografiji zatečenog terena. Bregovac se na ovim hotelima također veoma vješto i izdašno koristi drvom za gradnju i unutrašnje uređenje, dok velikim dvostrešnim krovovima položenim na čiste bijele kubuse, postiže očekivani i od turista željeni planinski ugođaj.

U pismu profesoru Strižiću koji je tih godina u egzilu izvan Jugoslavije, inače izrađivaču plana za Nacionalni Park Plitvice i njegovom profesoru s fakulteta u Zagrebu, Zdravko Bregovac piše: “Spomenuli ste Plitvice. Znam da je to Vaša simpatija odavna i sjećam se dijapozitiva s predavanja i respekta kojeg ste nam svima prenijeli prema tom području i toj ljepoti. Nadam se da Vas nisam iznevjerio, onim što sam tamo učinio. Sagradio sam tamo jedan hotel Bellevue, paviljonski, sav u drvu u eksterijeru i interijeru, a za taj sam objekt 1963. dobio Saveznu nagradu za Arhitekturu, kao najbolji projekt i realizacija.”

Početkom 70-ih godina na Plitvicama se otvara i hotel Jezero, drugi Bregovčev hotel koji je izniman spoj paviljonskog i atrijskog tipa, gdje se na centralnu zgradu u kojoj se nalaze sve uslužne prostorije, ali i hotelske sobe, naslanjaju dva isključivo smještajna paviljona. Razni sadržaji smješteni su ispod razine terena, uklopljeni i smješteni u prirodnu vrtaču, tako da su dvorana za konferencije, zatvoreni bazen i parkiralište orijentirani na upušteni atrij, čime je maksimalno iskorišten teren i spriječena dodatna devastacija šume.

Tijekom 1967. godine Bregovac projektira i izvodi hotel Golf na Bledu. U to doba to najluksuzniji hotel u Sloveniji i bivšoj državi, koji se nametnuo svojim bogatim rješenjima interijera te bio mjesto okupljanja, prezentacije i velikih političkih i privrednih skupova. Kako u svojoj knjizi navodi Ivana Nikšić Olujić sjedeće garniture i kompletan interieur s opremom, sada izveden od uvoznih materijala, dobivaju na udobnosti i veličini, grubo tkanje i nerafinirani detalji obrtnika koji se polako prilagođuju višim standardima turizma zamjenjuje pliš i kvalitetnija koža, zastori su tanji, finiji, a kvaliteta tapisona i kamenih obloga sve bolja. Osim zimskog vrta, koji daje poseban ugođaj, u interijeru je i puno zelenila. Hotel se poput rješenja za hotel Ambasador u Opatiji soliterno polaže u okoliš s velikom i prostranom bazom koja okuplja sve sadržaje i usluge hotela od ulaznog halla, kafića, restorana, pa sve do bazena. Sobe su smještene u vertikali hotela, okupljene oko centralne jezgre s liftovima.

U vrijeme masovne izgradnje turističkih naselja 70-ih godina, na obali od Piranskog zaljeva, Istre, u okolici Zadra, Makarskoj, pa sve do Dubrovačkog i Crnogorskog primorja započinje razvoj velikih hotelskih resorta, Bregovac u suradnji sa Antonom Turinom radi kompleks Maslinicu u Rapcu kojim obzirnije pristupa ambijentu i zatečenom okolišu. Kompleks čine hoteli Mimoza, Hedera i Narcis s kaskadama hotelskih soba i jakim horizontalama s loggiama na vrhu. Hoteli su sagrađeni u jednoj od zapadnih uvala mjesta, tik do najstarijeg maslinika na tom području. Struktura hotela sa svojim terasama prati nagib brda i doline, odmičući se od plaže bez zatvaranja uvale, otvarajući dolinu javnim sadržajima i kampu s pratećim sadržajima.

Tijekom 1970 godine, na periferiji Zadra, u naselju Borik, Bregovac u suradnji sa Ivanom Filipčićem otvara novi koncept hotela. Novi projekt prilika je da izravno suprotstavlja i paralelno razvija dvije različite, ali dobro studirane tipologije hotela: već znani i primjenjeni atrijski hotel Park i novi, strukturalistički kasetirani hotel Barbara na kojem istražuje nove načine organizacije hotela i modele učinkovitog i brzog građenja. Za izvedbu konstrukcije korišten je sistem velikih glatkih oplata za armiranobetonske stijene, dok su podovi i stropovi veliki montažni elementi, čime je izbjegnuto dodatno žbukanje i sušenje građevine koja se mora otvoriti na točno planirani datum. Hotel Barbara sagrađen je u samo sedam mjeseci, te je i danas jedan od najbrže izgrađenih hotela na Jadranu. Ovdje dobro razrađenu tipologiju razvijat će i dalje na hotelima Karolina i Eva na Rabu kojeg radi u suradnji s Darkom Turatom, te na hotelima Apolo i Fortuna u Rapcu.

Ova dva Bregovčeva hotela Radovan Ivančević nazvao je antitetičkim parom. To je za njega trenutak opraštanja s klasičnim funkcionalizmom šezdesetih i početak nove tipologije. Zahtjevi turističkog tržišta sve su viši, a i mogućnosti gradnje pojavljuju se novi materijali, nova konstruktivna rješenja. Željka Čorak u svojim analizama i tekstovima o Bregovčevim hotelima smatra te specifične i prepoznatljive fasade vrlo uspješnima, igre svjetla i sjene posebno rafinirane. Posebno ističe rabački hotel Apolo, čiji su razmjeri i ritam loggia-balkona usklađeni s mjerilom okolnih malih zdanja, gdje dosljedna asimetrija stvara dojam spontanosti.

Tijekom 1970. godine Zdravko Bregovac odlučuje svoja bogata iskustva podijeliti s mlađom, dolazećom generacijom turističkih djelatnika, te postaje izvanredni profesor na Hotelijerskom fakultetu Sveučilišta “Vladimir Bakarić” u Rijeci. Ovdje će godinama do svoje mirovine predavati predmet Objekti u turizmu — planiranje, izgradnja i opremanje. Znanja, iskustva projektiranja i organizacije sustava koji neočekivano spajaju arhitekturu, umjetnost, turizam i ekonomiju gotovo su pa idealno preklopljeni, složeni u građevinama koja trajno inspiriraju današnja promišljanja i istraživanja u arhitekturi turizma.

Zahvaljujem kolegici Ivani Nikšić Olujić, te emisiji Trikultura, urednici Ana Mariji Habijan, organizatorici Kristini Burdelj i scenaristici Tamari Bjažić Klarin.