Instagram Navis Hotel

 

animacija_2016_1

 

 

 

Hotel Navis Opatija

Hotel Navis nalazi se u uvali Preluk, na granici između Rijeke i Opatije. Mirna uvala, duboko plavo more i prostor netaknute prirode između industrijske Rijeke i grada-hotela Opatije, tijekom 19. stoljeća bio je poznat kao mjesto za lov tune i po pitoresknim drvenim tunerama postavljenim uz strmu, stjenovitu obalu.

Ovaj živopisni i sjenovit prostor poznat je također po velikom kamenolomu, od čijeg se kamena gradila riječka lučka infrastruktura, te cesti koja je godinama bila poznata kružna staza auto-moto trka svjetskoga kupa. Prostor na kojem se danas nalazi hotel Navis tijekom prošlog stoljeća bio je poznato mjesto okupljanja mladih Rijeke i Opatije u popularnom disco klubu Milde Sorte, dok je na susjednoj parceli radila i proizvodila mala tvornica za preradu ribe.

Uslijed potpuno izmijenjenih navika u zabavi i kulturi mladih stanovnika riječkog prstena, ali i zbog potpuno promijenjene ekonomije, rada i industrije u preradi hrane i riba, prostor starog disco-kluba i male tvornice dugo je godina stajao potpuno zapušten. Skupina mlađih poduzetnih ljudi odlučila na ovom markantnom mjestu vratiti urbani duh Opatije i Rijeke, te izgradnjom malog hotela s restoranom, te kuće za najam i odmor pored hotela, vratiti turizam u nekad veoma žive urbane tokove regije.

Rekonstrukcijom postojećeg kluba s malom tvornicom, te nadogradnjom niza hotelskih soba koje svojim oblikom i položajem prate specifičnosti i datosti topografije, izvedena je nova turistička struktura. Specifična je to konstrukcija koja se prilagođava stjenovitoj masi strme obale, te gradi na uskoj i izduženoj parceli stiješnjenoj između linije mora i postojeće glavne obalne prometnice koja povezuje Rijeku i Opatiju.

Hotel Navis definira i oblikuje jasan koncept u kojem se svaka hotelska soba orijentira na more, na unikatan pogled Kvarnerskog zaljeva. Svaka soba definirana je i oblikovana kao zasebna kutija, hotelski piksel, jasan turistički parametar, točno određenih dimenzija i površine sukladna propisanoj normizaciji i kategorizaciji hotela. Svaka tako postavljena i definirana hotelska jedinica promjenjive je i uvijek prilagodljive širine koja se oblikuje i moderira sukladno datostima parcele, te jasno zadane, zatečene dimenzije između pomorskog dobra i ceste. Kroz ovakvo jasno i restriktivno načelo, te dosljedan i pragmatičan princip slaganja soba i apartmana, ostvarena je unikatna, prepoznatljiva i prirodi prilagođena struktura.

Nova konstrukcija hotela Navis, koja s jedne strane utjelovljuje pravila prostornog plana i hotelskih standarda, te s druge strane moderira prirodne i infrastrukturne datosti mjesta, osigurala je prepoznatljiv arhitektonski jezik, i unikatan oblik hotela. Hotel koristi geometriju i topografiju zatečenog terena, te postojeće elemente prometne i pomorske infrastrukture, da izgradi nove pristupne površine, parkinge na krovu hotela i garažu u podrumu hotela. Projekt Hotela Navis također rekonstruira i izvodi dio šetnice, javnog lungo-mare puta s plažom kao dio sveobuhvatnog projekta spajanja Rijeke i Opatije novom stazom za šetače i bicikliste.

Hotel Navis nudi odabrani i samo određeni dio turističke i ugostiteljske ponude koja je svedena na recepciju i ulazni lobby bar, restoran, 50 hotelskih soba i manji wellness klub s vanjskim i unutarnjim bazenom, spojenim u kontinuirani vodeni tok. Ponuda hotela prilagođena je mjestu, broj smještajnih jedinca i restoran prilagođeni su i projektirani prema obiteljskom i prisnom odnosu domaćina koji ugošćuje svoje posjetitelje kao drage prijatelje, osobe koje se poznaju, te se rado vraćaju mjestu i hotelu neovisno o sezoni, vremenu ili trendovima u turizmu. Hotel, njegova ponuda, gastronomija, priroda, te arhitektura hotela, funkcioniraju kao specifičan i odabran način života.

Konstrukcija hotela Navis u cijelosti je izvedena armiranim betonom, monolitnom konstrukcijom unutar koje su samo kupaonice soba, sanitarije hotela i služeći dio prostorija izvedeni iz laganih i reverzibilnih materijala. Hotel je u cijelosti projektiran i građen kao autonomna i retorična konstrukcija. Konstrukcija kao logičan, racionalan građevni i oblikovni element koja specifičnim materijalom objedinjuje hotel u jedinstvenu i prepoznatljivu cjelinu.

Kako u interieuru, tako i u eksterijeru, hotel je u cijelosti izveden u pigmentiranom betonu, s okvirima balonskih loggia i balkona izvedenim u bijelom poliranom Terrazzu. Parapeti i ograde, zavisno od konstrukcije i položaja sobe, izvedeni su iz stakla, inox mreža, sajli i pletiva. Različitost položaja, dubine i širine soba definiraju i različite ambijente, poglede i refleksije zatečene prirode i arhitekture hotela. Različita konfiguracija soba, orijentacija, svjetlo i sjena na balkonskim terasama i loggiama, stvaraju unikatne prostorne senzacije različitih refleksija i osebujne taktilnosti materijala i obloga.

turato navis gif

Organizacijska i programska shema definira hotel kao jednotrakt, u kojem sve sobe imaju pogled na more gdje se većina soba mogu spajati u veće apartmane, te nuditi posjetiteljima različite organizacijske i programske mogućnosti prostora. Hodnik i sve hotelske vertikalne i horizontalne komunikacije organizirane su uz vertikalni kameni iskop, te je hotel u cijelosti projektiran kao djelomično ukopani, suterenski prostor s mračnim, narativno projektiranim tematskim hodnicima koje karakterizira osebujna i retorična signalizacija. Hodnici i komunikacija kroz hotel predstavlja specifičan interni svijet gostiju koji su projektirani kao jasan kontrapunkt svijetloj sobi s pogledom, vodeći svakog gosta kroz specifičnu Navis priču, boravak za pamćenje i mjesto za vraćanje.

U sklopu restorana i ostalih javnih vanjskih i unutarnjih prostora projektiran je namještaj, stolovi, stolice, rasvjeta i lampe, nastali i oblikovani u suradnji s vlasnicima hotela, proizvođačima namještaja, dizajnerima i umjetnicima. Takođe,r kompletan mobilijar soba i apartmana hotela izveden je i projektiran prema zahtjevima i položaju sobe, stvarajući unikatan i uvijek drugačiji oblik i konfiguraciju smještajne jedinice.

Zidovi i konstrukcija soba izvedeni u crvenom i crnom vidljivom betonu, podovi i dio zidova soba i hodnika presvučeni ručno izvedenim i tkanim tepisima, koji čine jasan okvir za postavljanje i organizaciju namještaja, uvijek prilagodljivu i transformabilnu konfiguraciju temeljene na različitim zahtjevima gostiju i prilagodbi većim grupama, ili specifičnim individualnim zahtjevima.

Hote Navis kao konstrukcija nastala na spoju prirode i turizma, hotelskog programa i apstraktnog oblika, konstrukcija koja spaja želje turističkih djelatnika i arhitekturu specifičnog mjesta.

Autori fotografija: Bosnić + Dorotić
Snimke iz zraka: Ranko Frka

Razglednice Iz Turistopije, Le Grande Motte

Često slušamo teze kako bi turizam trebao postati glavni pokretač ekonomskog i društvenog razvoja, nestrpljivo isčekujući trenutak ukazanja slike idilične simbioze dobrih turističkih politika, arhitekture i prirodnih resursa naših otoka, mora i Jadrana. Turizam danas, kao jedna od glavnih grana globalne tržišne ekonomije, jasno reprezentira najpropulzivnije i najmnogoljudnije migracijske tokove na kugli zemaljskoj, ostavljajući pritom snažan otisak u prostoru urbanih, socijalnih, društvenih i političkih interakcija, koje neskriveno moderira.

Turizam, osim što reprezentira sustav specifičnih ekonomija i organizacija, također pretpostavlja specifičan način rada u pripremi, planiranju i izgradnji turističke infrastrukture snažno uvjetovanih nepredvidivim političkim, sigurnosnim, klimatskim i ekološkim zahtjevima trenutka. Kako bi plastično shvatili važnost planiranja u turizmu te specifičnost utjecaja turizma na ekonomske i društvene tokove, dobro je posegnuti za nekim danas pomalo zaboravljenim primjerima poslijeratnog turističkog razvoja na Mediteranu.

Planiranje turizma, njegov infrastrukturni, ekonomski i politički utjecaj u godinama nakon drugog svjetskog rata najbolje se odražava kroz živuće primjere herojske izgradnje i planiranja turističke infrastrukture na području Francuske Azurne obale, Languedoc-Roussillon. Turističko naselje, grad turizma Le Grande Motte, nastao je iz ničega. Na prostorima teško pristupačne obale, u močvari i šašu prepunim komaraca, u samo nekoliko godina prema projektu arhitekta Jean Balladura niknuo je novi grad turizma, prva realizacija europske utopije turizma. Ovaj projekt bio je dio velike strategije, radno nazvane Misija Racine, koja je imala zadatak izgraditi novi turistički raj Europe. “Francuska Florida”, kako su je tada neki nazivali, stasala je u prepoznatljivu turističku destinaciju, mjesto koje tijekom cijele godina privlači i zadržava turiste iz sjeverne Europe i cijele Francuske.

Ovaj opsežan državni i politički projekt prvenstveno je trebao ojačati ekonomsku vitalnost Francuske obale te omogućiti infrastrukturni i prometni razvoj šire regije. Politička i ekonomska podrška generala De Gaullea, tada Predsjednika Republike, i njegovog premijera Georgesa Pompidoua, osiguravala je potpunu podršku velikom državnom projektu. Zamisao je bila da se angažiraju najbolji francuski arhitekti toga vremena, koji bi svaki sa svojim timom, osmislili, razvili i isprojektirali jedan dio francuske obale. Jasan cilj projekta bilo je stvaranje 500 000 turističkih kreveta, izgradnja nekoliko stotina hotela, marina i kampova, ukupne vrijednosti 3 milijarde francuskih franaka.

Projekt započinje tijekom 1961. godine, otkupom privatnih parcela i objedinjavanjem dijelova pomorskog dobra francuske obale, od Provanse do Katalonije na granici sa Španjolskom. Tijekom 1962. godine država Francuska razvija i usvaja Prostorni plan razvoja obalnog područja, te uz nesebičnu političku, administrativnu, pravnu i tehničku podršku ministra graditeljstva Republike Francuske Pierrea Sudreaua, arhitekt Jean Balladur u samo šest godina u potpunosti mijenja izgled dijela priobalja mediteranske Europe. Tijekom 24. listopada 1967. godine General de Gaulle dolazi u svečani posjet Languedoc, a njegov helikopter slijeće u centar grada La Grande Motte. Prvi hoteli i apartmani u potpunosti su spremni da prihvate prve turiste i goste novog grada turizma.

Arhitekt Jean Balladur razvio je master plan, te u potpunosti isprojektirao sve kuće u gradu turizma, smještenog na 750 hektara zemljišta, uključujući 450 hektara čvrste zemlje i 300 hektara isušene i sanirane močvare. Grad uključuje planiranje i izgradnju kompletne prometne infrastrukture, izgradnju gradskog centra, područja za kampiranje, marinu i gradski park. Ballar gradi za to vrijeme unikatne građevine terasaste tipologije, koje inspiraciju vuku iz kombinacije motiva pretkolumbijskih piramida Teotihuacana i Meksika, te modernističke arhitekture Brazila, posebice arhitekture Oscara Niemeyera.

Ubrzo nakon početka turističkog života u Le Grande Motte, tijekom 1969. godine, izvodi se prvi trgovački centar “Forum”, s 31 trgovinom, caffe barovima i restoranom. Također, u centru novoga grada izvodi se i prvi vrtić koji je u danoma svog otvaranja primao 70 djece različitog uzrasta. U međuvremenu je izgrađena cijela stambena i apartmanska infrastruktura, koja je objedinjena i markirana velikom piramidom, stepenastim betonskim neboderom visokom 15 katova, kao glavnog prostornog repera Le Grande Motte grada.

U srpnju 1975. godine, postavlja se kamen temeljac prve sakralne građevine u gradu, crkve Svetog Augustina, kao novog i svima potrebnog centra duhovnosti te mjesta okupljanja turista, ali i prvih stalnih stanovnika novoga grada. Za nove žitelje turističke utopije, za njihove nove obitelji, tijekom iste godine izvodi se prva škola. Ubrzo nastaje i novo, isključivo stambeno susjedstvo koje se razvija prema zapadu, koje predstavlja novi kvart u oblasti Mauguio, grad za stalne stanovnike turističkog resorta.

Otvara se prvi kongresni centar, a tijekom 1974. godine grad dobiva svoju prvu gradsku upravu, da bi tijekom 1984. prema tadašnjem prvom popisu stanovništva, La Grande Motte udomio oko 4000 stalnih stanovnika. Na periferiji grada poznati arhitekt golf terana Roberta Trent Jones dizajnira prestižan golferski park, izvodi se nova spa-tallasoterapija, a već 1987. godine Le Grand Motte dobiva prvi koledž kojeg pohađaju stranci, ali i dio stalnih stanovnika grada turizma. Na periferiji grada početkom novog stoljeća izvodi se i prvo komunalno groblje.

Sudbina je neumoljivo i okrutno htjela da jedan od prvih stanovnika “grada mrvih” u Gradu Turizma bude njegov arhitekt. Tijekom sunčanog poslijepodneva 15. lipnja 2002. godine, nakon iznenadne smrti u Parizu, groblje Le Grande Motte vječno je udomilo na posljednji počinak Jean Balladura – svog stvoritelja, idejnog začetnika i oca Grada Turizma.

Danas, pedeset i pet godina od početka planiranja i izgradnje grada Le Grande Motte, za razliku od primjera s naše obale, gdje su turistička naselja iz tog istog vremena pretvorena u “Betonske Spavače”, zarobljena u nekom davno prošlom vremenu i spremna na gotovo pa romantizirajući pogled arhitekata i struke, Le Grand Motte živi i dalje. “Betonski Budnik” s Azurne obale, prima i dalje svoje goste, pljeneći pažnju arhitekata i turista, zauvijek živeći duh generala De Gaullea, premijera Georgesa Pompidoua i arhitekta Jean Balladura.