Razgovor o Turizmu, Studio UP, prvi dio

Danas donosim prvi dio razgovora kojeg sam vodio sa Leom Pelivan i Tomom Plejićem iz Studia UP koji je objavljen u najnovijem broju Časopisa Oris i Oris Special posvećen njihovoj posljednjoj realizaciji hotela Amarin u Rovinju. Razgvor se dotakao osobno mi veoma zanimljvih i pomalo nerazjašnjenih tema vezanih uz moć, nestabilnost, mogućnost projektiranja, te prošlost i budućnost turizma. Turizam, kao jedna od najpropulzivnijih grana tržišne ekonomije, jasno predstavlja najmnogoljudnije migracijske tokove na kugli zemaljskoj, ostavljajući pritom jasan otisak u prostoru urbanih i društvenih interakcija.

Idis: Ovih dana upravo radim sa kolegom Marojem Mrduljašem i studentima Zagrebačkog Arhitektonskog Fakulteta mađunarodnu arhitektonsku radionicu koja se bavi temom napuštenog hotela Haludovo u Malonskoj na otoku Krku. Ima nečeg čudnog i silno zavodljivog u toj ruševini, pitam se kako joj, i dali vratiti život?

Toma: Reanimacija života je dobar scenarij. Drugačiji turizma od onog kojeg trenutačno znamo. Katergorija vremena/života kod hotela uznemirujuće je zanimljiva. Hotel se konzumira brzo i intenzivno. ’Rating’ i ‘status’ se mijenjaju brzo i stalno. Utisci se stvaraju brzo, odmah. Naprimjer utisak osnovne škole stvaraš osam godina, neke uredske zgrade čitav radni vijek, a hotela – jednu noć.

Idis: Znam da većini kolega zvuči kao hereza, ali čini mi se da je većina hotela iz 70-ih jednostavno morala umrijeti. Dali griješim?

Lea: Mislim da nisu kuće krive, sve se promjenilo. Nema više onih Njemaca, Čeha. Gdje su nestale zelene bašte? Gdje je Bob Guccione? Gdje su Penthouse zečice? Gdje su “maze s ostrva”? Ključna promijena  je ona koja se desila u glavama turista diljem svijeta. Mislim da se ona pokrenila padom Berlinskog zida, to je bio trenutak rušenja sistema i ‘poretka’, pravi kraj 20-og stoljeća.

Idis: Jesmo se na to spremili, čini mi se da su nas neke pojave zatekle??

Lea: Sigurno, to je bio neki Novi početak. Nestabilnost. Od tog trenutka svi protokoli se mijenjaju…Turisti se pretvaraju u nomade. Posljedično, cvijetaju razne nove tipologije smještaja, poput b&b, hostela. U novije vrijeme pojava terorizma uvodi nova pravila ponašanja / razmišljanja turista, nove destinacije…

Idis: Hoteli poput Haludova, Vitićeve Panorame u Opatiji kojom sam se također bavio, sliče mi na neka čudna bića. Poput nekih dobrih, velikih dinosaura nisu se na vrijeme privikli na promjene, koje su donjele nove politike i nove ekonomije i novi mediji.

Toma: Zatečenu situaciju napuštenih hotela bi se moglo transformirati u tematski park, možda bi rezultat bio bolji od transformacije istih u neke nove priče. Slike napuštenih hotela su jake, daleko snažnije od novih ‘napuderanih’. Ljudi vole kuće koje pričaju priče, a ove kuće su pune priča.

Idis: Ostaje neka veoma poticajna ljuštura starog. Postojeće je oput neke arheologije, povijesnog sloja u koju se ubacuju novi programi i arhitektonski elementi za držanje na životu. Vaši hosteli pokazali su sličnu metodu samo u manjem mjerilu, stara robna kuća, stara zgrada na Forumu. Dokazali ste da je malim jeftinim intervencijama moguće otvoriti novu stranicu u arhitekturi turizma.

amarin-anim-ortho

Lea: Hosteli su nama bili poticaj za razmišljanje o novom turistu i o generiranju novog grada, odnosno generiranju specifične kritične mase koja će transformirati Grad – Split, Zadar.  Nova struktura unutar postojeće strukture, nova mikroarhitektura, nova organizacija, novo programiranje, koje su posljedično stvorile potpuno nove neočekivane situacije – kao što su koncerti na trgovima na kojima nikad nisu bili ranije, izložbe, prezentacije.

Idis: Čini mi se da nitko iz struke nije računao na te nove mogućnosti?

Odjek ovih projekata je bio snažan, iako sami papirnatog karaktera. Gips-kartonski. Intersantno je da danas nakon samo 7 godina njihovog života doživljavaju transformacije, promjenu, dopunu, nadogradnju, novo promišlanje, možda čak i točku potpunog samouništenja. Sustav je potpuno otvoren i prilagodljiv (dnevnim) promjenama. Matrica za nepredvidivi turizam.

Idis: Arhitektura jednostavno mora biti odgovor na neki jasan problem? Bez problema mi smo potpuno beskorisni, zar ne?

Toma: Da, stvaraš neku vrstu specifičnosti u tom potpuno iracionalnom kontekstu, okruženju nepredvidivog turizma, neplaniranog toka ljudi i kapitala.

Do jučer u vremenu bez terorizma imao si nomade, danas se sve potpuno promjenilo.  Razmišljanja su da ljudi sjednu u svoju škodu ili golf, rezerviraju last-minute hotel kojeg vide na internetu u nekoj po njihovom mišljenju spokojnoj regiji, dođu u sigurno. Iz tog razloga većina hostela je umrla. Vraćaju se hoteli, drugačiji nego oni prije, i oni su naučili nešto od hostela.

Idis: Čini mi se da komfor, sigurnost, održivost, i eksel tablice ulaza i izlaza kapitala rađaju stanje potpune predvidivost ponašanja hotelskog djelatnika, arhitekta, ali  i hotelskog korisnika?

Lea: Istina je, na primjeru hostela se vidi što za arhitekturu znači ‘otvoreniji sustav’. U ‘vrhuncu’ ere hostela nije postojala bitna razlika između hostelskog i hotelskog gosta, pa čak ni kroz cijenu noćenja. Za razliku od hostela, hoteli su ‘hard core’ ekonomija, prepun planiranja, postotaka, ulaza i izlaza novca.

Fenomen komfora i sigurnosti o kojem pričaš rezultira stanjem gdje je svaki gost potencijalni tužitelj. Svaki boravak u sobi hotela može postati mali sudski spor. Svaki turoperator dolazi s nizom novih i to stalno novelirajućih zahtjeva.
S druge strane danas utjecaj rejtinga, društvenih mreža i portala  je sudbonosan. Instant statusiranjem u jednom tjednu možeš potpuno ‘ubiti’ ili reanimirati neku destinaciju. Sve to polako mijenja i tipologiju hotela, i možda dovodi u  pitanje ‘sve’ ono što smo o hotelima do sada znali?

Idis: Također snažne turističke industrije nametnute su i kontrolirane od predividive “brend-industrije”, one kao da sputavaju neke dobre stare slobode, kreativnosti koje smo kao arhitekti u prošlosti imali, predvidivo i svugdje isto moderiraju “kreativnu industriju”.

Lea: Problem je u brendingu što se bazira na aktualnom trendu. Čim ga prepoznaš on je već na neki način ‘prošao’. To je ono gdje brand industrija zakazuje, jer brand analizira ‘sada’ a manje ‘sutra’. ‘Sada’ je najčešće daleka prošlost, pogotovo u turizmu. Turizam je dinamičan, potreba promijene je jedino što je stabilno u njemu. I tu činjenicu treba prihvatiti, te shvatiti da kuće za turizam isto tako trebaju imati mogućnost promijene, adaptibilnosti na nove uvijete. Arhitektura je spora i kao takva ima jedinu šansu ako ima kapacitet da nadiđe prolaznost / trend. U arhitekturi turizma zato trebaš biti vidovit i znati predviđati, lutati i švrljati po nekim marginama koje mogu postati već sutra novi main-stream.

Idis: To se dotiče kategoorije spekulativnosti, spekulativni dizajn. Čini mi se da su arhitekti u tom okruženju straha od sutrašnjice potpuno zaboravili predviđati budućnost. Osim Ivice Mirovića sa UMAS-a u Splitu koji o tome i podučava svoje studente, i nekolicine mlađih dizajnera u Hrvatskoj arhitekturi niko o tome ne misli? Arhitekti mi se čine umorni, možda preplašeni, i jako teško razmišljaju o budućnosti?

Lea: Kuće (za turizam) moraju biti spekulativne, inače su promašene. Spekulacija je sastavni dio turističke ekonomije, spakulacijom stvaraš novi trend. Spekulacija ne obuhvaća samo tipologije, oblike i klasično shvaćeni dizajn. Njome projektiraš sve, ekonomije, politike, i na kraju artikuliraš prostorne odnose.

Nastaviti će se….

Continuous Interior Izložba

U sklopu sarajevskih 10. Dana arhitekture, kroz intenzivnu suradnju s nevladinom organizacijom Lift i Asocijacijom Arhitekata BiH, u Zemaljskom Muzeju Sarajeva 17. svibnja u 20 sati, otvorena je i posjetiteljima Dana arhitekture predstavljena izložba “Continuous Interior”. Izložba i postav nastali su kao plod sedmomjesečnog istraživanja fenomena kontinuirano projektiranog, strogo kontroliranog i infrastrukturno prepariranog teritorija od Švicarske na sjeveru, do Turske na jugu.

U prostoru Zemaljskog Muzeja na specifičan je način je prikazan ovaj svima blizak, ali nedovoljno poznat i istražen prostor. Kroz izložbu, koja predstavlja jasan prostorni dijagram, model i tablicu prikupljenih i analiziranih podataka, prezentirani su i obrađeni fluidni odnosi granica, promjenjivi tokovi raznih migracija, nevidljivi pravci ekonomija i jasni tokovi brojnih politika. Ovaj prostor i njegova fluidna arhitektura pod snažnim utjecajima novih medija, ekonomija i digitalnih tehnologija snažno transformiraju prostor i otvaraju novi pogled na njegovu arhitekturu.

Izložba i njezin jasan prostorni dijagram uvode posjetitelja u neprekinuti prostorni “loop”, tok kroz vrijeme i prostor, obrađen i potvrđen kroz niz transnacionalnih fenomena i konkretnih arhitektonskih projekata i realizacija. Karta i njezin teritorij u jednom trenu postaju prostor izložbe, a ekstrudirani simboli križa, zvijezde, kruga i polumjeseca, preuzetih sa zastava i heraldike pojedinih zemalja, postaju izložbeni artefakti.

aksonometrija-gif

Prolazeći izložbom posjetitelj postaje svjestan nekih možda skrivenih veza, drugačijih odnosa između poznatih mjesta, iščitava drugačiji oblik granica, otvara novi pogled na lokalne i globalne politike. Izložba i njezin tok kojeg definira karta postavljena na podu muzeja, te projekti označeni svojim preciznim geo kodovima, zorno pričaju o promijenjenim ekonomijama, povijestima i sadašnjosti koja jasno formira novu prostorno-programski matricu.

Prikazani tokovi i selektirani projekti ilustriraju jasne fenomene uvjetovane migracijama, radom, odmorom i dokolicom. Kroz globalni fenomen turizma, trgovine, proizvodnje, zabave i kulture prikazani su primjeri koji jasno ilustriraju stanje potpune urbanizacije teritorija, te potpunog gubljenja klasične granice između urbanog i ruralnog, grada i prirode, unutarnjeg i vanjskog, privatnog i javnog, intimnog i zajedničkog.

Svaki od izvedenih prostornih elemenata sadrži po jednu jasnu i veoma precizno istraženu kartu koja oslikava specifičan, transnacionalan i međugraničan prostorni tok. Od morske obale koja spaja Tursku, Grčku i Albaniju spojene u neprekinutu turističku traku, preko pješačko-planinarske staze “Via Dinarika” koja se proteže kroz planine Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, do karte poplava i havarija nastalih uslijed izlijevanja velikih rijeka koje prolaze kroz Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju i Bugarsku, sve završava i ponovo počinje na dugačkoj karti alpskih resorta, skijališta, i alpinističkih staza koji spajaju Švicarsku, Austriju, Sloveniju i Italiju koje za sobom brišu stare administrativne i političke granice, spajajući teritorij u neviđeni prostorno-programski lik.

Oko navedenih karata, na svakom pojedinom liku zvijezde, križa, kruga i polumjeseca prikazani su i konkretni projekti, građevine, infrastrukturni konstrukti i krajobrazni sklopovi koji zorno prikazuju nova mjesta interesa arhitekata, drugačiji pogled na gradnju i urbanizaciju, nove i neistražene metode projektiranja, te nepresušan izvor novih prilika, inspiracija i izazova s kojima se kao arhitekti moramo suočiti. U prostoru izložbe postavljeni su odabrani primjeri suvremenog bosanskog dizajna, novog namještaja, uređaja i aparata kontinuiranog interijera Bosne i Hrcegovine.

Kontinuirani Interijer kroz ovu izložbu želi potaknuti nove rasprave, formirati nove i reanimirati neke stare društvene, političke, ekonomske odnose, potaknuti istraživanja i analizu stanja koje sigurno i bjelodano uspostavlja nove odnose. Izložba “Continuous Interior” fragmentira i ponovo spaja različite prostorno-programske konstrukte, programira nove odnose, oblikuje događaje, medijatizira nove ideje, uspostavljajući pritom novu, ali konstantno promjenjivu arhitekturu Kontinuiranog Interijera.

fotografije: Ivan Dorotić

Norwegian Wood

I once had a girl

Or should I say she once had me

She showed me her room

Isn’t it good Norwegian wood?

She asked me to stay

And she told me to sit anywhere

So I looked around And I noticed there wasn’t a chair

I sat on a rug biding my time

Drinking her wine

We talked until two and then she said

“It’s time for bed”

She told me she worked

In the morning and started to laugh

I told her I didn’t

And crawled off to sleep in the bath

And when I awoke I was alone

This bird had flown

So I lit a fire

Isn’t it good Norwegian wood?

Tekst – Lennon/Mc Cartney