Bazen Vukovar, Dron i Data

Zatvoreno plivalište i otvoreni bazeni Vukovar smješteni su na katastarskoj čestici br. 107/3 katastarske općine K.O. Vukovar. Vlasnik kompleksa bazena je “Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara”, J.J. Strossmayera 14a, 32000 Vukovar. Građevina bazena udaljena je od južne granice parcele 4,0 m, od sjeverne granice 7,3 m, od zapadne 17,3 m, te od istočne 7,8 m. Kolni pristup predviđen je iz Sportske ulice, a pješački pristup sa Trga Dražena Petrovića, gdje je i smješteno parkiralište.

Tlocrtna površina zatvorenog dijela bazena je 4317 m2. Maksimalna visina krova građevine je 10,95m, a katnost Po+P+1. Dimnjak bazena i reflektori za osvjetljenje vanjskog plivališta su visine 23,41 m. Površina parcele novoga bazenskog kompleksa je 8.114 m2. Brutto površina bazenskog kompleksa iznosi 10.089 m2, od čega na površinu podruma sa svim pratećim i servisnim sadržajima otpada 4.174 m2, na prizemlje 3.954 m2, i na površinu kata 1.960 m2.

Namjena građevina je sportsko-rekreativna, s pratećim klupskim, trgovačkim i ugostiteljskim sadržajima. Građevina sadrži jednu unutarnju bazensku školjku, dimenzije 50,00 x 22,00 m sa pomičnim dnom i tribinom za gledatelje, te dvije manje na otvorenom; bazen za obuku neplivača, bazen za rekreaciju i sunčalište. Vanjski bazeni opremljeni su vodenim toboganom, slapovima, gejzirima te sunčalištem na kojem se nalazi sezonski caffe bar.

C_GIF_1000px

Bazenska dvorana zauzima središnji prostor građevine te je povezana sa svlačionicama, saunama, tehničkim prostorijama i sanitarijama na nivou podruma. Sa prostorima vanjskog plivališta čini jedinstvenu cjelinu namijenjenu plivačima, sportašima, kupačima i rekreativcima. Ulaz u svlačionice, osim iz foyera, predviđen je i s trga preko vanjske rampe, koja se spušta u podrum kompleksa.

Na prvom katu bazenskog kompleksa nalazi se fitness dvorana, pilates vježbaona opremljena za sportske i rekreativne programe, te uredi zaposlenika i administracije bazena, smješteni između ulaznog halla i zatvorenog bazena s pogledom na plivalište. U prostoru prizemlja, ispod kosine gledališta, nalaze se prodajni prostori koji imaju ulaze sa natkrivene šetnice i trijema bazenske građevine.

U prizemlju bazena, postavljeni uz ulazni prostor, nalaze se caffe bar, ambulanta, uredi plivačkog i vaterpolo kluba sa svlačionicama sportaša, te sve potrebne tehničke i prateće prostorije. Vanjski bazen, koji je u izravnoj komunikaciji s unutrašnjim, ima svoje odvojene svlačionice, te zaseban prilaz sa kontrolom ulaza što omogućuje odvojeni režim korištenja.

Nosiva konstrukcija bazenske dvorane izvedena je kao kombinacija armiranobetonske konstrukcije stupova, zidova i ploča, te čelične konstrukcije. Glavna nosiva čelična konstrukcija krovišta sastavljena je od sustava dvozglobnih lukova raspona 40m položenih na razmaku 6,4m. Potkonstrukcija krovišta izvedena je od valjanih I profila. Razmak profila je na udaljenosti od 2 m po dužini nosača. Vjetrovni vezovi za prijem uzdužnih i poprečnih opterećenja izvedeni su iz čelične cijevi, smješteni u krajnjim i dva središnja polja konstrukcije bazena.

Krov i pročelje bazenskog kompleksa izvedeno je u kontinuiranoj oblozi rebrastog aluminija, položenog na potkonstrukciji iz čeličnog trapeznog lima. Pročelja bazena ostakljena su lameliranim, dvostrukim termopan staklima postavljeni u aluminijskim profilima s prekinutim termičkim mostom. Nosiva čelična konstrukcija temeljena je na temeljima samcima koji su međusobno ukrućeni veznim gredama. Armiranobetonski zidovi temeljeni su na trakastim temeljima, a armiranobetonski stupovi na temeljima samcima međusobno ukrućenim veznim gredama.

Grijanje bazena koristi prirodni plin kao energent, dok je napajanje bazena električnom energijom osigurano novom trafostanicom u prizemlju bazenske dvorane. Građevina sadrži sustav elektroinstalacija kojeg čine transformatorska stanica za glavnu opskrbu, dizel elektro agregat za rezervnu opskrbu građevine električnom energijom, razdjelnu NN mrežu, instalaciju unutarnje rasvjete: opće, radne i protupanične. Rasvjeta bazena izvedena je u tri razine osvijetljenosti i to za trening, takmičenje i TV prijenos. Vršno elektroenergetsko opterećenje iznosi 860 KW. Predviđeno vršno opterećenje iz dizel elektro agregata iznosi cca 200 kVA.

Grijanje, hlađenje, ventilacija i odvlaživanje prostora bazena s pratećim sadržajima riješen je putem ventilacijskih konvektora i ventilacijskih klima sustava, napajanih ogrjevnim medijem (toplom-hladnom vodom) iz autonomne plinske kotlovnice, odnosno rashladne stanice locirane u podrumskoj etaži. Priprema tople vode vrši se u sklopu plinske toplovodne kotlovnice. Ventilacija, ubacivanje i odsis prethodno pripremljenog i temperiranog zraka vrši se sustavom spiro cijevi postavljenih u krovu i podu građevine.

Priprema hladne vode za ljetni režim rada bazena vrši se u sklopu rashladne stanice, rashladnog agregata sustava voda-voda ili alternativno zrak-voda, putem crpne stanice predviđene za ugradbu u vanjskom prostoru, smještene na dijelu ulazne rampe uz vanjske bazene. U bazenskoj dvorani također su izvedeni rashladni uređaji s mogućnošću iskorištenja otpadne kondenzatorske topline u cilju zagrijavanja bazenske vode i sanitarne potrošne tople vode.

Gruppo Strum – Od Utopije Do Travnjaka

Gruppo Strum bila je skupina radikalnih talijanskih arhitekata i dizajnera koja se krajem 60-ih godina dvadesetog stoljeća oštro suprotstavljala funkcionalističkim trendovima u arhitekturi. Grupa je djelovala od 1966. do 1975. godine u Torinu, temeljena na dotad neviđenoj kombinaciji nezadovoljstva kapitalizmom, ironije, cinične ogorčenosti i utopijskog idealizma. Gruppo Strum uspio je u nekoliko godina djelovanja formulirati zavodljive utopijske ideje i realizirati upečatljive oblike ne-dizajniranog namještaja kao dijelove nove prirode i društva.

Arhitekti Giorgio Ceretti, Pietro Derossi, Carlo Giammarco, Riccardo Rosso i Maurizio Vogliazzo, bivše kolege s Tehničkog fakulteta u Torinu, svoju su grupu imenovali ironično, poigravajući se tada dominantnim terminom “architettura strumentale”, u slobodnom prijevodu funkcionalističko-tehničarska arhitektura. Premda danas gotovo zaboravljeni, njihovi su polemični stripovi, tekstovi, crteži i ne dizajnirani“namještaj” postavili temelje kasnijeg razvoja anti-dizajnerskih struja i radikalnih arhitektonskih pokreta.

Njujorški muzej MoMA i kurator arhitekt Emilio Ambasz 1972. godine pozivaju Gruppo Strum da u sklopu danas legendarne izložbe Italy: The New Domestic Landscape predstave svoj pogled na talijanski urbanizam i politiku stanovanja. Grupa se opredijelila za tada najpopularniji medij efikasnog prenošenja poruka, “fotoromanze”, svojevrsne mješavine novinskih romana u nastavcima i stripova. Poznati i kao fotonovele, ovi su stripovi objedinjavali crno-bijele fotografije bojane zelenim i ružičastim tonovima, u kombinaciji s tekstovima neočekivano složene socijalne polemičnosti.

Serija predstavljena u sklopu izložbe u MOMA uključivala tri fiktivna ilustrirana članka koji izazove talijanskog društva, urbanizma i arhitekture komentiraju iz perspektive kapitalista, radnika, studenata, revolucionara, arhitekata i aktivista. Indikativnih naslova, Borba za stanovanje, Utopija i Grad kao posrednik, stripovi su osmišljeni kao trodijelni narativ koji opisuje tadašnje stanje urbanog propadanja kako bi ponudio konkretne promjene i ilustrirao primjere urbanih utopija. U sklopu svog “fotoromanza” grupa prezentira svoje radove, ali i nadahnute tekstove Archizooma i Superstudia.

Premda revolucionarne tendencije Grupe Strum nikada nisu ušle u kanone povijesti arhitekture, njihova su zapažanja i danas poražavajuće suvremena. Usprkos tome što njihovi zahtjevi za emancipacijom arhitekture od ekonomskih i političkih tekovina ili rehabilitacijom vrline kreativnosti još ni danas nisu odgovoreni, suvremeni su dizajn zadužili posve različitim projektom ne-dizajniranog namještaja za tvrtku Gufram. Najpoznatiji komad namještaja bio danas legendarni kauč Pratone, uvećan busen trave, slobodno preveden kao “Travnjačina”.

U cijelosti izveden korištenjem tada nevjerojatno moderne matirane poliuretanske pjene i težak jedva pedesetak kilograma, ovaj predimenzionirani isječak meke trave ironizirao je odnos prirode i artificijelnosti. Strumovci su odlučno odbili pobliže opisati svoj projekt, ostavljajući ga otvorenim pluralnim interpretacijama – Pratone je simultano pokušaj provokacije funkcionalističkih imperativa masovne proizvodnje i cinično-sentimentalni povratak prirode u funkcionalističke interijere.

Pratone Grupe Strum nije ostao kao usamljena dizajnerska ekshibicija nego je postao dijelom kolekcije pod nazivom „Multiples“, polemično-kritičkog projekta umjetnika Piera Gilardija i dizajnera Franca Mella. Kao jedni od glavnih pokretača ove specifične proizvodnje Guframa, skupine aktivista, arhitekata i dizajnera nezadovoljnih funkcionalističkim dizajnom, istovremeno je željela mijenjati svarnost, ali i stvoriti neobično političnu tvornicu namještaja. Mello je započeo suradnju sa svojim kolegama, protivnicima učmalosti funkcionalizma te u samo nekoliko godina proizveo zbirku fascinantnih ne-objekata, inspirativnu kolekciju ne-namještaja.

Gilardi je tijekom 1968. godine izradio seriju „Sassi (Kamenje)“, niz predimenzioniranih sjedalica na granici uporabnosti i skulpturalnosti. Strumovci su 1971. godine kolekciju dopunili Pratoneom, a njihovi kolege i prijatelji, članovi “Studia65” izradili su skulpturalnu sofu, po uzoru na Dalijeve usne. Kaktus, premda naizgled neshvatljive funkcije, u prodaju je uveden 1972 kao neobični stalak za ogrtače. Uz ove poznatije primjere, kolekcija je uključivala i fotelju, prerezani jonski stup ležaj Capitello. Preostali dijelovi razrezanog stupa stvorili su stolicu i stolić.

Čunjasti stolac Puffo, kameni Massolo (igra riječima na masselo, solidan-masivan) s natpisom “porfido” i geometrijski Torneraj (vratiti ćeš se), ubrzo su izašli iz Guframove proizvodnje, stekavši neočekivanu popularnost s ostalim proizvodima mladih poduzetnika-aktivista. Začudna kombinacija ironije, utopijske zanesenosti i ljepote oblikovanja tipična za talijansku kulturu, iznjedrila je veoma upečatljive proizvode, ostavila inspirativne tekstove koji su kritički gledali na svakodnevicu, ne mireći se s postavljenim pravilima funkcionalizma, institucijskog uvjetovanja i logike samog tržišta.

Tekstovi iz tada izašlih “fotoromanza”, Borba za stanovanje, Utopija i Grad kao posrednik nastali su i na tada aktualnoj, otvorenoj kritici Grada, koji je već tada postao golemo tržište i čiji su prostori, građevni materijali i usluge svedeni na razinu predmeta na rasprodaji koji trebaju biti isplativo iskorišteni unutar globalnog sustava izrabljivanja. S druge strane, Pratone je ubrzo nakon razlaza Gruppo Strum, ušao u masovnu proizvodnju, a šezdesetak Pratonea proizvedenih do 1996 postali su stalna postava brojnih muzeja. Štoviše, naslonjač se i danas može kupiti na Guframovim internetskim stranicama za demokratičnu cijenu od 14,000 eura što potvrđuju da se Utopija, Ironija i Tržište ne moraju nužno poništavati!

Nestali Rad, Nestala Arhitektura

Kada je William Welch Deloitte davne 1854. godine pokrenuo nezavisni revizorsko-konzultantski ured, nije mogao pretpostaviti da će njegova kompanija početkom 21. stoljeća prognozirati nestajanje radnih mjesta prouzročenih razvojem digitalne, robotske i smart tehnologije. Umjetna inteligencija danas je toliko “pametna” da u poslovima kao što su primjernice precizno rezanje metala, obrada drveta i plastike, modeliranje, gradnja, skladištenje, muženje krava te razne sfere poljoprivrede, zatim vožnja automobila, analiza podataka s predviđanjem trendova i brzim sastavljanjem tekstova, daleko nadilazi i najsposobnijeg čovjeka. Današnji roboti, bez obzira preuzimaju li lik čovjeka, tableta ili drona, svojom kvalitetom, brzinom i preciznošću obavljanja zadataka lako i učinkovito mijenjaju naš svakodnevni okoliš.

Gif bankar

Deloitte-ovi ekonomskih analitičari precizno su opisali koja će to zanimanja u sljedećih deset godina potpuno nestati. Svoja radna mjesta gubi polovica radnika vezanih uz tekstilnu industriju, auto-industriju, ali i oni na šalterima, u bankama, u skladištima, brokerskim i novinskim kućama. Etiketa tehnološkog viška neće zapasti samo primarne i sekundarne djelatnosti, automatizacija i robotizacija izbacit će s posla i tisuće visokoobrazovanih radnika zaposlenih u pravu i računovodstvu. Deloitteova studija precizno opisuje koji će to radovi i zanimanja u cijelosti nestati, što implicira i jasno ilustrira koje će arhitektonske tipologije i funkcionalne organizacije postati gotovo pa beskorisne. Arhitektura starih tvornica, skladišta, poljoprivrednih građevina, banke, pošte, trgovine i zanatske radnje zauvijek odlaze u ropotarnicu prošlosti.

Gif market

Tekstilne tvornice i manufakture poznatih modnih brendova smješteni u bespućima Kine, Bangladeša i Vijetnama danas u sve većoj mjeri opredjeljuju za automatizaciju, a nekoliko je većih kompanija posljednjih mjeseci robotikom zamijenilo više od 60 000 radnika. Napuštaju se prostori velikih, nadsvođenih, brižljivo projektiranih, zenitalno osvijetljenih hala.

Gif-skladišta 2

S druge strane rad na šalterima pošta, banka, turističkih ureda sporo umire, rezignirano prepuštajući dijelove svojih zadataka mobilnim aplikacijama i internetskom slanju. Novi će softveri ubrzo svima analizirati, interpretirati i sortirati podatke „brže i bolje od čovjeka“, time dramatično skraćujući vrijeme potrebno za prijave, slanje i izdavanje dokumenata. Romantični poštanski uredi, bankarski šalteri, pultevi turističkih ureda uskoro će postati relikti prošlosti, sačuvani u muzejskim arhivima, nostalgiji i vječnom optimizmu sjećanja.

Gif tekstil

Sve je počelo nedavno kada su lijepo odjevene i uvijek ljubazne bankare suvišnima učinili prvi bankomati, da bi danas umjetna inteligencija provodila transakcije, otvarala račune i izdavala kredite za frakciju vremena potrebnog kako bi čovjek obavio iste zadatke. Slična će sudbina ubrzo zapasti i brokere i financijske analitičare, nekada smatrane vrijednim ljudskim resursima sposobnim britko uočavati trendove i predlagati isplativa rješenja. Nestat će velike dvorane s ekranima, drvom i metalom presvučeni uredi, a “Momci s Medisona” i njihovi brižljivo projektirane kancelarije ostaju samo scenografija u filmovima, ili dekor provincijalnih advokata.

Gif novinarstvo

Repetitivan rad popisivanja inventara i slaganja kutija, robe i stvari uskoro više neće zahtijevati par ljudskih očiju. Nedavno uvedeni Amazonovi i Tally roboti koji je sposoban bilježiti rasprodane proizvode i zahtijevati nove, stavljati predmete na njihovo mjesto i ispravljati pogrešne cijene. Ove poslove obavlja korištenjem složenih senzora i informira preostalo ljudsko osoblje o svojim zaključcima. Nestaju skladišta, ne treba nem prirodna, zenitalna rasvjeta, nestaje prostor poizašao iz ljudskih mjera, temeljen na ljudskom hodu, nestaju proporcije i odnosi prilagođeni radu skladištara, činovnika, stolara, bravara, limara, kuhara.

Gif stolar

Umjetna inteligencija ubrzo će potpuno zamijeniti poljoprivrednike te obavljati mahom sve zadatke od mužnje krava do nježne sadnje, navodnjavanja, pažnje, nadzora i branja povrća i žitarica. Nestaju seoske kuće, drveni štagljevi, svinjci, kokošinjci, štale i kolibe. Izgled tradicionalnih farmi, baraka, kažuna, stancija prelazi u agro-turističke resorte, a suvremeni trendovi urbanog vertikalnog vrtlarstva i stakleničkog uzgoja kulminiraju trendom kultiviranja biljaka u psihodeličnim staklenicima LED osvjetljenja. Čini se da čak ni relativna kreativna autonomija novinarstva nije otporna na dominaciju umjetne inteligencije. Verge prenosi da više od 9000 članaka godišnje već sada pišu softveri, a shematiziranost suvremenog cirkularnog novinarstva mogla bi ljude ograničiti na sastavljanje satirične esejistike. Nestaju zadimljene redakcije, nestaju uredi, stolovi i ljudi u kreativno kaotičnim uredima.

Gif agrikultura

Postavlja se pitanje: ako nestane rad, a s njime i radnici, što se dešava s arhitekturom? Što sa prostorom, brižljivo projektiranim, građenim za konkretne namjene, aktivnosti i ljude? Što nam ostaje i čemu nam služe znanja o projektiranju tih i takvih prostora? Godinama smo čitali, listali, crtavali i projektirali prema uputstvima arhitekta Ernsta Neuferta iz 1936. godine. Bauhausovski đak, precizni i sistematični nijemac napisao je knjigu, opisao, iscrtao mjere, odnose, proporcije i karakteristične funkcionalne sklopove zgrada i različitih modernih tipologija bazirane na funkcionalnom radu i dimenzijama ljudskog tijela. Čitajući ovih dana Deloitte-ovu analizu i listajući Neufertovo prvo izdanje, dolazim dao frapantnog zaključka! Gotovo pa trećina podataka i uputstva ove knjige za arhitekte postaje potpuno beskorisna. Poglavlje o tvornicama, skladištima, bankama, poštama, administrativnim šalterima, poljoprivrednim imanjima, štalama, obrtničkim halama, transportnim centrima odlazi u bespuća povijesne zbiljnosti.

Gif šalter

Postavljaju se brojna pitanja, što s arhitekturom koja izbriše, zaboravi i potpuno ukine funkcije i namjene? Čemu služe prostori vezani i projektirani uz industriju, administraciju, transport, financije, shopping i poljoprivredu? Što sa znanjima i podučavanju projektiranja kroz funkciju? Koji su to univerzalni elementi arhitekture, prostori za neke nove programe i događaje?

amazon robot

Čini mi se dao kao što već duže vrijeme, više ili manje uspješno, pretvaramo štale u ljetnikovce, industrijske pogone u restorane, prenamjenjujemo energane i tvornice u muzeje, vinske podrume u hotele, a stara skladišta u luksuzne loft-apartmane, shvaćamo da je arhitektura davno spremna na absorpciju novih programa u stare prostore. Sposobnost arhitekture na kontinuiranu transgresiju možda govori i o potrebi da zauvijek zaboravimo funkciju u arhitekturi, započnemo drugačije shvačati autonomiju arhitekture i potrudimo se oko novog izdanja “Neufert Reinvented 2020, Priručnik za Ljude i Robote”. Ili možda jednostavno izdamo novu knjigu “Arhitektura Simulacije”.

Gif-neufert

Istraživanja o “Nestalom Radu” provela Hana Samaržija